Content area
Abstract
Zastupljenost deficita vitamina D3 je mnogo veći kod bolesnika sa dijabetesnom bolesti tipa 2 nego u populaciji zdravih osoba. Bolesnici sa DM tipa 2 i deficitom vitamina D3 imaju veći rizik za razvoj dijabetesne nefropatije. Eksperimenti na životinjama i neka klinička istraživanja ukazuju da bi primena nižih doza vitamina D3 mogla imati renoproktektivno delovanje. Cilj istraživanja je bio da se utvrdi zastupljenost deficita vitamina D3 u populaciji bolesnika sa dijabetesnom nefropatijom koja je definisana proteinurijom ˃0,150 g/du. Drugi cilj je bio da se utvrdi da li primena holekaciferola u dozi koja predstavlja razliku između utvrđenog i optimalnog nivoa vitamina D3 dovodi do statistički značajnog smanjenja proteinurije. Bolesnici sa dijabetesom tipa 2 i proteinurijom ˃0,150 g/du su uključivani u skrining na nivo vitamina D3 (25(OH)D) nakon čega su svrstavani u grupe sa deficitom i normalnim nivoom vitamina D3. Granična vrednost za utvrđivanje deficita vitamina D3 je odreĎivana na osnovu tabele koja definiše ove vrednosti za svaki mesec tokom godine, posebno za muškarce i žene. Bolesnici sa deficitom vitamina D3 su podeljeni u 2 grupe od po 45 ispitanika. Studijska grupa je primala holekaciferol u dozi koja je izračunata na osnovu razlike između izmerene vrednosti i određenog optimalnog nivoa vitamina D3 od 90-100 nmol/L. Kontrolna grupa bolesnika je uzimala svoju uobičajenu terapiju. Istraživanje je trajalo 24 nedelje tokom koje su na drugi mesec praćeni parametri bubrežne funkcije, parametri inflamacije i koštanog metabolizma. Na početku i kraju istraživanja su odreĎeni nivo vitamina D3 u studijskoj grupi, dok su u obe grupe određivani vrednost HbA1c i lipidni profil. Analizom dobijenih podataka je utvrđeno da je zastupljenost deficita vitamina D3 kod bolesnika sa dijabetesnom nefropatijom, uzimajući u obzir sezonske varijacije u nivou ovog vitamina, bila veća od vrednosti od 30-50% koje su postavljene u radnoj hipotezi. Učestalost bolesnika sa nedostakom vitamina D3 je u ispitivanom uzorku je bila 82,56% , dok je normalne vrednosti vitamina D3 imalo 17,43% ispitanika, od toga je bilo 10 (52,63%) muškaraca i 9 (47,36%) žena. Sniženje vrednosti vitamina D3 u odnosu na donje granične vrednosti je bilo izraženije u letnjem periodu i bilo je statistički značajno kod svih ispitanika zajedno, potom u studijskoj grupi, dok je utvrđeno i u kontrolnoj grupi ali je u njoj bilo bez statisičke značajnosti. Utvrđen je porast HbA1c koji je bio veći u kontrolnoj grupi ispitanika. Suplementacija vitaminom D3 je imala povoljan efekat na lipidni profil. Registrovan je porast vrednosti ukupnog holesterola koji je bio izraženiji u kontrolnoj grupi, pad vrednosti triglicerida u grupi bolesnika koji su uzimali vitamin D3 i njihov porast u kontrolnoj grupi ispitanika. U studijskoj grupi je registrovan porast vrednosti HDL-holesterola koji je bio na granici statističke značajnosti dok je istovremeno nađeno njegovo smanjenje u kontrolnoj grupi. Vrednost LDL-holesterola je ostala bez promene pod delovanjem vitamina D3, dok je u kontrolnoj grupi došlo do njegovog porasta. Utvrđeno je snižavanje vrednosti sedimentije, CRP-a i fibrinogena koje je bilo bez statističke značajnosti. Bezbednosni profil vrednosti kalcijuma u serumu i urinu tokom dugotrajnije primene je dobar. Primenom vitamina D3 je došlo do signifikatnog smanjenja proteinurije u grupi bolesnika koji su primali holekaciferol čime je ujedno i potvrđena radna hipoteza.





