Osobne i obiteljske odrednice emocionalne regulacije mlaðih adolescenata

Abstract

The aim of this study was to examine the role of personal and family characteristics in emotional regulation of early adolescents. It was assumed that children's emotional regulation is determined by individual child's characteristics (dimensions of temperament and pubertal status) and family factors that include children's assessment of parental behavior of mothers and fathers (acceptance, rejection or control) and children's perceptions of conflict between parents (conflict properties, self-blame and perceived threat). The research included 562 children (280 girls and 282 boys) with an average age of 13 years. The results of this study show that significant predictors of emotional regulation of boys and girls are two dimensions of temperament - effortful-control and negative affectivity. Children who have a more pronounced effortful-control and are less prone to negative emotions better regulate their emotions. Family variables significantly contribute to the explanation of emotional regulation only in boys, where significant predictors of emotional regulation are maternal control and perception of father's rejection. Boys who perceive a higher degree of maternal control and father's rejection are less capable in regulating their emotions. [PUBLICATION ABSTRACT]

Headnote

Sazetak

Cilj je ovog istrazivanja bio provjeriti ulogu osobnih i obiteljskih znacajki u emocionalnoj regulaciji mlaðih adolescenata. Pretpostavilo se kako je djecja emocionalna regulacija determinirana individualnim karakteristikama djeteta (dimenzijama temperamenta i pubertalnim statusom) te obiteljskim faktorima koji u ovom istrazivanju ukljucuju djecju procjenu roditeljskog ponasanja majki i oceva (prihvacanje, odbacivanje i kontrolu) i djecju percepciju sukoba izmeðu roditelja (znacajke sukoba, samookrivljavanje i percipirana prijetnja). U istrazivanju su sudjelovala 562 ucenika (280 djevojcica i 282 djecaka) prosjecne dobi 13 godina. Rezultati ovog istrazivanja pokazuju da su od individualnih karakteristika djecaka i djevojcica znacajni prediktori emocionalne regulacije zasebne dimenzije temperamenta - samokontrola i negativna afektivnost. Djeca koja imaju jacu samokontrolu i manje su sklona negativnim emocijama i bolje reguliraju svoje emocije. Obiteljske varijable statisticki znacajno pridonose objasnjenju emocionalne regulacije samo kod djecaka, a znacajni su prediktori percepcija majcine kontrole i oceva odbacivanja. Djecaci koji procjenjuju veci stupanj majcine kontrole i oceva odbacivanja slabije reguliraju vlastite emocije.

Kljucne rijeci: emocionalna regulacija, temperament, pubertalni status, roditeljsko ponasanje, roditeljski sukob

Uvod

Emocionalna regulacija omogucava osobi uskladiti izrazavanje vlastitih emocija sa zahtjevima okoline, zastiti se od neugodnih emocija, obuzdati ih i usmjeriti tako da ne ometaju njezino funkcioniranje te zasigurno predstavlja vaznu komponentu uspjesne emocionalne prilagodbe djece. Iako se pojam emocionalne regulacije upotrebljava na razlicite nacine, opcenito se moze reci da ona obuhvaca sposobnost odgovaranja na stresne zahtjeve i emocionalna iskustva na drustveno prihvatljiv, adaptivan i fleksibilan nacin (Cole, Martin i Dennis, 2004; Morris, Silk, Steinberg, Myers i Robinson, 2007). Emocionalna regulacija ukljucuje upravljanje negativnim emocijama i emocionalnim reakcijama, analizu uzroka emocije, izbor reakcije kao i sposobnost da se odgodi zadovoljenje neke zelje ili potrebe, te stoga odreðuje vanjsko ponasanje pojedinca i unutarnje dobro osjecanje. Najveci se doprinos ovom podrucju istrazivanja moze pripisati Grossu (1998, 2007), koji definira emocionalnu regulaciju kao procese pomocu kojih pojedinci utjecu na to koje ce emocije dozivjeti, kada ce ih dozivjeti i kako ce ih izraziti. On smatra kako prepoznavanje i razumijevanje vlastitih emocionalnih iskustava cini osnovu za regulaciju koja ukljucuje i procese nadgledanja, evaluiranja i modificiranja. Strategije reguliranja emocija variraju po svojoj prirodi, ucinkovitosti i implikacijama za individualno psihosocijalno funkcioniranje. S obzirom da adekvatno reguliranje emocija ima vazne implikacije za afektivno iskustvo i interpersonalno funkcioniranje, vazan dio djetetova razvoja ukljucuje ucenje kako upravljati emocijama na prikladne nacine (Eisenberg i Morris, 2002). Razna se istrazivanja u ovom podrucju bave proucavanjem kako pojedinci reguliraju negativne emocije (posebice ljutnju, tugu i strah) mnogo cesce nego pozitivne emocije, s posebnim naglaskom na reguliranju dozivljajnih i ponasajnih, ali ne i fizioloskih, aspekata emocija (Eisenberg i Morris, 2002; John i Gross, 2004; Rivers, Brackett, Kataluk i Salovey, 2007; Suveg i Zeman, 2004).

S obzirom na relevantnost konstrukta emocionalne regulacije u emocionalnoj prilagodi djece postavlja se pitanje koje su vazne znacajke i obiteljske odrednice emocionalne regulacije. Meðu osobnim karakteristikama djeteta koje utjecu na emocionalnu regulaciju vazno je uzeti u obzir temperament, spol i razvojni status djeteta. Vazan utjecaj na razvoj emocionalne regulacije zasigurno ima naslijeðena bioloska struktura, koja se ocituje kao temperament i odnosi se na uroðene tendencije djeteta prema dozivljavanju i izrazavanju nekih vrsta emocija. Istrazivanja djecjeg temperamenta pokazuju kako se djeca razlikuju ne samo prema brzini i snazi reagiranja na neku emocionalnu situaciju nego i prema tome koliko su sposobna vratiti se na pocetno stanje prije uzbuðivanja, odnosno kolika im je emocionalna regulacija. Gross i John (2003) navode da su procesi emocionalne regulacije oblikovani dispozicijama temperamenta te je utvrðivanje uloge djecjeg temperamenta vazno za razumijevanje naslijeðenih mogucnosti djeteta za samostalnu emocionalnu regulaciju. Prema teoriji temperamenta autorice Rothbart (1982) temperament se odnosi na konstitucionalno utemeljene individualne razlike u reaktivnosti i samoregulaciji koje su opazene u podrucju emocionalnosti, motoricke aktivnosti i paznje. Pod reaktivnoscu se podrazumijevaju karakteristike pojedinceve responzivnosti na promjene u stimulaciji iz okoline, a pod samoregulacijom se podrazumijevaju procesi koji moduliraju reaktivnost ukljucujuci pristupanje, izbjegavanje, inhibiciju i samoregulaciju paznje. Kako se djeca razvijaju, pocetno vise reaktivni sistemi postaju u vecoj mjeri regulirani. U okviru teorije temperamenta autorice Rothbart istrazivanja u adolescenciji (Ellis i Rothbart, 2001) pokazuju kako se temperament moze objasniti s nekoliko dimenzija temperamenta viseg reda: dimenzija samokontrole ili kontrole s naporom, pozitivne afektivnosti, afilijativnosti i negativne afektivnosti. Rane individualne razlike u karakteristikama temperamenta, posebice onih koje odrazavaju negativnu emocionalnost i smanjenu sposobnost samokontrole, utjecu na razvoj regulatornih sposobnosti (Yap, Allen i Sheeber, 2007). Vazno je istaknuti kako je konceptualna povezanost izmeðu dispozicijske emocionalnosti i emocionalno regulatorne sposobnosti velika, te da ih je ponekad tesko razlikovati. Ovaj se problem najcesce javlja u istrazivanjima na mlaðoj djeci. Eisenberg i suradnici (2004) navode kako su emocije i njihova regulacija u osnovi konceptualizacije i mjerenja ranoga djecjeg temperamenta. Meðutim, vazno je naglasiti distinkciju izmeðu temperamenta i emocionalne regulacije. Dispozicijska emocionalnost ili temperament je definirana kao stabilna emocionalna responzivnost koja je djelomicno bioloski zasnovana, ocituje se vec u dojenackoj dobi i relativno je konzistentna kroz situacije i vrijeme. Emocionalna se regulacija odnosi na procese kojima se dispozicijska emocionalna responzivnost pojacava, vjerojatno u funkciji postizanja ciljeva (Cole i sur., 2004). Meðu stabilnim karakteristikama temperamenta koje mogu biti vazne odrednice emocionalne regulacije moze se istaknuti samokontrola koja omogucava osobi da potisne motivacijske i ponasajne tendencije koje su potaknute emocijama da bi se ponasanje usmjerilo cilju (Rothbart, Ellis, Rueda i Posner, 2003).

Nadalje, meðu osobnim odrednicama djeteta u objasnjenju emocionalne regulacije vaznu ulogu ima i spol djeteta. Rezultati istrazivanja pokazuju da su i razina emocionalne regulacije i socijalizacija emocionalne regulacije pod utjecajem spola djeteta. Djevojcice su obicno bolje u reguliranju emocija od djecaka, sto se moze pripisati uroðenim razlikama u razinama reaktivnosti (Morris i sur., 2002), a spol roditelja moze utjecati na socijalizacijske napore ovisno o spolu djeteta (Zeman, Penza, Shipman i Young, 1997). Eisenberg, Cumberland i Spinrad (1998) izvjestavaju o rezultatima koji pokazuju razlike u socijalizaciji emocionalne regulacije s obzirom na spol djeteta te navode da roditelji vise poticu iskazivanje tuge kod djevojcica i ljutnje kod djecaka kao i da vise ohrabruju distrakciju i strategije rjesavanja problema kod djecaka nego kod djevojcica. Takoðer se cini da roditelji kod djevojcica vise poticu regulaciju emocija koja je usmjerena na odnose, a kod djecaka vise aktivnu i instrumentalnu strategiju regulacije emocija. S obzirom na navedeno, cini se vaznim razmotriti na koji nacin spol roditelja, socijalizacija prema spolu i uroðene bioloske razlike u reaktivnosti meðu djecacima i djevojcicama diferencijalno i aditivno utjecu na socijalizaciju emocionalne regulacije. Socijalizacija emocionalne regulacije se tijekom razvoja djeteta mijenja, a osobito se velike promjene odnose na period prijelaza iz djetinjstva u adolescentsko doba. Kako je pocetak adolescencije obiljezen pubertetom, i pubertetske promjene mogu biti izvor poteskoca u prilagodbi nekih adolescenata zbog intenzivnih promjena u tjelesnom, kognitivnom, emocionalnom i socijalnom funkcioniranju. Iako se u mnogim istrazivanjima kao indikator pubertalnog sazrijevanja koristi kronoloska dob djeteta, Kerestes, Brkovic i Kuterovac-Jagodic (2010) upozoravaju na neprimjerenost takve prakse te navode da je vazno kontrolirati ulogu pubertalnog sazrijevanja u razlicitim aspektima razvoja adolescenata. Istrazivanja pokazuju da se s tjelesnim promjenama u pubertetu mijenja nacin dozivljavanja sebe i odnosa s drugima, kao i nacin na koji se drugi odnose i dozivljavaju mladu osobu (pregled radova u Kerestes i sur., 2010).

Pored vazne uloge osobnih karakteristika djeteta u razvoju emocionalne regulacije, mnogi su okolinski cimbenici ukljuceni u proces stjecanja specificnih vjestina potrebnih za upravljanje vlastitim osjecajima. Odnosno, individualnim razlikama u emocionalnoj regulaciji mogu pridonijeti i obiteljski cimbenici jer se sposobnost emocionalne regulacije razvija u interakciji s clanovima obitelji. Pri tome dijete svojom osobnoscu aktivira specificna ponasanja roditelja, odnosno razvoj djeteta je aktivan proces u kojem djeca diferenciraju i integriraju aspekte svoje unutrasnje i vanjske okoline. Iako djeca brzo stjecu kapacitete za autonomnu samoregulaciju, obitelj pomaze pri upravljanju emocijama kroz pruzanje utjehe djeci kada su pod stresom, podrske kada su anksiozni ili tuzni i kroz odnose koji unapreðuju pozitivne emocije i emocionalnu dobrobit. Stoga su socijalni utjecaji vazni za nacin na koji djeca interpretiraju i izrazavaju svoje emocije, uce o strategijama upravljanja emocijama te stjecu kompetenciju i samopouzdanje u kontroliranju svojih osjecaja (Thompson i Meyer, 2007). Istrazivaci navode kako se roditeljski pokusaji utjecaja na emocionalnu regulaciju razlikuju ovisno o dobi djeteta (Eisenberg i sur., 1999). Dok su djeca mlaða, roditelji obicno poticu strategije regulacije emocija, a kasnije, porastom dobi djeteta sve vecu ulogu ima samoregulacija (Eisenberg i Morris, 2002). Odnosno, u ranom su djetinjstvu intervencije roditelja u reguliranju emocija cesce, roditelji nastoje regulirati emocije svoga djeteta milovanjem djeteta, mijenjanjem vlastitih facijalnih ekspresija, mijenjanjem neposredne okoline ili zadovoljenjem djetetovih potreba. Kako djeca razvijaju sve bolje kognitivne i emocionalne vjestine, postepeno postaju neovisnija u reguliranju i upravljanju vlastitim emocijama (Morris i sur., 2007). Nadalje, strategije se roditelja u olaksavanju emocionalne regulacije djeteta usavrsavaju s dobi djeteta te roditelji djece skolske dobi mogu izravno razgovarati o emocijama i pomoci djetetu u koristenju kognitivnih strategija, primjerice razmisljanju o emocionalno-pobudljivim situacijama na razlicite nacine (Eisenberg i Morris, 2002). Unatoc vise desetljeca istrazivanja vaznosti obiteljskog konteksta u razvoju i prilagodbi djece, tek se nedavno istrazivanja usmjeravaju na utjecaj obiteljskih cimbenika na razvoj sposobnosti emocionalne regulacije (Eisenberg i sur., 2001). Zasigurno roditeljsko ponasanje moze pridonijeti vjestinama emocionalne regulacije kod djece. Meðutim, tijekom adolescencije djeca se sve manje oslanjaju na roditeljsku pomoc i vjestine emocionalne regulacije postaju slozenije (Yap i sur., 2007). Poboljsanja su u emocionalnoj regulaciji vjerojatno potaknuta kognitivnim razvojem adolescenata, primjerice promjenama u socijalnoj kogniciji, inhibiciji reakcije, sposobnosti apstraktnog i hipotetskog razmisljanja (Steinberg, 2005), ali i drustvenim pritiscima koji ukljucuju ocekivanja zrelog i drustveno prikladnog ponasanja od strane odraslih i vrsnjaka (Murphy, Eisenberg, Fabes, Shepard i Guthrie, 1999). Individualne razlike u regulatornim vjestinama adolescenta utjecu na sposobnost suocavanja s normativnim razvojnim stresorima i na prilagodbu (Gross, 1998; Gross i John, 2003). Emocionalno reaktivna djeca i adolescenti dozivljavaju èesæ e i intenzivnije emocionalno uzbuðenje, sto zahtijeva snazne emocionalno regulatorne vjestine da bi se upravljalo takvim uzbuðenjem. Visoko reaktivna djeca i adolescenti najvise dobivaju od roditeljskih postupaka vezanih uz usavrsavanje i uvjezbavanje vjestina za regulaciju emocija, ali im s druge strane jako mogu nauditi kritièki i podcjenjivaèki odgovori roditelja na njihove emocije (Morris i sur., 2007).

Emocionalna klima u obitelji, koja je odraz raznih procesa i dinamike odnosa meðu njezinim clanovima, cini upravljanje emocijama laksim ili tezim zbog emocionalnih zahtjeva s kojima se djeca susrecu kod kuce. Kada se djeca moraju suocavati s ucestalim negativnim emocijama drugih clanova obitelji, a narocito kada su te negativne emocije usmjerene prema njima, moze doci do preplavljivanja njihova kapaciteta za upravljanje emocijama. Takoðer, modeli emocionalne regulacije kojima su djeca izlozena u obitelji oblikuju njihove obrasce emocionalnosti. Kada je emocionalna klima u obitelji djeteta negativna, prisilna ili nepredvidiva, dijete je izlozeno riziku da postane vrlo emocionalno reaktivno, zbog ucestalih, neocekivanih emocionalnih iskaza ili zbog emocionalne manipulacije. U ovakvim situacijama ne samo da djeca opazaju emocionalnu disregulaciju (nedovoljno ili pretjerano kontrolirane emocije) kod svojih roditelja vec su i manje emocionalno zasticeni (Cummings i Davies, 2002). Nasuprot tome, kada djeca zive u okolini u kojoj se osjecaju prihvaceno i zbrinuto, osjecaju se i emocionalno zasticenima i slobodnima u izrazavanju razlicitih emocija, jer su sigurni da ce im emocionalne potrebe biti zadovoljene. Djeca se takoðer osjecaju emocionalno zasticenima kada znaju koja su ponasanja ili emocionalne reakcije prihvatljive i ocekivane i koje su posljedice ako se ponasaju neprikladno (Eisenberg i sur., 1998). Istrazivanja u podrucju roditeljstva konzistentno pokazuju kako opcenito bolju prilagodbu imaju djeca koja su uspostavila sigurnu privrzenost s roditeljima, koja imaju roditelje koji su emocionalno topli i umjereno kontrolirajuci, te poticu i prihvacaju dijete (Cummings, Davies i Campbell, 2000).

Kada se promatraju efekti roditeljskoga ponasanja na djecji razvoj, najcesce se u istrazivanjima navode dvije temeljne dimenzije roditeljskog ponasanja u svim razvojnim razdobljima: emocionalnost i kontrola (Cummings i sur., 2000; Martin i Colbert, 1997). Aspekti ovih roditeljskih dimenzija dolaze do izrazaja u svakodnevnim interakcijama s djecom i utjecu na razvoj vjestina emocionalne regulacije. Dimenzija se emocionalnosti odnosi na emocije koje roditelj dozivljava i pokazuje u svom odnosu s djetetom. Emocionalno topli roditelji prihvacaju svoju djecu, pruzaju im podrsku, razumijevanje, brigu i paznju, a emocionalno hladni roditelji zanemaruju svoje dijete, odbacuju ga, neprijateljski su raspolozeni prema njemu, te opcenito pokazuju malo pozitivnih emocija u kontaktu s djetetom. Kontrola djetetova ponasanja od strane roditelja ukljucuje i psiholosko i bihevioralno kontroliranje (Cummings i sur., 2000). Psiholoskom kontrolom roditelji nastoje pratiti djetetove unutarnje dozivljaje, emocije i misli, te primjenjuju niz odgojnih postupaka koji ne pogoduju razvoju djetetove psiholoske nezavisnosti, samostalnosti i individuacije. Psiholoska je kontrola cesto posljedica prikrivene agresije i ocituje se kao manipuliranje djetetovim ponasanjem, kritiziranjem, stvaranjem osjecaja krivnje te omalovazavanjem djetetovih osjecaja. Upravo je ova dimenzija roditeljskog ponasanja osobito nepovoljna u periodu adolescencije kada dijete intenzivno tezi nezavisnosti od roditelja i kada bi roditelji trebali poticati psiholosku nezavisnost djeteta. Za razliku od psiholoske kontrole, bihevioralna kontrola ukljucuje postavljanje pravila ponasanja i dopustenih granica s ciljem izbjegavanja nepozeljnog ponasanja kod djece. Istrazivanja pokazuju kako je roditeljsko prihvacanje, podrska i suosjecanje, povezano s razvojem uspjesne emocionalne regulacije kod djece (Kliewer, Fearnow i Miller, 1996) te kako je majcina suosjecajnost i responzivnost povezana s nizim razinama opazenih negativnih emocija kod djece (Eisenberg i Fabes, 1994). S druge strane, negativno roditeljsko ponasanje koje ukljucuje odbacivanje, neprijateljstvo, psiholosku kontrolu, nedostatak osjetljivosti na djetetove potrebe povezano je s neadekvatnom emocionalnom regulacijom (Morris i sur., 2002).

Nadalje, emocionalna se klima u obitelji odrazava i kroz kvalitetu bracnog odnosa, a sukob je meðu bracnim partnerima vazan aspekt obiteljskog konteksta u kojem djeca mogu uciti adaptivne i/ili neadaptivne nacine upravljanja sukobom i emocijama koje prate sukob. Odnosi meðu odraslim osobama znacajno pridonose emocionalnoj klimi u obitelji te istrazivanja potvrðuju znacajnu povezanost izmeðu bracnog sukoba i socioemocionalnih problema djece i adolescenata (Cummings i Davies, 2002). Nedavni teorijski modeli u ovom podrucju (Davies i Cummings, 1994; Grych i Fincham, 1990; Harold i Conger, 1997) sugeriraju da su efekti sukoba meðu roditeljima na djecu odreðeni preko narusavanja odnosa roditelj-dijete te negativnih emocija, kognicija i reprezentacija obiteljskih odnosa koje djeca usvajaju kada su izlozena neprijateljskim odnosima roditelja. Roditelji koji su u konfliktnom braku obicno su neprijateljski usmjereni te agresivni i prema djeci, a i manje su osjetljivi i emocionalno responzivni za njihove potrebe. Opcenito, na djetetovu emocionalnu prilagodbu nepovoljno utjecu roditeljski sukobi jer se raspolozenja i ponasanja iz bracnog odnosa prenose i na odnos roditelja i djeteta (Parke, 2004).

U kontekstu navedenih istrazivackih nalaza u kojima se navodi da emocionalna regulacija predstavlja vaznu komponentu uspjesnog razvoja i emocionalne prilagodbe djece cini se vaznim ispitati vaznost nekih osobnih i obiteljskih varijabli koje utjecu na vjestine emocionalne regulacije. Stoga je cilj ovoga istrazivanja provjeriti ulogu nekih osobnih karakteristika djeteta (temperament, spol i pubertalni status) i obiteljskih cinitelja (dimenzije roditeljskog ponasanja oceva i majki, dimenzije sukoba meðu roditeljima) u objasnjenju emocionalne regulacije mlaðih adolescenata. Kada je rijec o doprinosu temperamenta djeteta emocionalnoj regulaciji, ocekuje se da ce slabije regulirati emocije djeca koja postizu visoke razine negativne afektivnosti i niske razine samokontrole. Nadalje, ocekuje se da ce djevojcice uspjesnije regulirati emocije od djecaka. Kako su u ranoj adolescenciji pubertalne promjene najintenzivnije i ujedno postoje velike individualne razlike u vremenu pocetka i brzini pubertalnog razvoja, u ovom je istrazivanju ukljucena i mjera pubertalnog razvoja, te se ocekuje znacajan doprinos pubertalnog statusa djeteta u objasnjenju emocionalne regulacije. Ispitat ce se i zasebna uloga djecje percepcije roditeljskoga ponasanja majki i oceva u objasnjenju emocionalne regulacije, te se pretpostavlja da ce djeca koja procjenjuju da im roditelji pruzaju vecu emocionalnu podrsku bolje regulirati emocije. S druge strane, ocekuju se negativni efekti odbacivanja od strane roditelja i povecane kontrole djetetova ponasanja, kao i znacajan negativan doprinos roditeljskoga sukoba na djecju emocionalnu regulaciju.

Metoda

Ispitanici

Istrazivanje je provedeno na uzorku od 562 ucenika sedmih i osmih razreda osnovne skole iz Zadra. U ispitivanju je sudjelovalo 280 ucenica i 282 ucenika prosjecne dobi 13 godina (M=12.99, SD=0.70). Ispitivanje je provedeno anonimno i grupno za vrijeme redovne nastave u skoli nakon sto su ravnatelj skole i roditelji dali suglasnost za sudjelovanje djeteta u ispitivanju.

Mjerni instrumenti

Upitnik emocionalne regulacije i kontrole (ERIK; Taksic, 2003) procjenjuje ucinak neugodnih emocija i raspolozenja na misljenje, pamcenje i ponasanje pojedinca. Upitnik sadrzi 20 tvrdnji kojima je cilj procjena (negativnih) efekata emocija i raspolozenja na misljenje, pamcenje i ponasanje, kao i sposobnost emocionalne kontrole (primjer cestice: ''Kada me netko naljuti, odmah i vrlo burno reagiram''). Zadatak ispitanika je da na skali Likertova tipa od 5 stupnjeva (1 - uopce ne do 5 - u potpunosti) procijene koliko se pojedina tvrdnja odnosi na njih. Radi lakse interpretacije rezultata tvrdnje koje se odnose na emocionalnu regulaciju i kontrolu u ovom su se istrazivanju obrnuto bodovale, tako da se postignuti visi rezultat odnosi na bolje upravljanje i bolju kontrolu negativnih emocija. Dobiveni je koeficijent unutarnje pouzdanosti tipa Cronbach alfa ERIK upitnika na cijelom uzorku u ovom istrazivanju iznosio .89.

Skala percepcije roditeljskog ponasanja (SPRP; Macuka, 2007) ispituje percepciju ponasanja roditelja od strane djece i adolescenata na dimenziji emocionalnosti i kontrole. Skala SPRP sadrzi 25 tvrdnji koje zahvacaju temeljne dimenzije roditeljskoga ponasanja emocionalnost (prihvacanje i odbacivanje) i kontrolu. Zadatak je ispitanika da na skali Likertova tipa od 3 stupnja (1 - netocno, 2 - djelomicno tocno, 3 - potpuno tocno) za svaku cesticu oznace odgovor koji najbolje opisuje nacin na koji se njegova majka ili otac odnosi prema njemu. Emocionalnost ukljucuje 15 tvrdnji koje se odnose na emocije koje roditelji izrazavaju u odnosu s djetetom u razlicitim situacijama, a zasebno se boduje rezultat na subskali prihvacanje (7 tvrdnji, primjer: ''Pruza mi sigurnost'') i subskali odbacivanje (8 tvrdnji, primjer: ''Imam osjecaj kao da me ne primjecuje''). Subskala kontrola se odnosi na kontrolu ponasanja djeteta tj. postupke kojima se roditelji sluze kako bi modificirali ponasanja i dozivljavanje djeteta (10 tvrdnji, primjer: ''Cesto me ucjenjuje ako se ne drzim njegovih pravila ponasanja''). Svako dijete ispunjava dva identicna oblika upitnika, jedan je za procjenu majcina, a jedan za procjenu oceva ponasanja prema njemu. Visi rezultat na pojedinoj subskali upucuje da djeca procjenjuju vise prihvacanja, odbacivanja ili kontrole od roditelja. Utvrðena pouzdanost izrazena Cronbach alfom u ovom istrazivanju za subskalu prihvacanje iznosi .76 za procjenu majcina prihvacanja i .75 za procjenu oceva prihvacanja, zatim .73 za procjenu majcina odbacivanja i .74 za procjenu oceva odbacivanja. Za subskalu kontrola su takoðer utvrðene zadovoljavajuce pouzdanosti koje iznose .79 za procjenu majcine kontrole i .79 za procjenu oceve kontrole.

Skala djecje percepcije sukoba meðu roditeljima (CPIC; Children's Perception of Interparental Conflict Scale; Grych, Seid i Fincham, 1992, adaptirana verzija Macuka, 2011) sastoji se od 45 cestica koje mjere dimenzije roditeljskoga sukoba i djecju reakciju i interpretaciju roditeljskog sukoba. Skala sadrzi 9 subskala (ucestalost sukoba, intenzitet sukoba, razrjesenje sukoba, sadrzaj sukoba, percipirana prijetnja, efikasnost suocavanja, samookrivljavanje, triangulacija i stabilnost) koje cine tri dimenzije sukoba visega reda: znacajke sukoba, prijetnju i samookrivljavanje. Zadatak je ispitanika da procijene koliko se pojedina tvrdnja odnosi na njihovo dozivljavanje sukoba meðu roditeljima zaokruzivanjem odgovarajuceg broja na skali Likertova tipa od tri stupnja (1 - netocno, 2 - djelomicno tocno i 3 - tocno). Dimenzija znacajke sukoba ukljucuje 23 cestice iz subskale frekvencije sukoba, intenzitet sukoba, razrjesenja sukoba i stabilnosti sukoba. Utvrðena je visoka pouzdanost ove dimenzije (Cronbach alfa iznosi .88, primjer cestice: ''Cesto vidim svoje roditelje kako se svaðaju''), a visi rezultat na ovoj dimenziji odrazava sukob koji se cesto javlja i ukljucuje visoke razine neprijateljstva i agresije te je slabo razrijesen i stabilan. Druga dimenzija samookrivljavanje ukljucuje ukupno 8 cestica iz subskala sadrzaj sukoba i samookrivljavanje te ispituje stupanj u kojem djeca krive sebe za pojavljivanje sukoba (Cronbach alfa iznosi .81, primjer cestice: ''Obicno sam ja kriv kada se moji roditelji svaðaju''). Treca dimenzija sukoba prijetnja ukljucuje ukupno 14 cestica koje se odnose na skalu percipirane prijetnje, efikasnosti suocavanja i triangualcije te upucuje na stupanj u kojem djeca osjecaju prijetnju zbog roditeljskog sukoba, rastrganost zbog uvlacenja u sukob od strane roditelja te njihove sposobnosti nosenja s bracnim sukobima (Cronbach alfa iznosi .84, primjer cestice: ''Kada se moji roditelji svaðaju, brinem se da bi se mogli razvesti'').

Upitnik temperamenta u ranoj adolescenciji (Ellis i Rothbart, 2001, adaptirana verzija Macuka, 2011) koristen je za ispitivanje karakteristika djecjeg temperamenta koji mjeri razlicite karakteristike temperamenta kao sto su samoregulacija, reaktivnost i emocionalnost djece u dobi od 9 do 15 godina. U ovom istrazivanju su uzete u obzir dvije dimenzije temperamenta: negativna afektivnost i samokontrola. Zadatak je ispitanika bio da procijene koliko se pojedina tvrdnja odnosi na njih zaokruzivanjem odgovarajuceg broja na skali Likertova tipa od pet stupnjeva (1 - gotovo uvijek neistinito do 5 - gotovo uvijek istinito). Utvrðen koeficijent unutarnje pouzdanosti (Cronbach alfa) za dimenziju samokontrole s ukupno 13 cestica iznosi .73, a za dimenziju negativne afektivnosti s ukupno 13 cestica iznosi .70. Visi rezultat na dimenziji samokontrole potvrðuje vecu sposobnost usmjeravanje paznje, kontrolu aktivacije i kontrolu neprikladnih odgovora (primjer cestice: ''Uglavnom nikad ne dovrsim ono sto sam zapoceo''). Visi rezultat na dimenziji negativne afektivnosti upucuje na veci stupanj ljutnje i frustracije izazvane prekidanjem postizanja cilja i visoku razinu straha (primjer cestice: ''Ljuti me kada me ljudi prekidaju dok pricam'').

Skala pubertalnog razvoja (PDS; Pubertal Development Scale; Petersen, Crockett, Richards i Boxer, 1988, adaptirana verzija Kerestes i sur., 2010) predstavlja subjektivnu mjeru pubertalnog sazrijevanja. Sastoji se od pet pitanja, od cega su tri pitanja zajednicka djevojcicama i djecacima i odnose se na procjenu nagloga rasta u visinu, procjenu promjena na kozi i tjelesne dlakavosti. Preostala su dva pitanja razlicita za djecu razlicitoga spola, odnosno djecaci imaju pitanja o dlacicama na licu i promjenama glasa, a djevojcice o rastu grudi i menarhi (primjer pitanja: ''Jesi li primijetila promjene na svojoj kozi, posebno pojavu bubuljica, pristica ili masnoce?'', ''Kako bi opisao svoj rast u visinu?''). U ovom se istrazivanju za svako dijete izracunao apsolutni pubertalni status koji predstavlja ukupni rezultat na skali izrazen kao aritmeticka sredina odgovora na pet pitanja (primjer odgovora: ''Cini mi se da su promjene na kozi zavrsene'', ''Vec neko vrijeme jako brzo rastem u visinu'') i odnosi se na apsolutnu razinu tjelesnih promjena koju je pojedinac dosegao u promatranom trenutku. Pouzdanost Skale pubertalnog razvoja na uzorku djevojcica izrazena kao Cronbach alfa iznosi .69, a na uzorku djecaka .67.

Rezultati

U ovom odjeljku prikazani su i komentirani rezultati testiranja efekata spola djeteta na analizirane varijable u ovom istrazivanju. T-testovima za nezavisne uzorke provjereni su efekti spola djeteta na procjenu: emocionalne regulacije, dimenzija temperamenta, pubertalnog statusa, dimenzija roditeljskog ponasanja te dimenzija sukoba meðu roditeljima (Tablica 1.).

Na osnovu rezultata t-testova prikazanih u Tablici 1. utvrðene su razlike izmeðu djecaka i djevojcica u mjerenim dimenzijama temperamenta, pubertalnom statusu, dimenzijama roditeljskog ponasanja majki i oceva (osim prihvacanja od strane oca) te dimenziji roditeljskog sukoba samookrivljavanje. Rezultati pokazuju da djevojcice imaju vise izrazenu samokontrolu i negativnu afektivnost te procjenjuju svoj tjelesni razvoj tj. apsolutnu razinu tjelesnih promjena naprednijim u odnosu na djecake. Nadalje, djecaci percipiraju vise odbacivanja i kontrole od strane oca i majke te manje prihvacanja od majke, ali i, u odnosu na djevojcice, u vecoj mjeri krive sebe za pojavu sukoba meðu roditeljima.

Kako se iz dobivenih rezultata testiranja znacajnosti moze uociti da se djevojcice i djecaci znacajno razlikuju u vecini ispitivanih varijabli, u Tablici 2. su zasebno prikazani koeficijenti bivarijatnih korelacija meðu svim analiziranim varijablama utvrðenih na uzorku djecaka (N=282, ispod dijagonale) i djevojcica (N=280, iznad dijagonale).

Na temelju se korelacijske matrice moze vidjeti kako je veæ ina korelacija analiziranih varijabli u ovom istrazivanju na uzorku djeèaka i djevojèica niske do umjerene velièine. Na uzorku djeèaka i djevojèica emocionalna regulacija znaèajno korelira s mjerenim dimenzijama temperamenta - samokontrolom i negativnom afektivnosæ u. Pri tom djeèaci i djevojèice koji imaju vise razine samokontrole bolje reguliraju vlastite emocije, a djeca koja procjenjuju vise razine negativne afektivnosti slabije reguliraju vlastite emocije. Nadalje, dobivene korelacije na uzorku djevojèica pokazuju kako je emocionalna regulacija znaèajno povezana sa svim dimenzijama roditeljskoga ponasanja i dimenzijama roditeljskoga sukoba. Djevojèice koje procjenjuju visu razinu prihvaæ anja i manju razinu odbacivanja i kontrole oba roditelja, koje procjenjuju da su sukobi meðu roditeljima rjeði i manje agresivni te navode manju razinu prijetnje i samookrivljavanja za sukobe roditelja, uspjesnije su u reguliranju svojih emocija. Na uzorku djecaka emocionalna regulacija znacajno korelira s procjenama odbacivanja i kontrole oba roditelja te procjenama znacajki sukoba i percipirane prijetnje. Odnosno, rezultati potvrðuju da bolje reguliraju vlastite emocije djecaci koji percipiraju manje odbacivanja i kontrole oba roditelja te procjenjuju da su sukobi meðu roditeljima rjeði i u manjoj mjeri osjecaju prijetnju zbog roditeljskog sukoba.

Hijerarhijske regresijske analize

Kako je glavni cilj ovoga istrazivanja bio utvrditi zasebne doprinose osobnih i obiteljskih varijabli u objasnjenju djecje emocionalne regulacije, provedena je hijerarhijska regresijska analiza koja omogucava pracenje promjena u postotku objasnjene varijance kriterija nakon uvoðenja nove skupine prediktorskih varijabli (Tabachnick i Fidell, 2001). Kako se iz prethodnih rezultata testiranja znacajnosti razlika izmeðu djevojcica i djecaka moze uociti da postoji znacajna razlika u vecini ispitivanih prediktorskih varijabli, provedene su zasebne hijerarhijske regresijske analize za djecake i djevojcice. Provjereni su doprinosi cetiriju skupina prediktora - individualnih karakteristika djeteta i varijabli koje cine emocionalnu klimu u obitelji (dimenzije roditeljskog ponasanja majke, dimenzije roditeljskog ponasanja oca i dimenzije roditeljskog sukoba). Preciznije, hijerarhijska je regresijska analiza primijenjena da bi se dobio uvid u relativne doprinose zasebnih skupina varijabli koje se odnose na emocionalnu klimu obitelji objasnjenju varijance emocionalne regulacije, nakon utvrðenih doprinosa individualnih karakteristika djeteta. Slijedi prikaz rezultata hijerarhijske regresijske analize zasebno provedene na uzorku djecaka i djevojcica (Tablica 3.).

Prvi blok varijabli cine individualne karakteristike djeteta (dimenzije temperamenta: samokontrola i negativna afektivnost te pubertalni status), drugi blok cine varijable roditeljskoga ponasanja majki (prihvacanje, odbacivanje i kontrola), treci blok cine varijable roditeljskoga ponasanja oceva (prihvacanje, odbacivanje i kontrola), a cetvrti blok cine dimenzije roditeljskoga sukoba (znacajke sukoba, samookrivljavanje i prijetnja).

U Tablici 3. prikazani su zasebno rezultati hijerarhijske regresijske analize provedene na uzorku djecaka s emocionalnom regulacijom kao kriterijskom varijablom. Individualne karakteristike djecaka su u prvom koraku uspjele objasniti 18.6% varijance, pri cemu dimenzije temperamenta znacajno doprinose objasnjenju varijance emocionalne regulacije: samokontrola (β=.27) i negativna afektivnost (β=-.38).

Dobiveni rezultati potvrðuju da djecaci koji imaju jacu samokontrolu i manje su skloni negativnim emocijama bolje reguliraju svoje emocije. Drugi su blok varijabli cinile varijable majcina roditeljskoga ponasanja koje znacajno povecavaju proporciju objasnjene varijance emocionalne regulacije s dodatnih 5.7% varijance (ΔR2=.06). Majcina kontrola (β=-.24) znacajno pridonosi objasnjenju emocionalne regulacije, a rezultat pokazuje da djecaci koji procjenjuju veci stupanj majcine kontrole slabije reguliraju vlastite emocije. Takoðer, i ocevo roditeljsko ponasanje znacajno pridonosi objasnjenju varijance emocionalne regulacije djecaka kada se prethodno kontrolira utjecaj roditeljskog ponasanja majke s dodatnih 2.9% varijance (ΔR2=.03). U skupini prediktora oceva roditeljskog ponasanja varijabla ocevo je odbacivanje jedini znacajni prediktor (β=-.18), a dobiveni rezultat poka-zuje da djecaci koji percipiraju vise odbacivanja od oca slabije reguliraju vlastite emocije. Dimenzije roditeljskoga sukoba uvrstene u posljednjem koraku ne pridonose znacajno objasnjenju varijance emocionalne regulacije djecaka. Zavrsna regresijska jednadzba pokazuje da je ovim skupom prediktorskih varijabli (varijable individualnih karakteristika djeteta i varijabli koje cine emocionalnu klimu u obitelji) moguce objasniti 28% varijance emocionalne regulacije djecaka, a utvrðeni znacajni prediktori su dimenzije temperamenta (samokontrola i negativna afektivnost), majcina kontrola i ocevo odbacivanje.

U Tablici 3. prikazani su rezultati hijerarhijske regresijske analize zasebno provedeni na uzorku djevojcica s emocionalnom regulacijom kao kriterijskom varijablom. Dobiveni rezultati u prvom koraku analize pokazuju, kao i kod djecaka, znacajni doprinos dimenzija temperamenta samokontrole (β=.23) i negativne afektivnosti (β=-.53), tj. djevojcice koje imaju jacu samokontrolu i nize razine negativne afektivnosti bolje reguliraju vlastite emocije. Nakon kontrole varijabli individualnih karakteristika djevojcica koje su ukupno objasnile 38% varijance emocionalne regulacije, drugi blok varijabli cinile su varijable roditeljskog ponasanja majke koje nisu znacajno pridonijele objasnjenju emocionalne regulacije djevojcica, kao ni percepcija oceva roditeljskog ponasanja uvedena u trecem koraku. U zavrsnom su koraku uvedene dimenzije roditeljskog sukoba koje ne pridonose znacajno objasnjenju varijance emocionalne regulacije djevojcica, a od tri dimenzije jedino je dimenzija percipirana prijetnja (β=-.14) ostvarila znacajan negativan doprinos. Dobiveni rezultat upucuje kako djevojcice koje u vecoj mjeri osjecaju prijetnju zbog roditeljskog sukoba i rastrganost zbog ukljucenosti u sukob roditelja slabije reguliraju svoje emocije. Zavrsna regresijska jednadzba pokazuje da je ovim skupom prediktorskih varijabli (varijable individualnih karakteristika i varijabli koje cine emocionalnu klimu u obitelji) moguce objasniti 41% varijance emocionalne regulacije djevojcica, a znacajni su prediktori emocionalne regulacije djevojcica dimenzije temperamenta (samokontrola i negativna afektivnost) te percipirana prijetnja zbog sukoba roditelja.

Rasprava

U okviru se ovog istrazivanja pretpostavilo da je djecja emocionalna regulacija pored osobnih karakteristika djeteta determinirana i emocionalnom klimom u obitelji koja se ocituje u roditeljskom ponasanju prema djetetu i kroz kvalitetu roditeljskoga odnosa na koji razorno mogu utjecati ucestali sukobi roditelja. Stoga je cilj ovoga istrazivanja bio provjeriti doprinose nekih osobnih i obiteljskih cimbenika (procijenjenih od strane djece) u objasnjenju djecje emocionalne regulacije. U nekim se istrazivanjima navodi da su djevojcice obicno bolje u reguliranju emocija od djecaka (Eisenberg i sur., 1998; Zeman i sur., 1997), ali u ovom istrazivanju nije utvrðena znacajna razlika izmeðu djecaka i djevojcica. Neki autori navode da se spolne razlike u emocionalnoj regulaciji mogu pripisati uroðenim razlikama u razinama reaktivnosti (Morris i sur., 2002), a djevojcice u ovom istrazivanju, kada je rijec o njihovim konstitucionalnim obiljezjima, navode vise razine samokontrole, ali i negativne afektivnosti u odnosu na djecake. S obzirom da se emocionalna regulacija kod adolescenata tek u novije vrijeme intenzivnije istrazuje, nedosljednosti u rezultatima mogu biti odraz i razlicite operacionalizacije konstrukta emocionalne regulacije. Iako u razini emocionalne regulacije nisu utvrðene razlike izmeðu djecaka i djevojcica, znacajne su spolne razlike utvrðene za vecinu ispitivanih odrednica emocionalne regulacije (temperamenta, pubertalnog statusa, percepcije roditeljskog ponasanja i samookrivljavanja za sukob roditelja). Stoga su zasebno provedene hijerarhijske regresijske analize za djecake i djevojcice kako bi se dobio odgovor na glavni problem ovoga istrazivanja. U prvom koraku hijerarhijske regresijske analize, od osobnih karakteristika djeteta, ispitao se doprinos dimenzija temperamenta (samokontrole i negativne afektivnosti) i pubertalnog statusa objasnjenju emocionalne regulacije zasebno kod djecaka i kod djevojcica. Rezultati ovoga istrazivanja pokazuju kako meðu analiziranim varijablama samo karakteristike temperamenta znacajno objasnjavaju emocionalnu regulaciju djecaka i djevojcica, odnosno bolje reguliraju vlastite emocije djeca koja imaju vise izrazenu dimenziju samokontrole koja je pokazatelj vece sposobnosti usmjeravanja paznje, kontrole aktivacije i inhibitorne kontrole, te djeca koja su manje sklona negativnim emocijama tj. dozivljavaju nize razine straha i nize razine ljutnje (npr. iritabilnosti i frustracije izazvane prekidanjem postizanja cilja). Ovi rezultati potvrðuju vaznost stabilne emocionalne responzivnosti djeteta tj. temperamenta te potvrðuje navode Grossa i Johna (2003) da je sposobnost emocionalne regulacije djelomicno oblikovana dispozicijama temperamenta. Rane individualne razlike u afektivnom temperamentu, posebice one koje odrazavaju emocionalnu negativnu reaktivnost, utjecu na razvoj regulatornih sposobnosti (Yap i sur., 2007), sto dobiveni rezultati takoðer potvrðuju. Ovo istrazivanje pokazuje kako su dimenzije temperamenta - samokontrola (regulativna dimenzija temperamenta) i negativna afektivnost (reaktivna dimenzija temperamenta) - posebno relevantne za djecju emocionalnu regulaciju. Samokontrola omogucava osobi potiskivanje motivacijskih i ponasajnih tendencija voðenih afektima te ukljucuje kontroliranje, reguliranje ponasanja ili paznje pojedinca u odreðenim situacijama, stoga ima vaznu ulogu u reguliranju negativnih emocija. Djeca koja imaju slabiju samokontrolu ili ne uspijevaju adekvatno razviti ovu regulatornu osobinu, mogu imati nizu sposobnost emocionalne regulacije, sto ih moze ciniti ranjivijim za razvoj raznih problema u prilagodbi (Murris i Ollendick, 2005). Negativna se afektivnost odnosi na sklonost djeteta dozivljavanju negativnih emocija, a u ovom istrazivanju ukljucuje sklonost iskustvima ili dozivljavanju ljutnje i straha. Negativna afektivnost djeteta negativno djeluje na sposobnost emocionalne regulacije (Morris i sur., 2002), sto je i potvrðeno u ovom istrazivanju. Pojedinci skloniji negativnoj afektivnosti vjerojatno slabije reguliraju negativne emocije, meðutim i povisene razine negativne afektivnosti mogu zahtijevati vece sposobnosti emocionalne regulacije (Yap i sur., 2007). Kada je rijec o odnosu negativne afektivnosti i emocionalne regulacije, Gross i John (2003) ispitivali su povezanost izmeðu individualnih razlika u koristenju emocionalne regulacije (ponovne procjene tj. reprocjene i potiskivanja tj. supresije) i osobine licnosti neuroticizma kod adolescenata. Utvrdili su da je reprocjena u negativnoj korelaciji s negativnom emocionalnoscu tj. neuroticizmom, odnosno adolescenti koji imaju tendenciju cesceg dozivljavanja negativnog afekta manje su skloni koristenju reprocjene, koja u suprotnom moze biti djelotvorna u upravljanju negativnim emocijama.

Pubertalni status, kao zasebna varijabla u skupini osobnih karakteristika djeteta, nije znacajno pridonio objasnjenju emocionalne regulacije djecaka i djevojcica, iako se pretpostavljalo da pubertetske promjene mogu biti izvor poteskoca u emocionalnoj regulaciji mlaðih adolescenata jer utjecu na emocionalno stanje i socijalno ponasanje adolescenata. Odnosno, o ulozi ranog nasuprot kasnom sazrijevanju u emocionalnoj i socijalnoj prilagoðenosti adolescenata postoje empirijski podaci koji pokazuju kako je rano pubertalno sazrijevanje povezano s visim razinama problema u prilagodbi ciju osnovu velikim dijelom cine poteskoce u reguliranju negativnih emocija (Ge i sur., 2003; Haynie, 2003; Negriff, Fung i Trickett, 2008). Cesto se u istrazivanjima uzima kronoloska dob kao indikator pubertalnog sazrijevanja, ali zbog velikih individualnih razlika u sazrijevanju kronoloska dob cesto nije dobar pokazatelj stupnja tjelesne zrelosti (Kerestes i sur., 2010). S obzirom da tjelesno sazrijevanje ima vaznu ulogu u raznim aspektima razvoja mladih potrebno je ukljucivanje mjera pubertalnog razvoja, a u ovom je istrazivanju uzet u obzir subjektivni dozivljaj pubertetskih promjena kod djecaka i djevojcica. Dobiveni rezultati na Skali pubertalnog razvoja upucuju da djeca svoj tjelesni razvoj procjenjuju uglavnom prosjecnim ili pravodobnim i usklaðenim s vrsnjacima te vjerojatno stoga nisu utvrðeni znacajni efekti tjelesnog sazrijevanja u objasnjenju djecje emocionalne regulacije.

Nakon kontrole osobnih karakteristika djeteta u drugom koraku hijerarhijske regresijske analize provjerio se doprinos varijabli koje definiraju emocionalnu klimu u obitelji objasnjenju djecje emocionalne regulacije. Analizirani su zasebno doprinosi djecje percepcije roditeljskoga ponasanja majki i oceva (prihvacanja, odbacivanja i kontrole) te djecje procjene dimenzija roditeljskoga sukoba (znacajki sukoba, percipirane prijetnje i samookrivljavanja). Varijable koje definiraju emocionalnu klimu u obitelji, nakon kontrole osobnih odrednica znacajno pridonose objasnjenju emocionalne regulacije djecaka, ali ne i djevojcica. Odnosno, individualne karakteristike djecaka objasnile su 18.6% varijance emocionalne regulacije, a karakteristike emocionalne klime u obitelji dodatnih znacajnih 10% (pri cemu nesto vise percepcija majcina roditeljskog ponasanja). Preciznije, znacajnijim prediktorima emocionalne regulacije djecaka pokazali su se percepcija majcine kontrole i oceva odbacivanja. Majcina kontrola ukljucuje postupke koje majke koriste da bi modificirale ponasanje i dozivljavanje djeteta putem prijetnji, ispitivanja, ucjenjivanja i ismijavanja, a djecaci koji procjenjuju vise razine takvog oblika kontroliranja od strane majki losije reguliraju vlastite negativne emocije. Ocevo se odbacivanje odnosi na negativne emocije koje roditelj izrazava u odnosu s djetetom u razlicitim situacijama, a djecaci koji procjenjuju da ih ocevi vise odbacuju slabije reguliraju vlastite negativne emocije. I drugi autori navode podatke o odnosu roditeljskoga ponasanja i djecje sposobnosti upravljanja emocijama. Gottman, Katz i Hooven (1996) su meðu prvima ispitali povezanost roditeljskog ponasanja i emocionalne regulacije kod djece, te navode da roditelji koji su responzivni i topli obièno pokazuju specifiènu vrstu roditeljskog ponasanja i imaju odreðena uvjerenja vezana uz vlastite i djeèje emocije koja pozitivno utjeèu na djeèju emocionalnu regulaciju. Odnosno, roditeljsko uvazavanje djeèjih negativnih emocija i poduèavanje djeteta u prepoznavanju i suoèavanju s emocijama povezano je s boljim sposobnostima emocionalne regulacije djeteta. Nadalje, i druga istrazivanja pokazuju kako je roditeljsko prihvaæ anje povezano s boljom emocionalnom regulacijom djece (Kliewer i sur., 1996), te da je psiholoska kontrola i nedostatak osjetljivosti na djetetove potrebe povezano s neadekvatnom emocionalnom regulacijom (Morris i sur., 2002). Naprimjer, ako se roditelji ponasaju pretjerano zastitnièki èak i u periodu adolescencije, kada postoji izrazenija potreba za samostalnosæ u, adolescenti s prekomjerno zastitnièkim roditeljima mogu imati vise poteskoæ a u reguliranju emocija, vjerojatno jer su postali previse ovisni o ekstrinziènoj podrsci i nisu uspjeli razviti intrinziène procese za reguliranje emocija (Bell i Calkins, 2000). Meðutim, potrebno je naglasiti transakcijsku prirodu odnosa roditelja i njihovih postupaka prema djeci. Odnosno, roditelji i djeca potièu odreðena ponasanja kod drugih na temelju vlastitih karakteristika, te iako je roditeljsko ponasanje u ovom istrazivanju imalo ulogu prediktorske varijable, ostaje otvoreno pitanje je li ono posljedica nekih obiljezja djeteta (primjerice izrazenija roditeljska kontrola djeteta moze biti i posljedica losije emocionalne regulacije djeteta). Kod djevojèica su individualne karakteristike objasnile 38% varijance emocionalne regulacije, a karakteristike emocionalne klime u obitelji nisu znaèajno dodatno pridonijele njezinu objasnjenju. Odnosno, dodatno su objasnile skromnih 3% varijance, pri èemu se jedinim znaèajnim prediktorom pokazala percipirana prijetnja sukoba meðu roditeljima; djevojèice koje percipiraju veæ u prijetnju zbog sukoba meðu roditeljima slabije reguliraju svoje emocije. Sukob je meðu braènim partnerima vazan aspekt obiteljskoga konteksta u kojem djeca mogu uèiti adaptivne i/ili neadaptivne naèine upravljanja sukobom i emocijama koje prate sukob (Cummings i Davies, 2002). Utjecaj roditeljskoga sukoba na djecu ovisi o djeèjem razumijevanju i interpretiranju sukoba meðu roditeljima jer djeca, kada su izlozena sukobu, rade razlièite procjene znaèenja sukoba. Istrazivanja u ovom podruèju najèesæ e navode ulogu roditeljskog sukoba u objasnjenju djeèjih socio-emocionalnih problema (Cummings i Davies, 2002), a pri tom se naglasava kako je odnos roditeljskoga sukoba i djeèje prilagodbe posredovan emocionalnom sigurnosæ u djeteta, kojoj je emocionalna regulacija jedna od komponenti (Davies i Cummings, 1994). U ovom istrazivanju djeca opæ enito procjenjuju da se sukob meðu njihovim roditeljima rjeðe javlja te ne percipiraju izrazitu prijetnju kao ni osjeæ aj krivnje za sukobe roditelja. Vjerojatno su stoga i efekti roditeljskoga sukoba u objasnjenju djeèje emocionalne regulacije neznaèajni, te je utvrðen skroman doprinos jedino zasebne dimenzije roditeljskoga sukoba percipirane prijetnje objasnjenju emocionalne regulacije kod djevojèica.

Na osnovu dobivenih proporcija objasnjene varijance emocionalne regulacije kod djecaka i djevojcica u ovom istrazivanju moze se uociti kako su mjerene obiteljske varijable povezanije s emocionalnom regulacijom djecaka nego djevojcica. Preciznije, obiteljske varijable su nakon kontrole osobnih varijabli objasnile dodatnih 10% emocionalne regulacije djecaka, a kod djevojcica skromnih 3%. Dobiveni rezultati isticu specificnost prirode obiteljskih prediktora u objasnjenju emocionalne regulacije djecaka i djevojcica i vaznost njihova zasebna razmatranja i u buducim istrazivanjima. Istrazivanja osobnih i obiteljskih odrednica emocionalne regulacije mlaðih adolescenata jos uvijek nedostaju jer se konstrukt emocionalne regulacije tek nedavno poceo intenzivnije istrazivati. Doprinos se ovog istrazivanja odnosi na potvrdu vaznosti konstitucijskih obiljezja tj. znacajki temperamenta (visoke samokontrole i niske negativne afektivnosti) u objasnjenju djecje emocionalne regulacije te potvrðuju pretpostavku da su procesi emocionalne regulacije velikim dijelom oblikovani dispozicijama temperamenta. Ujedno se neke dimenzije roditeljskoga ponasanja (majcina kontrola i ocevo odbacivanje) mogu smatrati rizicnim faktorima koji pridonose slabijoj regulaciji negativnih emocija djecaka, a neki aspekti odnosa roditelja (npr. percipirana prijetnja tijekom sukoba roditelja) predstavljaju rizican faktor za slabiju regulaciju emocija djevojcica. Kako su se analize rezultata u ovom istrazivanju temeljile na ispitivanju doprinosa pojedinih varijabli preko korelacijskih odnosa, treba istaknuti nemogucnost interpretacije uzrocno-posljedicnih veza izmeðu roditeljskog ponasanja i djecje regulacije emocija. Ujedno, vrlo skroman doprinos obiteljskih varijabli u objasnjenju emocionalne regulacije moze upucivati da mlaði adolescenti posredstvom kognitivnog razvoja postaju neovisniji u reguliranju vlastitih emocija, te su vjerojatno i intervencije roditelja kao i njihov utjecaj u reguliranju emocija u tom periodu slabije izrazeni. S obzirom da je emocionalna regulacija u ovom istrazivanju slabije objasnjena ispitivanim obiteljskim odrednicama preporucuje se u daljnja istrazivanja ukljuciti i neke druge varijable, primjerice ulogu individualnih karakteristika roditelja (temperamenta, emocionalne regulacije i mentalnog zdravlja roditelja) u objasnjenju djecje emocionalne regulacije. Ogranicenje je ovoga istrazivanja zasigurno i koristenje iskljucivo djecjih samoprocjena te se mjerenju emocionalne regulacije i obiteljskih varijabli u buducim istrazivanjima moze pristupiti i koristenjem drugih metoda (npr. intervjua, opazanja te koristenjem visestrukih procjena od djece i roditelja). Emocionalna regulacija zasigurno ima vazne implikacije za emocionalno iskustvo i interpersonalno funkcioniranje pojedinca, a dobiveni rezultati ovoga istrazivanja mogu biti korisne smjernice za daljnja istrazivanja osobnih ili okolinskih varijabli koje pridonose njezinu objasnjenju.

Sidebar

Personal and Family Determinants in Emotional Regulation of Early Adolescents

Abstract

The aim of this study was to examine the role of personal and family characteristics in emotional regulation of early adolescents. It was assumed that children's emotional regulation is determined by individual child's characteristics (dimensions of temperament and pubertal status) and family factors that include children's assessment of parental behavior of mothers and fathers (acceptance, rejection or control) and children's perceptions of conflict between parents (conflict properties, self-blame and perceived threat). The research included 562 children (280 girls and 282 boys) with an average age of 13 years. The results of this study show that significant predictors of emotional regulation of boys and girls are two dimensions of temperament - effortful-control and negative affectivity. Children who have a more pronounced effortful-control and are less prone to negative emotions better regulate their emotions. Family variables significantly contribute to the explanation of emotional regulation only in boys, where significant predictors of emotional regulation are maternal control and perception of father's rejection. Boys who perceive a higher degree of maternal control and father's rejection are less capable in regulating their emotions.

Keywords: emotional regulation, child temperament, pubertal status, parental behavior, parental conflicts

Primljeno: 27.04.2011.

References

Literatura

Bell, K.L. i Calkins, S.D. (2000). Relationships as inputs and outputs of emotion regulation. Psychological Inquiry, 11, 160-163.

Cole, P.M., Martin, S.E. i Dennis, T.A. (2004). Emotion regulation as a scientific construct: Methodological challenges and directions for child development research. Child Development, 75(2), 317-333.

Cummings, E.M. i Davies, P.T. (2002). Effects of marital conflict on children: Recent advances and emerging themes in process-oriented research. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 43, 31-63.

Cummings, E.M., Davies, P.T. i Campbell, S.B. (2000). Developmental psychopathology and family process, theory, research and clinical implications. New York: The Guilford Press.

Davies, P.T. i Cummings, E.M. (1994). Marital conflict and child adjustment: An emotional security hypothesis. Psychological Bulletin, 116, 387-411.

Eisenberg, N., Cumberland, A. i Spinrad, T.L. (1998). Parental socialization of emotion. Psychological Inquiry, 9(4), 241-273.

Eisenberg, N., Cumberland, A., Spinrad, T.L., Fabes, R.A., Shepard, S.A. i Reiser, M. (2001). The relations of regulation and emotionality to children's externalizing and internalizing problem behavior. Child Development, 72, 1112-1134.

Eisenberg, N. i Fabes, R.A. (1994). Mothers' reactions to children's negative emotions: Relations to children's temperament and anger behavior. Merrill-Palmer Quarterly, 40, 138-156.

Eisenberg, N., Fabes, R.A., Shepard, S.A., Guthrie, I.K., Murphy, B.C. i Reiser, M. (1999). Parental reactions to children's negative emotions: Longitudinal relations to quality of children's social functioning. Child Development, 70, 513-534.

Eisenberg, N. i Morris, A.S. (2002). Children's emotion-related regulation. U: R. Kail (Ur.), Advances in child development and behavior (str. 190-229). Amsterdam: Academic Press.

Eisenberg, N., Spinrad, T.L., Fabes, R.A., Reiser, M., Cumberland, A., Shepard, S.A., Thompson, M. (2004). The relations of effortful control and impulsivity to children's resiliency and adjustment. Child Development, 75(1), 25-46.

Ellis, L.K. i Rothbart, M.K. (2001, travanj). Revision of the Early Adolescent Temperament Questionnaire. Poster prezentiran na Biennial Meeting of the Society for Research in Children Development, Minneapolis, Minnesota.

Ge, X., Kim, I.J., Brody, G.H., Conger, R.D., Simons, R.L. i Gibbson, F.X (2003). It's about timing and change: Pubertal transition effects on symptoms of major depression among African American youths. Development Psychology, 39(3), 430-439.

Gottman, J. M., Katz, L. F. i Hooven, C. (1996). Parental meta-emotion philosophy and the emotional life of families: Theoretical models and preliminary data. Journal of Family Psychology, 10, 243-268.

Gross, J.J. (1998). The emerging field of emotion regulation: An integrative review. Review of General Psychology, 2(3), 271-299.

Gross, J.J. (2007). Handbook of emotion regulation. New York: Guilford Press.

Gross, J.J. i John, O.P. (2003). Individual differences in two emotion regulation processes: Implications for affect, relationships, and well-being. Journal of Personality and Social Psychology, 85, 348-362.

Grych, J.H. i Fincham, F.D. (1990). Inter-parental conflict and children's adjustment: A cognitive contextual framework. Psychological Bulletin, 108, 267-290.

Grych, J.H., Seid, M. i Fincham, F.D. (1992). Assessing marital conflict from the child's perspective: The children's perception of interparental conflict scale. Child Development, 63, 558-572.

Harold, G.T. i Conger, R.D. (1997). Marital conflict and adolescent distress: The role of adolescent awareness. Child Development, 68, 333-350.

Haynie, D.L. (2003). Context's of risk? Explaining the link between girls' pubertal development and their delinquent involvement. Social Forces, 82(1), 355-397.

John, O.P. i Gross, J.J. (2004). Healthy and unhealthy emotion regulation: Personality processes, individual differences, and lifespan development. Journal of Personality, 72, 1301-1334.

Kerestes, G., Brkovic, I. i Kuterovac-Jagodic, G. (2010). Prikladnost nekoliko subjektivnih mjera pubertalnog sazrijevanja za primjenu u ne-klinickim istrazivanjima razvoja adolescenata. Drustvena istrazivanja, 19(6), 1015-1035.

Kliewer, W., Fearnow, M.D. i Miller, P.A. (1996). Coping socialization in middle childhood: Tests of maternal and paternal influences. Child Development, 67, 2339-2357.

Macuka, I. (2007). Skala percepcije roditeljskog ponasanja - procjena valjanosti. Suvremena psihologija, 10(2), 179-199.

Macuka, I. (2011). Uloga obitelji i emocionalne regulacije u prilagodbi mlaðih adolescenata. (Neobjavljena doktorska disertacija). Filozofski fakultet Sveucilista u Zagrebu, Zagreb.

Martin, C.A. i Colbert, K.K. (1997). Parenting - A life span perspective. New York: McGraw-Hill.

Morris, A.S., Silk, J.S., Steinberg, L., Myers, S.S. i Robinson, L.R. (2007). The role of the family context in the development of emotion regulation. Social Development, 16(2), 361-388.

Morris, A.S., Silk, J.S., Steinberg, L., Sessa, F.M., Avenevoli, S. i Essex, M.J. (2002). Temperament vulnerability and negative parenting as interacting predictors of child adjustment. Journal of Marriage and Family, 64, 461-471.

Murphy, B.C., Eisenberg, N., Fabes, R.A., Shepard, S. i Guthrie, I.K. (1999). Consistency and change in children's emotionality and regulation: A longitudinal study. Merrill-Palmer Quarterly, 45(3), 413-444.

Murris, P. i Ollendick, T.H. (2005). The role of temperament in etiology of child psychopathology. Clinical Child and Family Psychology Review, 8(4), 271-289.

Negriff, S., Fung, M.T. i Trickett, P.K. (2008). Self-rated pubertal development, depressive symptoms and delinquency: Measurement issues and moderation by gender and maltreatment. Journal of Youth and Adolescence, 37, 736-746.

Parke, R.D. (2004). Development in the family. Annual Review of Psychology, 55, 365-399.

Petersen, A.C., Crockett, L., Richards, M. i Boxer, A. (1988). A self-report measure of pubertal status: Reliability, validity, and initial norms. Journal of Youth and Adolescence, 17, 117-133.

Rivers, S.E., Brackett, M.A., Kataluk, N.A. i Salovey, P. (2007). Regulating anger and sadness: An exploration of discrete emotions in emotion regulation. Journal of Happiness Studies, 8, 393-427.

Rothbart, M.K. (1982). The concept of difficult temperament: A critical analysis of Thomas, Chess & Korn. Merrill-Palmer Quarterly, 28, 35-40.

Rothbart, M.K., Ellis, L.K., Rueda, M.R. i Posner, M.I. (2003). Developing mechanisms of temperamental effortful control. Journal of Personality, 71, 1113-1143.

Steinberg, L.D. (2005). Cognitive and affective development in adolescence. Trends in Cognitive Sciences, 9(2), 69-74.

Suveg, C. i Zeman, J. (2004). Emotion regulation in children with anxiety disorders. Journal of Clinical Child and Adolescent Psychology, 33(4), 750-759.

Tabachnick, B.G. i Fidell, L.S. (2001). Using multivariate statistics. MA: Allyn and Bacon.

Taksic, V. (2003). Skala emocionalne regulacije i kontrole (ERIK): Provjera faktorske strukture. Psihologijske teme, 12, 43-53.

Thompson, R.A. i Meyer, S. (2007). Socialization of emotion regulation in the family. U: J.J. Gross (Ur.), Handbook of emotion regulation (str. 249-268). New York: Guilford Press.

Yap, M.B.H., Allen, N.B. i Sheeber, L. (2007). Using an emotion regulation framework to understand the role of temeperament and family processes in risk for adolescent depressive disorders. Clinical Child and Family Psychology, 10(2), 180-196.

Zeman, J., Penza, S., Shipman, K. i Young, G. (1997). Preschoolers as functionalists: The impact of social context on emotion regulation. Child Study Journal, 27, 41-67.