SAZETAK
Pred donositeljem odluka postavljeni su mnogo veci zahtjevi u odluíivanju no ikad prije s obzirom da je okruzje donositelja odluka podlozno promjenama pod utjecajem napretka i razvoja novih tehnoloskih dostignuca, umrezenosti pojedinca ili organizacije unutar i prema vanjskom okruzju te suvremenih naíina komunikacije omogucivsi neprestani dotok, protok, tijek i razmjenu podataka i informacija. U takvim suvremenim uvjetima procès prikupljanja, analiziranja, odabiranja podataka i informacija za donosenje kvalitetnih odluka u okviru mogucih ogranicenja i raspolozivih mogucnosti, a u konacnici i donosenje odluka kao podloge za buduce privatno ili poslovno ponasanje, nije pojednostavljeno. Upotrebom novih tehnologija u procesu odlucivanja pruzene su brojne mogucnosti koje olaksavaju izbor odluke. Medutim, donositelj odluka ipak treba znati razlikovati kojim se znanjima valja sluziti u odlucivanju, odnosno koje modele, metode, alate, sustave i postupke treba koristiti u odredenim situacijama, a sve u svrhu uspjesnoga odabira odluke.
U radu ce se podrobnije opisati teorijske postavke o odlucivanju, pojasniti model odlucivanja i procès donosenja odluka. Kako se odlucivanje moze kratkorocno ili dugorocno odraziti na daljnji tijek aktivnosti donositelja u ovisnosti o ishodima koje ce odabrana odluka poluíiti, u radu ce se razmotriti suvremena programska rjesenja koja pomazu donositeljima odluka u pojednostavljenju izbora te ujedno podrobnije pojasniti uloga novih tehnologija u procesu poslovnoga i privatnoga odlucivanja.
Kljucne rijeci: model odlucivanja, procès donosenja odluke, nove tehnologije u odluíivanju
i. Uvodno razmatranje
Svakodnevno se, kako privatno tako i poslovno, javlja potreba za izborom medu mogucim rjesenjima donosenjem jednostavnijih ili slozenijih odluka. Rezultati izbora mogu imati kratkorocni utjecaj, ali takoder mogu biti dugorocne i dalekosezne naravi u ovisnosti jesu li odluke uspjesno ili neuspjesno donesene u odgovarajucemu trenutku. Procès donosenja odluka podrazumijeva vise medusobno povezanih koraka, a izbor medu raspolozivim mogucnostima nezaobilazni je dio toga procesa koji prethodi postupku predvidanja rjesenja problema i rezultata konacnog odabira. Kako odabir odluke utjeCe na uspjeh, neuspjeh i ishod buduceg stanja, od donositelja odluka ocekuje se rjesenje problema zbog kojeg su prethodno i poduzeti koraci u odlucivanju.
Odluke mogu biti razliCite, od onih koje su ponavljajuCe i jednostavne uz laku moguCnost promjene ishoda, pa do odluka kod kojih je vaznija pazljiva procjena postavljanjem veCih zahtjeva za detaljnom prosudbom i analizom. Ako ishod donesene odluke ne izazva vece posljedice ili promjene, odluka je manje vazna. Medutim, ukoliko ishod odluke znaCajno utjeCe na pojedinca, skupinu osoba, organizaciju, institucije ili okruzje tada je potrebno pazljivo promisljanje u koracima procesa donosenja odluke i u samom odluCivanju. Svrha odluCivanja jest uspjesnim, ekonomiCnim i pravodobnim odlukama postiCi pozitivan ishod, a ukoliko je moguCe izbjeCi pogresan odabir negativnoga ishoda, a posljedice umanjiti ili ublaziti.
Problemi s kojima se donositelj odluka suoCava nisu uvijek jednostavni niti jednoobrazni. U okruzju uglavnom prevladavaju neizvjesne i riziCne situacije, Cime je procès donosenja odluka otezan, slozen i zahtijevan. Okruzje je podlozno uCestalim promjenama pod utjecajem razvoja novih tehnologija i umrezenosti; osuvremenjivanja modela, metoda, alata i tehnika u odluCivanju; razmjene informacija i podataka novim naCinima komunikacije; dostupnosti neobradenim informacijama i podacima; moguCnostima koje donositelju odluka stoje na raspolaganju i sliCno. U skladu s predvidanjem promjena donositelj odluka mora biti spreman suoCiti se s izazovima i novim trendovima te pravodobno reagirati radi postizanja pozitivnoga ishoda odluke.
Kako Ce daljnji napredak tehnologije omoguCiti razvoj novih modela, metoda, alata, tehnika, sustava i naCina pristupa odluCivanju tako Ce znanja, sposobnost i stav prema donosenju odluka sve vise dobivati na znaCenju, a po ishodima odluke razlikovat Ce se uspjesni donositelji odluka od onih neuspjesnih. Medutim, bez obzira na prethodno spomenute moguCnosti koje donositelju odluka stoje na raspolaganju prilikom odluCivanja, o odluci izbora, medu raspolozivim moguCnostima, konaCnu odluku donosi donositelj odluke.
z Teorijske postavke o odlucivanju
Pojednostavljeno, odluCivanje podrazumijeva postupak izbora medu prethodno definiranim moguCnostima rjesenja problema u kojem informacija ima kljuCnu ulogu1. OdluCivanje je procès utvrdivanja i odabiranja naCina rjesavanja nekoga problema u skladu s ciljevima organizacije i okolnostima u kojima ona djeluje (SriCa, 1995., 140) odnosno odabir nekog smjera djelovanja izmedu vise alternativa (Weihrich i Koontz, 1998., 199). Teorijski i praktiCni prijedlozi rjesavanja problema odluCivanja pojavljuju se u gotovo svim znanostima dok pomoC u dolasku do odgovarajuCega prihvatljivoga rjesenja pruzaju razliCiti modeli, metode, alati, tehnike i sustavi.
2.1 Razvitak znanstvene misli o odluöivanju
Problematikom vezanom uz odluCivanje teoretiCari i praktiCari ekonomske znanosti i struke, ali i drugih znanosti, bave se veC duzi niz godina. Interdisciplinarnost ekonomije omoguCuje u procesu odluCivanja primjenu modela, metoda, alata, sustava i postupaka iz drugih znanosti, a u svrhu dolaska do vaznih spoznaja koje Ce posluziti kao podlozak za donosenje najprihvatljivijih odluka u odnosu na ograniCene moguCnosti raspolaganja potrebnim informacijama i ograniCene moguCnosti izbora; uzimajuCi u obzir dvojbene, neizvjesne i / ili riziCne situacije pod Cijim se utjecajem donose odluke te uzimajuCi u obzir utjecaje iz okruzja.
Napredak znanosti kod mnogih Ce zagovornika ostaviti utjecaja u misljenjima o procesu odluCivanja s vidljivim zajedniCkim znaCajkama u pristupu problematici, a sto prikazuje tablica 1. Razvitak znanstvene misli o odluCivanju.
S druge pak strane, napredak tehnike i tehnologije uvelike ce utjecati na promjenu pristupa u odlucivanju primjenom suvremenih modela, metoda, alata, tehnika i sustava uz koristenje vec postojecih znanja i iskustava u teoriji i praksi. Daljnji ce tehnoloski napredak i u buducnosti doprinijeti razvoju novih pristupa u odlucivanju te olaksati i ubrzati pristup donosenju privatnih i poslovnih odluka.
2.2 Odluöiuanje temeljeno na prouöavanju / istraïivanju
Posljednjih godina mnogi su autori svoje radove posvetili proucavanju i istrazivanju odlucivanja, a sto ce se odraziti i na desetljece iza nas. Vezano uz proucavanje i istrazivanje odlucivanja iz toga razdoblja, primjerice Srica i Spremic (2000., 13.) naglasavaju dinamiku procesa odlucivanja smatrajuci da, bez obzira na razinu odluCivanja, brzina donosenja odluke cesto je vrlo znacajan cimbenik odluCivanja, a trenutna informacija u realnom vremenu sluzi kao podrska procesu odluCivanja. Nadalje, Panian (2001., 7., 17.) stavlja naglasak na valjanost kvalitete podataka i informacija koje ce posluziti kao podloga za odlucivanje. Autor nastavlja kazivati da kvaliteta donesenih odluka opcenito, posebice onih poslovnih, u velikoj mjeri ovisi o kvaliteti podataka, odnosno informacija na temelju kojih se odluke donóse, ali i pravila u skladu s kojima se one donose. Nastavno navedenom, autor smatra da se vrijednost odredenoga podatka utvrduje pomocu vrijednosti informacijskoga sadrzaja podataka sa stajalista donositelja odluke, mjere do koje donositelji odluka dijele odredeni podatak i vrijednosti podataka sa stajalista konkurencije. Prethodno spomenute vrijednosti mogu utjecati na smanjenje stupnja integriteta podataka, otklanjanje neizvjesnosti pri donosenju odluke, mogucnosti procjenjivanja ucinaka alternativnih odluka i u konacnici utjecati na krajnji rezultat odabrane odluke.
BarkoviC (2002., 1.; 2004., 156.) problemu odlucivanja pristupa odredivanjem najboljega optimalnoga smjera u okviru danih restrikcija i ogranicenih kapaciteta predlaganjem koristenja matematickih i kvantitativnih metoda za minimalizaciju pogresno donesenih odluka, a operacijskim istrazivanjima nastoji rijesiti problem odluCivanja u neizvjesnim i rizicnim situacijama. Autor dalje navodi da se u vremenskom tijeku Cesto moraju donijeti odluke koje se oslanjaju jedna na drugu gdje bi se kod informacija s potpunim predvidanjem planirala odluka koja u nizu ima najveCu prednost, ali radi nesigurne buduCnosti mogu se veC prema okolnostima u okru- zenju donijeti razliCite odluke u nizu. Prethodno se navedeno teorijski i prakticno moze primijeniti i na odluíivanje u suvremenim uvjetima podrzano novim tehnoloskim rjesenjima i sustavima te umrezenoscu korisnika.
Svakodnevna potreba za izborom medu mogucim rjesenjima koji donositelju odluka stoje na raspólaganju razlikuje jednostavne kratkorocne odluke od onih slozenijih Ciji rezultati mogu biti dugorocne i dalekosezne naravi u ovisnosti jesu li odluke uspjesno ili neuspjesno donesene u danom trenutku. Spremic (2004., 43.) smatra da bi se u svrhu mogucega izbjegavanja pogreske, odlucivanje trebalo temeljiti na znanju, iskustvu, intuiciji, ciljevima, detaljnim analizama i procjenama, dok Stiglitz (2004., 16) navodi da ce vise informacija potaknuti bolje odluke koje ce donijeti bolje rezultate. Ako se donositelj odluke nalazi pred mogucnostima izbora pod utjecajem neizvjesnih i rizicnih situacija, procès donosenja odluka znatno je otezan uz potencijalno suocavanje s pogresnim odabirom odluke, posljedicama izbora i ponovljenim odluíivanjem.
Tipuric i Prester (2004., 61. - 80.)2 naglasak stavljaju na rizik smatrajuci da je preuzimanje rizika jedan od kljuínih cimbenika individualnoga i poslovnoga uspjeha. Ukoliko su moguca rjesenja unaprijed poznata i rezultati odluke izvjesni, odluíivanje nije jednostavan procès jer bez osobe koja donosi odluke, odluka nikada nece biti donesena (Drucker, 2006., 62.)3. Tezina odlucivanja, kratkorocne i dugorocne posljedice odabrane odluke i odgovornost kod pogresno donesene odluke u privatnim i poslovnim odnosima pojacavaju suzdrzanost u odlucivanju. Severance i Passino (2009.) naglasavaju da je uvijek lakse dovoditi neku odluku u pitanje nakon nekoliko daña ili mjeseci negó je donijeti onda kada je za to vrijeme.
S druge pak strane, Davenport (2009., str. 66. - 69.) clankom Kako do boljih odluka? naglasava znacaj znanja u kojim sluíajevima odredeni nacin donosenja odluka nije primjenjiv, odnosno smatra da analitika nije pogodna za situacije u kojima se odluke moraju vrlo brzo donijeti. Autor smatra da se gotovo svi kvantitativni modeli, cak i oni za predvidanje, temelje na ranije prikupljenim podacima, tako da se, ukoliko iskustvo ili intuicija ukazuju kako proslost vise nije dobar vodiC za sadasnjost ili buducnost, trebaju upotrijebiti neki drugi nacini odlucivanja ili u najmanju ruku doci do novih podataka ili analiza. Nastavno navedenom, uspjesan donositelj odluke mora razlikovati kojim se znanjima sluziti u odredenim situacijama prilikom donosenja odluka kako bi se izbjegao moguci pogresan odabir odluke. Upravo stoga, u procesu odluíivanja i u odluCivanju potrebne su kvalitetne i relevantne informacije koje kao rezultati obrade mogu posluziti pri donosenju kvalitetnih odluka bilo koje vrste (Panian i suradnici, 2010., 7. -13.).
2.3 Suvremeni pristupi odluöivanju
Problemima koji se pojavljuju u procesu odluíivanja bavili su se i autori novijega vremena. Primjerice, Sostar (2010., 272.) podrobnije pojasnjava pojavu straha od odluíivanja u svim dijelovima nasih zivota, u razlicitim oblicima, u privatnim ili javnim tvrtkama, odrazavajuci se na poseban nacin - nacin nove ere - u obliku pogresnih odluka zbog pritisaka politicke moci. Rjesenje moderne decidofobije4 vidi u dugorocnom procesu izgradnje zdravog okolisa u kojem vladaju jednakost i jednaka prava bez straha od pogresaka u odluCivanju, gubitka drustvenog statusa ili politickih neprijatnosti. Karic (2011., 28.) pak iznosi problematiku asimetriíne informacije kada jedna osoba zna vise od druge, odnosno odredene su spoznaje nekim ljudima dostupne, a drugima nisu, sto moze biti otegotna okolnost zbog nejednake razine informiranosti i odraziti se na procès donosenja odluka.
Razvoj novih tehnologija, umrezenost, promjene u trendovima, novi nacini komuniciranja, novi oblici razmjene podataka i informacija, dostupnost suvremenih matematickih, sistemskih, racunalnih i drugih tehnoloskih rjesenja i slicno, donositeljima odluka pruzaju nove mogucnosti i uvelike olaksavaju izbor odluke. Nastavno navedenom, utjecaj informacijsko - komunikacijskih tehnologija u jednom drustvu ostavlja u vecoj ili manjoj mjeri neposredni utjecaj na ekonomsku aktivnost u svjetskim razmjerima (Barkovic - Bojanic i Budimir, 2011., 209.). Upravo stoga, prioritet postaje svladavanje vjestina brzog stjecanja novih znanja s naglaskom na zaboravljanje zastarjelih informacija (Lamza - Maronic i suradnici, 2011., 229.). Holjevac (2012., 68, 70.) smatra da je nácelo jednakosti pred zakonom omogucilo masovniju vertikalnu prohodnost i umrezavanje ljudi iz razlicitih drustvenih slojeva te stoga istodobno savrsenija pomagala i naprednije komunikacije zahtijevaju veca znanja i umijeca pa se opismenjavanje nametnulo kao civilizacijska nuznost. Racunalno potpomognuto odlucivanje postaje vaznim dijelom pristupa odlucivanju te kako vaznost i dostupnost tehnologije svakodnevno raste, valja ocekivati da ce ubuduce biti sve vise takvih sustava i alata dostupnih na internetu (Babarovic i Sverko, 2012., 871.).
Za kvalitetno odlucivanje u danasnjim uvjetima potrebno je prvenstveno uzeti u obzir problème u rasponu od prepoznavanja je li odluka uopce potrebna do osiguravanja njene provedbe (Yates, 2012.). Raspolaganje pravodobnim informacijama, provedba procjene mogucih rjesenja, provedba analize mogucih utjecaja iz okruzja u cilju pozitivnoga ishoda odluke postaje prioritet iako, bez obzira na suvremene mogucnosti kojima donositelj odluke raspolaze prilikom odlucivanja, o konacnoj odluci izbora ipak mora odluCiti sam donositelj odluke.
3. Model odluäivanja temeljen na procesu donosenja odluka
Teorija odluéivanja5 podrobnije se bavi problematikom odluCivanja. Ovisno pod kojim uvjetima, u koje svrhe i o sastavnicama procesa odluCivanja s vremenom su postavljane razliCite teorije poput bihevioristicke, klasicne, racionalne teorije odlucivanja, hijerarhijskog odluCivanja... Osnova teorije podrazumijeva da donositelj odluke odluku donosi uzimajuci u obzir utjecaje iz okruzja na ishod, a sto je prikazano grafikonom (Grafikon 1. Model odlucivanja). Donositelj odluke je bilo pojedinac, skupina osoba, organizacija ili institucija kod kojih se javlja potreba za izborom medu raspolozivim mogucim odlukama cijim se konacnim odabirom tezi rjesenju problema i osigurava prihvatljiv ishod u buducnosti.
Okruzje donositelja odluke podlozno je promjenama pod utjecajem trendova i nepredvidenih situacija koje mogu promijeniti tijek i ishod odluke. Kako uglavnom prevladavaju nesigurne, nedvojbene i rizicne situacije uslijed nedovoljne informiranosti ili dvojbene buducnosti pred donositeljem odluka postavljaju se veci zahtjevi o znanju u odredenim situacijama odlucivanja gdje se donositelj susrece s otezanim odlucivanjem i vjerojatnoscu pogresnog odabira odluke. Konacan izbor medu raspolozivim rjesenjima pokazat ce uspjeh ili neuspjeh odlucivanja, a ujedno podrazumijeva odustajanje od drugih mogucih rjesenja.
Odlucivanju prethodi procès donosenja odluke, a sastavnice procesa donosenja odluke prikazuje sljedeci grafikon (Grafikon 2. Sastavnice procesa donosenja odluke). Donositelj odluke treba poznavati svrhu odlucivanja i razloge zbog kojih se pristupa rjesavanju problema te raspoloziv izbor rjesenja medu mogucima radi odabira onoga najprihvatljivijega. Stoga se prethodno pristupa prikupljanju informacija i podataka uzimajuci u obzir da se informacije mogu visekratno uporabiti od strane raznih korisnika (Srica i Spremic, 2000., 4.). Kako se donositelj odluke moze susresti s ogranicenjima, te nepredvidivim i / ili nepoznatim rezultatima, potrebno je uz pomoc intuicije, emocija6, iskustva, modela, alata, sustava ili programskih rjesenja predvidjeti rezultate svih odluka koje stoje na izboru. Na taj nacin prije konacnog izbora donositelj odluke moze predvidjeti kratkorocne i / ili dugorocne posljedice neprihvatljivih odluka od kojih bi se odustalo.
Bez dostupnih, pravodobnih, dovoljnih i tocnih informacija odlucivanje moze biti otezano, produziti neizvjesnost i omoguciti pogresan izbor odluke sto se u prethodnim koracima procesa odlucivanja nastoji izbjeci.
Ostale otezavajuce okolnosti poput nedostatka podataka i informacija, vremena, financijskih sredstava za provodenje istrazivanja, neodgovarajuci nacini komunikacije, nepostojanje ideja o nacinu pristupanja problemu, inertnost i slicno, mogu usporiti ili onemoguciti odluCivanje. Iako odgoda odluke moze biti prihvatljivo rjesenje, problematicne situacije Cesto ne dopustaju donositelju odluke izbjegavanje odluCivanja ili neodluCivanje zbog posljedica nedonesene ili pogresno donesene odluke. OdluCivanje je ipak prihvatljivije rjesenje zbog brojnih moguCnosti oko izbora odluke i prednosti uspjesnoga odabira.
4. Nove tehnologije kao potpora odlucivanju
OdluCivanje je vrlo zahtjevan zadatak jer slozenost trzista, slojevitost problemskih situacija, isprepletenost kulturnih, vrijednosnih, moralnih, tehnoloskih ili politiCkih Cimbenika imaju utjecaj na svakodnevnicu (SriCa, 1995., 140.) kako u proslosti tako i dañas.
S obzirom da je upotreba novih tehnologija u odlucivanju póstala sastavni dio procesa odluéivanja, ukoliko donositelj odluke zeli ostvariti optimalne rezultate, mora uzeti u obzir suvremene trendove u cilju ispunjenja postavljenih zadataka. Kako je tehnologija sama dosla u srediste pozornosti (Bard i Soderquist, 2002., 29.), a mreze od novog tehnoloskoga okruzenja koriste fleksibilnost, skalabilnost i izdrzljivost (Castells, 2009., 23.) pred donositeljem odluka postavljeni su mnogo veci zahtjevi u odluiivanju no ikad prije. Suvremeno je odluiivanje pod utjecajem:
* razvoja novih tehnoloskih dostignuca i umrezenosti,
* napretka u procesu prikupljanja, obrade, pohrane, pristupa, razmjene podataka i informacija,
* novih nacina i oblika komunikacije,
* usavrsavanja i dostupnosti suvremenih maternatickih, sistemskih, racunalnih i inih tehnoloskih rjesenja,
* mogucnosti izbora alata, tehnika, metoda, modela koji donositelju odluka stoje na raspolaganju.
Racunalno podrzano odlucivanje nije novost s obzirom da se vec desetljecima koriste razliéiti sustavi za potporu odluéivanju u cilju pomoci pri odabiru rjesenja medu mogucima. Prema Curko (2001., 840. - 855.), sustav za potporu odlucivanju zasnovan je na konceptu skladista podataka koji osigurava pravovremeno dobivanje kvalitetne informacijske podloge za odluíivanje, a informacije moraju imati sto vécu izrazajnu snagu, odgovarajuci oblik i obuhvat uz mogucnost projekcija i prognoziranja. Nadalje, prikupljanje dovoljno podataka trazi sto duzi vremenski obuhvat podataka radi izbjegavanja slucajnih oscilacija, dok bi rok za ispostavljanje informacija morao bi biti sto kraci radi pravovremenoga odluiivanja.
4.1. Sustavi za profesionalno savjetovanje u odluöivanju 0 karijeri
Racunalno potpomognuto profesionalno savjetovanje jest procès profesionalnoga usmjeravanja, informiranja i savjetovanja pomocu racunala radi razvijanja vjestina donosenja profesionalnih odluka korisnika u svrhu postizanja zadovoljavajuceg i realnog odluiivanja (Babarovic i Sverko, 2012., 864.). Razvojem novih tehnologija, umrezenoscu i dostupnim mogucnostima izbora sustavi za profesionalno savjetovanje postali su primijenjeni i uobicajeno koristeni u procesu odluiivanja. Najcesce koristeni navedeni su u tablici.
Uloga sustava je savjetodavne i informacijske naravi. Korisnike upoznaje s najpovoljnijim zanimanjem, obrazovnim profilima i institucijama, osobinama bitnim za izbor zanimanja éime je donosenje odluka znatno pojednostavljeno i ubrzano, a procès donosenja odluka olaksan uz vécu vjerojatnost pozitivnog ishoda u odluéivanju o karijeri.
4.2. Poslovno odluöivanje podriano poslovnim informacijskim sustavima
Upotreba novih tehnologija u poslovnim aktivnostima neizostavan je dio procesa modernoga upravljanja, odluéivanja i poslovanja. Kao potpora poslovnom odluíivanju odavno su u primjeni racunalni sustavi u svrhu jednostavnijega odabira rjesenja u procesu odluéivanja éime se povecava uspjesnost u odabiru odluka i smanjuju troskovi organizaciji. Podjelu poslovnih informacijskih sustava za potporu poslovanju prikazuje tablica 3. Menadzerski sustavi za potporu u poslovnom okruzju. Osnovne karakteristike poblize pojasnjavaju ulogu poslovnih informacijskih sustava u organizaciji.
Iako je racunalna industrija preoblikovala nacin poslovnih transakcija i podataka, menadzeri su (testo bili razocarani pokusajima upotrebe racunala i informacijske tehnologije u potpori pri donosenju odluka (Drucker, 1998.). Nedavno su pod utjecajem tehnoloskoga razvoja menadzeri postali entuzijasticni oko ugradnje inovativnih projekata u potpori pri donosenju odluka (Power, 2000., 1.). Medutim, kako poslovni informacijski sustavi pruzaju potporu odlucivanju na temelju tocnih, novih, provjerenih i primjerenih poslovnih informacija, tako je iste potrebno prilagoditi djelatnoscu kojom se bavi organizacija i ciljevima koji se namjeravaju postici radi jednostavnijega obuhvata i koristenja podataka u procesu odluéivanja. Ceric i Varga (2004., 23.) naglasavaju da kod razliíitih odluka poput strateskih odluka, operativnih odluka i odluka o izvorima dostupnost komunikacijskih mreza, omogucuje se pristup velikoj kolicini informacija i njihovo koristenje uz male troskove koristenjem baza podataka i dokumenata, pohranjenoga znanja, ugradenih modela i postupaka za prikaz trazenih informacija.
Promjenom trendova sustavi se nastavljaju razvijati i nadogradivati. U danasnje vrijeme cilj je razviti sustav koji ce omoguciti pracenje poslovanja poduzeca poduzimanjem korektivnih akcija zbog poboljsanja poslovanja i donosenja upravljackih odluka (Panian i suradnici, 2010., 144.). Donositelj odluke, ukoliko zeli ostvariti optimalne rezultate u odlucivanju i poslovanju, ispunjenjavanjem postavljenih zadataka, mora uzeti u obzir da je upotreba novih tehnologija i poslovnih informacijskih sustava u poslovnome odlucivanju, neizostavni dio procesa poslovanja, a uzimajuci u obzir suvremene trzisne trendove napretka i razvoja novih tehnologija te koristenje i nadogradnju istih u svakodnevne poslovne procese.
4.3. Uloga novih tehnologija a procesa odlaöivanja
Uloga poslovnih informacijskih sustava u poslovnom odlucivanju jest organizaciji pruziti potporu u poslovanju obradom podataka, automatizacijom uredskoga poslovanja, upravljanja, odlucivanja i izvjestavanja. Srica i Spremic (2000., 12., 53.) naglasavaju utjecaj na poslovno okruzenje, kvalitetu poslovanja, plodnost i ucinkovitostt, stvaranje nove vrijednosti i konkurentske prednosti. Kako uloga poslovnih informacijskih sustava u poslovnomu odlucivanju nije zanemariva, a s druge pak strane uloga novih tehnologija u procesu odlucivanja takoder, potrebno je naglasiti pozitivne ucinke koji iz toga proizlaze:
* nove tehnoloske promjene omogucuju razvoj i nastanak novih alata, modela, metoda, tehnika i sustava prilagodenih zahtjevima donositelja odluka i vrstama odluka,
* povecanje uspjeha u odluéivanju,
* veca vjerojatnost postizanja pozitivnih ishoda odlucivanja,
* mogucnost koristenja uskladistenih podataka i informacija,
* jednostavniji pristup izvjestajima,
* mogucnost povratnih informacija od strane donositelja odluka,
* istrazivanja mogucih posljedica raspolozivih odluka.
S obzirom da se kao potpora odluCivanju koriste nova tehnoloska dostignuca, i ukoliko je potrebno i pristup mrezi, takoder se u obzir moraju uzeti moguci informaticki rizici (Panian i suradnici, 2010., 230.) koji proizlaze iz intenzivne uporabe poslovnih informacijskih sustava i tehnologije kao vazne potpore odvijanju i unapredenju poslovnih procesa i poslovanja uopce. Ti se rizici odnose na opasnosti i prijetnje da intenzivna primjena poslovnih informacijskih sustava moze uzrokovati nezeljene i neocekivane posljedice te moguce financijske i druge stete unutar organizacije ali i njezina neposrednog i sireg okruzenja. S druge pak strane, ukoliko se primjena novih tehnologija odnosi na privatno odluCivanje, informaticki se rizici moraju uzeti u obzir jer su zbog primjene novih tehnoloskih dostignuca pristupa mrezi, takoder prisutni u procesu odluCivanja.
5. Zakljucak
Donositelj odluke se pri odlucivanju suocava s nedvojbenim, dvojbenim i rizicnim situacijama, strahom od donosenja odluka te drugim ogranicenjima koji procès odluCivanja mogu otezati, usporiti ili onemoguciti. Za kvalitetno odlucivanje u takvim uvjetima potrebno je raspolagati pravodobnim informacijama, provesti procjenu mogucih rjesenja te analizu utjecaja iz okruzja u cilju pozitivnoga ishoda. S obzirom da svaka odluka donosi promjene, pravodoban odabir odluke medu mogucim rjesenjima odrazit ce se bilo kratkorocno ili dugorocno na daljnji tijek aktivnosti donositelja odluka u ovisnosti o ishodima koje ce odabrana odluka poluíiti i posljedicama izbora donesene odluke.
Razluiivanje vaznih od manje vaznih podataka i informacija te sposobnost pravovremenog i kvalitetnog donosenja odluka razlikuje uspjesnog od neuspjesnog donositelja odluka. Stoga donositelj odluka mora biti svjestan razvoja novih tehnologija i suvremenih trendova te se spremno suociti s izazovima danasnjice.
Prvobitna uloga racunalnih sustava jest prikupljanje, obrada, pohrana te dostupnost podataka i informacija za buducu upotrebu i razmjenu. Podaci i informacije potrebni u odredivanju mogucnosti raspolozivih odluka stoje na raspolaganju donositelju odluka pojednostavljujuci izbor pretvaranjem istih u nove prilike, znanja, buduci razvoj, mogucnosti, nove vrijednosti. Kako o konacnoj odluci izbora ipak odlucuje sam donositelj odluke, nove tehnologije takoder imaju znacajnu ulogu u procesu privatnoga i poslovnoga odlucivanja pruzanjem pomoci kod izracuna veceg izbora mogucih rjesenja. Analizirajuci problème i posljedice odabira, predvidanjem svih buducih rezultata izbora, smanjenjem straha kod odlucivanja, pojednostavljivanjem pri izbor u odluke, novim mogucnostima u nacinu rada, razmisljanja i odabira rjesenja, stvaranjem novih vrijednosti.
Uloga novih tehnologija u procesu privatnoga i poslovnoga odlucivanja je visestruka. S obzirom da nove tehnologije prvenstveno utjecu na razvoj i nastanak novih alata, modela, metoda, tehnika i sustava koji su prilagodeni zahtjevima korisnika, odnosno donositelja odluka, ali i vrstama odluka koje je potrebno donijeti, postavlja se zahtjev da se nadogradnja i upotreba nastave i u buducnosti u cilju poboljsanja te pojednostavljenja procesa odlucivanja. Nadalje, povecanje uspjeha u odluCivanju, postizanje pozitivnoga ishoda odluCivanja, mogucnost koristenja uskladistenih podataka i informacija, jednostavniji pristup izvjestajima, mogucnost povratnih informacija od strane donositelja odluka, istrazivanja mogucih posljedica raspolozivih odluka, samo su neke od prednosti koje proizlaze upravo iz upotrebe novih tehnologija u procesu odluCivanja.
Review article
THE ROLE OF NEW TECHNOLOGIES IN THE DECISION-MAKING PROCESS
ABSTRACT
Given the fact that a decision-making environment is subject to change due to the development of new technologies, networking of an individual or an organisation within and towards external environment as well as contemporary communication methods that facilitate a continuous inflow, outflow and exchange of data and information, the requirements set before decision-makers are more demanding than ever. In such contemporary conditions, the process of collecting, analyzing and selecting data and information for the purpose of making quality decisions depending on potential limitations and available options, and finally making decisions as the basis for future behaviour, whether of an individual or an organisation, is becoming more complex. New technologies provide a number of possibilities that facilitate the decision-making process. However, the decision-maker should still be able to choose the right models, methods, tools, systems and procedures for a particular situation, with the aim of arriving at an appropriate and timely decision.
The purpose of this paper is to describe in detail the theoretical underpinnings of decision-making; explain the decision-making model and the decision-making process. Given the fact that decision-making can affect the course of the activities pursued by the decision-maker in the short or long term depending on the consequences of the decision, this paper will examine the latest software solutions that simplify decision-making, and clarify the role of new technologies in the process of decision-making in business and private life.
Keywords: decision-making model, decision-making process, new technologies in decision-making
Biljeske
1 Posebnu vainost informacijama pridaje Manuel Castells (2000.) u prvom dijelu trilogije Informacijsko doba: ekonomija, druätvo i kulturaUspon umreíenog druätva pojaänjavajudi razliku izmedu druätva informacija - "information society i informacijskog druätva - "informational society". Autor smatra da u druätvu informacija oduvijek vainu ulogu ima upravo informacija za razliku od informacijskog druätva u kojem informacije i prijenos istih postaju osnovni izvor produktivnosti i modi.
2 Tipurid i Prester (2004., 61.-80.) se, poput Barkovida, bave odludivanjem u izvjesnim, neizvjesnim i rizidnim uvjetima u ovisnosti o stavu donositelja odluke prema riziku. Autori primjenjuju teoriju vjerojatnosti u odludivanju navodedi da zbog stava prema riziku donositelji biraju sigurnu ili rizidnu alternativu gdje je odabir rizidne alternative s mogudnoädu gubitka mogud, ali samo radi vedeg bududeg dobitka. Predstavljanjem problema na pozitivan se nadin moie utjecati na predvidanje stava i odnosa prema riziku.
3 Za razliku od Castellsa, Drucker (2006., 211.) smatra da druätvom nede dominirati informacijska tehnologija, niti de ga oblikovati, negó de srediänja obiljeija bududeg druätva, kao i njegovih prethodnika, biti nove institucije i nove teorije, nove ideologije i novi problemi. Kako rjeäavanju problema prethodi upravo odludivanje, pravodobna informacija ipak se namede kao nuínost, a ne kao potreba.
4 Prema Sostaru (2010., 277. - 278.) rijed decidofobija prvi puta spominje Kaufmann (1973., 273.) u knjizi Without guilt and justice u kojoj opisuje osobe s decidofobijom kao one koji nemaju hrabrosti ili volje boriti se s nesuglasicama na putu do istine, negó radije odludivanje prepuätaju autoritetu; roditelju, bradnom drugu, crkvi, fakultetu, politidkoj strand, te prihvadaju bilo koju odluku donesenu od strane autoriteta kao istinu.
5 Teorija odludivanja u uvjetima neizvjesnosti i rizika dopuäta donositelju odluka analizu nebrojeno mnogo sloíenih situacija s vedim brojem mogudnosti i razliditih ishoda. Istraiivanjem viäe rjeäenja problema dolazi se do optimalnog koje se razumnim odludivanjem, znanjima i miäljenjem izabire izmedu nebrojeno mnogo drugih. Izbor najbolje alternative zavisi o stavu donositelja odluke prema riziku (oprezan, sklon, neutralan) koji bira ili odluku koja pokazuje najmanji rizik tj. alternativu s najvedom odekivanom vrijednosti ili daje prednost alternativi s vedim odstupanjem (Barkovid, 2004.).
6 Castells (2009., 143.-144.) u djelu Mod komunikacije procès odludivanja veie uz emocije gdje komunikacija u razliditim oblicima igra vainu ulogu u aktiviranju relevantne neuronske mreíe. Ljudsko djelovanje se odvija kroz procès donoäenja odluka koji ukljuduje emocije, osjedaje i dijelove rasudivanja. Emocije tajno aktiviraju emocionalna iskustava vezana za pitanje koje je predmet odludivanja te mogu izravno djelovati na procès donoäenja odluka navodedi donositelja odluka na odludivanje po osjedaju. Ljudi teie odabrati informaciju pogodujudi odluci koju su skloni odabrati.
Literatura
1. Babarovic, T.; Sverko, I. (2012.): Teorijsko utemeljenje racunalnih sustava za profesionalno savjetovanje, Drustvena istrazivanja, Vol. 21, No. 4 (118), Institut drustvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str. 863. - 883.
2. Bard, A.; Soderquist, J. (2002.): Netokracija - nova elita moci i zivot poslije kapitalizma, Difiero d.o.o., Zagreb.
3. Barkovic - Bojanic, I.; Budimir, M. (2011.): Globalization and information - communication technology development impact on the new world order, Contemporary Legal and Economic Issues III, J. J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Law in Osijek, Osijek, Croatia, str. 201. - 210.
4. Barkovic, D. (2004.): Operacijska istrazivanja u investicijskom odlucivanju, Sveuciliste J. J. Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, ISBN 935-6073-84-6.
5. Barkovic, D. (2002.): Operacijska istrazivanja, Sveuciliste J. J. Strossmayera u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, ISBN 953-6073-51-X.
6. Castells, M. (2009.): Communication Power, Oxford University Press Inc., New York, United States, ISBN 978-0-19-956704-1.
7. Castells, M. (2000.): Informacijsko doba: ekonomija, drustvo i kultura, Svezak II. Moc identiteta, Golden marketing, Zagreb, ISBN 953-212-002-5.
8. Curko, K. (2001.): Skladistepodataka - sustav za potporu odlucivanju, Ekonomski pregled, 52 (7. - 8.), Hrvatsko drustvo ekonomista, Zagreb, str. 840. - 855.
9. Ceric, V.; Varga, M. (2004.): Informacijska tehnologija u poslovanju, Element, Zagreb.
10. Davenport, T. H. (2009.): Kako do boljih odluka, Banka, MZB, Zagreb, 12, str. 66. - 69.
11. Drucker, P. (2006.): Upravljanje u buducem drustvu, M.E.P. Consult, Zagreb.
12. Drucker, P. (1998.): The Next Information Revolution, Forbes, 24. kolovoza 1998., preuzeto s http://www. forbes.com, 08.10.2013.
13. Holjevac, 2. (2012.): Vaznost jednakostipred zakonom i komunikacijske revolucije uprocesu oblikovanja modernih europskih nacija, Povijest u nastavi, Drustvo za hrvatsku povjesnicu, Zagreb, br. 1 (19), str. 65. - 70.
14. Hruska, D. (2011.): Odlucivanje kao procès, Sveuciliste u Zagrebu, Ekonomski fakultet, preuzeto s http://web.efzg.hr/dok/OIM/dhruska/4%200dlu%C4%8Divanje%20kao%20proces%20-%20Klasi%C4 %8Dna%20teorija%20odlu%C4%8Divanja%202011 .pdf, 14.05.2013.
15. Karic, M. (2011.): Utjecaj informacija na profitabilnost kanala distribucije, XI. Medunarodni znanstveni skup "Poslovna logistika u suvremenom menadzmentu", Zbornik radova, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, str. 25. - 34.
16. Lamza - Maronic, M.; Glavas, J.; Budimir, M. (2011): Globalizacija i ICT - utjecaj na razvoj trgovine, XI. Medunarodni znanstveni skup "Poslovna logistika u suvremenom menadzmentu", Zbornik radova, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, str. 229. - 238.
17. Panian, 2.; Curko, K.; Bosilj Vuksic, V; Ceric, V; Pejic Bach, M.; Pozgaj, 2.; Spremic, M.; Strugar, I.; Varga, M. (2010.): Poslovni informacijski sustavi, Element, Zagreb.
18. Panian, 2. (2001.): Kontrola i revizija informacijskih sustava, Sinergija - nakladnistvo d.o.o., Zagreb.
19. Power, D. J. (2000.): Supporting Business Decision - Making Decision Support Systems Hyperbook, Cedar Falls, IA: DSSResources. COM, preuzeto s http://dssresources.com/dssbook/chlsbdm.pdf, 17.05.2013.
20. Severance, D. G.; Passino, J. (2009.): IT u primjeni, MATE d.o.o., Zagreb.
21. Spremic, M. (2004.): Metodeprocjene ulaganja u informacijsku i komunikacijsku tehnologiju, Revizija - casopis za revizijsku teoriju i praksu, Zagreb, br. 2, god. XI, ISSN 1331. - 2340.
22. Srica, V; Spremic, M. (2000.): Informad)skom tehnologijom do poslovnog uspjeha, Sinergija, Zagreb.
23. Srica, V. (1995.): Inventivni menedzer - putokazi za hrvatski gospodarski preporod, CROMAN MEP CONSULT, Zagreb.
24. Stiglitz, J. E. (2004.): Globalizadja i dvojbe koje izaziva, Algoritam, Zagreb.
25. Sostar, M. (2010.): Deddophobia as a limiting factor of management, Interdisciplinary Manegement Research VI, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek, Croatia & Hochschule Pforzheim University, Germany, Faculty of Economics in Osijek, Osijek - Pore£, Croatia, str. 27.2 - 282.
26. Tipuric, D. (2013.): Informacijski sustavi i poslovno odlucivanje, Sveuciliste u Zagrebu, Ekonomski fakultet, preuzeto s
27. http://web.efzg.hr/dok/OIM/dtipuric/Informacijski%20sustavi%20i%20poslovno%20 odlu%C4%8Divanje%2007012013.pdf, 22.05.2013.
28. Tipuric, D.; Prester, J. (2004.): The cumulative prospect theory and managerial decision making, Zagreb International Review of Economics & Business, Economics Faculty Zagreb, Zagreb, Croatia, str. 61 - 80, preuzeto s http://hrcak.srce.hr/35608,20.05.2013.
29. Yates, J. F. (2012): Poslovno odludvanje, MATE, Zagreb, ISBN 978-953-246-116-9.
30. Weihrich, H.; Koontz, H.: Menedzment (1998.), 10. Izdanje, MATE d.o.o., Zagreb.
Marina Budimir, dipl. oec.'
Ljudevita Gaja 92
35224 Sikirevci
mob.: +98598519849
UDK 65.012.123:004
Pregledni clanak
1 studentica poslijediplomskoga doktorskoga studija"
"Management", SveuíiliSte J. J. Strossmayera u Osijeku,
Ekonomski fekultet u Osijeku
You have requested "on-the-fly" machine translation of selected content from our databases. This functionality is provided solely for your convenience and is in no way intended to replace human translation. Show full disclaimer
Neither ProQuest nor its licensors make any representations or warranties with respect to the translations. The translations are automatically generated "AS IS" and "AS AVAILABLE" and are not retained in our systems. PROQUEST AND ITS LICENSORS SPECIFICALLY DISCLAIM ANY AND ALL EXPRESS OR IMPLIED WARRANTIES, INCLUDING WITHOUT LIMITATION, ANY WARRANTIES FOR AVAILABILITY, ACCURACY, TIMELINESS, COMPLETENESS, NON-INFRINGMENT, MERCHANTABILITY OR FITNESS FOR A PARTICULAR PURPOSE. Your use of the translations is subject to all use restrictions contained in your Electronic Products License Agreement and by using the translation functionality you agree to forgo any and all claims against ProQuest or its licensors for your use of the translation functionality and any output derived there from. Hide full disclaimer
Copyright J.J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Economics 2013
Abstract
Given the fact that a decision-making environment is subject to change due to the development of new technologies, networking of an individual or an organisation within and towards external environment as well as contemporary communication methods that facilitate a continuous inflow, outflow and exchange of data and information, the requirements set before decision-makers are more demanding than ever. In such contemporary conditions, the process of collecting, analyzing and selecting data and information for the purpose of making quality decisions depending on potential limitations and available options, and finally making decisions as the basis for future behaviour, whether of an individual or an organisation, is becoming more complex. New technologies provide a number of possibilities that facilitate the decision-making process. However, the decision-maker should still be able to choose the right models, methods, tools, systems and procedures for a particular situation, with the aim of arriving at an appropriate and timely decision. The purpose of this paper is to describe in detail the theoretical underpinnings of decision-making; explain the decision-making model and the decision-making process. Given the fact that decision-making can affect the course of the activities pursued by the decision-maker in the short or long term depending on the consequences of the decision, this paper will examine the latest software solutions that simplify decision-making, and clarify the role of new technologies in the process of decision-making in business and private life. [PUBLICATION ABSTRACT]
You have requested "on-the-fly" machine translation of selected content from our databases. This functionality is provided solely for your convenience and is in no way intended to replace human translation. Show full disclaimer
Neither ProQuest nor its licensors make any representations or warranties with respect to the translations. The translations are automatically generated "AS IS" and "AS AVAILABLE" and are not retained in our systems. PROQUEST AND ITS LICENSORS SPECIFICALLY DISCLAIM ANY AND ALL EXPRESS OR IMPLIED WARRANTIES, INCLUDING WITHOUT LIMITATION, ANY WARRANTIES FOR AVAILABILITY, ACCURACY, TIMELINESS, COMPLETENESS, NON-INFRINGMENT, MERCHANTABILITY OR FITNESS FOR A PARTICULAR PURPOSE. Your use of the translations is subject to all use restrictions contained in your Electronic Products License Agreement and by using the translation functionality you agree to forgo any and all claims against ProQuest or its licensors for your use of the translation functionality and any output derived there from. Hide full disclaimer