Faktorska struktura, psihometrijske karakteristike i kriticna vrijednost hrvatskoga prijevoda CORE-OM upitnika

Abstract

The Clinical Outcomes in Routine Evaluation - Outcome Measure (CORE-OM) is a scale designed as a multi-theoretical and multi-diagnostic measure of general psychological distress. It can be used at all levels of psychological care, from triage to monitoring the effects of psychotherapy. The aim of this study was to assess the psychometric properties of the Croatian version of the CORE-OM questionnaire in an adult sample and to determine the cut-off score. The study included a total of 608 participants divided into non-clinical (n=425) and clinical (n=183) groups. In addition to the CORE-OM questionnaire, the Beck Depression Inventory-II and the State-Trait Anxiety Inventory were administered. Analysis revealed a four factor structure with a higher order factor corresponding to the original structure, suggesting that this questionnaire measures the degree of general psychological distress from which it is also possible to determine in which areas this distress is particularly pronounced. Satisfactory internal consistency and test-retest reliability, as well as a good convergent validity, were confirmed. On the basis of ROC analysis, a cut-off score of 1.38 was determined. For clinicians, the CORE-OM can be used to assess general distress. However, it should be used in combination with other, more specific measures to further examine the expression of certain mental disorders. In research, the CORE-OM can be used as a reliable and valid measure of the presence and intensity of psychopathological disturbances.

Headnote

Sazetak

Upitnik za ispitivanje opcih psihopatoloskih teskoca CORE-OM (engl. Clinical Outcomes in Routine Evaluation - Outcome Measure) ljestvica je osmisljena kao panteorijska i pandijagnosticka mjera opce psihicke uznemirenosti koja se upotrebljava na svim razinama psiholoske skrbi, od trijaze do pracenja psihoterapijskih ucinaka.

Cilj je ovoga istrazivanja provjeriti metrijske karakteristike hrvatskoga prijevoda CORE-OM upitnika na opcem uzorku odraslih graðana Republike Hrvatske te utvrditi diskriminativne sposobnosti utvrðivanjem kriticnoga granicnog rezultata.

U istrazivanju je sudjelovalo ukupno N=608 sudionika podijeljenih u dvije skupine, neklinicka (n=425) i klinicka skupina (n=183). Osim CORE-OM upitnika primijenjeni su Beckov upitnik depresivnosti - II te Upitnik anksioznosti kao stanja i osobine licnosti.

Utvrðena je cetverofaktorska struktura s jednim g-faktorom koja odgovara originalnoj strukturi i koja sugerira da se ovim upitnikom mjeri stupanj opce psihicke uznemirenosti, pri cemu je moguce utvrditi u kojim je podrucjima ona posebno izrazena. Potvrðena je zadovoljavajuca unutrasnja konzistencija i test-retest pouzdanost, te dobra konvergentna valjanost. Na temelju je provedenih ROC analiza odreðen kriticni rezultat od 1.38, koji je isti za muskarce i zene i na temelju kojeg je moguce prepoznavanje osoba s izrazenim psihickim smetnjama.

CORE-OM klinicarima moze posluziti za procjenu opce uznemirenosti te biti smjernica za daljnji psihodijagnosticki postupak, a istrazivacima kao pouzdana i valjana mjera prisutnosti i intenziteta psihopatoloskih smetnji.

Kljucne rijeci: CORE-OM, faktorska struktura, pouzdanost, rodne razlike

Factor Structure, Psychometric Properties and Cut-off Scores of Croatian Version of Clinical Outcomes in Routines Evaluation - Outcome Measure (CORE-OM)

Abstract

The Clinical Outcomes in Routine Evaluation - Outcome Measure (CORE-OM) is a scale designed as a multi-theoretical and multi-diagnostic measure of general psychological distress. It can be used at all levels of psychological care, from triage to monitoring the effects of psychotherapy.

The aim of this study was to assess the psychometric properties of the Croatian version of the CORE-OM questionnaire in an adult sample and to determine the cut-off score.

The study included a total of 608 participants divided into non-clinical (n=425) and clinical (n=183) groups. In addition to the CORE-OM questionnaire, the Beck Depression Inventory-II and the State-Trait Anxiety Inventory were administered.

Analysis revealed a four factor structure with a higher order factor corresponding to the original structure, suggesting that this questionnaire measures the degree of general psychological distress from which it is also possible to determine in which areas this distress is particularly pronounced. Satisfactory internal consistency and test-retest reliability, as well as a good convergent validity, were confirmed. On the basis of ROC analysis, a cut-off score of 1.38 was determined.

For clinicians, the CORE-OM can be used to assess general distress. However, it should be used in combination with other, more specific measures to further examine the expression of certain mental disorders. In research, the CORE-OM can be used as a reliable and valid measure of the presence and intensity of psychopathological disturbances.

Keywords: CORE-OM, factor structure, reliability, gender differences

Primljeno: 25.09.2013.

Uvod

Strucnjaci za psihicko zdravlje u svakodnevnom radu cesto moraju procjenjivati intenzitet neugodnih emocionalnih stanja. Neugodne emocije kao sto su tjeskoba, tuga, strah i ljutnja mogu se javljati u okviru uobicajenih varijacija raspolozenja, ali mogu biti i pokazatelji psihickih smetnji i poremecaja. Vrsta neugodnih emocija, njihov intenzitet i stupanj u kojem ometaju svakodnevno funkcioniranje odreðuju radi li se o kratkotrajnim smetnjama ili o znacima trajnijih psihickih tegoba, koje zahtijevaju tretman. Pravodobno i valjano prepoznavanje psihopatoloskog intenziteta smetnji vrlo je vazno kako u klinickoj praksi, tako i u istrazivackom radu. Takoðer je vrlo vazno utvrditi promjene u intenzitetima smetnji jer se na taj nacin moze pratiti ucinkovitost tretmana.

U svijetu, pogotovo na engleskom govornom podrucju, postoje na desetine ljestvica procjene neugodnih emocija koje su razvijene s ciljem procjene njihova intenziteta i stupnja u kojem ometaju svakodnevno funkcioniranje. No, opazanja prakticara upozoravaju da su postojeci instrumenti opcenito predugi pa stoga i naporni za klijente, previse specificni za odreðeno podrucje, sadrze cestice koje su nepotrebno slozene i zbunjujuce, cesto ne zadovoljavaju potrebe koje se javljaju u praksi, vec prvenstveno ispunjavaju istrazivacke interese, a neki od njih skupi su za koristenje (Halstead, Leach i Rust, 2007). Kao rezultat povecane svijesti i komunikacije o ovim nedostacima javila se potreba za kratkim, trijaznim upitnikom, prihvatljivih psihometrijskih karakteristika, koji bi ispitivao opce psihopatoloske poteskoce koje se javljaju kod ljudi, bez obzira na rod, dob, rasu, jezik, kulturalna obiljezja, te koji bi se mogao koristiti na svim razinama psiholoske skrbi, od trijaze do pracenja psihoterapijskih ucinaka. Takoðer, velik problem za prakticare i istrazivace predstavlja ekonomska nedostupnost instrumenata te se sve cesce koriste besplatni, svima dostupni instrumenti, koji omogucuju istrazivacima meðunacionalnu i meðukulturalnu usporedbu. Jedan je od takvih instrumenata Upitnik za ispitivanje opcih psihopatoloskih teskoca CORE-OM (engl. Clinical Outcomes in Routine Evaluation - Outcome Measure) konstruiran 1998. godine u Velikoj Britaniji, kao rezultat uspjesne trogodisnje suradnje istrazivaca i prakticara na celu s Michaelom Barkhamom i Chris Evansom (Barkham i sur., 2001; Evans i sur., 2000; Evans i sur., 2002). Izvorisnom idejom za razvoj CORE sustava smatra se poglavlje Irene Waskow (1975; prema Barkham, Mellor-Clark, Connell i Cahill, 2006) u kojem autorica predlaze koristenje polazisne baterije koja bi bila siroko prihvacena i po potrebi bi se dopunjavala specificnijim mjerama. Misljenja su strucnjaka bila oko te teme podijeljena, ali s vremenom se iskristalizirala jasna potreba za kratkim, ekonomicnim instrumentom koji bi bio u sirokoj upotrebi i omogucio pracenje ucinaka tretmana. Ime ''CORE'' (hrv. jezgra) odabrano je upravo zato sto je instrument osmisljen kao polazisna tocka za mjerenje ishoda terapije (Evans, 2003). Rezultat suradnje prakticara i istrazivaca jesu pazljivo odabrane cestice koje odlikuje klinicka vaznost te osjetljivost na promjenu. Osmisljen je kao panteorijska (ne temelji se ni na jednoj teorijskoj skoli) i pandijagnosticka (nije usmjeren na dijagnostiku specificnih poremecaja) mjera opce psihicke uznemirenosti1 (Evans, 2003).

CORE-OM sadrzi 34 cestice koje su originalno podijeljene u cetiri dimenzije: subjektivna dobrobit, problemi/simptomi, svakodnevno funkcioniranje te rizicna ponasanja. Unutar svake dimenzije CORE-OM-a (osim subjektivne dobrobiti) postoje klasteri cestica. Dimenzija problemi obuhvaca cetiri klastera: depresivnost, anksioznost, tjelesni problemi i traumatizacija, dimenzija funkcioniranje tri klastera: opce funkcioniranje, socijalno funkcioniranje i bliskost te dimenzija rizicna ponasanja dva klastera: ponasanja rizicna za pojedinca i za druge (Barkham i sur., 2006). Cestice obuhvacaju razliciti intenzitet smetnji u svrhu povecanja osjetljivosti instrumenta, pri cemu je 25% cestica pozitivnog sadrzaja.

Ukupni se rezultat na CORE-OM-u iskazuje kao ukupni prosjecni rezultat (ukupni rezultat podijeljen brojem ispunjenih cestica, raspona od 0 do 4). U posljednje je vrijeme veliki broj istrazivanja koja tragaju i za klinicki indikativnim i kulturalno specificnim kriticnim vrijednostima (engl. cut-off score). Iako dobivene kriticne vrijednosti variraju u istrazivanjima provedenim u razlicitim zemljama i krecu se za prosjecni rezultat izmeðu 1.12 do 1.35 (Campbell i Young, 2011; Evans i sur., 2002; Gampe, Biescad, Balúnová-Labanicová, Timulák i Evans, 2007; Palmieri i sur., 2009), Connell i suradnici (2007) preporucuju zaokruzivanje kriticne vrijednosti na 1.0. Svoju preporuku temelje na istrazivanju koje su proveli usporedbom rezultata reprezentativnog uzorka iz opce populacije i rezultata osoba koje su se javile za psiholosku pomoc (nije bila nuzna psihijatrijska dijagnoza). Kriticna vrijednost 1.0 je, prema ovim autorima, jednaka za muskarce i zene.

CORE-OM je od svog nastanka postao nasiroko prihvacena mjera validirana na velikom broju neklinickih uzoraka i uzoraka iz razlicitih klinickih okruzenja. U Velikoj Britaniji ga je Nacionalni zdravstveni sustav (National Health Service) preporucio kao rutinsku mjeru intenziteta psihicke uznemirenosti (Barkham, Gilbert i sur., 2005). Ondje je u sirokoj uporabi u savjetovalistima (studentskim, skolskim i onima za opcu populaciju), psihijatrijskim ustanovama, ordinacijama lijecnika opce medicine i meðu svim strucnjacima koji se bave tretmanom emocionalnih smetnji. Sirina primjene svakako je uvjetovana njegovom slobodnom dostupnoscu, ali i sve jasnije iskazanom nuznoscu evaluacije psihoterapijskog rada. Ovi razlozi dodatno dobivaju na tezini u danasnje vrijeme u kojem se podrzavaju ekonomicni dijagnosticki postupci i tretmani ciji su ucinci temeljeni na dokazima. Pri tome je CORE-OM, kao panteorijski instrument, primjeren za evaluaciju tretmana koji imaju polazista u razlicitim teorijskim paradigmama. Sve su ove znacajke urodile sirokom klinickom upotrebom i velikim brojem istrazivanja o samom CORE-OM instrumentu (Barkham i sur., 2001; Barkham, Gilbert i sur., 2005; Connell i sur., 2007; Evans i sur., 2000; Lyne, Barrett, Evans i Barkham, 2006), njegovom upotrebom u evaluaciji razlicitih tretmana (Barkham i sur., 2001; Balfour i Lanman, 2012; Davis, Corrin-Pendry i Savill, 2008; Davis, Corrin- Pendry, Savill i Doherty, 2011; Evans i sur., 2002; Reeves, 2013), upotrebi u razlicitim okruzjima (Barkham, Gilbert i sur., 2005; Karatsias, Chouliara, Power i Kilfedder, 2011; McKenzie, Murray, Prior i Stark, 2011; Perry, Barkham i Evans, 2013; Rogers, Young, Lovell i Evans, 2013) i usporedbi razlicitih grupa (Barkham, Culverwell, Spindler i Twigg, 2005; Bedford, Lukic i Tibbles, 2011; Brooks, Gerada i Chalder, 2013; Brugha, Morrell, Slade i Walters, 2011; Gaynor i Brown, 2013).

Zbog velike je dostupnosti sve vise istrazivanja samoga upitnika i izvan Velike Britanije. Naime, dostupan je na vise od 20 jezika, te se njegova uporaba siri i izvan Europe (Evans, 2012).

Dosadasnja su istrazivanja potvrdila njegovu klinicku vrijednost, dobre metrijske karakteristike, diskriminativnu sposobnost razlikovanja klinickih od neklinickih skupina i konvergentnu valjanost (Barkham, Culverwell i sur., 2005; Barkham, Gilbert i sur., 2005; Campbell i Young, 2011; Elfstrom i sur., 2013; Evans i sur., 2002; Sales, Moleiro, Evans i Alves, 2012; Skre i sur., 2013; Viliuniene i sur., 2012).

Istrazivanja pokazuju da CORE-OM ima zadovoljavajucu pouzdanost izrazenu mjerom unutrasnje konzistencije koja se krece za ukupnu ljestvicu oko .90 (Campbell i Young, 2011; Evans i sur., 2002; Skre i sur., 2013). Slicne visoke vrijednosti imaju i pojedine dimenzije koje se krecu .70-.90 (Evans i sur., 2002; Skre i sur., 2013). Test-retest koeficijenti pouzdanosti takoðer su zadovoljavajuci i iznose za dimenzije .60-.90, odnosno .90 za ukupnu ljestvicu za jednotjedno razdoblje (Evans i sur., 2002; Skre i sur., 2013).

CORE-OM je visoko povezan s drugim slicnim mjerama, izmeðu ostalih Beckovim upitnikom depresivnosti (BDI-II), Kratkom ljestvicom simptoma (BSI) te Upitnikom anksioznosti kao stanja i osobine licnosti (STAI) (Evans i sur., 2002). Rezultati su na nabrojanim ljestvicama uglavnom visoko i znacajno povezani s ukupnim rezultatom na CORE-OM-u, rezultatima na pojedinacnim dimenzijama, cak i na klasterima, s iznimkom dimenzije rizicna ponasanja, s kojom nesto manje koreliraju (Evans i sur., 2002; Lyne i sur., 2006). Istrazivanja CORE-OM-a u razlicitim kulturama takoðer pokazuju dobre rezultate u prilog konvergentnoj valjanosti (Gampe i sur., 2007; Palmieri i sur., 2009).

CORE-OM je osmisljen kao instrument kojim bi se pratio napredak tijekom psihoterapije te je nuzno da bude osjetljiv na promjenu u psihickom stanju. Velik je broj istrazivanja utvrdio njegovu dobru diskriminativnost u prepoznavanju intenziteta smetnji izrazenu preko razlike izmeðu klinickih i neklinickih skupina (Evans i sur., 2002) te osjetljivost na promjenu uslijed tretmana (npr. Barkham, Stiles, Connell i Mellor-Clark, 2012; Bedford i sur., 2011; Connell, Barkham i Mellor-Clark, 2008; Davis i sur., 2008).

Zbog rodnih razlika u cestini dozivljavanja neugodnih emocija i njihovu intenzitetu provjeravane su i razlike izmeðu muskaraca i zena. Podaci o rodnim razlikama nisu jednoznacni, ali primijecen je trend da u neklinickom uzorku zene imaju vise rezultate nego muskarci, dok rodne razlike nisu izrazene u klinickim uzorcima, osim za dimenziju rizicna ponasanja koja je izrazenija kod muskaraca (Connell i sur., 2007; Evans i sur., 2002).

Iako originalno zamisljena kao ljestvica koja mjeri cetiri dimenzije, istrazivanja faktorske strukture CORE-OM nisu konzistentna. Samo manji broj istrazivanja potvrðuje originalnu strukturu CORE-OM ljestvice (Evans i sur., 2002). Druga istrazivanja ne potvrðuju originalnu strukturu ljestvice, vec upucuju na postojanje jednoga generalnog faktora, a s obzirom na visoke korelacije meðu dimenzijama subjektivna dobrobit, funkcioniranje te problemi predlazu formiranje dva rezultata - opca psiholoska uznemirenost kao kompozit navedenih dimenzija i rizicna ponasanja kao odvojeni faktor (Lyne i sur., 2006; Skre i sur., 2013).

Proces je prevoðenja CORE-OM-a strogo standardiziran i ukljucuje usporedbu pet samostalnih prijevoda izvornih govornika ciljnoga jezika koji fluentno govore engleski jezik. Vazno je da od tih pet osoba koje prevode najmanje jedan bude profesionalni prevoditelj ili tumac, jedan strucnjak za mentalno zdravlje i jedan laik. Nakon prijevoda s engleskog na ciljni jezik o ovih se pet prijevoda raspravlja u fokusnoj grupi koju cine laici i strucnjaci za mentalno zdravlje. U skladu s protokolom, fokusnu grupu, uz simultani prijevod, prati jedan od autora CORE upitnika. Nakon rasprave se formira konacna inacica prijevoda, koja se ponovno prevodi na engleski jezik. Utvrðivanjem je jednoznacnosti izmeðu engleske i inacice ciljnog jezika zavrsen postupak prijevoda, a upitnik se graficki oblikuje u centrali CORE System Group, te je slobodno dostupan na njihovim mreznim stranicama (http://www.coreims.co.uk). Ovakvim se nacinom prijevoda uzimaju u obzir kulturalne i lingvisticke specificnosti o kojima je potrebno voditi racuna kod prijevoda psihodijagnostickih instrumenata (van de Vijver i Tanzer, 2004).

Na hrvatskom jeziku, nazalost, ima malo slobodno dostupnih instrumenata koji mogu biti korisni psiholozima za procjenu intenziteta neugodnih emocionalnih stanja, a oni koji se upotrebljavaju cesto nisu psihometrijski vrednovani. CORE- OM se u dosadasnjim stranim istrazivanjima pokazao iznimno dobrim psihodijagnostickim instrumentom, koji su rado prihvatili i istrazivaci i prakticari. Cinjenica da je slobodno dostupan cini ga jos privlacnijim za primjenu u razlicitim okruzjima u kojima je potrebno procijeniti intenzitet emocionalnih smetnji te pratiti promjene.

Cilj je ovoga istrazivanja provjeriti metrijske karakteristike hrvatskog prijevoda CORE-OM upitnika. Na opcem smo uzorku odraslih graðana Republike Hrvatske ispitali pouzdanosti, konvergentnu valjanost upitnika te njegovu faktorsku strukturu. Osim toga, cilj je bio i utvrditi diskriminativne sposobnosti hrvatske verzije upitnika CORE-OM utvrðivanjem kriticnoga granicnog rezultata. S obzirom na to da su rodne razlike u ucestalosti i intenzitetu neugodnih emocionalnih stanja dobro dokumentirane, provjerili smo trebaju li kriticni granicni rezultati biti i rodno specificni. Ocekivali smo da ce se i na hrvatskom uzorku potvrditi visoka pouzdanost upitnika, stabilna cetverofaktorska struktura te visoka pozitivna povezanost s mjerama depresivnosti i anksioznosti. U skladu s dosadasnjim istrazivanjima ocekivali smo da ce CORE-OM imati dobre diskriminativne sposobnosti u razlikovanju intenziteta emocionalnih smetnji.

Metoda

Sudionici

U istrazivanju je sudjelovalo ukupno N=608 sudionika podijeljenih u dvije skupine - neklinicka i klinicka skupina.

Neklinicka skupina sastojala se od ukupno 425 sudionika opce populacije. Radi se o prigodnom uzorku sudionika, iako se pokusala postici raznovrsnost vodeci racuna o regionalnoj, rodnoj, dobnoj i obrazovnoj strukturi Hrvatske. Geografska je struktura Hrvatske podijeljena u 5 regija (istocna Hrvatska, sjeverna i sredisnja Hrvatska, Grad Zagreb i okolica, primorska i goranska Hrvatska te juzna Hrvatska). Tezilo se da velicina uzorka pojedine regije bude proporcionalna broju stanovnika u toj regiji. Sukladno tome, broj je upitnika bio rasporeðen na sljedeci nacin: 20% za istocnu Hrvatsku, 20% za sjevernu i sredisnju Hrvatsku, 25% za grad Zagreb i okolicu, 15% za primorsku i goransku Hrvatsku te 20% za juznu Hrvatsku. U prikupljanju podataka sudjelovali su studenti 4. i 5. godine te apsolventi studija psihologije Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, koji su primijenili upitnike u razlicitim regijama Hrvatske. Studenti su dobili uputu da odaberu sudionike na nacin da treba biti podjednak broj muskaraca i zena, da podjednak broj upitnika bude rasporeðen po dobnim kategorijama te da skupe odgovarajuci postotak sudionika s razlicitom strucnom spremom. Iz Tablice 1. koja prikazuje strukturu neklinickog uzorka vidljivo je da prikupljeni podaci nisu u potpunosti u skladu sa zeljenom raspodjelom. Najvise je sudionika u najmlaðoj dobnoj skupini, nesto manje sudionika je u skupini niske strucne spreme, a vise u skupini visoke strucne spreme. Ni regionalni raspored nije postignut u potpunosti, vec je prikupljeno nesto manje od ocekivanog u istocnoj Hrvatskoj. Prosjecna je dob M=38.7 godina (SD=12.29) dok se dobni raspon krece izmeðu 18 i 60 godina.

Za provjeru test-retest pouzdanosti koristeni su rezultati posebno prikupljenog poduzorka od 78 sudionika iz neklinicke skupine koji su popunjavali upitnik dva puta u roku od tjedan dana. Sudionici iz ovog poduzorka prikupljeni su na isti nacin kao i sudionici neklinicke skupine.

Klinicka skupina je obuhvacala 183 sudionika s dijagnozom psihickog poremecaja koji su u trenutku ispitivanja bili hospitalizirani na psihijatrijskim odjelima nekoliko psihijatrijskih bolnica iz razlicitih regija Hrvatske. Ciljani se uzorak sastojao od osoba s poremecajima raspolozenja, anksiozno-depresivnim i anksioznim poremecajima, dok je cimbenik iskljucivanja bila dijagnoza psihoticnog poremecaja, psihoorganskog poremecaja, poremecaja licnosti i izrazenim komorbiditetima istih. Od ukupnog je broja sudionika njih 84 (45.9%) imalo dijagnozu depresivnog poremecaja (sifra F32 prema Meðunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema-10), 15 (8.2%) ih je imalo dijagnosticiran mijesani anksiozno-depresivni poremecaj (F41.2), dok je preostalih 45 (24.5%) imalo dijagnosticiran neki od poremecaja iz skupine anksioznih, pri cemu su meðu najucestalijima bile reakcije na tezak stres (F43) (18.2% sudionika). Drugi su anksiozni poremecaji bili zastupljeni u manjoj mjeri. U klinicki je uzorak bilo ukljuceno i 6 sudionika koji su uz dijagnozu reakcija na tezak stres imali i dijagnozu promjene licnosti nakon izlozenosti traumatskim dogaðajima (F62.0). Dijagnoze su pacijentima utvrdili psihijatri ustanova u kojima su pacijenti lijeceni. Ukupni broj sudionika je N=183, od cega nesto vise zena (59%). Prosjecna dob je M=47.0 godina (SD=10.68) dok se dobni raspon krece izmeðu 18 i 68 godina. Struktura je uzorka s obzirom na karakteristike sudionika prikazana u Tablici 1.

Iz analize je izostavljeno 15 sudionika neklinicke skupine (3.5%) koji su tijekom ispunjavanja sociodemografskih podataka na pitanje o psihickoj bolesti odgovorili potvrdno. Dva sudionika iz neklinickog uzorka (0.5%) te tri sudionika iz klinicke skupine (1.6%) nisu dala odgovore na vise od tri cestice CORE-OM te nisu ukljuceni u daljnju obradu podataka.

Instrumenti

CORE-OM (Clinical Outcome in Routine Evaluation - Outcome Measures; Evans i sur., 2000) sadrzi 34 cestice na kojima klijenti procjenjuju koliko cesto su se osjecali na opisani nacin tijekom protekla dva tjedna (0 - nikada, 1 - vrlo rijetko, 2 - ponekad, 3 - cesto, 4 - gotovo uvijek). Cestice se odnose na cetiri dimenzije (Tablica 2.): subjektivna dobrobit (4 cestice, npr. Bila sam optimisticna u vezi svoje buducnosti.); problemi/simptomi (12 cestica, npr. Uznemiravale su me nezeljene misli i osjecaji.); svakodnevno funkcioniranje (12 cestica, npr. Mogla sam se nositi s poteskocama.) i rizicna ponasanja (6 cestica; npr. Razmisljala sam kako bi bilo bolje da me nema.). Kao sto je u Uvodu navedeno, ukupni je rezultat, rezultate na pojedinim dimenzijama te rezultat na nerizicnim cesticama (sve cestice osim onih dimenzije rizicna ponasanja) moguce prikazati kao ukupni prosjecni rezultat (ukupni rezultat podijeljen s brojem cestica koje cine ljestvicu ili dimenziju). U slucaju da neka cestica nije ispunjena, ukupni se rezultat racuna bez nje, a prosjecni se dobiva dijeljenjem zbroja s brojem cestica koje su ispunjene. Ne preporuca se izracunavanje prosjecnoga rezultata ako sudionik nije odgovorio na 10% cestica na pojedinoj dimenziji, odnosno ako nedostaje makar jedan odgovor na dimenzijama rizicna ponasanja i subjektivna dobrobit te ako nedostaje odgovor na vise od jedne cestice na dimenzijama problemi i funkcioniranje. Ne preporucuje se racunanje ukupnoga prosjecnog rezultata i rezultata na nerizicnim cesticama ako su neodgovorene tri ili vise cestica upitnika. Sto je visi ukupan rezultat i rezultat na pojedinim dimenzijama, to osoba ima vise problema i uznemirenija je. To se odnosi i na dimenziju subjektivne dobrobiti, na kojoj visi rezultat upucuje na nizu dobrobit, odnosno na vise poteskoca u toj domeni. U Hrvatskoj je prijevod CORE-OM-a obavljen po standardiziranoj proceduri, a od strucnjaka u prijevodu su sudjelovali clanovi Katedri za klinicku psihologiju Sveucilista u Zagrebu, Rijeci i Zadru. Laici u fokusnoj grupi bili su razlicitih obrazovnih razina i porijeklom iz razlicitih regija Hrvatske. U skladu je s protokolom fokusnu grupu, uz simultani prijevod, pratio jedan od autora CORE-OM upitnika, a dogovorena je verzija upitnika ponovno prevedena na engleski jezik. Nakon utvrðivanja istoznacnosti engleske i hrvatske inacice zavrsna je verzija graficki standardizirana u skladu sa standardima odreðenim koje je odred CORE System Group. Upitnik je graficki ureðen na nacin da je vidljivo koje je cestice potrebno rekodirati.

Beckov upitnik depresivnosti - drugo izdanje (Beck Depression Inventory-II, BDI-II; Beck, Steer i Brown, 1996) je drugo izdanje u svijetu najcesce koristenog instrumenta za utvrðivanje depresije, a sadrzaj njegovih cestica usklaðen je s kriterijima za dijagnozu depresije iz DSM-IV prirucnika. Inventar se sastoji od 21 cestice, a svaka cestica je lista od cetiri izjave poredane po tezini odreðenog simptoma depresije. Ukupan se rezultat izrazava kao zbroj vrijednosti uz odgovore koje je sudionik istrazivanja oznacio, pri cemu veci broj oznacava prisutnost veceg broja simptoma depresivnosti. Moguci se raspon rezultata krece od 0 do 63. U ovom istrazivanju pouzdanost tipa unutarnje konzistencije iznosi α=.89.

Upitnik anksioznosti kao stanja i osobine licnosti (State-Trait Anxiety Inventory, STAI; Spielberg, Gorsuch i Lushene, 1970; prema Spielberger, 2000) razvijen je na osnovu istrazivanja koja su utvrdila postojanje dvaju povezanih, ali logicki razlicitih konstrukata: osobine i stanja anksioznosti. U ovom je istrazivanju koristena samo ljestvica anksioznosti kao osobine licnosti (STAI-O) jer su nas zanimale stabilnije razlike meðu sudionicima, a ne procjene toga koliko se sudionici osjecaju anksiozno u trenutku ispunjavanja upitnika. Ljestvicom se anksioznosti kao osobine procjenjuju razmjerno stabilne individualne razlike u sklonosti anksioznosti, tj. razlike meðu ljudima u sklonosti da stresne situacije dozivljavaju opasnim ili prijetecima i da na njih reagiraju povecanjem intenziteta reakcija koje obiljezavaju anksioznost kao stanje. Ljestvica se sastoji od 20 tvrdnji na kojima sudionici na ljestvici od 1 (nikada) do 4 (uvijek) procjenjuju kako se opcenito osjecaju. Ukupan se rezultat dobije zbrajanjem procjena za svaku tvrdnju, a visi rezultat upucuje na izrazeniju anksioznost kao osobinu. U ovom istrazivanju pouzdanost tipa unutarnje konzistencije iznosi α=.92.

Uz navedeno, sudionici su ispunili i kratki upitnik demografskih podataka i naveli informacije o rodu, mjestu stanovanja, dobi, radnom statusu te stupanju obrazovanja, a na klinickom uzorku i dijagnozu te trajanje lijecenja. Svi su sudionici potpisali Pristanak za sudjelovanje u istrazivanju u kojem je jasno opisan cilj istrazivanja te naglasena anonimnost i dobrovoljnost za sudjelovanje. Istrazivanje je provedeno u skladu s Kodeksom etike psiholoske djelatnosti.

Rezultati

Faktorska struktura

Kako bi provjerili pristaju li nasi podaci faktorskoj strukturi originalnog CORE-OM, prvo smo proveli konfirmatorne faktorske analize za svaku pojedinacnu dimenziju (Slika 1.). Nakon toga provjerena je faktorska struktura cijele ljestvice s originalnim dimenzijama kao latentnim varijablama, a nakon toga i s g-faktorom na istoj razini. Analize su provedene na sudionicima neklinicke skupine (N=425). U Tablici 3. prikazani su rezultati provedenih konfirmatornih faktorskih analiza. Pristajanje nasih podataka originalnom CORE-OM modelu procijenjeno je koristenjem GFI indeksa, AGFI, RMSEA te CFI.

Rezultati u Tablici 3. pokazuju visoko pristajanje nasih dimenzija originalnim dimenzijama: GFI (.956-.990), AGFI (.924-.965), RMSEA (.039-.072) te CFI (.938-.988), uz visoke i ujednacene standardizirane procjene faktorskih zasicenja za dimenzije problemi i subjektivna dobrobit (.48-.75). Standardizirane procjene faktorskih zasicenja za dimenzije funkcioniranje i rizicna ponasanja krecu se od donekle niskih do vrlo visokih (.23-.81). Pristajanje modela sa sve cetiri dimenzije je nesto nize, no i dalje prihvatljivo (GFI=.831; AGFI=.801; RMSEA=.064; CFI=.845) te je nesto bolje pristajanje modela s g-faktorom na istoj razini (GFI=.842; AGFI=.823; RMSEA=.056; CFI=.863), a najlosije je pristajanje jednofaktorskog modela (GFI=.797; AGFI=.763; RMSEA=.073; CFI=.795).

Povezanosti medu pojedinaónim dimenzijama i s neriziónim óesticama te ukupnim rezultatom prikazane su u Tablici 4. Sve su povezanosti vrlo visoke (r=.7 1-99), osim povezanosti dimenzije rizióna ponas~anja s ostalim dimenzijama, neriziónim óesticama te ukupnim rezultatom (r=.48-.54).

Pouzdanost

Koeficijenti unutrasnje konzistencije za citavu ljestvicu i pojedine dimenzije prikazani su u Tablici 5., odvojeno za klinicku i neklinicku skupinu. Dobiveni rezultati govore o visokoj pouzdanosti rezultata na dimenzijama problemi, funkcioniranje i rizicna ponasanja (.72-.93), visokoj pouzdanosti ukupnog rezultata na svim cesticama i na nerizicnim cesticama (.84-.93) te nesto nizu pouzdanost dimenzije subjektivna dobrobit (.58-.64).

Test-retest pouzdanost izrazena Pearsonovim koeficijentom korelacije iznosi .88 za ukupni prosjecni rezultat i redom .91 za dimenziju funkcioniranje, .83 za probleme, .77 za subjektivnu dobrobit, .58 za rizicna ponasanja i .88 za nerizicne cestice.

Deskriptivni podaci

Deskriptivni podaci za prosjecne rezultate na upitniku CORE-OM, i to posebno za ukupan rezultat, za svaku dimenziju, te za nerizicne cestice prikazani su u Tablici 5.

Kolmogorov - Smirnov test pokazuje da u neklinickom uzorku distribucije ukupnih rezultata te rezultata na svim dimenzijama i na nerizicnim cesticama znacajno odstupaju od normalne (p<.01; Tablica 5.), odnosno pozitivno su asimetricne, no odstupanja nisu ekstremna. Ovo je odstupanje ocekivano jer rezultati reprezentiraju relativno rijetku pojavu psihopatologije u opcoj populaciji. U klinickoj su skupini rezultati na svim dimenzijama, nerizicnim cesticama te na ukupnom rezultatu normalno distribuirani (Tablica 5.). U daljnjim su statistickim obradama koristeni parametrijski postupci.

Dobiveni su statisticki znacajni i veliki efekti skupine na svim dimenzijama, ukupnom rezultatu i nerizicnim cesticama (p<.01, Tablica 5.) i to u smjeru visih rezultata u klinickoj skupini. Rodne razlike malog efekta utvrðene su na dimenzijama subjektivna dobrobit (p<.01), koja je niza kod zenskih sudionica, te na dimenziji rizicna ponasanja (p<.01), koja su cesca kod muskaraca. Interakcija roda i skupine, malog ucinka, dobivena je na dimenzijama problemi (p<.05; u klinickoj skupini nema rodnih razlika u izrazenosti problema, dok sudionice neklinicke skupine izvjestavaju o vise problema u odnosu na muske sudionike), rizicna ponasanja (p<.05; u neklinickoj skupini nema rodnih razlika, dok su ona cesce kod muskaraca nego kod zena u klinickoj skupini) te na ukupnom rezultatu (p<.05; u klinickoj skupini nema rodnih razlika u ukupnom rezultatu, dok sudionice neklinicke skupine postizu vise rezultate u odnosu na muske sudionike).

Korelacije CORE-om-a s mjerama depresivnosti i anksioznosti

Kako bi provjerili konvergentnu valjanost upitnika CORE-OM izracunali smo parcijalne korelacije s upitnicima depresivnosti (BDI-II) i anksioznosti (STAI-O). Parcijalne korelacije izracunate su zbog vrlo visoke povezanosti rezultata na BDI-II i STAI-O (r =.70). Kad se kontrolira anksioznost kao osobina, povezanost ukupnog prosjecnog rezultata na CORE-OM-u i rezultata na BDI-II vrlo je visoka i iznosi r=.79 (p<.01) (neparcijalna korelacija iznosi r=.83, p<.01), a kad kontroliramo depresivnost, povezanost ukupnog prosjecnog rezultata na CORE-OM-u i upitniku STAI-O je takoðer visoka i iznosi r=.80 (p<.01) (neparcijalna korelacija iznosi r=.81, p<.01).

Kriticne vrijednosti na CORE-OM upitniku

U sklopu ovoga istrazivackog problema provedene su ROC analize za ukupni prosjecni rezultat te prosjecne rezultate na pojedinim dimenzijama CORE-OM (subjektivna dobrobit, problemi, funkcioniranje, rizicna ponasanja i nerizicne cestice). ROC krivulja nam omogucuje graficki prikaz diskriminativne sposobnosti instrumenta (pri razlikovanju pojedinaca s nekim ishodom i bez njega, npr. dijagnozom). S obzirom na postojanje statisticki znacajnih rodnih razlika u rezultatima na CORE-OM-u provedene su dvije ROC analize za muskarce i zene pojedinacno kako bi se utvrdilo postojanje eventualnih razlika u opcoj dijagnostickoj preciznosti i optimalnim kriticnim vrijednostima. Izracunate su vrijednosti povrsine ispod krivulje (AUC=.94 za sudionice i AUC=.96 za sudionike) za ukupne prosjecne rezultate s ciljem ispitivanja opce dijagnosticke preciznosti CORE-OM u razlikovanju sudionika iz klinickih i neklinickih skupina. Dobiveni rezultati pokazuju statisticki znacajnu sposobnost ukupnoga prosjecnog rezultata u razlikovanju sudionika klinicke i neklinicke skupine i za muskarce i za zene (z=32.54; p<.01 za sudionice i z=38.06; p<.01 za sudionike). Takoðer su analizirani osjetljivost, specificnost te omjer pozitivne i negativne vjerojatnosti za sve moguce ukupne rezultate u svrhu identificiranja optimalnih kriticnih vrijednosti pri razlikovanju dvaju uzoraka. Kriticna vrijednost od 1.38 i kod muskaraca i kod zena tako rezultira maksimalnom vrijednoscu Youden indeksa (osjetljivost + specificnost - 100) u iznosu od J=.74 za zene i J=.82 za muskarce. Analizirali smo i diskriminatorne karakteristike CORE-OM-a pri razlikovanju sudionika iz neklinickog i klinickog uzorka na temelju njihovih prosjecnih rezultata na ostalim dimenzijama upitnika. Povrsina ispod krivulje, Youden indeks te optimalne kriticne vrijednosti s pripadajucim vrijednostima osjetljivosti i specificnosti za svaku pojedinu dimenziju CORE-OM nalaze se u Tablici 6.

Rasprava

Cilj je ovog istrazivanja bio provjeriti metrijske karakteristike hrvatskog prijevoda CORE-OM upitnika. Na opcem uzorku odraslih graðana Republike Hrvatske ispitali smo faktorsku strukturu, pouzdanost, te povezanost upitnika s mjerama depresivnosti i anksioznosti. Osim toga, cilj je bio i utvrditi diskriminativne sposobnosti hrvatskog prijevoda upitnika CORE-OM utvrðivanjem kriticnoga granicnog rezultata. Kao u dosadasnjim inozemnim istrazivanjima, i kod nas se CORE-OM pokazao dobrim psihodijagnostickim instrumentom za procjenu neugodnih emocionalnih stanja koji ce zasigurno naci svoje mjesto u svim podrucjima primijenjene psihologije u kojima je vazno procijeniti stupanj aktualne uznemirenosti osobe.

Provedene konfirmatorne faktorske analize pokazale su da je pristajanje podataka iz hrvatskog uzorka originalnom CORE-OM cetverofaktorskom modelu zadovoljavajuce. Faktori koji su potvrðeni i u nasem istrazivanju jesu: subjektivna dobrobit, problemi/simptomi, svakodnevno funkcioniranje i rizicna ponasanja. Dimenzije subjektivna dobrobit, problemi/simptomi i funkcioniranje meðusobno su visoko povezane, a s dimenzijom rizicna ponasanja umjereno, sto je u skladu s dosadasnjim istrazivanjima (Evans i sur., 2002). Dobiveni nesto nizi indikatori pristajanja za cijelu ljestvicu mogu biti posljedica slozenosti modela (Schermelleh- Engel, Moosbrugger i Muller, 2003). Ovi su podaci u skladu s pretpostavkama Evansa (2003) o kulturalnoj stabilnosti CORE-OM kao panteorijske i pandijagnosticke mjere opce psihicke uznemirenosti. Dodatan doprinos takvom shvacanju je i nesto bolje pristajanje modela s g-faktorom te vrlo visoka pouzdanost ukupne ljestvice. Dobiveni su rezultati sukladni nedavno provedenim istrazivanjima u drugim kulturama (norveskoj, japanskoj), koja govore o izrazenosti g-faktora i dimenzija koje su meðusobno visoko povezane (Skre i sur., 2013). Stabilnost strukture govori o instrumentu kojim se zahvacaju univerzalne manifestacije psihickih poteskoca neovisno o njihovoj etiologiji, te je stoga smisleno usporeðivati rezultate razlicitih skupina.

Dobivena struktura govori o opravdanosti izrazavanja ukupnog rezultata koji predstavlja mjeru opce uznemirenosti, te izrazavanja rezultata za svaku pojedinu dimenziju. Rezultati pokazuju da je upitnik CORE-OM u terminima unutrasnje konzistentnosti i test-retest stabilnosti visoko pouzdani instrument. Jedina je iznimka dimenzija subjektivna dobrobit koja ima samo 4 cestice, a nalaze o nesto nizoj pouzdanosti ove dimenzije potvrðuju i druga istrazivanja (npr., Barkham, Culverwell i sur., 2005; Barkham i sur., 2006; Campbell i Young, 2011; Evans i sur., 2002).

Ovakav dvojak nacin izrazavanja rezultata posebno je pogodan za klinicku uporabu jer omogucuje odreðivanje opce izrazenosti psihicke uznemirenosti, ali i detaljniju procjenu u kojim podrucjima osoba ima posebno izrazene poteskoce, sto je vazno za planiranje i procjenu ostvarenosti tretmanskih ciljeva.

Dobiveni rezultati potvrðuju mogucnost razlikovanja neklinickog i klinickog uzorka po pitanju izrazenosti psihopatoloskih poteskoca. Dobivena vrijednost ukupnog prosjecnog rezultata na neklinickom uzorku iznosi .86, sto je sukladno onima dobivenim u inozemnim istrazivanjima u kojima se prosjecan rezultat krece u rasponu od .62-.94 (Campbell i Young, 2011; Evans i sur., 2002; Gampe i sur., 2007). U nasem klinickom uzorku ukupan prosjecan rezultat iznosi 2.0, sto je nesto vise od prosjecnih rezultata dobivenih u stranim istrazivanjima u kojima se prosjeci za klinicke skupine krecu 1.70-1.87 (Campbell i Young, 2011; Evans i sur., 2002; Gampe i sur., 2007; Skre i sur., 2013). Nesto visi rezultati u nasem klinickom uzorku se mogu pripisati cinjenici da su svi sudionici bili na bolnickom lijecenju u trenutku prikupljanja podataka, dok se u ostalim istrazivanjima radilo ili o ambulantnim bolesnicima (Skre i sur., 2013) ili o korisnicima usluga savjetovalista koji nisu nuzno imali dijagnozu psihijatrijskog poremecaja (Campbell i Young, 2011; Viliuniene i sur., 2012). Osim toga, u nekim je inozemnim istrazivanjima klinicki uzorak bio sastavljen od vrlo malog broja sudionika (izmeðu 20 i 40) (Viliuniene i sur., 2012), pri cemu autori ne opisuju nacin selekcije uzorka. U istrazivanjima u kojima je klinicka skupina bila prikupljena na nacin da se zahtijevala dijagnoza i/ili bolnicko lijecenje (Cahill i sur., 2006; Gilbody, Richards i Berkham, 2007) ukupni se rezultat na CORE-OM upitniku kretao oko 2.0.

Korelacije ukupnog rezultata CORE-OM-a s rezultatima na upitnicima depresivnosti i anksioznosti su visoke i znacajne sto upucuje na postojanje znacajnih preklapanja u predmetu mjerenja ovih instrumenata. To je dodatni argument za koristenje CORE-OM u klinicke svrhe jer gotovo svi psihicki poremecaji kao dio svoje simptomatologije imaju smetnje iz anksioznog i depresivnog kruga. Stoga je vazno da instrument kao sto je CORE-OM, koji je namijenjen mjerenju opce psihopatologije, bude sastavljen od cestica koje se odnose na depresivne i anksiozne smetnje, jer su njima pokrivene manifestacije gotovo svih psihickih poremecaja. Dobiveni su koeficijenti korelacije s mjerama depresivnosti (r=.79) gotovo identicni onima iz dosadasnjih istrazivanja, koje se krecu .75-.79 (Cahill i sur., 2006; Evans i sur., 2002). Korelacija s ljestvicom anksioznosti je takoðer vrlo visoka (r=.80). Zbog visokih su korelacija s mjerama depresivnosti novija istrazivanja ponudila transformacijske tablice prema kojima je moguce pretvaranje rezultata na CORE-OM upitniku u rezultat na Beckovim ljestvicama depresivnosti (Leach i sur., 2006). Dobivene visoke korelacije izmeðu CORE-OM-a i ljestvica depresivnosti i anksioznosti posebno su ohrabrujuce u danasnje vrijeme kada je vecina psihodijagnostickih instrumenata na trzistu zasticena, a financijska sredstva za nabavku instrumenata vrlo ogranicena. S problemom kupovine skupih instrumenata sve se cesce susrecu i tradicionalno bogatija drustva od nasega (Evans i sur., 2002; Palmieri i sur., 2009), te se stoga i pristupilo konstrukciji instrumenta odlicnih metrijskih karakteristika koji ce biti svima dostupan, ali i odgovoriti prakticnim i znanstvenim potrebama. Njegova slobodna dostupnost ima za pozitivnu posljedicu mogucnost provoðenja jednakog postupka procjene, bez obzira na financijske prilike u okruzju u kojoj se provodi. Na taj se nacin ohrabruju strucnjaci na primjenu standardne mjere procjene, akumulira se veci broj podataka, sto omogucuje razne vrste usporedbi (meðutretmanske, meðuinstitucijske, meðunacionalne i slicno).

Klinicka i neklinicka skupina se znacajno razlikuju u ukupnom prosjecnom rezultatu, kao i rezultatima po pojedinim dimenzijama, i ta je razlika kako statisticki velikog ucinka, tako i klinicki indikativna, sto je u skladu s dosadasnjim istrazivanjima. Utvrðene su i rodne razlike malog ucinka koje se na oba poduzorka ocituju u dimenzijama subjektivna dobrobit, koja je niza kod zena, te na varijabli rizicna ponasanja, koja su cesca kod muskaraca. Kao sto je i ocekivano, u neklinickom uzorku zene cesce izvjestavaju o problemima, te stoga imaju i visi ukupni rezultat od muskaraca. U klinickoj skupini muskarci cesce izvjestavaju o rizicnim ponasanjima nego zene iz te skupine. Zene opcenito otvorenije govore o svojim problemima, pa stoga postizu vise rezultate na upitnicima, ali nakon sto smetnje dosegnu klinicku razinu, ova se razlika izmeðu muskaraca i zena gubi. Ovaj podatak posredno govori i o dijagnostickom procesu koji je rodno neovisan, sto je u skladu s nalazima nekih istrazivanja (Evans i sur., 2002; Skre i sur., 2013). Drukciji podaci koji pokazuju izrazitu rodnu pristranost u dijagnosticiranju dobiveni su istrazivanjem provedenog CORE-OM upitnikom u Litvi (Viliuniene i sur., 2012).

Kako bismo utvrdili dijagnosticka svojstva CORE-OM-a prilikom razlikovanja sudionika iz razlicitih uzoraka na temelju njihovih ukupnih prosjecnih rezultata i prosjecnih rezultata na razlicitim dimenzijama, provedene su tzv. ROC analize (analize operativnih karakteristika primatelja) i to odvojeno za muskarce i zene. Izracunate povrsine ispod krivulje, kao mjere sve ukupne diskriminativne sposobnosti instrumenta u citavom rasponu kriticnih vrijednosti, potvrðuju nam da upitnik pripada kategoriji visoko preciznih dijagnostickih instrumenata (Akobeng, 2007). Kad se radi o ukupnim prosjecnim vrijednostima, na temelju rezultata u CORE-OM-u moguce je tocno razlikovati 94% zenskih i 96% muskih sudionika neklinickog, odnosno klinickog uzorka. Pomocu Youden indeksa dobivena je matematicki optimalna kriticna vrijednost od 1.38 za oba roda. Ovaj iznos odgovara visokim vrijednostima osjetljivosti i specificnosti. To znaci da ukupni prosjecni rezultat na CORE-OM-u jednak ili manji od 1.38 upucuje na izostanak znacajnih psihopatoloskih teskoca, a rezultati iznad te vrijednosti indikativni su za prisutnost dovoljno psihopatoloskih teskoca koji mogu govoriti o postojanju psihickog poremecaja, ali i nuznosti za daljnjom preciznijom psiholoskom procjenom. Ovaj je rezultat slican onima dobivenim u dosadasnjim istrazivanjima: Campbell i Young (2011) su na juznoafrickom uzorku utvrdili kriticnu vrijednost od 1.35; Evans i suradnici (2002) 1.29 na britanskom uzorku; Gilbody i suradnici (2007) takoðer na britanskom uzorku dobivaju vrijednost od 1.30; Gampe i suradnici (2007) vrijednost od 1.12 na ceskom uzorku i Palmieri i suradnici (2009) vrijednost od 1.20 na talijanskom uzorku. No, istovremeno, ovi rezultati pokazuju i vaznost izracunavanja kriticnih rezultata za razlicite kulture i nacije jer primjena kriticnih rezultata dobivenih na drugim uzorcima uvelike smanjuje specificnost i osjetljivost upitnika.

Prilikom odreðivanja optimalnih kriticnih vrijednosti instrumenata od presudne je vaznosti balansiranje parametara osjetljivosti i specificnosti. U svrhu razvoja trijaznog instrumenta za psihicke smetnje koje zahtijevaju pruzanje psiholoske pomoci, osjetljivost testa obicno se smatra vaznijom od njegove specificnosti. To znaci da ce se u klinickoj praksi radije prihvatiti relativno nizak prag za detekciju psihickih poteskoca kako bi sto vise smanjila vjerojatnost pojave laznih negativnih procjena. Neprepoznavanje pojedinca koji zahtijeva psiholosku pomoc nosi sa sobom ozbiljnije posljedice nego lazno pozitivni nalaz. Stoga Connell i suradnici (2007) preporucuju nizu vrijednost od one koje se dobiva u istrazivanjima. S druge strane, u istrazivanjima u kojima je vazno odrediti sto "ciscu" grupu osoba s obzirom na njihovu simptomatiku, specificnost testa je vaznija te kriticne vrijednosti treba podignuti kako bi se smanjio broj lazno pozitivnih procjena.

Postujuci preporuke stranih istrazivanja o odreðivanju kriticnih rezultata za svaku pojedinu kulturu, jezicnu verziju testa te dobivene nalaze, mogli bismo reci da prosjecni rezultat iznad 1.38 govori o intenzivnijim psihickim smetnjama koje zahtijevaju psiholosku skrb.

Diskriminaciji neklinickog i klinickog uzorka odgovara ista kriticna vrijednost u iznosu 1.38 i kod muskaraca i kod zena te s obzirom na priblizno jednake i usto visoke vrijednosti osjetljivosti i specificnosti, odnosno mali broj lazno pozitivnih i lazno negativnih ishoda, mozemo zakljuciti da je upitnik podjednako, i to visoko precizan, i za muskarce i za zene. Muskarci iskazuju visu razinu konzistencije u javljanju psihickih smetnji, sto ima dijagnosticke implikacije, jer prilikom dijagnosticiranja psihickih smetnji kod muskaraca mozemo biti relativno sigurniji da visoki rezultat na CORE-OM odrazava postojanje znacajnih psihickih smetnji, dok kod zena treba biti puno oprezniji pri donosenju klinickih zakljucaka. Zene su osjetljivije na razne bioloske i socijalne utjecaje, pa visok rezultat na klinickim instrumentima moze biti kratkotrajan i prolazan. Zbog toga bi u njihovu slucaju trebalo dodatno ispitati izvore smetnji (Schuch, Roest, Nolen, Penninx i de Jonge, 2014).

Vazno je razmotriti i ogranicenja vezana uz provedeno istrazivanje. Pri prikupljanju podataka cilj je bio prikupiti sto raznolikiji uzorak iz populacije hrvatskih graðana. Meðutim, unaprijed se odreðenim kriterijima raznovrsnosti ostvareni uzorak razlikuje od inicijalno odreðenog, pa stoga dobivene rezultate treba s oprezom generalizirati na opcu populaciju graðana Republike Hrvatske. Prilikom analize ROC krivulja uobicajena je mjera kriterija procjena ili ocjena na temelju prosudbe nekog strucnjaka (Jackson, 2003) i to je u nasem istrazivanju bila psihijatrijska dijagnoza. Bolji vanjski kriterij bio bi strukturirani klinicki intervju, koji bi, izmeðu ostalog, potvrdio izostanak psihicke bolesti kod pripadnika neklinicke skupine.

Daljnja ce istrazivanja svakako zahtijevati provjeru kriticnih rezultata za osobe koje imaju blago izrazene psihicke poteskoce (klijenti razlicitih savjetovalista), te bolje izabran reprezentativni uzorak iz opce populacije. Osim toga, CORE-OM upitnik je namijenjen pracenju terapijskih ishoda, te je vrlo vazno u buducim istrazivanjima provjeriti njegovu osjetljivost na promjenu uslijed tretmana.

Zakljucno, ovo istrazivanje predstavlja prvu strukturiranu procjenu nekih metrijskih karakteristika CORE-OM-a u Hrvatskoj. Upitnik ima neke jake strane koje ga cine izvrsnim instrumentom prikladnim u svim primijenjenim i istrazivackim podrucjima u kojima je potrebno procjenjivati intenzitet psihickih smetnji. Prije svega, radi se o jednostavnom i dostupnom instrumentu koji je razumljiv korisnicima. Utvrðena cetverofaktorska struktura s jednim faktorom viseg reda sugerira da se ovim upitnikom mjeri stupanj opce psihicke uznemirenosti, pri cemu je moguce utvrditi u kojim podrucjima je ona posebno izrazena. Dobivena je odgovarajuca unutrasnja konzistencija i test-retest pouzdanost te dobra konvergentna valjanost. Na temelju je provedenih ROC analiza odreðen kriticni rezultat od 1.38 na temelju kojeg je moguce prepoznavanje osoba s izrazenim psihickim smetnjama. Kao sto i sami autori naglasavaju (Barkham, Gilbert i sur., 2005; Evans i sur., 2000), ovaj instrument nema namjere istisnuti ostale instrumente koji se upotrebljavaju u istrazivackoj i klinickoj praksi, vec je namijenjen kao pocetni psihodijagnosticki instrument na koji se nadograðuju ostali upitnici i tehnike. CORE-OM klinicarima moze posluziti za procjenu opce uznemirenosti i treba ga kombinirati s drugim, specificnijim mjerama koje detaljnije ispituju izrazenost pojedine psihicke smetnje. Kao ekonomican i visoko strukturiran instrument koji je pouzdana i valjana mjera prisutnosti i intenziteta psihopatoloskih smetnji, sve se cesce koristi i u istrazivacke svrhe.

Rezultati provedeni na hrvatskom uzorku sukladni su dosadasnjim inozemnim nalazima iz razlicitih kultura koji govore kako su autori uspjeli u svojoj namjeri - CORE-OM je instrument koji ce zasigurno naci svoje mjesto i u nasoj klinickoj i istrazivackoj praksi.

Acknowledgement

Beck Depression Inventory ® - Second Edition. Copyright © 1996 by Aaron T. Beck with permission of publisher, Harcourt Assessment, Inc. Croatian translation copyright © 2006 by Aaron T. Beck with permission of publisher, Harcourt Assessment, Inc. Reproduced with permission. All rights reserved. Beck Depression Inventory and BDI are trademarks of Harcourt Assessment, Inc. registered in the United States of America and/or other jurisdictions.

Footnote

1 U originalnoj se verziji istice kako je upitnik namijenjen mjerenju stupnja distresa. U hrvatskom jeziku nema odgovarajuceg prijevoda ovog pojma kao neugodnoga emocionalnog stanja u kojem se osoba tesko prilagoðava zahtjevima okoline i pokazuje neadaptivne oblike dozivljavanja i ponasanja. U tekstu ce se za termin distres upotrebljavati sintagma opca psihicka uznemirenost iako smo svjesni da se ne radi o sinonimima.

References

Literatura

Akobeng, A.K. (2007). Understanding diagnostic tests 3: Receiver operating characteristic curves. Acta Paediatrica, 96, 644-647.

Balfour, A. i Lanman, M. (2012). An evaluation of time-limited psychodynamic psychotherapy for couples: A pilot study. Psychology and Psychotherapy: Theory, Research and Practice, 85(3), 292-309.

Barkham, M., Culverwell, A., Spindler, K. i Twigg, E. (2005). The CORE-OM in an older population: Psychometric status, acceptability, and feasibility. Aging and Mental Health, 9(3), 235-245.

Barkham, M., Gilbert, N., Connell, J., Marshall, C. i Twigg, E. (2005). Suitability and utility of the CORE-OM and CORE-A for assessing severity of presenting problems in psychological therapy services based in primary and secondary care settings. British Journal of Psychiatry, 186, 239-246.

Barkham, M., Margison, F., Leach, C., Lucock, M., Mellor-Clark, J., Evans, C., ... McGrath, G. (2001). Service profiling and outcomes benchmarking using the CORE-OM: Towards practice-based evidence in the psychological therapies. Journal of Consulting and Clinical Psychology, 69,184-196.

Barkham, M., Mellor-Clark, J., Connell, J. i Cahill, J. (2006). A core approach to practice based-evidence: A brief history of the origins and applications of the CORE-OM and CORE system. Counselling and Psychotherapy Research, 6(1), 3-15.

Barkham, M., Stiles, W.B., Connell, J. i Mellor-Clark, J. (2012). Psychological treatment outcomes in routine NHS services: What do we mean by treatment effectiveness? Psychology and Psychotherapy: Theory, Research and Practice, 85(1), 1-16.

Beck, A.T., Steer, R.A. i Brown, G.K. (1996). Beck Depression Inventory-II manual. New York: Harcourt Brace Jovonovich.

Bedford, A., Lukic, G. i Tibbles, J. (2011). Evaluation of risk by patients' and with clinicians' ratings: A CORE-OM and CORE-A investigation. Clinical Psychology and Psychotherapy, 18, 244-249.

Brooks, S.K., Gerada, C. i Chalder, T. (2013). Doctors and dentists with mental ill health and addictions: Outcomes of treatment from the practitioner health programme. Journal of Mental Health, 22(3), 237-245.

Brugha, T.S., Morrell, C.J., Slade, P. i Walters, S.J. (2011). Universal prevention of depression in women postnatally: Cluster randomized trial evidence in primary care. Psychological Medicine, 41(4), 739-748.

Cahill, J., Barkham, M., Twigg, E., Rees, A., Stiles, W.B., Hardy, G.E. i Evans, C. (2006). Convergent validity of the CORE measures with measures of depression for clients in cognitive therapy for depression. Journal of Counseling Psychology, 52(2), 253-259.

Campbell, M.M. i Young, C. (2011). Introducing the CORE-OM in a South African context: Validation of the CORE-OM using a South African student population sample. South African Journal of Psychology, 41(4), 488-502.

Connell, J., Barkham, M. i Mellor-Clark, J. (2008). The effectiveness of UK student counselling services: An analysis using the CORE system. British Journal of Guidance and Counselling, 36, 1-18.

Connell, J., Barkham, M., Stiles, W.B., Twigg, E., Singleton, N., Evans, O. i Miles, J.N.V. (2007). Distribution of CORE-OM scores in general population, clinical cut-off points and comparison with the CIS-R. British Journal of Psychiatry, 190, 69-74.

Davis, D., Corrin-Pendry, S. i Savill, M. (2008). A follow-up study of the long-term effects of counselling in a primary care counselling psychology service. Counselling and Psychotherapy Research, 8(2), 80-84.

Davis, D., Corrin-Pendry, S., Savill, M. i Doherty, C. (2011). An outcome evaluation study of a psycho-educational course in a primary care setting. Counselling and Psychotherapy Research, 11(3), 213-219.

Elfstrom, M.L., Evans, C., Lundgren, J., Johansson, B., Hakeberg, M. i Carlsson, S.G. (2013). Validation of the Swedish version of the Clinical Outcomes in Routine Evaluation-Outcome Measure (CORE-OM). Clinical Psychology and Psychotherapy, 20(5), 447-455. doi: 10.1002/cpp.1788

Evans, C. (2003, September). Psychometric and methodological aspects of the CORE (Clinical Outcomes in Routine Evaluation) system. Paper presented at the 5th Conference on Psychiatric Research in the North, Stokmarknes, Norway.

Evans, C. (2012). The CORE-OM (Clinical Outcomes in Routine Evaluation) and its derivatives. Integrating Science and Practice, 2(2), 12-14.

Evans, C., Connell, J., Barkham, M., Margison, F., McGrath, G., Mellor-Clark, J. i Audin, K. (2002). Towards a standardised brief outcome measure: Psychometric properties and utility of the CORE-OM. British Journal of Psychiatric, 180, 51-60.

Evans, C., Margison, F., Barkham, M., Audin, K., Connell, J. i McGrath, G. (2000). CORE: Clinical Outcomes in Routine Evaluation. Journal of Mental Health, 9(3), 247-255.

Gampe, K., Biescad, M., Balúnová-Labanicová, L., Timulák, L. i Evans, C. (2007). A Slovak adaptation of CORE-OM (Clinical Outcomes in Routine Evaluation - Outcome Measure). Czech and Slovak Psychiatry, 103, 4-13.

Gaynor, K. i Brown, J.S.L. (2013). Self-referrers to community workshops: Who are they are why do some participants not consult with their GP about their mental health difficulties? Journal of Mental Health, 22(3), 227-236.

Gilbody, S., Richards, D. i Barkham, M. (2007). Diagnosing depression in primary care using self-completed instruments: UK validation of PHQ-9 and CORE-OM. British Journal of General Practice, 57(541), 650-652.

Halstead, J.E., Leach, C. i Rust, J. (2007). The development of a brief distress measure for the evaluation of psychotherapy and counseling (sPaCE). Psychotherapy Research, 17(6), 656-672.

Jackson, C. (2003). Psihologijsko testiranje. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Karatsias, T., Chouliara, Z., Power, K. i Kilfedder, C. (2011). Predicting outcome of face-to- face and telephone counselling for occupational stress. British Journal of Guidance and Counselling, 39(3), 197-208.

Leach, C., Lucock, M., Barkham, M., Stiles, W.B., Noble, R. i Iveson, S. (2006). Transforming between Beck Depression Inventory and CORE-OM scores in routine clinical practice. British Journal of Clinical Psychology, 45(2), 153-166.

Lyne, K.J., Barrett, P., Evans, C. i Barkham, M. (2006). Dimensions of variation on the CORE-OM. British Journal of Clinical Psychology, 45, 185-203.

McKenzie, K., Murray, G., Prior, S. i Stark, L. (2011). An evaluation of a school counselling service with direct links to child and adolescent mental health (CAMH) services. British Journal of Guidance and Counselling, 39(1), 67-82.

Palmieri, G., Evans, C., Hansen, V., Brancaleoni, G., Ferrari, S., Porcelli, P., ... Rigatelli, M. (2009). Validation of the Italian version of the Clinical Outcomes in Routine Evaluation-Outcome Measure (CORE-OM). Clinical Psychology and Psychotherapy, 16, 444-449.

Perry, T., Barkham, M. i Evans, C. (2013). The CORE-OM and CORE-OM (SV) in secure settings: A template analysis of the experiences of male patients and their staff. Journal of Forensic Practice, 15, 32-43.

Reeves, A. (2013). Therapy process and benchmarking outcome. Counselling and Psychotherapy Research, 13(1), 1-2.

Rogers, K.D., Young, A., Lovell, K. i Evans, C. (2013). The challenges of translating the Clinical Outcomes in Routine Evaluation-Outcome Measure (CORE-OM) into British sign language. Journal of Deaf Studies and Deaf Education, 18(3), 287-298.

Sales, C., Moleiro, C., Evans, C. i Alves, P. (2012). Versão Portuguesa do CORE-OM: Tradução, adaptação e estudo preliminar das suas propriedades psicométricas [The Portuguese version of CORE-OM: Translation, adaptation and preliminary data on its psychometric properties]. Revista de Psiquiatria Clínica, 39(2), 54-59. doi: 10.1590/S0101-60832012000200003

Schermelleh-Engel, K., Moosbrugger, H. i Muller, H. (2003). Evaluating the fit of structural equation models: Test of significance and descriptive goodnes-of-fit measures. MPR Online, 8, 23-74.

Schuch, J.J., Roest, A.M., Nolen, W.A., Penninx, B.W. i de Jonge, P. (2014). Gender differences in major depressive disorder: Results from the Netherlands study of depression and anxiety. Journal of Affective Disorders, 156, 156-163.

Skre, I., Friborg, O., Elgarøy, S., Evans, C., Myklebust, L.H., Lillevoll, K., ... Hansen, V.L.H. (2013). The factor structure and psychometric properties of the Clinical Outcomes in Routine Evaluation - Outcome Measure (CORE-OM) in Norwegian clinical and non-clinical samples. BMC Psychiatry, 13(1), 99-113. doi: 10.1186/1471- 244X-13-99

Spielberger, C.D. (2000). Prirucnik za Upitnik anksioznosti kao stanja i osobine licnosti STAI. Jastrebarsko: Naklada Slap.

van de Vijver, F. i Tanzer, N.K. (2004). Bias and equivalence in cross-cultural assessment: An overview. Revue Européenne de Psychologie Appliquée, 54, 119-135.

Viliuniene, R., Evans, C., Hilbig, J., Pakalniskiene, H., Danileviciute, V., Laurinaitis, E. i Navickas, A. (2012). Translating the Clinical Outcomes in Routine Evaluation- Outcome Measure (CORE-OM) into Lithuanian. Nordic Journal of Psychiatry, 67(5), 305-311. doi:10.3109/08039488.2012.745599a