ISPITIVANJE DOZIVLJAJA LIKOVNIH UMJETNICKIH DJELA I MOGUCNOSTI NJIHOVE PRIMJENE U DIJAGNOSTICI, KREATIVNOJ I ART-TERAPIJI

Abstract

In this study, the research results of applying selected works of art on an available sample of 75 female subjects at the age of 22 to 24 are presented. The aim of the research was related to the examination of the visual art message experience in relation to personal characteristics. For this, purpose is defined the starting hypothesis according to individual characteristics of subjects personality have an impact on visual work of art, selection and reception, particularly its symbolic and aesthetic component. According to the study protocol self questionnaire SCL-90 and visual-analogy scales of self-evaluation with induced variables for the model of five selected visual works of art are applied. The original data for controlled variables are analyzed by using: One-Way Analysis of Variance, Factorial Analysis and Canonical Covariance Analysis. The results of the research confirm the correlation between examined personality and individual responsiveness in the experience of the work of art.

Headnote

Sazetak: Uovom radiiprikazani su rezultati istrazivanjaprimjene odabranih likovnih umjetnickih djela u raspolozivom uzorku odsedamdeset ipet ispitanica u dobi od22 do 24 godine. Raspolozivi uzorakje obuhvacao cetiri poduzorka: studentice Umjetnicke akademije, Filozofskogfakulteta i Ekonomskogfakulteta Sveucilista u Splitu tepacijentice hospitalizirane na ginekoloskom odjelu Klinicke bolnice u Splitu.

Cilj istrazivanja odnosio se na ispitivanje dozivljaja likovne umjetnicke poruke u odnosu na karakteristike osobnosti ispitanica Utu svrhu definiranajepolazna hipotezaprema kojoj individuals karakteristike osobnosti ispitanica utjecu na odabir i recepciju likovnog umjetnickog djela, posebice njegovu simbolicku i estetsku komponentu.

U okviru protokola istrazivanja koristeni su: upitnik licnosti SCL-90 i vizualno-analogne skale samoprocjene s induciranim varijablamazapredlozakodpet odabranih likovnih umjetnickih djela (H.-E.-B. Matissea, RembrandtaH. vanRijna, P.-A. Renoira, D. T. El Greca i J. Pollocka).

Izvorni rezultati za kontrolirane varijable obradeni su: univarijatnom analizom varijance, faktorskom analizom i kvazikanonickom korelacijskom analizom.

Rezultati istrazivanja interpretirani su u okviru suvremenih interdisciplinarnih pristupa u konceptu kreativne terapije i artekspresivnihpsihoterapija, aproizaslisu izznanstvenogprojekta "Komplementarnesuportivne terapije irazvojzivotnihpotencijala" (013-0000000-3214) podrzanog od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH.

Rezultati istrazivanjapotvrdujupovezanost izmedu ispitivanih karakteristika osobnosti i individuals responzivnosti u dozivljaju umjetnickog djela. Nadalje, oni predstavljaju i prilog suvremenim tendencyama u razvijanju integrativnih, komplementarnih i holistickih pristupa u raznim podrucjima edukacije, terapije i rehabilitate.

Kljucne rijeci: likovno umjetnicko djelo, dijagnostika, kreativna i art-terapija, interdisciplinarnipristup

THE EXAMINATION OF THE EXPERIENCE OF THE WORK OF ART AND POSSIBILITIES OF THEIR APPLYING IN DIAGNOSTICS, CREATIVE AND ART-THERAPY

Abstract: In this study the research results of applying selected works of art on an available sample of 75 female subjects at the age of 22 to 24 are presented. The available sample consisted of four available sub-samples: female students of The Arts Academy, The Faculty of Philosophy, and The Faculty of Economics of The University of Split, and patients hospitalized in The Gynaecological Ward of The Clinical Hospital in Split.

The aim of the research was related to the examination of the visual art message experience in relation to personal characteristics. For this purpose is defined the starting hypothesis according to individual characteristics of subjects personality have an impact on visual work of art, selection and reception, particularly its symbolic and aesthetic component.

According to the study protocol self questionnaire SCL-90 and visual-analogy scales of self-evaluation with induced variables for the model of five selected visual works of art (by H.-É.-B. Matisse, Rembrandt H. van Rijn, P.-A. Renoir, D. T. El Greco and J. Pollock) are applied.

The original data for controlled variables are analyzed by using: One-Way Analysis of Variance (ANOVA), Factorial Analysis and Canonical Covariance Analysis.

The research results are interpreted in the context of contemporary interdisciplinary approaches in the concept of creative therapy and art-expressive psychotherapies and they based on the scientific project "Complementary Supportive Therapies and Development of Life Potentials" (013-0000000-3214), supported by The Ministry of Science, Education and Sport of the Republic of Croatia.

The results of the research confirm the correlation between examined personality and individual responsiveness in the experience of the work of art. Furthermore, they represent a contribution to modern tendencies in developing integrative, complementary and holistic approaches in different areas of education, therapy and rehabilitation.

Key words: visual work of art, diagnostics, creative and art-therapy interdisciplinary approach

(ProQuest: ... denotes formulae omitted.)

UVOD

Umjetnicka djela obogacuju i humaniziraju ljudsku stvamost, provociraju covjekovu mastu, doticu i njegovu podsvijest. Ona poticu transkulturnu i transvremensku komunikaciju, pobudujuci kod recipijenata estetsko dozivljavanje. Velika umjetnicka djela predstavljaju energetske zapise koji sadrze simbolicke i alegorijske poruke, prikazane manje ili vise izravno. U estetskim porukama koje nam umjetnicka djela odasilju pronalazimo sadrzaje koji su kompatibilni s percepcijom nase vlastite egzistencije na psihodramatskoj, profilaktickoj i/ ili terapijskoj razini (Prstacic, 2007).

Iako se nacini umjetnickog oblikovanja mijenjaju i stilovi izmjenjuju, simboli, teme i motivi opstaju i traju kao prastari uzori, simboli onog nesvjesnog, arhetipskog. Carl G. Jung (1973, 264) smatra da je simbol "predmet poznatog svijeta koji sluti nesto nepoznato; to je poznati izraz zivota i osjecaja neizrecivog".

Zbog njihove slojevitosti i kompleksnosti, dozivljavanje likovnih umjetnickih djela predstavlja specifican i slozen psihicki proces koji ukljucuje primame, antropoloske osjetljivosti za oblike i boje, tj. elementame likovne znakove (npr. polozaj i karakter crte, psiholosko djelovanje boja, kontrast svijetlo-tamno), kao i primama osjecanja, poput straha, radosti, tuge, srdzbe, njeznosti..., ali i odredeno zivotno iskustvo, kulturne navike te razumijevanje likovnog jezika (Karlavaris, 1991).

Osim iscitavanja na temelju prepoznavanja individualno interpretirane univerzalne teme, motiva, simbola, ostaju "dublje" razine individualne simbolike, koje se mogu doseci i desifrirati tek poniranjem u zivot umjetnika-stvaratelja, razumijevajuci njegove motive, nagone, njegov psiholoski profil.

Vecina psihoanaliticara smatra da je odnos izmedu slike i znacenja nekog simbola viseslojan, odnosno, simbol je polideterminiran, u smislu da ga uvjetuju razlicite psihicke situacije i tendencije, koje sve, svaka na svoj nacin, u njemu sudjeluju. Simboli ne izrazavaju samo jedno osjecanje ili ideju, vec citav kompleks osjecanja ili tendencija. Recipijenti razlicito emocionalno i intelektualno reagiraju na neko likovno djelo, sto ovisi o tome koja ce komponenta njihove dozivljajnosti ili dimenzija licnosti biti, tim djelom, jace pobudena (Kvascev, 1981).

Prema R. Supeku (1958, 269) na "slozenost umjetnickog izraza djeluju uvijek tri osnovna dozivljajna sloja: primitivni kompleksi ili kolektivno nesvjesno (koje nalazimo jasno izrazeno u mitovima), individualno nesvjesno ili podsvjesno, koje se izrazava u snovima, simbolima i slobodnim asocijacijama; te svjesno zamisljeni sadrzaji, koji se ocituju u trazenju pogodne teme i forme".

S obzirom na visestruke mogucnosti komunikacije s likovnim umjetnickim djelima, viseslojnost njihovog iscitavanja te kompleksnost dozivljaja likovne umjetnicke poruke, neosporan je znacaj upotrebe i primjene likovnih umjetnickih djela u edukaciji, dijagnostici te kreativnoj i art-terapiji.

CILJ I HIPOTEZA

Cilj istrazivanja odnosio se na ispitivanje dozivljaja likovne umjetnicke poruke u odnosu na karakteristike osobnosti ispitanika. S tim cilj em defmirana je polazna hipoteza prema kojoj individualne karakteristike osobnosti ispitanika utjecu na odabir i recepciju likovnog umjetnickog djela, posebice njegovu simbolicku i estetsku komponentu.

METODE RADA

Uzorak ispitanika

Istrazivanjem je bio obuhvacen raspolozivi uzorak od sedamdeset i pet ispitanica u dobi od 22 do 24 godine. Uzorak je obuhvacao cetiri poduzorka: studentice Umjetnicke akademije, Filozofskog fakulteta i Ekonomskog fakulteta Sveucilista u Splitu te pacijentice hospitalizirane na ginekoloskom odjelu Klinicke bolnice u Splitu zbog problema s trudnocama (prijeteci prijevremeni porodaj, prijeteci pobacaj, gestoze, gemini, hiperemeze, zastoj rasta, dijabetes...).

Nacin provodenja istrazivanja

Istrazivanje je provedeno na Umjetnickoj akademiji, Filozofskom fakultetu i Ekonomskom fakultetu Sveucilista u Splitu te Klinickoj bolnici u Splitu. U okviru protokola istrazivanja koristeni su: upitnik licnosti SCL-90 (Symptom Check List 90) i vizualno-analogne skale samoprocjene s induciranim varijablama za predlozak od pet odabranih likovnih umjetnickih djela: H.-E.-B. Matissea ("Pies", 1909./1910.), Rembrandta H. van Rijna ("Pejzaz s kamenim mostom", 1637./1638.), P.-A. Renoira ("Kupacica koja sjedi", oko 1893.), D. T. El Greca ("Toledo u oluji", oko 1597.-1599.) i J. Pollocka ("Katedrala", 1947.).

Ispitivanje je provedeno jednokratno. Ispitanice su slobodno asocirale u kontroliranim uvjetima na pet odabranih likovnih djela iz podrucja slikarstva koja su kategorizirana s aspekta estetike likovnog stvaralastva kao svijetla ili tmurna po dozivljaju recipijenta. Konstruiran je originalni "memorandum" (opservacijske liste) za evidenciju i evaluaciju pobudenih asocijacija (varijabli) u ispitanica u cetiri tocke procjene, kao i mjerne skale za evidenciju razine dozivljaja estetskog zadovoljstva u dvije tocke procjene. Navedena likovna djela prezentirana su ispitanicama kako bi kod njih pobudila i inducirala slobodne asocijacije, a njihova obrada prema frekvenciji pojavnosti imala je za cilj otkriti skrivene afmitete subjekata da razmjenjuju posredne poruke preko nekih simbola i medija, tzv. ISOsadrzaj (Benenzon, 1981, Prstacic i sur., 1987), koji se uobicajeno koristi u diferencijalnoj dijagnostici egzistencijalne napetosti (anksioznosti) u podrucju art-terapije, psihoterapije i kreativne terapije.

Nadalje, ispitanice su bile podvrgnute i psiholoskom ispitivanju osobnosti putem upitnika licnosti SCL-90 (Derogatis i sur., 1976) kojim se procjenjuje, tj. mjeri devet dimenzija licnosti: somatizacija, opsesivno-kompulzivne reakcije, interpersonalna senzitivnost, depresivnost, anksioznost, fobicna anksioznost, neprijateljstvo, paranoidne ideacije, psihoticizam. Rezultati dobiveni na upitniku licnosti SCL-90 (Derogatis, 1977) zasveispitanike i na kontroliranim varijablama sistematizirani su naknadno u tablicama koje objasnjava legenda.

Odabir varijabli i kriterija procjene

U svrhu evaluacije induciranih asocijacija u navedenim raspolozivim uzorcima ispitanica koristene su slijedece varijable: asocijacije na temu svjetlo i asocijacije na temu boja u odabranim likovnim djelima navedenihumjetnika, frekvencije navedenih asocijacija te estetska dimenzija (zadovoljstvo) dozivljaja koja je evaluirana na bazi vizualno-analognih skala samoprocjene, uobicajeno koristenih u klinickoj praksi.

Metode obrade podataka

Na rezultate dobivene od cetiri uzorka ispitanica primijenjena je osnovna statisticka metodologija kojom je testirananormalnost distribucije ispitivanih varijabli. U daljnjoj obradi prikupljenih podataka koristena je metodaunivarijatne analize varijance (univarijatnaANOVA) pomocu koje su ispitane razlike izmedu uzoraka ispitanica u pojedinoj varijabli. Nadalje, temeljnom multivarijatnom metodom, faktorskom analizom, pokusale su se otkriti latentne varijable unutar uzorka kojeg su cinile sve ispitanice. Tendencije medusobne povezanost varijabli izmedu dvaju skupova (osobina licnosti i dozivljaja umjetnickih djela), utvrdene su metodom kvazikanonicke korelacijske analize, sto je u konacnici omogucilo da se izvrsi interpretacija latentnog prostora asocijacija u navedenim uzorcima ispitanica.

Rezultati i rasprava

Rezultati istrazivanja statisticki su obradeni te prikazani u okviru univarijatne analize varijance, faktorske analize i kvazikanonicke korelacijske analize s obzirom na kontrolirane, definirane varijable te opserviranu pojavnost asocijacija u pojedinim uzorcima ispitanica. U interpretaciji rezultata koristena su tumacenja iz podrucja likovne pedagogije, estetike i uopce likovnih umjetnosti povezano s interpretiranjem simbolickog izrazavanja u podrucju art i kreativne psihoterapije kao integrativnog pristupa u primijenjenim edukacijskim i rehabilitacijskim znanostima.

U prvoj etapi obrade prikupljenih rezultata istrazivanja sistematizirani su osnovni statisticki parametri za svaku ispitivanu varijablu cjelokupnog uzorka ispitanica, kao i za cetiri pojedinacna uzorka. Kada se utvrdilo da je svaka pojedinacna varijabla normalno distribuirana (Kolmogorov-Smirnovljevim testom) moglo se primijeniti metodu univarijatne analize varijance ili univarijatne ANOVA-e (Mejovsek, 2003, Thompson, 2006) pomocu koje je ispitano postoji li statisticki znacajna razlika izmedu uzoraka ispitanica u pojedinoj varijabli.

Na temelju rezultata univarijatne analize varijance za devet varijabli (dimenzija) iz SCL-90 (SOMA01, OPKO02, IPSE03, DEPR04, ANKS05, FOBI06, NEPR07, PARI08, PSIH09) i varijablu kronoloska dob (KRDO01), sistematiziranih u Tablici I., moze se zakljuciti da se uzorci ispitanica Umjetnicke akademije, Klinicke bolnice, Ekonomskog fakulteta i Filozofskog fakulteta, medusobno znacajno razlikuju u dvije varijable, KRDO01 i OPKO02, tj. u kronoloskoj dobi i u opsesivno-kompulzivnim reakcijama. Iako i za sve ostale varijable iz SCL-90 postoje algebarske razlike u aritmetickim sredinama i standardnim devijacijama izmedu uzoraka ispitanica, te razlike nisu statisticki znacajne1. Pregledom rezultata za pojedine uzorke moze se zakljuciti da su oni s obzirom na kronolosku dob prilicno homogeni sto je znak da su adekvatno izabrani i da se na taj nacin ne unosi pogreska u postupak utvrdivanja razlika.

Iako su razlike izmedu uzoraka ispitanica bile ocekivane, rezultati dobiveni na upitniku licnosti SCL-90 za devet ispitivanih obiljezja osobnosti (somatizacija, opsesivno-kompulzivne reakcije, interpersonalna senzitivnost, depresivnost, anksioznost, fobicna anksioznost, neprijateljstvo, paranoidne ideacije, psihoticizam), pokazuju znacajna odstupanja izmedu uzoraka jedino za varijablu OPKO02 - opsesivno-kompulzivne reakcije. Aritmeticka sredina za varijablu OPKO02 za cjelokupni uzorak iznosi 0.93. Najvece vrijednosti opsesivno-kompulzivnih reakcija imaju ispitanice Filozofskog fakulteta, tj. ucitelji, 1.11, nesto manje vrijednosti imaju ispitanice Umjetnicke akademije, 1.04. Znatno manje vrijednosti opsesivno-kompulzivnih reakcija imaju ispitanice Ekonomskog fakulteta 0.87, anajmanje vrijednosti za ispitivanu varijablu imaju ispitanice u Klinickoj bolnici 0.68 (Tablica 1.). Nijedna od ostalih ispitivanih varijabli iz upitnika licnosti SCL-90 ne pokazuje znacajna odstupanja izmedu cetiri uzorka ispitanica, sto bi znacilo da s obzirom na strukturu licnosti, koja se ispituje spomenutim upitnikom, nisu dobivene znacajne razlike medu grupama. To je bilo i ocekivano jer ispitanice pripadaju "normalnoj" populaciji.

Na temelju rezultata univarijatne analize varijance za varijable ukupan broj induciranih asocijacija (UBIN01-05) koje se odnose na cjelokupan broj induciranih asocijacija za pet promatranih umjetnickih djela (UBIN01 = Matisseov "Pies", UBIN02 = Rembrandtov "Pejzaz s kamenim mostom", UBIN03 = Renoirova "Kupacice koja sjedi", UBIN04 = El Grecov "Toledo u oluji" i UBIN05 = Pollockova "Katedrala"), u sve cetiri tocke procjene, sistematiziranih u Tablici 2., moze se zakljuciti da se uzorci ispitanica Umjetnicke akademije, Klinicke bolnice, Ekonomskog fakulteta i Filozofskog fakulteta medusobno znacajno razlikuju po ukupnom broju induciranih asocijacija za svako od pet promatranih umjetnickih djela. Promatranje odabranih umjetnickih djela inducira najveci broj asocijacija za svako promatrano djelo u uzorku Umjetnicke akademije te Filozofskog fakulteta. Znatno manji broj asocijacija induciraju ispitanice Klinicke bolnice i Ekonomskog fakulteta.

Rezultati univarijatne analize varijance za varijable ukupan broj induciranih asocijacija (UBIN01-05), sistematizirani u Tablici 2., pruzaju uvid u ukupnu unutargrupnu i medugrupnu dinamiku asociranja s obzirom na promatrana umjetnicka djela, kao i na razinu preferencije, te provokacije koju su pojedini odabrani uzorci ispitanica izrazili inducirajuci veci, odnosno manji broj asocijacija u komunikaciji s odredenim djelom.

Ocekivano, ispitanice Umjetnicke akademije koje imaju najvece iskustvo u percipiranju umjetnickih djela, kao i najvisu razinu recepcije istih, a bile su i najmotiviranije za sudjelovanje u istrazivanju, induciraju najveci broj asocijacija pri promatranju svih pet umjetnickih djela. I ispitanice Filozofskog fakulteta u komunikaciji s odabranim umjetnickim djelima induciraju veliki broj asocijacija, sto se dijelom moze objasniti njihovim elementarnim poznavanjem djela iz likovnih umjetnosti, tj. prethodnim iskustvom u komunikaciji s umjetnickim djelima te vecom motiviranoscu. No, ukupan broj asocijacija induciranih pri promatranju pet odabranih umjetnickih djela znatno je manji u uzorku ispitanica Klinicke bolnice i uzorku Ekonomskog fakulteta. Za pretpostaviti je da znacajan utjecaj ima njihova niska razina obrazovanja u podrucju likovnih umjetnosti kao i slabija motiviranost za samo istrazivanje. Na ukupno manji broj induciranih asocijacija pri promatranju odabranih umjetnickih djela utjecu i vrijednosti opsesivnokompulzivnih reakcija koje su kod ovih skupina ispitanica znatno manje nego kod ispitanica Filozofskog fakulteta i Umjetnicke akademije (Tablica 1.).

Analizirajuci razine preferencije i provokacije koje su pojedini uzorci ispitanica izrazili inducirajuci veci, odnosno manji broj asocijacija u komunikaciji s odredenim umjetnickim djelom evidentno je da su ispitanice Klinicke bolnice i Ekonomskog fakulteta bile najjace potaknute dok su promatrale El Grecov "Toledo u oluji" (UBIN04). Tada su pokazale najvisu asocijativnost. Najmanji poticaj pruzilo im je posljednje umjetnicko djelo, Pollockova "Katedrala" (UBIN05), pri cemu su inducirale i najmanji broj asocijacija. S obzirom da je djelo Jacksona Pollocka izrazito apstraktno i nestrukturirano (govorimo o tasizmu i apstraktnom ekspresionizmu), to je kod sve tri skupine ispitanica, osim uzorka Umjetnicke akademije, ono predstavljalo najvecu nepoznanicu; izazivalo je podsmijeh i odbojnost. Jer, razumljivo je da takva umjetnicka djela zahtijevaju visoku razinu poznavanja i shvacanja umjetnikovog osobnog stava u borbi za oslobodenje cistih likovnih elemenata kroz spontanu akciju, koja u vecoj mjeri izvire iz umjetnikove podsvijesti nego sto prati njegovu struju svijesti (Ruhrberg i sur., 2004, Emmerling, 2007). Za razliku od Pollockova djela, El Grecov "Toledo u oluji" slika je prepuna dramatike i egzistencijalne napetosti u kojoj umjetnik prikazuje spanjolski grad Toledo poput male "civilizacijske skoljke" nad kojom se nadvila gotovo nadnaravna oluja. Elementi koji dominiraju u El Grecovoj slici su: snaga svjetlosti i gotovo transcendentna boja. Doista je to adekvatan likovni izraz za neuroticnost tadasnje Europe na prijelazu 16. u 17. stoljece, koja se u doba manirizma okrenula duhovno apsolutnom, nezavisnom od osjetilne vjernosti prirodi, a s teznjom da materijalizam renesanse nadomjesti spiritualnom orijentacijom ljudskog duha (Dvorak, prema Knezevic, 1999, Scholz-Hansel, 2007). Ta snazna umjetnicka poruka najvise je potaknula uzorak ispitanica u Klinickoj bolnici, jer su se i one same nalazile u stanjupojacane tjeskobe, nespokoja i nesigurnosti izazvanih strahom od prijevremenog porodaja ili pobacaja (kod ispitanica u Klinickoj bolnici naglasenija je anksioznost i fobicna anksioznost). El Grecovo dramaticno djelo najmanje je potaknulo ispitanice Umjetnicke akademije ciji interni perceptivni fenomen nije bio suglasan s porukom tog umjetnickog djela. Uzorak ispitanica Umjetnicke akademije inducirao je najvise asocijacija tijekom promatranja Matisseove slike "Pies" (UBIN01), prepune ritma, energije, strasti i pokreta, u kojoj prevladava nadopunjujuca muzikalnost i snaga boja. To slikarsko djelo slavi radost zivljenja i u njemu je emocija pretocena u cisti umjetnicki oblik (Maur, 1999, Essers, 2007, Ruhrberg i sur., 2004). Ispitanice Filozofskog fakulteta najvise su asocirale dok su promatrale Renoirovu "Kupacicu koja sjedi" (UBIN03), umjetnicko djelo koje tezi savrsenom prikazu pojavnosti lijepog unutar igre svjetla prisutnog u odabranom trenutku. Ta slika velica raskosnu i zavodljivu privlacnost mlade zene obasjane suncem i okruzene arkadijskom prirodom. Njena cedna culnost i bezbrizno uzivanje u zivotu naslikani su toplim bojama prepunim impresionisticke svjetlosti (Feist, 2007, Ruhrberg i sur., 2004). Renoirova poruka sadrzana u ovoj slici bila je poticajna, ali i suglasna s internim perceptivnim fenomenom u uzorku ispitanica Filozofskog fakulteta.

U drugoj etapi obrade prikupljenih rezultata istrazivanja provedena je temeljna multivarijatna metoda, tzv. faktorska analiza. Njom su se pokusale otkriti latentne varijable ili faktori, izmedu devet manifestnih varijabli (dimenzija licnosti) koje su ispitivane upitnikom licnosti Symptom Check List 90 (SCL-90) unutar uzorka kojeg su cinile sve ispitanice.

U Tablici 3. prikazani su rezultati koeficijenata korelacija za 9 manifestnih varijabli koje su ispitivane spomenutim upitnikom na cjelokupnom uzorku od 75 ispitanica. To je polazna matrica interkorelacija na temelju koje je provedena faktorska analiza, pri cemu je utvrdeno da su dobivene korelacije statisticki znacajne, sto je prouzrocilo da prva temeljna varijabla, ili latentni faktor obuhvati 69% zajednicke varijance cijelog sustava (Tablica 4.), tj. onoga sto je zajednicko svim ispitivanim manifestnim varijablama.

Primjenom komponentnog modela Harolda Hottelinga utvrdeno je postojanje samo jednog znacajnog faktora (Tablica 4.), sto se moglo zakljuciti na temelju "Guttman-Kaiserovog kriterija prema kojem znacajne glavne komponente (faktori) imaju varijancu vecu ili jednaku 1.0 (Mejovsek, 2003). Varijanca glavnih komponenata (faktora) izrazena je kao svojstvena vrijednost u Tablici 4.

Nakon sto je dobiven jedan znacajan faktor ili glavna komponenta pristupilo se rotaciji, odnosno transformaciji faktora kako bi postao konacni faktor u faktorskoj analizi s ciljem sto jednostavnije i lako interpretabilne strukture faktora. U ovom slucaju izvrsena je kosokutna rotacija uz primjenu orthoblique kriterija.

Uvidom u Tablicu 5., koja predstavlja konacnu matricu strukture faktora, moze se zakljuciti da sve ispitivane, tj. manifestne varijable imaju vrlo visoku korelaciju sa znacajnim faktorom ili glavnom komponentom (Fl). Svih devet manifestnih varijabli grupiraju se oko samo jednog faktora, varijable su elementarne, a skup je homogen te ga u ovom slucaju mozemo nazvati faktorom estetske responzivnosti na dozivljaj umjetnickih djela. Faktor estetske responzivnosti proizlazi iz sklopa osobina licnosti, sto bi znacilo da cjelokupna struktura licnosti ispitanika utjece na asocijacije i dozivljaj likovnih umjetnickih djela. Metoda faktorske analize pokazala je da nema latentnih varijabli medu ispitivanim osobinama licnosti, ispitivani uzorak je stabilan po karakteristikama osobnosti jer u svih devet ispitivanih dimenzija licnosti nema velikih odstupanja, sto je i ocekivano jer je rijec o uzorcima iz "normalne populacije".

Kako bi se dobio uvid u analizu relacija, tj. povezanost izmedu dvaju skupova kvantitativnih varijabli, koje u ovom istrazivanju cine osobine licnosti ispitivane upitnikom SCL-90 i dozivljaj umjetnickih djela (izrazen kroz kontrolirane varijable, tj. asocijacije i estetsku dimenziju), u trecoj etapi obrade prikupljenih rezultata istrazivanja, provedena je metoda kvazikanonicke korelacijske analize ili kanonicke analize kovarijance (Momirovic i sur., 1983, Momirovic i sur., 1984), koja, u sustini, predstavljaposeban slucaj faktorske analize.

Zeleci ispitati odnos izmedu dvaju skupova kvantitativnih varijabli (osobina licnosti i dozivljaja umjetnickih djela), pristupilo se testiranju povezanosti na nacin, da je prvo testirana nul-hipoteza koja pretpostavlja da je medusobna povezanost izmedu dvaju skupova varijabli jednaka nuli. Kod onih skupova varijabli kod kojih je odbacena nul-hipoteza, tj. utvrdena povezanost, provedeno je dodatno testiranje nul-hipoteze koja pretpostavlja da ne postoji povezanost izmedu pojedinacnih varijabli iz tih dvaju skupova. Na taj se nacin moglo zakljuciti koje su varijable unutar pojedinih dvaju skupova medusobno povezane (Serdar iSosic,1986).

Hipotezu smo testirali na razini znacajnosti od 5%, stoga je z = 1.96 i s(r) = 0.115, pa je interval prihvacanja nul-hipoteze 0 ± 0.23.

Hipoteza HO: ne postoji povezanost (korelacija) izmedu varijabli koje odreduju osobine licnosti i varijabli koje se odnose na dozivljaj umjetnickih djela. Podpretpostavkomnepovezanosti, kvazikanonicki korelacijski koeficijenti dobiveni iz skupa slijede normalnu raspodjelu s devijacijom greske za veliki skup

...

gdje je n broj ispitanika, n = 75.

Granica pouzdanosti greske tipa I u hipotezi od 5% za Gaussovu (normalnu) raspodjelu je 1.96s, odnosno

...

sto znaci da povezanost ne postoji ukoliko koeficijentlezi izmedu ±0.23.

Rezultati provedbe kvazikanonicke korelacijske analize, kojom se ispitala povezanost izmedu varijabli ESDI21-25 (odnose se na individualnu procjenu estetske dimenzije za pet umjetnickih djela u drugoj tocki procjene) i varijabli koje se odnose na osobine licnosti ispitivane upitnikom SCL-90, sistematizirani su u Tablicama 6a., 6b., 6c, 6d.

Tablica 6a. reprezentira svojstvene vrijednosti matrice kovarijanci. Svojstvena vrijednost je kovarijanca ili mjera povezanosti izmedu dva skupa varijabli, u ovom slucaju, izmedu individualnih procjena estetske dimenzije za pet umjetnickih djela u drugoj tocki procjene te ispitivanih osobina licnosti i ona iznosi 0.76. Iz nje je izracunata kvazikanonicka korelacija izmedu dvaju skupova varijabli i ona iznosi 0.35 (Tablica 6b.).

Multivarijatno testirajuci koeficijent kvazikanonicke korelacije utvrdeno je da je on statisticki znacajan, iz cega proizlazi da postoji povezanost izmedu dvaju skupova varijabli, jer je znacajnost manja od 0,05 (5%).

U Tablici 6c. nalaze se matrice strukture prvog skupa varijabli (ESDI21-25). Ta tablica prikazuje kako koreliraju varijable prvog skupa (umjetnicka djela) s varijablama (faktorima) drugog skupa, tj. ispitivanim osobinama licnosti.

U Tablici 6d. nalaze se matrice strukture drugog skupa varijabli (osobine licnosti). Ta tablica nam pruza uvid u korelacije varijabli drugog skupa s varijablama prvog skupa (umjetnicka djela).

Korelacije varijabli prvog skupa s faktorima drugog skupa i korelacije varijabli drugog skupa s faktorima prvog skupa ukazuju na znacajnu povezanost izmedu nekih varijabli koje se odnose na individualnu procjenu estetske dimenzije pri promatranju odabranih umjetnickih djela u drugoj tocki procjene te gotovo svih varijabli koje odreduju osobine licnosti. Usporedujuci rezultate kroskorelacija varijabli prvog skupa s faktorima drugog skupa, te varijabli drugog skupa s faktorima prvog skupa prikazane u Tablicama 6c. i 6d., moze se zakljuciti da je individualna procjena estetskog dozivljaja kod ispitanica koje su na upitniku licnosti SCL-90 imale manje vrijednosti za sve dimenzije licnosti (varijable) ispitivane spomenutim upitnikom, a narocito za varijable IPSE03 (interpersonalna senzitivnost), FOBI06 (fobicna anksioznost), ANKS05 (anksioznost), PARI08 (paranoidne ideacije), SOMA01 (somatizacija) i PSIH09 (psihoticizam), veca za El Grecov "Toledo u oluji" (ESDI24) u drugoj tocki procjene, tj. pri cetvrtom promatranju i dozivljavanju. Odnosno, ispitanice, koje su izrazile veci intenzitet estetskog zadovoljstva pri cetvrtom promatranju El Grecova djela, imale su manje izrazene sve dimenzije licnosti ispitivane upitnikom SCL-90, a narocito: interpersonalnu senzitivnosti, fobicnu anksioznost, anksioznost, paranoidne ideacije, somatizaciju i psihoticizam, u odnosu na ostale ispitanice u cjelokupnom uzorku. Iz navedenog proizlazi da je povezanost izmedu svih ispitivanih dimenzija licnosti negativno korelirana s individualnom procjenom estetske dimenzije pri promatranju odredenih umjetnickih djela, u ovom slucaju El Grecova "Toleda u oluji", u drugoj tocki procjene, tj. pri cetvrtom promatranju.

Nadalje, moze se zakljuciti da na estetsku responzivnost, odnosno, estetsku dimenziju, koja ukjucuje estetski dozivljaj i estetsko zadovoljstvo pri promataranju i dozivljavanju odabranih umjetnickih djela u drugoj tocki procjene, utjece cjelokupni sklop osobina licnosti, tj. sve dimenzije licnosti ispitivane upitnikom SCL-90, a narocito interpersonalna senzitivnost, fobicna anksioznost, anksioznost, paranoidne ideacije, somatizacija i psihoticizam.

Znacajna povezanost izmedu estetske dimenzije pri promatranju pet odabranih umjetnickih djela i ispitivanih osobina licnosti ustanovljena je na El Grecovom "Toledu u oluji", a ispitanice, koje su izrazile veci intenzitet estetskog zadovoljstva pri cetvrtom promatranju El Grecova djela, imale su manje izrazene sve dimenzije licnost ispitivane upitnikom SCL-90, u odnosu na ostale ispitanice u cjelokupnom uzorku. To bi znacilo da veci intenzitet estetskog zadovoljstva pri promatranju i dozivljavanju El Grecova djela u drugoj tocki procjene, kao i u prvoj tocki procjene, izrazavaju one ispitanice koje su emocionalno stabilnije, sto upsiholoskom smislumoze znaciti "zdravije". Za razliku od njih, onim ispitanicama koje su imale izrazenije vrijednosti svih ispitivanih dimenzija licnosti manji je intenzitet estetskog zadovoljstva pruzilo spomenuto umjetnicko djelo. El Grecov "Toledo u oluji" slika je prepuna dramatike i egzistencijalne napetosti koje umjetnik postize specificnim nacinom komponiranja temeljenom na upotrebi intenzivnog svjetlosnog i koloristickog kontrasta. Elementi koji dominiraju ovom slikom jesu El Grecova snaga svjetlosti i gotovo transcendentna boja. Percipirajuci dramatiku El Grecova pejzaza, pojedinac dozivljava svojevrsnu osobnu egzistencijalnu dramu koja kod ispitanika s izrazenijim svim ispitivanim dimenzijama licnosti, a poglavito interpersonalnom senzitivnoscu, fobicnom anksioznoscu, anksioznoscu, paranoidnim ideacijama, somatizacijom i psihoticizmom rezultira, obranom i smanjenim intenzitetom estetskog zadovoljstva.

Na temelju navedenog, moze se zakljuciti da estetsku responzivnost na dozivljaj odabranih umjetnickih djela i u drugoj tocki procjene odreduje cjelokupni sklop osobina licnosti, pri cemu su odredena umjetnicka djela (El Grecov "Toledo u oluji"), zbog svoje stimulus strukture i estetske poruke, bila poticajnija za ispitanice. Pod utjecajem estetskih poticaja kod ispitanica je doslo do aktiviranja psihoemocionalnih stanja koja su povezana sa svim ispitivanim dimenzijama licnosti, poglavito, interpersonalnom senzitivnoscu, fobicnom anksioznoscu, anksioznoscu, paranoidnim ideacijama, somatizacijom i psihoticizmom.

ZAKLJUCAK

Rezultati istrazivanja predstavljeni u ovom radu potvrduju povezanost izmedu ispitivanih karakteristika osobnosti i individualne responzivnosti u dozivljaju umjetnickog djela. Individualne karakteristike osobnosti ispitanica (dob, prethodna edukacija, psihoemocionalni, psihosocijalni, kulturoloski cimbenici...) znacajno utjecu na odabir i recepciju likovnog umjetnickog djela, posebice njegovu simbolicku i estetsku komponentu.

Izvorni podatci za kontrolirane varijable, obradeni statistickim metodama: univarijatnom analizom varijance, faktorskom analizom i kvazikanonickom korelacijskom analizom, otkrivaju vrijednost estetskih poruka sadrzanim u likovnim umjetnickim djelima: H. Matissea, Rembrandta van Rijna, P.-A. Renoira, D. T. El Greca i J. Pollocka na mehanizme samoprocjene u subjekata.

Dozivljaj sebe u sirem smislu, iskustvo samopostovanja (self-esteem), temelji se na psihoemocionalnim dozivljajima ugode i neugode, zadovoljstva ili nezadovoljstva, svjetla i tame, boje ili neboje kao oblicima "subjektivnog estetskog iskustva" (Prstacic, 2003, 33) induciranog dozivljajem odabranih umjetnickih djela. O tome svjedoce zapisane rijeci, tj. inducirane varijable koje su koristene u protokolu ovog istrazivanja.

Navedeni rezultati istrazivanja afirmiraju drugaciju primjenu, koristenje i iscitavanje likovnog umjetnickog djela, koje moze biti pomagalo u dijagnostickom procesu za otkrivanje nekih sadrzaja nesvjesnog, ali, naglasimo, i temeljnih aspekata licnosti. Nadalje, oni predstavljaju i prilog suvremenim tendency ama u razvijanju integrativnih, komplementarnih i holistickih pristupa u raznim podrucjima edukacije, terapije (kreativne terapije i art-ekspresivnih psihoterapija) te rehabilitacije. Stoga bi oni mogli biti poticaj za daljnja kompleksna interdisciplinarna i multidimenzionalna znanstvena istrazivanja koja bi se temeljila na povezivanju spoznaja, poglavito, iz humanistickih, drustvenih i biomedicinskih znanosti te likovnih umjetnosti.

References

LITERATURA

Benenzon, R. O. (1981): Music Therapy Manual. Springfield: Charles C Tomas Publisher.

Derogatis, L. R., Rickels, K., Rock, A. F. (1976): The SCL-90 and the MMPI: AStep in the Validation of a New Self-Report Scale, The British Journal of Psychiatry, 128, 3, 280-289.

Derogatis, L. R. (1977): SCL-90 Manual-I (revised version). U.S.A.: Copyright by L. R. Derogatis.

Emmerling, L. (2007): Jackson Pollock. Zagreb: Taschen/Europapress holding d.o.o.

Essers, V. (2007): Henri Matisse. Zagreb: Taschen/Europapress holding d.o.o.

Feist, P. H. (2007): Pierre-Auguste Renoir. Zagreb: Taschen/Europapress holding d.o.o.

Jung, C. G. (1973): Covjek i njegovi simboli. Zagreb: Mladost.

Karlavaris, B. (1991): Metodika likovnog odgoja 1. Rijeka: Hofbauer p.o.

Knezevic, S. (1999): Beckaskolapovijestiumjetnosti. Zagreb: Barbat.

Kvascev, R. (1981): Psihologija stvaralastva. Beograd: Zavod za udzbenike i nastavna sredstva.

Maur, K. v. (1999): The Sound of Painting/Music in Modern Art. Munich/London/New York: Prestel Verlag.

Mejovsek, M. (2003): Uvod u metode znanstvenog istrazivanja u drustvenim i humanistickim znanostima. Jastrebarsko/ Zagreb: Naklada Slap i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveucilista u Zagrebu.

Momirovic, K., Dobric, V., Karaman, Z. (1983): Canonical Covariance Analysis. U Proceedings of the 5th International Symposium "Computer at the University" (str.463-473). Cavtat.

Momirovic, K., Stalec, J., Prot, F., Bosnar, K., Viskic-Stalec, N, Pavicic, L., Dobric, V. (1984): Kompjuterski programi za klasifikaciju, selekciju, programiranje i kontrolu treninga/Grupa I. Zagreb: Institut za kineziologiju Fakulteta za fizicku kulturu Sveucilista u Zagrebu.

Prstacic, M., Nikolic, B., Sabol, R. (1987): Kreativna terapija kao suportivna metoda u postoperativnom lijecenju zenanakonmastektomije, Defektologija, 23, 2, 217-228.

Prstacic, M. (2003): Ekstaza i geneza: znanost, umjetnost i kreativna terapija u psihosocijalnoj onkologiji i sofrologiji/ Extase et Genese: la Science, l'Art et la Therapie Creative en Oncologie Psychosocial et Sophrologie/Ecstasy and Genesis: Science, Art and Creative Therapy in psychosocial Oncology and Sophrology - trojezicno izdanje. Zagreb: Medicinska knjiga.

Prstacic, M. (2007): Promisljanja o profilaktickoj i terapijskoj funkciji kreativnosti. U Vrgoc, H. (ur.): Inovacije u ucinkovitijem odgojno-obrazovnom radu (str.185-192). Zagreb: Hrvatski pedagosko-knjizevni zbor.

Ruhrberg, K., Schneckenburger, M., Fricke, C, Honnef, K. (2004): Umjetnost 20. stoljeca. Zagreb: Taschen/V.B.Z. d.o.o.

Scholz-Hansel, M. (2007): El Greco. Zagreb: Taschen/Europapress holding d.o.o.

Serdar, V., Sosic, I. (1986): Uvod u statistiku. Zagreb: Skolska knjiga.

Supek, R. (1958): Umjetnost i psihologija. Zagreb: Matica hrvatska.

Thompson, B. (2006): Foundations of Behavioral Statistics/An Insight-Based Approach. New York/London: The Guilford Press.