Content area
Full Text
Velika mi je čast što pred vama mogu danas da govorim o temi kojoj sam posvetila više godina istraživanja - političkoj i intelektualnoj eliti novovekovne Srbije izmeðu Istoka i Zapada. No, pre toga, molim vas za dopuštenje da kažem dve stvari.
Prvo, u Ljubljani sam posle pet godina. Zajedno sa svojom koleginicom, profesorkom Filozofskog fakulteta u Beogradu, dr. Dubravkom Stojanović. Ona će danas studentima istorije Filozofskog fakulteta u Ljubljani govoriti o svom najnovijem delu: Raðanje globalnog sveta 1880-2015, na kome je radila sedam godina.
Drugo, poznavala sam slovenačke političare i saraðivala sa njima do 1972. godine. Ne sećam se nijednog koji je bio protiv Jugoslavije, ali ne pamtim nijednog koji je pristajao na bilo kakvu Jugoslaviju, to jest nijednog koji je Jugoslaviju razumevao kao zadatu, sudbinsku državu. U jednoj partiji, kakav je bio Savez komunista Jugoslavije, uvek postoji, govorio je Antonio Gramši, više partija. Jedna od tih koja je bila za sporazum jugoslovenskih naroda, to jest za složenu državu i orijentaciju ka modernom razvoju, postojala je u svim jugoslovenskim republikama. I sama sam joj pripadala. Kada je ona uklonjena , a zatim došlo do krize države, njenog raspada i rata, pokazalo se da ljudima liberalnih pogleda u Srbiji, pa ni meni lično, nije bilo potrebno gvozdeno jedinstvo jugoslovenske države, za prijateljstvo i profesionalnu saradnju sa Slovencima, i sa drugima.
Nastavila sam prepisku sa profesorom Jankom Pleterskim, koji je prihvatio da bude predsednik komisije za odbranu moje doktorske disertacije u vreme kada to nije bilo oportuno (1975). Sa Jasnom Fišer i profesorom Petrom Vodopivcem, iz Instituta za novejšo zgodovino, razmenjivala sam pisma i radove. Pozivali su me na skupove i kao predavača na Institutu. Stane Kranjc je bio moja veza sa Univezitetom, na kome samodržala nekoliko predavanja.
U toku ratova devedesetih godina prošloga veka, profesor Božo Repe je objavljivao u časopisu Instituta za noviju istoriju Srbije "Tokovi istorije", čiji sam bila glavni urednik. Objavljivali smo ga na slovenačkom jeziku.
Profesor Jože Pirjavec mi je, odmah po izlasku iz štampe (1995), poslao svoju knjigu Jugoslavija. Nastanak,razvoj, ter razpadKaraðorðevićeve in Titove Jugoslavije. Smatram je najboljom istorijom Jugoslavije i tako je i tretiram u svojim radovima o Jugoslaviji. Iako znam da nije slučajno, žalim što nije prevedena na srpski jezik.
U svojoj studiji Tito in tovariši, Jože Pirjavec je...