Iz proznih Cankarevih i Andrićevih dela izdvojeni su primeri upotrebe imenice »senka« u ulozi etalona poreðenja u kao (kakor)-konstrukcijama. Težeći potpunom obuhvatu naðen je 71 takav primer u Cankarevom delu i 47 u Andrićevom. Primenjena su dva načina klasifikacije primera. Prema prvom načinu primeri su rasporeðeni u četiri klase imajući u vidu osobine senke na kojim poreðenje počiva. Prema dugom načinu klasifikacije izdvojeni su primeri u kojim su pisci uz imenicu »senka« postavljali pridev, zamenicu ili broj podešavajući tako etalon poreðenja. Izabrani načini klasifikacije odrazili su sličnost upotrebe etalona senka u poreðenjima u proznim delima dva pisca.
Ključne reči: poreðenje, klasifikacija, senka, Ivan Cankar, Ivo Andrić
This research project reviewed examples of the use of the noun "shadow" as a part of a simile in "as" constructions (linked by kao/kakor) in prose works by Ivan Cankar and Ivo Andrić. Seventy-one such examples were found in Cankar's works and twenty-seven in Andrić's. Two mean of classifying the examples were used. In the first one, examples were divided into four classes according to the shadow characteristics on which the comparison is based. In the second one, examples were collected in which the writers had placed an adjective, pronoun, or numeral next to the noun "shadow", thus adjusting the simile. These means of classification showed similarities of the use of shadow as a part of simile in these two authors' prose works.
Keywords: comparison, classification, shadow, Ivan Cankar, Ivo Andrić
1Uvod
U slikovitim opisima ljudi, predmeta i poj ava Ivan Cankar (1876-1918) i Ivo Andrić (1892-1975) često su koristili poreðenje. Iz skupa poreðenja izdvojenih iz njihovih proznih dela u ovom osvrtu pažnja je usmerena na poredbene kao (kakor)-konstrukcije u kojim se u ulozi etalona poreðenja javlja imenica »senka«. U pitanju je frekventna upotreba kako u delu jednog, tako i delu drugog pisca. Težeći potpunom obuhvatu izdvojen je iz Cankarevih dela 71 takav primer i 47 primera, iz Andrićevih. U napomenama navoðeni su i primeri izdvojeni iz dela južnoslovenskih pisaca i iz dela ruske klasične književnosti. Uzeti su u obzir i primeri iz frazeoloških rečnika u kojim se, uz imenice »sena« i »senka« navode i poreðenja u kojim one dobijaju ulogu etalona (Otašević 2012: 830-31; Menac 2003: 274-75; Keber 2011: 853-55).
U širem osvrtu na izdvojeni skup poreðenja nekoliko pitanja zaslužuju da budu uzeta u obzir. Kojim svojstvima senke su Cankar i Andrić pridavali značaj? Da li se uočavaju neke sličnosti u pogledu upotrebe etalona »senka«? Koje uloge je dobijalo ovo poreðenje u opisu likova, zbivanja i dogaðaja? U ovom radu pozabavićemo se klasifikacijom skupa izdvojenih primera i razvrstavanjem u grupe sličnih primera kao prvim korakom u traženju odgovora na takva pitanja.
2Klasifikacija skupa primera
Poreðenje kao višečlana struktura koja uključuje objekt koji se poredi, objekt s kojim se poredi, poredbenu rečcu i osobinu na kojoj uporeðenje počiva može da bude izvedeno na različite načine. Veći broj različitih kriterijuma primenjen je u klasifikaciji poreðenja (Mpouli 2017; Паршуκова 2016). Brojne su i studije čiji su autori kao istraživački zadatak najpre postavili obuhvat i izdvajanje poreðenja u odabranom književnom delu ili u ukupnom delu jednog pisca, a zatim pristupili klasifikaciji izdvojenih primera (Wilkins 1920; Шκут, 2009; Fadaee 2011).
Razna svojstva senke mogla su da posluže kao osobine na kojoj počiva uporeðenje. Senka može i da se brzo pomera i da bude nepomična, ona može da zakloni neki objekat i učini ga nevidljivim. Senka obasjanog predmeta na pozadini odražava njegove konture, ako se predmet pomera, pomeraće se i senka. Imajući u vidu razna svojstva senke odreðene su četiri klase u koje su razvrstani izdvojeni primeri (Tabela 1).
U delovima rada 3-7 daje se osvrt na pojedine klase primera. U delu 8 reč je o podešavanju imenice »senka« u ulozi etalona. U pitanju je poseban način klasifikacije primera.
3Uporeðenje čoveka sa senkom
Senku kao etalon poreðenj a Cankar i Andrić upotrebili su u slikovitom opisu muških i ženskih osoba u raznim prilikama imajući u vidu njihov fizički izgled, način kretanja, odnose prema drugim ljudima. U primerima u kojim su slikovito opisani fizički inferiorni likovi (Tabela 2) pored uporeðenja sa senkom u istoj rečenici navedene su i druge osobine i odlike ponašanja koje upućuju na slabost tela.
U opisu neugledne, fizički slabe osobe i Cankar i Andrić upotrebili su imenicu »senka« i izvan poreðenja. Cankar je tako postupio u tekstu V poletnem solncu: »komaj sem ga poklical, je stal pred menoj, [...] pol človek, pol senca; telo sključeno, prezgodaj utrujeno, kakor da nikoli mlado ni bilo; obraz bolan in vel, oči globoke« (Cankar 1976 knj. 23: 81). U priči Anikina vremena i romanu Travnička hronika javljaju se frazeologizmi: »Nije ni pomišljao na Krstu, koji je i inače bio senka od čoveka.«. »Bio je bled i mršav, senka od čoveka.« (Andrić knj. 7: 32; knj. 2: 473). U Frazeološkom rečniku srpskog jezika (Otašević 2012: 831) navodi se da izraz »senka od čoveka« znači »vrlo mršav čovek«. Slično su postupili i Kovačić,1 Ranković,2 Novak,3 Selimović.4 Slična poreðenja upotrebili su i Matoš,5 Ćipiko,6 Pelin.7
U primerima u Tabeli 3 poreðenje sa senkom upotrebljeno je u slikovitom opisu likova koji ostaju neprimećeni u okruženju drugih ljudi (primeri 1, 2, 3, 2°). U primerima 4, 3° i 4° sa senkom su uporeðene druge osobe u blizini lika o kom je reč. U pitanju su likovi koji ispoljavaju ponašanje koje poprima odlike karakteristične za neuobičajene, poremećene odnose. To su osobe koje imaju malo dodira s ljudima iz sredine u kojoj se kreću, U pitanju su »likovi-siluete«.8 U Hrvtskom frazeološkom rječniku navodi se da izraz »biti u sjeni« znači »ne doći do izražaja, biti neprimjetan, nezapažen« (Menac 2003: 274).
U primerima u Tabeli 4 interakcija likova sa ljudima iz okruženja izostaje ili je neznatna. Lik uporeðen sa senkom je u pokretu ili su sa senkom uporeðeni drugi objekti ili ljudi pored kojih se kreće onaj ko ih ne zapaža i ne obraća pažnju na njih. Slično poreðenje upotrebili su i Jakšić9, Cmjanski10 i Selimović.11 Imajući u vidu uži kontekst (izuzimajući primer 2°) u pitanju je opis prostorno odreðene situacije. Na taj prostor upućuju imenice pomenute u rečenici u kojoj je poreðenje navedeno: »vrt«, »soba«, »cesta«, »ugao«, »hodnik«, »vrata«. Sa senkom su uporedili telo koje se ne odaje glasom, šumom i Šimunović,12 Lalić,13 Krleža.14 U primeru 4° upotrebom prideva »bezglasan« pojačana je slikovitost opisa tišine.15
Senku kao etalon u slikovitom opisu lika u pokretu upotrebili su Dostojevski,16 Jakšić,17 Ćipiko,18 Levstik,19 Crnjanski,20 Milićević.21 Znatan broj primera izdvojen je iz dela bugarskih pisaca, Jovkova, Todorova, Georgieva i drugih.22 U navedenim primerima lik u zatvorenom prostoru, lik koji se kreće, uporeðen sa senkom, češće je ženski nego muški. Lik u zatvorenom prostoru, u kući, uporedili su sa senkom i Tolstoj,23 Gončarov,24 Milićević,25 Cmjanski.26 Kretanje fizički slabe osobe uporedili su sa senkom Rajčev27 i Iljoski.28 Uporeðenje sa senkom u slikovitim opisima objekata koji se kreću vidimo i u primerima 3-6 (Tabela 13).
4Trajanje i nestajanje senke kao osobine na kojim počiva uporeðenje
U Tabeli 4 videli smo upotrebu etalona »senka« u slikovitom opisu likova u situacijama koje su prostorno odreðene. U primerima u Tabelama 5 i 6 situacija je odreðena vremenski. U pitanju je kratko trajanje. U primeru 1° (Tabela 5) uporeðenje dve senke je logičko, slična je brzina kojom se kreću. U ostalim primerima do izražaja dolazi znatna figurativnost izraza. Sa senkom kao etalonom uporeðeni su ne samo ljudi već i drugi objekti, pojave i nematerijalne suštine.
U primerima u Tabeli 5 karakteristična je upotreba atributa kojim je naglašena kratkotrajnost senke: »brza«, »strelovita«, »trenutna«. Tako je i u primerima 2° i 4° iz Tabele 5 i u primerima 10 i 11 iz Tabele 13. U primerima u Tabeli 6 opisano je zbivanje ili razrešenje situacije koje je prošlo brzo i unelo znatnu promenu. Izraz »nestati kao senka« upotrebio je i Crnjanski.29
U primerima 1 i 1° (Tabela 7) slikovito je opisano nešto što se završilo, a u čemu je i sam narator imao udela. Slično je postupio i Selimović.30 Senka koja nastaje u posebnim prirodnim uslovima poslužila je kao etalon poreðenja u primerima 2 i 2°.
5Psihološko stanje lika
U opisu psihološkog stanja likova i Cankar i Andrić su u većem broju primera upotrebili imenicu »senka« kao etalon poreðenja. Najčešće su to stanja praćena ispoljavanjem negativnih emocija. U pitanju su nelagodnost, strah, sumorna raspoloženja, mučna sećanja i psihološki tereti koji se teško podnose. U ljudskim odnosima javljaju se situacije u kojim je jednoj osobi nametnut neugodan položaj, ona trpi ili se plaši, ali ne nalazi načina da se oslobodi tereta i ostaje podreðena, sklonjena, nezapažena31 kao ono što je u senci drugog objekta. Takve okolnosti uporeðene su sa senkom u primerima u Tabeli 8. Neprijatan doživljaj koji opterećuje jednu osobu slikovito su opisali upotrebom uporeðenja sa »senkom« i drugi pisci, na primer, Veselinović,32 Todorov,33 Kumičić, 34 Selimović,35 Vasić,36 Krleža.37
Doživljavanje negativnih emocija slikovito je opisano upotrebom poreðenja i u nekim primerima koje smo već naveli (primer 2°, Tabela 1; primeri 1, 2°, 4°, Tabela 3). Cankar je bio sklon upotrebi poreðenja sa senkom u opisu situacija u kojim se nalazi lik psihološki opterećen negativnim emocijama. Pored primera sadržanih u Tabeli 8 tu su i primeri 12-23 iz Tabele 13. Uz imenicu senka u opisu psihološki opterećenih likova u pojedinim primerima navedenim u tabelama javili su se atributi: »teška«, »velika«, »nerazumljiva«, »neprijazna«, »strelovita«, »crna«, »večna«, »vlažna«, »hladna«, »zadušna«, »črna«, »tiha«, »siva«. Njihovim postavljanjem ispred imenice »senka« poreðenje je pojačavano. U opisu stanja u kom se nalazi lik izložen psihološkom teretu Cankar je pominjao imenice »trpljenje«, »žalost«, »misel«, »strah«, »tišina«, »resnoba«, i poredio ih sa senkom. Ono što opterećuje leglo je »na srce« u primerima 2 i 3 u Tabeli 8 i u primerima 11, 19, 21, 23, 32 u Tabeli 13. Andrić je u sličnim prilikama birao imenice »nelagodnost«, »zamišljenost«, »misao«, »užas«, »revnost«, »strah«, »gaðenje«, »smrt«.
Upotreba imenice »misao« uz etalon »senka« u opisu psihološki opterećenog lika javlja se u primerima u Tabeli 9, takoðe i u primeru 2 u Tabeli 8 i u primerima 11, 20 i 25 u Tabeli 13. Slično poreðenje upotrebio je i Selimović.38
Imenicu »senka« u ulozi etalona poreðenja upotrebili su i Cankar i Andrić opisujući promene na licu (Tabela 10 i primer 26 u Tabeli 13). Neprijatan doživljaj koji opterećuje opisivali su oslanjajući se na etalon »senka« i Gončarov,39 Jovkov,40 Jakšić,41 Novak,42 Ranković,43 Vasić,44 Krleža45 navodeći i obaveštenja koja se odnose na lice.
6Neko (nešto) i njegova senka
Senka nekog objekta prati taj objekt ako se on pomera. Na tom svojstvu senke može da se zasniva nj ena upotreba u ulozi etalona poreðenj a. Takva poreðenj a vidimo u Tabeli 11, kao i u primerima 27 i 28 u Tabeli 13. Imenica »senka« javlja se i u slikovitom opisu odnosa koji se tokom nekog vremena uspostavlja izmeðu dve osobe. Jedna je često u blizini druge. Ostali u njihovom okruženju to zapažaju. Upotrebu imenice »senka« u ulozi etalona poreðenja u primerima u Tabeli 11 bila je praćena i upotrebom glagola »ići«, »hodati«, »stajati«. Kratke rečenice u primerima 3° i 3° završene su upotrebom frazema: »ići za nekim kao senka«.46
Karakteristična je upotreba glagola »vući se« u primeru 2°. Nalazimo ga i u primeru u 3° u Tabeli 13. Glagol »vući se« uz etalon »senka« u poreðenju upotrebili su i: Ranković,47 Milićević,48 Selimović.49
U paru primera 1 i 1° (Tabela 12) etalon »senka« javlja se u opisu stanja u kom se nalazi čovek koji se ne može osloboditi pratnje sopstvenog imena, odnosno užasa koji ga okružuje. U paru primera 2 i 2° senka i svetlost idu jedna uz drugu.
Ulogu poreðenja u kom se kao etalon javlja imenica »senka« u slikovitom opisu odnosa izmeðu dve osobe ponekad je moguće sagledati tek ako se uzme u obzir širi kontekst, celovit opis dogaðaja, poglavlje romana, roman u celini. Grušnjicki je kao senka pratio kneginjicu Meri.50 Ovo poreðenje otkriva odnos koji se posle meðusobnog upoznavanja uspostavio izmeðu dva lika kojim su u romanu Junak našeg doba (pored glavnog junaka Pečorina) pripadale glavne uloge u razvoju dogaðaja koji su u nastavku romana opisani.
Pri kraju šeste glave rugog dela romana Ana Karenjina Tolstoj je četiri puta upotrebio imenicu »senka« (Толстой 2011: 177-80). Dame iz visokog društva počele su da zapažaju da je na prijemima Ana »привезла с собою тень Алеκсея Вронсκого«.51 U dijalozima koji slede u ovoj glavi pomenuti su »человеκ без тени«,»человеκ лишен тени«,52 a zatim se u jednoj replici javilo i poreðenje: »Если за нами ниκто не ходит, κаκ тень, то это не доκазывает, что мы имеем право осуждать«53 (Толстой 2011b: 179).54 Tokom razgovora čuo se i komentar kojim je nagovešten kraj romana: »женщины с тенью обыκновенно дурно κончают«.
I Dostojevski je kao i Tolstoj upotrebio u poreðenjima glagol »privezati« uz etalon »senka« opisujući odnos dve osobe.55 Izraze »ide kao senka«, »prati kao senka« upotrebili su i drugi pisci: Leskov,56 Ranković,57 Veselinović,58 Novak,59 Matavulj,60 Stanković,61 Tomić,62 Iljoski,63 Humo.64 Kod Crnjanskog se ponavljaju slična poreðenja nekoliko puta u Drugoj knjizi Seoba.65
7 Neklasifikovaní primeri
Prema primenjenom načinu klasifikacije rasporeðeni su svi izdvojeni primeri iz Andrićevog dela i većina primera izdvojenih iz Cankarevog dela. Primeri 29-31 (Tabela 13 u prilogu na kraju rada) iz Cankarevog dela ostali su neklasifikovaní. Cankar je pri uporeðenju sa senkom imao u vidu i uslove pod kojim se vidi objekt koji se poredi i sa senkom uporeðivao ljudske figure koje se dobro ne razaznaju. Slična poreðenja upotrebili su i drugi pisci: Ćipiko,66 Vasić,67 Crnjanski,68 Ranković.69
8 Podešavanje etalona
Senka ima svojstva na kojim počivaju veoma raznovrsne mogućnosti poreðenja. Ona formom podseća na predmet, a sama nema predmetnost. U pitanju je široko stilističko polje.70 Etalon »senka« pogodan je za podešavanje. (Pod podešavanjem podrazumevamo povezivanje imenice »senka« sa nekom drugom reči, pridevom, zamenicom, brojem i stvaranje sintagme kojom se precizira osobina na kojoj počiva uporeðenje.) Primere upotrebe podešenog etalona nalazimo i kod drugih pisaca.71 U znatnom broju primera Cankar i Andrić upotrebili su imenicu »senka« kao podešeni etalon, obično u dužim rečenicama (33 primera iz Cankarevog dela i 19 iz Andrićevog). Time su postizali različite efekte u slikovitom opisu likova, pojava i zbivanja (Slika 1).
Neki spojevi »atribut + senca« u primerima izdvojenim iz Cankarevog dela javili su se više puta. Tako je izraz »tiha senca« upotrebljen u primerima: 2 u Tabeli 10, 1 u Tabeli 11 i 10 u Tabeli 13, a izraz »tihe sence« u primeru 32 u Tabeli 13.72 Izraz »težka senca« javio se u primerima: 1 u Tabeli 8 i 18 i 20 u Tabeli 13. U primerima 3 u Tabeli 4 i 3 u Tabeli 9 javio se izraz »bežna senca«. Podešavanje je omogućilo znatnu raznovrsnost poreðenja u kojim je upotrebljena imenica »senka« kao etalon. Takvo intenzivno podešavanje etalona »senka«, kada su u pitanju drugi pisci i dela koja su u ovom radu poslužila kao izvor, nije zapažena. Intenzivna upotreba podešenog etalona »senka« odlika je Cankarevog i Andrićevog dela.
10 Zaključak
Iz Cankarevog i Andrićevog dela izdvojen je veliki broj primera u kojim su se u ulozi etalona poreðenja u poredbenim konstrukcijama javljala imenica »senka«. Primere je bilo moguće grupisati u uže grupe imajući u vidu osobinu na kojoj poreðenje počiva primenjujući isti sistem klasifikacije. Zajednička odlika upotrebe etalona »senka« u poreðenjima kako u Cankarevom tako i u Andrićevom delu jeste podešavanje etalona poreðenja. Etalon je podešavan tako što su uz njega u raznim prilikama upotrebljavane različite reči, najčešće pridevi. Upotrebom istog osnovnog etalona, podešavanjem su mogli da se u slikovitom opisu postignu različiti, ponekad i suprotni efekti.
Povzetek
Na primeru dveh proznih del Ivana Cankarja in Ive Andrića v príspevku obravnavamo rabo samostalnika »senca« v vezniških zvezah s kot in kakor v vlogi primere. Pri Cankarju je evidentiranih 71 takih zvez, pri Andriću pa 47. Zveze smo klasificirali na dva načina. V prvi klasifikaciji so razporejene v štiri skupine glede na značilnosti »sence« kot temeljnega izhodišča primere. V drugi klasifikaciji smo zveze razporedili glede na pridevnik, zaimek ali števnik, ki sta ga avtorja dodala samostalniku »senca«, da bi dosegla večjo učinkovitost stilske figure. Obe klasifikaciji kažeta podobno rabo primere kot/kakor »senca« v analiziranih proznih delih obeh pisateljev.
1 Sumorno, bolno i ljuto vuče se muzikaš Jožica, više sjena negoli živo biće (Kovačić 1965: 299).
2 [N]ema više zdravlja ni veselja, postao je razvalina, ruševina koja trune, senka (Ranković 1952: 346).
3 [T]o [je] sjena, a ne živ čovjek (Novak 1964: 232).
4 Sad je sjenka nekadašnjeg Kara-Zaima, sad je dronjak onog neustrašivog mladića (Selimović 2014: 135).
5 [P]adne u bolnicu otkale iziðe za tri mjeseca kao sjena (Matoš 1953: 155).
6 [l]judi se protežu blijedi - kao sjene igraju mu pred očima (Ćipiko 1951: 15).
7 [Е]дна друга жена, бледа и слаба κато сянκа, дрипава и ужасна (Пелин 1977 том 1: 293).
8 »Cankarjevi romaneskni liki (boem, faliran študent, popotnik, umetnik, pohabljen otrok) [...], so silhuete, sence, nemočni« (Čeh 2003: 52).
9 Gomilice naroda što bežaše, viðahu se kao senke u daljnoj daljini (Jakšić 1978: 86).
10 (1) Video je u njoj, kako se kreću, kao senke, samo dva tri vojnika. (2) On će stići [...] tajno, noću, kao sen. (3) iziðe [...] po mraku kao senka (4) Jahao je po providnom mraku, kao senka (Crnjanski 2015: 450, 239, 304, 231).
11 [P]rošao (je) pored nas, kao da smo sjenke (Selimović 2016: 50).
12 (1) stvori se kod nas nečujno kao sjena; (2) ćutao sam kao sjena (Šimunović 1952: 174, 295).
13 [I]skrao se kao sjenka. Učini mi se da je bio nešto dosta sličan sjenci (Lalić 2014: 265).
14 (1) [R]uke su se dizale kao sjena po zidu (2) nestat će kao sjenka pred svitanje, rasplinut će se nečujno (Krleža 1966a: 88; 1966b: 193).
15 Na poreðenje u primeru 4° osvrnuo se i Kostić navodeći tišinu kao odliku situacije u kojoj su se našli likovi (Kostić 2011: 217).
16 [ч]асто брожу κаκ тень, без нужды и без цели (Достоевсκий 1972: 119).
17 Ode kao senka, nikakav šum nisam čula od njegove opaklije ili od opanaka: pažljivo je koračio sve senkom, pomrčinom (Jakšić 1978: 189).
18 [D]rugi, u šarenim haljinama, kao sene promiču (Ćipiko 1951 knj. 3: 216).
19 (2) [I]zginil kakor senca. (3) Miloš je zdrknil v hodnik kakor senca (Levstik 1913: 318, 380).
20 (1) A kad su se pokrenuli kretali su se kao seni, kraj zidova. (2) A kao senke, meðu senkama, sišli, do utoke Tise. (Crnjanski 2015: 397, 560).
21 [N]ečujno promiču časne sestre kao sjenke (Milićević 1939: 99).
22 (1) [С]тъпваше леκо, но и без това се движеше съвсем тихо, κато сянκа (2) [...] обръща се и безшумно, κато сянκа, си отива. (3) Живκо притихна, смълча се заброди съвсем κато сянκа (4) тя излезе, задянала детето си, пристъпваше κато сянκа и самата не знаеше κъде отива. (5) Тя ходи още няκое време с него, мълчалива и няма κато сянκа. (6) Γанаила остана вдовица и ходеше κато сянκа из двора [...]. (7) Синκава ципа, κато сянκа, минава над очите му и ги затваря. (8) Подир Γроздана той вървеше κато сянκата му. (Йовκов 1983 том 1: 232, 233, 238; том 2: 198, 233; том. 3: 238; том 4: 39); (9) селяните на Ропонκово се мярκаха по улиците κато сенκи. (Пелин 1977 том 3: 153); (10) майκа ти да ходи немила и недрага κато сянκа из село (Чудомир 1980 том 1: 113) (11) Касандра, мълκом κато сянκа се отдели [...] и бързо изчезна навън (12) Рале, мълчалив и навъсен, се повлече κато сянκа след тях. (13) малκо се примъκна κато сянκа (Тодоров 1979: 84, 125) (14) Край огъня си шушнат женориите, κато сенκи: една насам, друга натам. (15) Стъпват κато сенκи! (16) стрина Тасκа се пошмугне понеκога κато сенκа в тая чорбаджи Илчова одая (Γеоргиев 1980: 306, 308, 686).
23 (1) [я] κаκ тень, без дела, без мысли, без желаний, ходила из угла в угол (2) Наташа ниκуда не хотела выезжать и, κаκ тень, праздная и унылая, ходила по κомнатам, (Толстой 1979 том 3: 73; 2011а: 508).
24 (1) Но она, κаκ тень, сκользнула из κомнаты. (2) она [...] ходит из κомнаты в κухню, κаκ тень (3) она ли не мастерица сκользнуть, κаκ тень, из одной двери в другую, (4) шестой год ходит, κаκ тень... (5) Она, κаκ тень, неслышно «домовничает» в своем уголκу (6) через месяц будете стонать, бродить, κаκ тень (7) Вера, [...] сκользя, κаκ тень, по знаκомой ей тропинκе. (8) Ходила она тихо, κаκ тень, (9) Она шла, κаκ тень, по анфиладе старого дома, минуя свои бывшие κомнаты (Γончаров 1999: 130; 2012: 584; 2015: 238, 385, 304, 330, 338, 521, 678, 706).
25 Ona prelažaše kućom kao sjenka, slomljena i klonula (Milićević 1939: 58).
26 On se smejao Isakoviču, koji se kao sen, uplašen, brižan, kretao po njegovoj kući (Crnjanski 2015: 236).
27 бледна и мълчалива жена, κоято се луташе денем κато сянκа по двора (Райчев 1982: 136).
28 [В]легува полеκа, κаκо сенκа (Илосκи 1978: 174).
29 Nestaće, kao da su se te noći sastali kao seni (Crnjanski 2015: 372).
30 [I]li bih ga najednom osjetio iza sebe, po danu, po mraku, kao svoju sjenku (Selimović 2016: 293).
31 [O]na se je posve izgubila pod pritiskom njegovih nazora i čuvstava, baš kao što slabije stablo gine pod sjenom i granjem susjednoga jačega stabla (Kozarac 1950: 378).
32 [O]na trenutna zabrinutost proðe kao senka, sve se raspoložilo (Veselinović 1983: 338).
33 [0]т мисли и грижи κато сянκа е станала майκа му (Тодоров 1979: 272).
34 [S]talaje padati na njegovu dušu crna tuga kao sjena ispod tmasta olujna oblaka (Kumičić 1968: 347).
35 Kao da su stotine sjenki i stotine očiju oko mene, ne mozeš ih ni izbjeci ni podnijeti (Selimović 2016: 297).
36 [N]ešto kao užasna senka starosti pade na njegov život, ocrta se na njegovom uplašenom licu (Vasić 1990: 158).
37 (1) [T]ajanstveni otac stajao je nad njegovim djetinjstvom kao sjena, pred kojom je on godinama strepio (Krleža 1966: 22 ), (2) Stoji tako grof sam kao sjena, i sav je potresen (Krleža1963: 41).
38 [K]ao mutna sjenka, kao nejasna misao o nečem neprijatnom (Selimović 2016: 250).
39 [H]a лице [..] κаκ тень, прошло даже, κажется, неудовольствие (Γончаров 2015: 540).
40 [п]ривичната му меланхолия пада κато сянκа връз бледното му болнаво лице (Йовκов 1983: 124).
41 [S]ad izgledaše kao senka oči upale [...] lice mrtvačko, bledo (Jakšić 1978: 88).
42 [P]ogleda majku, a onda se njezinim licem prevuklo nešto kao siva sjena. (Novak 1965: 256).
43 [P]reko lica mu preðe, kao senka od oblaka, neka laka, neosetna drhtavica (Ranković 1952: 19).
44 [I] najedanput neka čudna senka, kao munja preleti preko lica Natašinog (Vasić 2004: 105).
45 (1) [P]odočnjaci, kao sjenke poroka (2) kao sjena svega ostala je mrtvačka maska (Krleža 1966a: 71; 1963: 74).
46 Izraz »biti [nečija] senka« znači »neprestano ići za nekim, stalno biti u nečijem društvu, ne odvajati se od nekoga« (Otašević 2012: 831). Keber je naveo frazeologizam »slediti komu kot senca« (2011: 854).
47 Vuče se kao senka, oborene glave, pomućenih vlažnih očiju, bleda lica (Ranković 1952: 451).
48 [K]ao sjenka nekog crnog oblaka, vuče (se) kroz kuću (Milićević 1939: 66).
49 [S]ejmeni i noćobdije vukli su se kao sjenke oko mejhane (Selimović 2016: 203).
50 Γрушницκий, κаκ тень, следует за κняжной везде (Лермонтов 1977: 100).
51 »donela sa sobom senku Alekseja Vronskog« (Tolstoj 1983: 185).
52 »čovek bez senke, čovek kome je oduzeta senka« (Tolstoj 1983: 185).
53 »žene sa senkom obično rðavo svršavaju« (Tolstoj 1983: 185).
54 Ako za nama niko ne ide kao senka, to još ne znači da imamo pravo da osuðujemo druge (Толстой 1983: 186).
55 (1) [T]еперь же, пьяный, он привязался, κаκ тень, κ Варламову (2) on бродил за ним, κаκ тень (Достоевсκий 1988b: 337- 38).
56 Чего ты, κаκ тень сухая, за мной тащишься? (Лесκов 1973: 198).
57 [D]rži se tačno svoje odluke, idući za njim na svakom koraku, kao njegova senka (Ranković 1952: 162).
58 (1) [D]vojica iðahu pored njega kao senke (2) Jovica pritrča Ibri, a Jovan za njim kao senka (Veselinović 1983: 80, 275).
59 neki mi ljudi prate svaki korak kao sjene (Novak 1965: 115).
60 stoga svud praćaše Marka, kao njegov sjen (Matavulj 2006 knj. 2: 54).
61 (1) [V]i dve išle ste kao senke ne dišući (2) Za njom su išle više kao senke, prateći je u koraku, devojke (Stanković 1991: 97, 137).
62 [N]erazdruživa s njom kao njezina sjena (Tomić 1970: 259).
63 Се по тебе, зад тебе, κаκо сенκа, κаκо тво]а сенκа! (Илосκи 1978: 72).
64 [M]i smo koračali kroz tamnu ulicu kao dvije sjenke, pripijene jedna uz drugu (Humo 1955: 200).
65 (1) [K]ao neka senka, prati (ga) ta povorka dece (2) Žena ubičina, meðutim, pratila ga je kao senka. (3) Ziminski je Pavla Isakoviča, u Engelu, kao senka pratio. (4) Taj mladi oficir prati je, kao senka (5) Prati je, kažu, kao senka. (6) Trifun (]е) pratio, kao senka, Dundu Birčanski, oko koje su se tiskali mlaði oficiri (Crnjanski 2015: 217, 327, 387, 433, 529, 693).
66 [P]red njime, kao sjenka, kao nekakova slutnja stajaše mrka nagrðena »Mrsina« (Ćipiko 1951: 46).
67 Lepo vidim ogromnu mrku mrlju; baš kao senka ubičina nad žrtvom (Vasić 2004: 314).
68 (1) [V]ide i nepomične, sapete konje, malo dalje, kao senke (2) kao senka, poče da govori senci - jer je tako Kopšu video, osvetljenog samo slabom svetlošću, kroz staklena vrata (Crnjanski 2015: 230, 303).
69 Dete se, kao senka, prikrade u kakav zgodan kutak, pa gleda, gleda (Ranković 1952 knj. 2: 450).
70 Na širinu stilističkog polja pojma »senka« ukazala je Majenova (Mayenowa 2009: 216-218) osvrćući se na Valerijevo delo.
71 (1) [K]ao crne senke (2) kao neka zagasita senka (3) kao neke goleme tavne senke (4) kao crne senke (Jakšić, 1978: 86; 129, 201); (5) kakor breztelesne sence (Levstik 1913: 269); (6) kao velike sjene, nepomične, nepokretne. (Begović 1965: 7); (7) kao laka, prozirna sjenka (Livadić 1932: 84); (8) kao u nekoj paklenoj senci (Vasić 2004: 70); (9) kao potpuno ishlapnjela sjenka (Krleža 1966a: 72); (10) kao kakve guste, crne sjenke (Humo 1955: 201); (11) kao neka senka (12) kao svoja senka (Crnjanski 2015: 348).
72 Atribut »tih« uz imenicu senka upotrebili su i drugi pisci: (1) Polako samo... tiho kao senka. (Ranković 1952: 328); (2) ode spuštene glave polako, i kao senka tiho, u svoju sobu (Sremac 2011: 314); (3) Da, ja volim sjenu, žutu, sivu, crnu, žalosnu i kao smrt tihu sjenu (Matoš 1983: 239).
Izvori I LITERATURA
Ivo Andrić, 1978: Sabrana dela, Presveta, Beograd; Ivo Andrić, 1981: Sabrana djela, Svjetlost, Sarajevo; Beograd; Ivan Cankar, 1967-76: Zbrano delo, Državna založba Slovenije, Ljubljana; Miloš Crnjanski, 2015: Seobe, Laguna, Beograd; Димитър Христов Чорбаджийсκи Чудомир, 1980: Разκази и фейлетони, Българсκи писател, София; Ivo Ćipiko, 1951: Sabrana dela, Prosveta, Beograd; Фёдор Михайлович Достоевсκий, 1972: Белые ночи, Повести и расκазы, Науκа, Ленинград; Фёдор Михайлович Достоевсκий, 1988а: Село Степанчиκово и его обитатели, Науκа, Ленинград; Фёдор Михайлович Достоевсκий, 1988b: Записκи из мертвого дома, Науκа, Ленинград; Михалаκи Γеоргиев, 1980: Мерκът на чичо Денчо: БЗНС София; Иван Алеκсандрович Γончаров, 1999: Обыκновенная история, Эκсмо, Мосκва; Иван Алеκсандрович Γончаров, 2015: Обрыв, Азбуκа, Мосκва; Hamza Humo, 1955: Hadžijin mač, Svjetlost, Sarajevo; Васил Иъосκи, 1978: Избор II, Маκедонсκа κнига, Сκоще; Ðura Jakšić 1978: Sabrana dela, knj. 3 i 4, Beograd; Йордан Йовκов, 1983: Събрани съчинения, Българсκи писател, София; Ante Kovačić, 1965: U registraturi, Nolit, Beograd; Ivan KozARAC, 1950: Djela, Zora, Zagreb; Miroslav Krleža, 1966a: Povratak Filipa Latinovića, Prosveta, Beograd; Miroslav Krleža, 1966b: Novele, Prosveta, Beograd; Miroslav Krleža, 1963: Hrvatski bog Mars, Rad, Beograd; Eugen Kumičić, 1968: Urota Zrinjsko-Frankopanska, Zora, Zagreb; Mihajlo Lalić, 2014: Lelejska gora, Obodsko slovo, Podgorica; Михаил Юрьевич Лермонтов, 1989: Собрание стихотворений, Сов. Писатель; Ленинград; Михаил Юрьевич Лермонтов, 1977: Γерой нашего времени, Советсκая Руссия, Мосκва; Ниκолай Семенович Лесκов, 1973: Собрание сочинений, Огонеκ, Мосκва; Vladimir Levstik, 1913: Za svobodo in ljubezen, roman z Balkana, Slovenski ilustrovaní tednik, Ljubljana; Branimir Livadić, 1932: Novele, Matica hrvatska, Zagreb; Simo Matavulj, 2007: Sabrana dela, ZUNS, Beograd; Antun Gustav Matoš, 1953: Djela, I i II, JAZU, Zagreb; Antun Gustav Matoš, 1983: Pripovjesti, Grafički zavod, Zagreb; Veljko Milićević, 1939: Bespuća u: Pripovetke, SKZ, Beograd; Vjenceslav Novak, 1964: Posljednji Stipančići, Savremena administracija, Beograd; Елин Пелин, 1977: Събрани съчинения, Българсκи писател, София; Γеорги Райчев, 1982: Изабрани творби, София, Бъгарсκи писател; Svetolik Ranković,1952: Gorski car, Seoska učiteljica, Dela, Prosveta, Beograd; Meša Selimović, 2016: Tvrðava, Nova knjiga, Beograd; Meša Selimović, 2014: Derviš i smrt, Vulkan, Beograd; Stevan Sremac, 2011: Zona Zamfirova, Matica srpska, Novi Sad; Borisav Stanković, 1991: Uvela ruža i druge priče, IP „Beograd", Beograd; Dinko Šimunović, 1952: Djela I, Mladost, Zagreb; Петκо Тодоров, 1979: Идилии, Българсκи писател, София; Лев Ниκолаевич Толстой, 1982: Сκазκа об Иване-дураκе, Худoжественная литература, Мосκва; Лев Ниκолаевич Толстой, 1979: Семейное счастие, Художественная литература, Мосκва; Лев Ниκолаевич Толстой, 1983: Ana Karenjina, Prosveta, Beograd; Josip Eugen Tomić, 1970: Opančareva kći, Zmaj od Bosne, Melita, Zora, Zagreb; Dragiša Vasić, 1990: Izabrana dela, knj. 2; Prosveta, Beograd; Dragiša Vask, 2004: Izabrana dela, Alfa, Beograd; Janko Veselinović, 1983: Hajduk Stanko, Nolit, Beograd.
Dan Chiappe, 1998: Similarity, relevance, and the comparison process. Metaphor & Symbol, 13. 17-30.
Jožica Čeh, 2003: Metaforika v Cankarjevih romanih. Slovenski roman. Ur. M. Hladnik in G. Kocijan. Ljubljana: FF (Obdobja 21). 51-61.
Elaheh Fadaee, 2011: Symbols, metaphors and similes in the literature: A case study of Animal Farm. Journal of English and Literature 2. 19-27.
Branislav Ivanovic, 1978: Teorija klasifikacije. Beograd: Ekonomski institut.
Janez Keber, 2011: Slovar slovenskih frazemov. Ljubljana: Založba ZRC, SAZU.
Dragomir Kostić, 2011: Travnička hronika Ive Andrića. Zbornik radova. Kosovska Mitrovica: FF. 207-254.
Suzanne Mpouli, 2017: Annotating Similes in Literary Texts. Proceedings of the 13 th Joint ISO-ACL. Workshop on Interoperable Semantic Annotation (isa-13). Tilburg: Center for Cognition and Communication Tilburg University. 26-37.
Ðorðe Otašević, 2012: Frazeološki rečnik srpskog jezika. Novi Sad: Prometej.
Marija Renata Mayenowa, 2009: Teorijska poetika. Prevela B. Rajčić. Beograd: Službeni glasnik.
Antica Menac, Željka Fink-Arsovski, Radomir Venturin, 2003: Hrvatski frazeološki rječnik. Zagreb: Naklada Ljevak.
Мария Михайловна Паршуκова, 2016: Анализ струκтурных моделей сравнений в теκсте романа Martin Eden by Jack London. Вестниκ югорсκого государственного университета 40/1. 36-41.
Людмила Йосишвна Шκут, 2009: Средства художественной выразительности в прозаичесκих произведениях Н. В. Γоголя. Вκниκ Донбасьκо! надюнально! аκадеми 3/77. 18-22.
Eliza Gregory Wilkins, 1920: A Classification of the Similes of Homer. The Classical Weekly 13/19. 147-50.
(ProQuest: Appendix omitted.)
You have requested "on-the-fly" machine translation of selected content from our databases. This functionality is provided solely for your convenience and is in no way intended to replace human translation. Show full disclaimer
Neither ProQuest nor its licensors make any representations or warranties with respect to the translations. The translations are automatically generated "AS IS" and "AS AVAILABLE" and are not retained in our systems. PROQUEST AND ITS LICENSORS SPECIFICALLY DISCLAIM ANY AND ALL EXPRESS OR IMPLIED WARRANTIES, INCLUDING WITHOUT LIMITATION, ANY WARRANTIES FOR AVAILABILITY, ACCURACY, TIMELINESS, COMPLETENESS, NON-INFRINGMENT, MERCHANTABILITY OR FITNESS FOR A PARTICULAR PURPOSE. Your use of the translations is subject to all use restrictions contained in your Electronic Products License Agreement and by using the translation functionality you agree to forgo any and all claims against ProQuest or its licensors for your use of the translation functionality and any output derived there from. Hide full disclaimer
© 2018. This work is published under https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/ (the “License”). Notwithstanding the ProQuest Terms and Conditions, you may use this content in accordance with the terms of the License.
Abstract
Iz proznih Cankarevih i Andrićevih dela izdvojeni su primeri upotrebe imenice »senka« u ulozi etalona poreðenja u kao (kakor)-konstrukcijama. Težeći potpunom obuhvatu naðen je 71 takav primer u Cankarevom delu i 47 u Andrićevom. Primenjena su dva načina klasifikacije primera. Prema prvom načinu primeri su rasporeðeni u četiri klase imajući u vidu osobine senke na kojim poreðenje počiva. Prema dugom načinu klasifikacije izdvojeni su primeri u kojim su pisci uz imenicu »senka« postavljali pridev, zamenicu ili broj podešavajući tako etalon poreðenja. Izabrani načini klasifikacije odrazili su sličnost upotrebe etalona senka u poreðenjima u proznim delima dva pisca.