O TRGOVINI BITUMENOM U DALMACIJI OD XIII. DO XVIII. STOLJECA

Abstract

There are very good records about the bitumen trade from Dalmatia from the second half of the 13th century in Dubrovnik; in the second half of the 14th century there was an at tempt to smuggle bitume from Ancona across the Croatian sea to Venice. In the first part of the 15th century there was trade in bitumen in Sibenik and Zadar. An earlier bitumen trade can be presumed. The main trading places in the middle ages were in Dalmatia: Dubrovnik, Zadar and Sibenik, while in the more recent period, after the Turkish occupation of a large part of Dalmatia, Obrovac, Novigrad, Skradin and some other places became frontier trading posts. Bitumen was imported into Dalmatia from occupied Lika and Bosnia. There was also some trade in man-made or imitation bitumen. [PUBLICATION ABSTRACT]

Headnote

O trgovini bitumenom u Dalmaciji postoje sigurni dokazi iz dmge polovice XIII. stoljeka u Dubrovniku; preko h~atskogm ora pokusalo se iz Ankone u Veneciju u drugoj polovici XIV. stoljeca prokrjumcariti bitumen, a u prvoj polovci XV stoljeca trgovalo se bitumenom u Zadru i Sibeniku. 0 ranijoj trgovini bitumenom moZe se pretpostavljati. Glavna trgovaeka m'esta u srednjem vijeku bila su u Dalmacjji: Dubrovnk, Zadar i dbenik, dok su to u nwom vijeku, nakon turske okupacije v&g dijela Dalmacije, postala i graniEna trgovilta: Obrovac, Novigrad, Skradin i dr. U Dalmaciju je uvaZan bitumen iz okupirane Like, Bosne i sl. Trgovalo se i umjetnim ili patvorenim bitumenom.

mutne rijeEi: Bitumen, Paklina, Smola, Pegola, Pix, Trgovina, Povijest, Dalmacija, Hrvatska

There are very good records about the bitumen trade from Dalmatia from the second half of the 13th century in Dubrovnik; in the second half of the 14th century there was an at tempt to smuggle bitume from Ancona across the Croatian sea to Venice. In the first part of the 15th century there was trade in bitumen in Sibenik and Zadar. An earlier bitumen trade can be presumed. The main trading places in the middle ages were in Dalmatia: Dubrovnik, Zadar and Sibenik, while in the more recent period, after the Turkish occupation of a large part of Dalmatia, Obrovac, Novigrad, Skradin and some other places became frontier trading posts. Bitumen was imported into Dalmatia from occupied Lika and Bosnia. There was also some trade in man-made or imitation bitumen.

Key-Words: Bitumen, Pitch, Tar, Trade, History, Dalmatia, Croatia

Uvod

U srednjem, a i novom vijeku, trgovalo se u Dalmaciji bitumenom i asfaltom. Ova sirovina, koja je transportirana u tekuCem ili krutom stanju, najWCe je zavrSila u nekom brodogradiligtu, ili u spremstu neke utvrde za njenu obranu i dr., a bitumen u malim koliCinama i u nekoj ljekarni. Potreba za bitumenom i asfaltom zadovoljavana je u proSlosti dijelom uvozom pretpostavlja se iz Italije, Albanije i eventualno iz GrEke te iz hrvatskih krajeva iz unutrdnjosti, ukljuCujuCi b k i Bosnu. Pretpostavlja se da je manji dio bitumena eksploatiran iz najstarijih domaCih nalazi3ta (3 e b e C i C, 1995), a dio bitumena je umjetno proizveden (katran). U poktku se bitumen ili asfalt kopao bez dozvola, a od XVII. stoljeta zabiljdeno je da je eksploataciju odobravao knez grada u Cijoj se blizini naSlo bituminozno nalaziSte. Prvo do sada zabiljezeno naladte asfalta s hipotetskom - nedefiniranom lokacijom: "blizu Hvara nedaleko Neretve" u Dalmaciji pog& iz sredine XVI. stolj& (M a t t h i o 1 i, 1565, iz Z g a 1 j i C, 1984), a prva nedefinirana nalaziSta u Lici, Krbavi i Bosni spominju se poktkom XVII. stoljeh (S u r i a n, 1616, iz N o v a k, 1970) te ponovo u Lici, tj. u gornjem toku Zrmanje, odakle je dopreman asfalt u Dalmaciju (S a 1 v a g o, 1626, iz N o v a k, 1972).

0 trgovini priroanim bitumenom - smolon, ili paklinom (tal. pegola, lat. pix) i umjetnim ili patvorenim bitumenom - katranom

Da se paklina rano koristila dokaz je Einjenica da se u statutima i drugim odredbama, posebno Dubrovnika, odreduje mjera, kojom se umduje njezina koliCina. To je modij, ili spud stara dubrovaCka mjera za sol i dr., a iznosi 42-43 kg (L u C i C, 1989). Ta se miern nnvndi 11 dnni~ndi ~ihmnvnFlmua titlit:, ti~kannu 1272(Liber s t a t u t o r u m c i v i t a t i s Ragus i i compositus anno 1272). Iz prisege komornika (nadglednika) za utege i mjere (11, 11) u kojoj on izjavljuje da Ce marljivo nadgledati sve mjere, utege i modij pegule (pegole) i vapna, pa ako je manji od onoga koji se rabi, tada Ce ga povuti iz uporabe i naplatiti kaznu od 1 perpera. 0 uoknoj nepravilnosti komornik za utege i mjere je obetao da Ce izvjestiti kneza. Dopunu statuta u kojoj se navodi nedimenzionirani modij pegole V 1 a j i n a c (1968) povezuje za razdoblje 1286.-1288. bez navadanja izvornih podataka. To razdoblje pisanja prisege pripisuje se vladavini dubrovatkog kneza Nikole Quirinzja (L u C i C, 1989).Prema "Knjizi odredaba dubrovaCke carinarnice 1277." , odnosno "L i b e r - s t a t u t o r u m d o a n e RagusiiMCCLXXVIIW, koju je preveo L u C i C (1989) dovezena smola ili paklina izmjerena je kvinkijem ili v('j)edrom, koje je sadrhvalo 90 libara (1 libra = 358 g), ili 32,22 kg. Za doveien 1 kvinkij smole plahna je carina 3 folara.

Dokaz da se smola, odnosno bitumen, primjenjivala u brodogradnji u Dubrovniku vek u XIII. stoljetu povezuje se za obrtnike kalafate ili Supere, koji su sastavke na brodu nakon njihova ispunjavanja s kudeljom zaljevali sa smolom (L u C i C, 1989). U biljefnickim knjigama zabiljefeno je tada u Dubrovniku 7 kalafata, od kojih je jedan bio podrijetlom iz Trogira. Prema navedenom moze se zakljuBti da se bitumenom trgovalo u XIII. stoljeku, jer je za njega na dubrovaEkom podruCju utvrdena mjera, mdutim pretpostavlja se da se bitumenom trgovalo i natno prije (op. autora).

Ban Stjepan I1 KotromaniC ispravom od 7.X.1339. obznanio je da su trogirski trgovci dobili od bosanskog bana povlastice za slobodnu i sigurnu trgovinu po cijeloj zemlji (I3 r k o v i C, 1991). Bosna je u to vrijeme trgovala sa zlatom, srebrom, bakrom i drugim kovinama, zatim s voskom i stokom i drugom trgovaCkom robom, a pretpostavlja se i katranom i/ili . + . bitumenom (op. autora). Navedeno ukazuje da je u Bosni bilo razvijeno rudarstvo, ali i trgovina s primorskim gradovima. U Bosnu se pretefno izvozila sol iz Dalmacije kako preko Klisa i Livna, tako i iz Dubrovnika, Sibenika i dr.

Zadarski biljejnik Petar Senano (Penus de Ser- ~aneu) ispravi od 1381. opisuje sasluganje kapetana talijanske barke (lade) u kojoj je bilo prikriveno, odnosno pokuiialo se prokrijumhriti, 12 posuda @ahri) bitumena, t.j. "pegolav na putu za Veneciju ($ e b e C i 6, 1995). S obzirom da je to dosad jedan od najstarijih dokumenta u kome se spominje bitumen, odnosno pegola, a s njim u vezi i pokulaj nelegalne trgovine, to je udten u ovaj rad (sl. 1) zajedno s prijevodom s latinskog na hrvatski.

20. Zapknik Petra Serzana iz 1381. god.

24. travnja pred zadarskim rek-torima Simon pok Baghinija de Bertanoro, zapovjednik jednoga barkoca, koji je nedavno zarobio brigantin Dominika de Saladi i peroh Ivana Opaticha, upitan o dolje navedenom pnkegnuo je i svojevoljno izjavw: prvo upitan Ciji je barkoc, rekao je da je polovica njegova, a druga polovica Zangolina de Zanto iz Riminija; upitan Sto je prevozio rekao je da su nu njoj triposude ulja, 12 baki pegole, jedno vedro kapara i 6 vreCa pamuka. Upitan tija je roba re& da je nekog Lombardijca manog Liudo, ili iz Milana, ili iz Monze; natovaiio ju je reCe u Ankoni Upitan kamo su 314 reCe da su 3li u Rimin4 odakle su trebali iCi u Veneciju, ali je sum kapetan morao ostati u Riminiju, jer se nije usudio iki u Veneciju, zbog zabrane uplovljenja u Veneciju. Upitan, koliko je trebao dobiti za prijevoz od Ankone do Venecije, reCe SO zlatnika. Upitan, gdje je zarobljen, rete iznad Flumisina, projle nedjelje (2Z.Kl381.) i rec'e da nije znao da se u posudama nalazi paklina (bitumen), veC su mu rekli da je u njima luk iz de Raca.

Petar sin Bernadinov iz Riminija, momar na navedenom barkocu ispitivan pod prisegom rekao je sve kao navedeni kapetan Simon.-

Iz opisanog moZe se pretpostaviti da je brodska posada Zeljela robu prokrijumbriti, ali je uhihna. U ladi je otkriveno da se u njoj krijumhri bitumen.

Da se u Dalmaciji trgovalo bitumenom u kasnom srednjem vijeku postoji dokaz i od 15.VI1.1437. o zadufenju s 39 bolanC za kupnju npakla"$imuna RaCiCa kod zadarskog sveCenika Juraja Zubine, koji je to zapisao meUu ine dufnike na poldini svoje o p o ~ k ea, prije njegova puta u Rim (S u r m i n, 1898).

U vezi s trgovinom prirodnim bitumenom koji je d o a n iz unutralnjosti, ili rijede morem, mogao se dobiti dobar uvid na temelju izjeSCa knezova nakon njihovih dvogodilnjih vladavina u dalmatinskim gradovima. Naime, sustav mletaCke uprave u Dalmaciji temeljio se na takvoj vladavini knezova u gradovima. Osim u Zadru, gdje je bila odvojena civilna od vojne vlasti, u svim drugim mjestima knez je imao upravnu, sudsku i vojnu vlast. Njega je imenovalo Vijeb desetorice, a pri dolasku u grad, odnosno na slufbu, dovodio je sa sobom pratnju, ukljuihjuCi i jednog biljefnika (K o 1 a n o v i C, 1989a). Knefev biljebik, ili kancelar, bila je po jerljiva osoba, koju je takoder postavljala vlada u Mlecima.

Iz satuvanih knjiga kneZevih kancelara mok se dobiti slika o poslovanju knezova, ali i slika o gospodarsm, obrani, sudstvu i drugim zbivanjima u to vrijeme u primorskim dijelovima Hrvatske. Tako je prisegnuti biljeZnik Sibenske opCine Ivan Franjo de Serenis u vrijeme vladanja Sibenskog kneza Fantina de Cha de Pesara upisao u posebnu knjigu od 20.1X.1441. do 26.V1.1443. sva dopisivanja s vladom u Veneciji, sa solnim uredima u Veneciji i Piranu, zatim nabavu oruZja i streljiva u Veneciji, donio je popis vojnih posada te vrsta oruzja i vojne opreme, najam passta, kao i izvozne i uvozne dozvole (contralitterae) s podacirna o robi, trgovcima, brodovima i njihovim zapovjednicima kao i pravcima Sibenske trgovine i potvrde o izvezenoj paklini u mletaCko brodogradilste. KneZev biljeZnik u knjigu je upisivao i izvanredne poslove i parnice (K o 1 a n ov i C, 1989b).

Robni promet u srednjem vijeku obavljao se raznim tipovima teretnih brodova: marcilijanom, barkocom, barkom, gripom i dr., pa je onaj koji je trgovao s robom morao pribaviti izvoznu ili uvoznu dozvolu (contralittera). Izvoz pakline, bilo u krutom, ili u tekutem stanju, bio je preteZno usmjeren u Veneciju, dok je uvoz robe najveCim dijelom bio orijentiran na luke Hrvatskog Primorja i to Bakar i Senj. U izvoznoj dozvoli bilo je upisano ime i prezime izvoznika i stalei, mjesto kuda se roba izvozi, zatim vlasnik ili zapovjednik broda, naziv robe i njena koliCina. U potvrdama o izvezenoj paklini bilo je joS upisano koliko su naplahne sve da2bine u librima i soldima.

Iz dvogodsnjeg pregleda izvoznih dozvola za paklinu (tab. 1) i potvrda o izvezenoj paklini (tab. 2) za Sibensko podrutje od 1441. do 1443. moZe se ustanoviti sljedek ukupno je izvezeno u dvije godine 157 320 libri ili 90 050 kg pakline u 2861 udra i 47 barila, a prema potvrdama joS se tome moZe pridodati 86 370 libri ili 49 438 kg pakline u 1734 udra i 40 barila ili sveukupno 243 690 libri u 4595 udra i 87 barila. RaCunano prema teSkoj Sibenskoj libri (1 libra = 0,572398 kg) to je meukupno 139 488 kg, odnosno 139,5 tona, a prema mletatkoj teSkoj libri (0,476999 kg) to je 116 240 kg ili 116,2 t.

Analizom pisanog teksta utvrbeno je da su paklinom trgovali i prevozili je podjednako plemiCi i puhni, da su je izvozili podjednako domati i strani vlasnici brodova. Samom trgovinom u to vrijeme bavili su se viSe stranci (2/3), nego domati trgovci. Tabeliranjem podataka ustanovljeno je da se dio numeritkih podataka, koji se nalaze u tekstu potvrda o izvezenoj paklini (tab. 2) nalazi i u tekstu, gdje su opisane izvozne dozvole, pa ti numeritki podaci nisu uneseni u tablicu za izvozne dozvole (tab. I), kako bi se izbjeglo ponavljanje istih numeritkih podataka. U tablici 2 upisane su sveukupne - izvozne cijene bitu- mena, a u zagradi cijene bitumena bez izvoznih trolkova. Izvozni troSkovi mogu se izraCunati iz razlike cijena. Ti troSkovi bili su naplakni za poliljku bitumena od 29.V.1442. prema K o 1 a n o v i C u (1989b) ovako:

troSkovi za mjerab 2 libre i 7 solida,

uvozne trgovaeke dade 7 libri 7 solida,

dodatak za tefinu za Morlake 0 libri 10 solida,

noSenje (bitumens) u skladiSte 6 libri 9 solida,

noSenje na brod 3 libre 0 solida,

tridesetnica, carina pri izvozu 20 libri 0 solida,

za posredovanje u prodaji robe 9 libra 12 solida,

trgovam data (4 solida po 1 miljaru) 4 libra 16 solida,

naknada za uporabu jednog vedra pri mjerenju 3 libra 10 solida.

Iz najopseZnijeg pretposljednjeg poglavlja iz spisa (Instrumenata) kancelarije Sibenskog kneza opisani su izvanredni poslovi (Extraordinaria), a vezani su uglavnom za tadaSnje medusobne odnose ljudi. Tako su mnoga dugovanja rjeSavana sa zalozima zbog duga, a medusobne uvrede rjdavane su s kaznama, a izuzetno sa Sibanjem. Ovo su bili glavni poslovi Sibenskog kneza. Od drugih poslova rjdavao je razne tu?be, zatim draZbe zemljiSta, vinograda i stoke, zahtjeve za podmirenje dugova, za napuStanje zaposjednutog zemljiSta te za otkup zemljiSta, vinograda s naslova prvokupa, izdavanje propusnica Morlacima, glasniku glamoCkog vojvode, skradinskom kovaEu i dr. K tome se mogu dodati dopuStenja za podizanje, ili proSirenje, drvenih skladiSta u Sibenskoj luci, ili za izgradnju kude zakupcima, imenovanje zastupnika, popis Cuvara Sibenskih solana, zabrana bacanja neCisti na ulicu i t.d.

U tom poglavlju nalazi se nekoliko jamstva. Za nas je zanimljivo jamstvo Sto ga je 13.X.1441. god. dobio Sibenski plemik ,%nun DivniC, biljeanik, za izvoz 6 vedara pakline na otok Rab, radi popravka svoga broda - marcilijane, koja je tam0 pretrpjela brodolom. Jamac mu je bio Stjepan TaveliC, takoder Sibenski plemiC Iz navedenog primjera je vidljivo da je trgovina, a i rukovanje paklinom bilo u kasnom srednjem vijeku strogo kontrolirano, odnosno pod monopolom MletaCke Republike.

U splitskom podruqu odvijao se i u ranom novom vijeku trgovinski i transportni promet s paklinom, ili pegolom, u razlititom stanju: pegola (kratica p.) dura, p. dura a refuso, p. cota a refuso, p. liquida i p. cruda. Uvidom u arhivske podatke u Zadru, medu kojima se brojnoSCu istiCu podaci iz 49. kutije i 60. svehja iz spisa Splitske opkine za razdoblje 1515.- 1517. mok se utvrditi da se u to vrijeme transportirala paklina teretnim jedrenjacima tipa barka i gripo dijelom (2/3) u Veneciju, a dijelom u ostale primorske gradove: Pulu, Krk, Zadar, Rab i dr. S paklinom su trgovali i prevozili je podjednako plemiti i pubni, dok su s njome preteho trgovali ( 2 4 stranci, kao i prije u Sibenskom kraju. Prema nepotpunim podacima o brodovlasnicima moZemo pretpostaviti da su na ovome podrutju prevladavali brodovlasnici iz Splita, Brah, Kotora i dr. Kruti bitumen je pakiran u vrehma (sacho), ili prevaZan u rastresitom stanju (refuso), a tekuCi bitumen u mjehovima (udri) (sl. 2).

Prema izvoznim dozvolama za nepotpune dvije godine (1515.-1517.; tab.3) izvezeno je samo 25 250 libri pakline u 505 udra i 1 sacho. RaCunano prema tadaSnjoj splitskoj libri (1 libra = 0,418 kg, prema usmenom priopdenju Marije Z a n i n o v i C - R u m o r a, struCne suradnice u Zavodu za povijesne znanosti HAZU, Zadar) to je 10 555 kg, odnosno 10,6 t, a prema mletaCkoj teSkoj libri to je 12 044 kg, odnosno 12 t. Da se ovi podaci i podvostruk, jer su nepotpuni, moZe se konstatirati da je trgovina paklinom u splitskom podrutju bila znatno, t.j. 6,6 puta (prema podacima 13,2 puta), manjeg intenziteta nego na Sibenskom podrueju. Razlog tome mogao bi biti u razliZitim potrebama u dva vremenska razdoblja: 1441.-1443. i 1515.-1517. ili Sto je vjerojatnije politiCkim prilikama koje nakon prodora Turaka smanjuju promet dalmatinskih gradova sa zaledem. Kako je najstarije nalaziSte pakline u ViniSh podjednako udaljeno od obje luke, to se pretpostavlja, da bi se tek znatnim uvozom iz Like i Bosne i Hercegovine (koja je veC bila pod turskom vlaSku) u preteho Sibensku luku, a znatno manje u splitsku, moglo te drastiCne razlike objasniti.

Iz porezne carinske knjige splitskog kapetana Nikole C o r r e r a (1581-1583) moZe se uotiti da se za 1 mi(j)ar ili 1000 libri (prema splitskoj libri 418 kg) pegole plahlo 1 dukat. To je vrijedilo u razdoblju jedne godine, t.j. od 22. IV. 1581 do 21. IV. 1582. Radi komparacije, nakon dvijesto godina, carina za 1 mijar pegole bila je u Skradinu 1 dukat, 6 libri i 4 soldi (S o 1 d o, 1991).

Prema izvjddu Vincenza de Canala, Sibenskog kneza i kapetana, 1577. trgovalo se u Skradinu i "pegolom", a 1587., prema izvjdh Sibenskog kneza Luke Faliera, Turci su donosili stoku, vunu, smolu i dr. SliCna trgovina "pegolom" obavljala se i u turskom Obrovcu, prema izvjddu Tome Moresinija na povratku s duZnosti kapetana u Zadru 1581. (Nov a k, 1964 a-c).

Splitski knez Nikola C o r r e r napisao je u svome izvjddu 13.VI.1583. da u gradu i varoSu Splitu ima svega 3221 stanovnika. Splitu su pripadala kaStela Sudurac, Gomilica, Kambelovac, LukSiC, pola otoka &ova i otok Solta. Correr je predloZio da se pretovarilste robe skala) izgradi u Splitu, a ne u "turskom" Solinu i h rnovici, jer postoji opasnost od zaraza, ali i maltretiranja od Turaka (N o v a k, 1964 d).

Iz injell& Zuana pL Lippomana, rektora i providura kotorskog 1594. (N o v a k., 1%6 a) ne moZe se zakljuCiti odakle je roba, a poglavito pegola (paklina) bila dopremana u ondaSnju tursku luku Risan. Pretpostavlja se da je paklina bila dovaZana iz Zantea, jer se tam0 nalazi bituminozno le2iSte ponato iz antiCkog doba.

Za zadarski Novigrad, koji su Turci Zudili osvojiti, povezuje se takoder dobava pegole u izvjeSdu Kristofora Valiera, generalnog providura podnesena 15%. (N o v a k, 1966 b). Ukoliko bi Turci postali gospodari Novigradskog mora, piSe Valier, u njemu bi mogli razviti mornaricu, Sto nije bilo u interesu ondaSnje mletaCke vlasti. Po izvjddu providura mletaCki je posjed uz tursku granicu u Dalmaciji bio dug 120 milja, ali vrlo uzak. Najdalje u kopno dosizao je 12 milja kod Trogira, dok je preostali dio bio Sirok 1 - 4,3 milje. Prostirao se od Novigrada, Zadra, preko Sibenika, Trogira do Splita te pratekih otoka, a obuhvaho, je joS OmS, Kotor i Budvu. Prema popisu stanovniStva iz 1591., Sto je obznanio Fengo Nani (N o v a k, 1966 c) u Dalmaciji je Zivjelo 78 000 stanovnlka, a prema Valieru najviSe u Zadru (14 117), Sibeniku (10 320), Trogiru (6861), na Hvaru (6426) (Krku (5500), Splitu (4822) itd. Glavni grad provincije bio je Zadar. U Dalmaciji vidio je Valkr 15%. (N o v a k, 1966 b) dva izrazita problema, koje je sugerirao rijditi, a to je bilo pitanje vedih rashoda od prihoda i pitanje uskoka. Uzrok prvom problemu vidio je u odrbvanju stalne vojske (840 vojnika), u niskoj cijeni soli (pa su i prihodi mali), u nepostojanju katastra, a povezano s time i nemogukg napladivanja zemljarine, u propadanju ribarstva zbog uvadanja "tridesetinen na ribe, meso i dr., u malom ubiranju poreza-"desetinen i sl. Za uskoke piSe Valier, da koliko god pravili problema Mlehnima, ne bi ih trebalo iskorijeniti, jer su odlihi vojnici kojih se Turci boje. Prema njemu otok Brae postao je drugi Senj. Po izvjdtu F. Nanija iz 1591. znahjna uskoCka aktivnost odvijala se i na uSCu Neretve, kod Novigrada i Obrovca te uz obalne krajeve Sibenika i Trogira.

Za stanovnike Like, Krbave i Bosne pisao je 1616. zadarski knez L. Surian (N o v a k, 1970) da su dolazili kupovati sol u Obrovac, a dovozili su mnogobrojnim karavanama: vunu, smolu (pegola), vosak, Zito i dr. Za povijest istraiivanja nalaziSta prirodnog bitumena u Lici to je znabjan podatak, jer dosad se smatralo da ona potjeCu iz XIX. i XX. stoljeda. Mirom u Madridu (1617) izmedu Venecije i Austrije nestaje opasnost od uskoka jer su oni raseljeni u sjeverozapadnu Hrvatsku. Kasnije je kandijskim (kretskim) ratom izmedu Turske i Venecije, koji je zapoCeo 1645, a potom zahvatio i naSe podruCje, osloboden vedi dio teritorija izmedu Dinare i mora (N o v a k, 1972 a). Prije toga, tijekom rjdavanja granienih tursko - mletackih odnosa, mletagki dragoman(n0) ili tumaE Giovanni Battista Salvago s pravom se pribojavao 1626. da bi Turci mogli zauzeti Novigradsko more, odakle bi mogli gusariti, ali i Zrmanjom dovoziti u Obrovac drvenu gradu, Zeljeznu robu i smolu (pegola), kga je tamo, t.j, u gornjem toku rijeke bilo u izobilju (N o v a k, 1972 b). I Antonije Civran, generalni providur Dalmacije i Albanije, spominje u svojem izvjeSCu za razdoblje 1630.-1632. luku Obrovac i medu robom i pegolu (N o v a k, 1972 c). Pegolom se trgovalo i u bokokotorskom zaljevu o &mu je izvjestio Antonije Bernard, generalni providur Dalmacije i Albanije u Senatu 1660.god. (N o v a k, 1972 d).

Iz priloga imjdCu Giovanni Battista Grirnanija iz 1644. (N o v a k, 1972 e) saznajemo da je nabavljena municija t.z. "pegola spagna" ili Spanjolski bitumen i to za Oms (140 libra) i za otok Cres - Osor (18 libra).

Prema P e r i E i C u (1979) Obrovac je bio pod turskom vladavinom od 1527. do 1684. (-87.). Nakon privremenog oslobadanja Obrovca 1647. (F o s c o 1 o, 1647, iz N o va k, 1972 f ) on je opet pod Turcima, da bi potom izmedu 1684.437. bio potpuno osloboden. Znaknje Obrovca bilo je u trgovaCkom povezivanju sjeverne Dalmacije, a Sire jadranskog bazena i unutarnje okupirane Hrvatske i Bosne. On je tamoSnjoj komori donosio prilihn godiSnji prihod od tridesetine. Iz njega su zadarski i drugi trgovci odvozili brodom "duZiceW(d rvene grede), smolu, sir, sitnu stoku i vunu, zatim Zito, braSno i dr., a dopremali paSku sol, vino, ulje i ostalu robu. U trgovini su ponekad ukstvovali i strani brodari, kao Sto su i Obrovbni ponekad trgovali na zapadnoj jadranskoj obali u Markama i Apuliji (P e r i C i 6, 1979). Nakon okupacije Obrovca Turci su sagradili nekoliko brodova radi pljaCkaSkih pohoda, medutim, doSli su u sukob s uskocima, koji su ih &to napadali, kao i Obrovac 1542. Sagradili su u luci "skalu" ili stovariSte za robu na kojem su trgovali sa Zadranima, PaZanima, Olibljanima, Silbljanima, pa b k i s Brabnima. Mijenjali su Zito, vunu, smolu i drugo za sol., vino i ostalo. SliCna trgovina obavljana je i u obliZnjem Novigradu. Novigrad na istoimenom moru bio je tada vaZno stratdko mjesto-kaStel, ali i vaho trgoate, a sagradili su ga hrvatski knezovi Kurjakovid u XIII. stoljeh. Pod mletaCkom vl&Cu bio je od 1409. do 1797. uz devetomjeseEni prekid izmedu 1646. i 1647. kada je bio okupiran od Turaka. Godine 1572. imao je 1059 stanovnika (J e 1 i C, 1989).

Skradin su Turci osvojili ved 1521. U njemu je bilo stovarigte za raznu robu. Tu su Sibenhni izvozili sol, a uvozili vunu, sir, Zito i smolu. Za Skradin piSe S'o 1- d o (1991) da je u proSlosti imao vise trgovaCku nego stratdku ulogu. U kandijskom ratu izmedu Ml&na i Turaka (1645.-1669.) osloboden je 1647. i Skradin, ali je 1654 nakon neuspjeha MleCana pod Kninom poruSen i vraten Turcima. KonaEno je osvojen 1683., prije nego Sto je 1684. MletaEka Republika navijestila rat Turskom carshw. VeC prije oslobodenja Skradina providur Antun Priuli (1670) bio je sklon njegovom zauzimanju zbog znaknja Suma uz obalu rijeke Krke, radi izgradnje novog stovariSta za rude (Zeljezo iz Bosne, katran i tvrdu smolu iz Prokljana), te uzgoja lana i konoplje (u polju Bilaj), sijanja Zitarica i uzgoj vinove loze, jer je u vrijeme krakg gospodarstva nad tim krajem Sibenska komora dobivala oko 18 000 dukata godiSnje samo od poreza na meso, ribu, Zito i mlinice uz rijeku Krku.

Zanimljiv je podatak, koji spominje S o 1 d o (1991), a odnosi se na trgovinu iz sredine XVIII. stoljeh. Dalmatinski trgovci su iz Bosne uvozili koZu, katran, Zeljezo, stari bakar ili loj i prevozili ih u taddnju MletaEku Istru, Papinsku drbvu i Napuljsko Kraljevstvo. Za prolaz robe nisu plahli tridesetinu, osim ako je roba lehla na skladstu duk od 20 do 30 dana. Od plahnja tridesetine bilo je izuzeto vino proizvedeno na podrutju Sibenika i Skradina.

Vanjskom trgovinom je u proSlosti Skradina ekonomski ojahlo nekoliko obitelji, dok je unutarnja trgovina ostala u granicama osrednjosti. Ta trgovina bila je orijentirana na puhnstvo slabog imovnog stanja, koji su se i za jeftine proizvode morali zaduPivati uz 6 % kamata, ali i uz hipoteku.

Risan u boko-kotorskom zaljevu osvojili su Turci 1536., a oslobodio ga je Foscolo 1648. U njemu je joS za turske vlasti izgradeno trgovaCko stovariSte koje je obilovalo raznom robom, ukljuEujuCi i smolu.

Antonio Barbaro, generalni providur Dalmacije i Albanije, bio je u Dalmaciji od 1669. do 1671 (N o - v a k, 1972g). U to vrijeme bilo je u Dalmaciji 48 000 stanovnika, od toga u Zadru 3300, Sibeniku 1960, Splitu 1700, OmiSu 1000, Kotoru 1240 i t. d. Uzroci tako smanjenom broju stanovniStva u Dalmaciji bili su razlifiti: pomor stanovnika od kuge, preseljenje dijela Morlaka (preteZno Hrvata) u Istru i u Italiju te ratovi s Turcima. Za otok KorEulu napisao je Barbaro da Zivi od ribarstva, gradnje brodova, sj& Sums i dobivanja katrana. Prema njemu (1670) odobrenja za iskapanje asfalta na brdu ViniSCu dobili su rudarski poduzetnici F. Zanetini i B. Colomati vet 16.11. 1668. u jurisdikciji Ivana Sortija (5 e b e E i 6, 1995). Ovi rudarski poduzetnici pozivaju se na vet raniju eksploataciju pakline u ViniSCu iz 1628. (S o 1- d o, 1978). Sve to ukazuje da se i dalmatinskim asfaltom sigurno trgovalo vet poCetkom XVII. stoljeh, a pretpostavljam i prije. Ukoliko se uvaii Fortisovo miSljenje (F o r t i s, 1774) da je vrgoraeki rudnik (pis -) asfalta radio prije nego Sto je "mletaEko oruZje osvojilo ovaj krajn (pretpostavljam da se to odnosi na sredinu XVII. stoljeh, kada je Vrgorac, a i ve8 dio unutarnje Dalmacije osloboden od Turaka), a i moja hipoteza da se nedefmirano nalaziSte (pis) asfalta "blizu Hvara nedaleko od Neretven (M a t t h io 1 i, 1565) odnosi na vrgoraEku Paklinu, jer je samo veliko nalaziSte moglo imati dugu povijest eksploatacije (S e b e E i C,1995), tada se moZe pretpostaviti da se prirodni asfalt u Vrgorcu (pod okupacijom Turaka) eksploatirao i u XVI. stoljedu. Na temelju navedenog mok se pretpostaviti da se eksploatacija asfalta, odnosno prirodnog bitumena iz naSa dva najznahjnija i najstarija dalmatinska lefista, mogla obavljati i stotinjak godina ranije, nego Sto je do sada zabiljeZeno ili pretpostavljeno, t.j. u XV. stoljedu.

Potrebno je istaknuti da je u proutavanom razdoblju Dubrovnik bio glavno pomorsko i trgo vaEko srediSte na istoCnoj jadranskoj obali i uz Veneciju i Anconu najvatnije srediSte na Jadranu (S t u 11 i, 1989). U kreditnoj trgovini prevladavao je udio domakg kapitala. Kredite su na pr. 1481. odobravali dubrovaCka vlastela (45,17%), dubrovaEki pubni i stranci (18, 11%) i oni su vrahni "na svaki zahtjev jerovnika". U XVI. stoljeCu Dubrovhni povlak dio svoga kapitala iz poslovanja, jer ga ulaZu u talijanske banke, gdje dobivaju znatnu rentu. Na dubrovaEkom podruEju bili su razvijeni solarski, suknarski ,staklarski, zlatarski, koraljni, drvodjelski (ukljuEujuCi izgradnju brodova), krznarsko-kohrski, postolarslu i drugi obrti. Uvahne su 2itarice, dio soli, koji je nedostajao, ulje, katran (za brodogradiliSte u GruZu) i sl. Preprodavani su rudarski proizvodi, poglavito srebro i olovo u XIX. i XV., a olovo i u XVI. stoljetu, jer su Dubrovtani bili u Bosni (Srebrenica, Fojnica, Olovo i dr.) i u Srbiji (Novo Brdo, Treph i dr.) vlasnici rudnika, zakupci proizvodnje, ili trgovci. Za svoje potrebe dubrovaeka vlada uvozila je srebro i bakar za izradu nova i oruija. Carine za trgovanje robom plahli su Dubrovhni Turcima 2-5%, time Sto su bili oslobodeni plahnja carine za neprodanu robu. Iz zaleda preko Dubrovnika izvo- Zeni su rudarski proizvodi, kob i koZne preradevine, krzno, suho i soljeno meso, vosak, vuna, med, loj, katran i l&, a uvoZeni su obrtni proizvodi: posude, staklo, metalne preradevine, lijekovi, nakit, sapun i dr. Sredinom XVI. stoljeh bilo je u DubrovaEkoj Republici 40 000 stanovnika, a od toga u Dubrovniku 10000 (St u 11 i, 1989).

DubrovaCka mornarica imala je u XVI. stoljedu 300 velikih brodova i oko 5000 mornara, pa je tako bila treda pomorska sila na svijetu. Aktivno je utestvovala u mnogim pornorskim ratovirna. Potres i pobr u 1667. uniStio je dio dubrovaekog brodovlja i usmrtio tri &tvrtine pubnstva (E n c i k 1 o p e d i j a L e k s i k o g r a f s k o g zavoda,1%7).

Pravljenje umjetne ili patvorene pakline (katrana)

Potrebe za prirodnim bitumenom ili paklinom bile su u proSlosti sve v& razvojem drvene brodogradnje, tako da je nedostatak prirodne pakline koja je bila najbolja, zadovoljavan uvozom ilili proizvodnjom umjetne ili paworene pakline. Primjenom Zeljeznih konstrukcija i limenih oplata u brodogradnji naglo pada interes za proizvodnju ili eksploataciju pakline, pa ta gospodarstvena djelatnost jedva Zivotari i uglavnom se gubi u XX. stoljeh.

Tamo gdje je bila pravljena paklina odredbe o proizvodnji i kakvodi pakline uSle su u statute gradova. 0 tome je pisano u dopunama statutarnih odredbi grada i otoka KorCule i u zadarskom statutu. U braCkom i trogirskom statutu o pravljenju pakline nema spomena. Paklina se pravila od smreke i jele (M a Z u r a n i 6,1908-1922). Smolu nije smio nitko vaditi, ni praviti paklinu, osim od sredine mjeseca srpnja do sredine mjeseca kolovoza. To je najprije napisano u 146. glavi Statura grada i otoka KorCule (C v i t a n i 6, 1987) izmedu 22.VII1.1417. i 11.V.1424., a potom u reformiranoj korCulanskoj komuni (glava 119) oko 1420. za kneza Stjepana Magna. Tko bi postupio suprotno morao je platiti globu od 25 perpera, s time da je dva dijela pripalo Komuni, a tr&i dio prijavitelju. Ova odluka potvrdena je s 46 glasaCkih kuglica, dok ih je 7 bilo protiv. Prije toga, izmedu 22.1.1407 i 8.XI. 1414 u 85. glavi napisano je da nitko ne smije sijeEi borove radi pravljenja pakline, gdjegod je more na vidiku, pod prijetnjom iste kazne od 25 perpera.

U Z a d a r s k o m s t a t u t u u njegovoj 128. reformaciji, potvrdenoj 1458. god. spominju se patvorena paklina, vosak i sir. Ako se otkrije patvorina mora se baciti u oganj, s time da podnositelj tuZbe dobiva polovicu njene koliCine. 0 koliEini vode u paklini, odnosno o stupnju njene patvorenosti odluEivao je knez.

Zayjuciak

Zbog razvijenog brodograditeljstva u Hrvatskoj Kraljevini (u XI. stolje6u za vladavine kralja Zvonimira), u DubrovaCkoj Republici i MletaCkoj Republici (pod Cijom su vladavinom preteZno bili skoro 4 stoljeCa primorski dijelovi Dalmacije) povetavana je i potreba za bitumenom bilo prirodnog ili umjetnog podrijetla. Bitumenom su zaStiCivani drveni brodovi, pa je to bila sirovina od gospodarskog i stratdkog znaknja, sve do pojave Zeljeznih brodova. Osim toga, bitumen je rabljen i u ratne svrhe u napadu i obrani utvrda, u izradi municije ("pegola spagnan), kao lijek it.d. Zbog toga je bitumen bio trazena roba s kojom se trgovalo. Kako su potrebe za bitumenom bile u proSlosti velike, poglavito u mletaekoj i dubrovatkoj brodogradnji, to se on u kasnom srednjem i ranom novom vijeku uvozio iz okupiranih dijelova Hrvatske, Bosne, Albanije i srediSnjih dijelova Italije, a ne iskljuzuje se i iz Sicilije.

Na temelju istraZivanja mok se zakljutiti da je u Dalmaciju u v a n prirodni bitumen, ali i katran dobiven primitivnom destilacijom drveta, a kasnije i ugljena u Bosni. Pravljena je i umjetna paklina od kora crnogoriCnog drveta i njihovih smola u Dalmaciji. Na temelju navedenoga ne mok se procijeniti koliko je kga bilo, jer takvu podjelu vjerojatno nisu imali na umu prevodioci latinskih, talijanskih i drugih tekstova. Pretpostavlja se da je u uvozu udio prirodnog bitumena bio znatno manji nego udio katrana, a i patvorene pakline.

MoZe se pretpostaviti da je od XV. do XVI. stoljeda tek ponegdje u Dalmaciji zapokto kopanje prirodnog bitumena (ViniSCe i Vrgorac), tako da bi udio domakg-dalmatinskog bitumena u ukupnoj trgovini s bitumenom tek pock0 malo rasti od XVII. do XVIII. stoljeda, da bi poprimio uotljiviji udio u XIX. st., odnosno do po&tka I. svjetskog rata.

U Dalmaciji su u kasnom srednjem vijeku bila znatajna trgovaCka srediSta Dubrovnik, Zadar i Sibenik. Samo iz Sibenika znahjnog uvozno-izvoznog srediSta srednje Dalmacije izvezeno je od 1441. do 1443.140 t pakline u tekutem i krutom stanju i to preteZno u venecijanska brodogradilika. Trgovina paklinom bila je strogo kontrolirana i po koliEini i po kakvoCi. Paklina na KorEuli, a to je vrijedilo i za druga mjesta, mogla se praviti samo u jednom ljetnom mjesecu u godini i to od 15. VII. do 15. VIII., s mjesta odakle se ne vidi more. KakvoQ pakline kontrolirali su knezovi u gradovima. Takoder su kontrolirane mjere posuda u kojima je bitumen bio prevoZen.

Nakon turske okupacije v&g dijela Dalmacije za trgovinu postaju znatajna i pograniEna manja mjesta-trgoviSta: Obrovac, Novigrad, Skradin i dr. Obrovac, kao vjekovna spona izmedu primorske i kopnene H~atskea, i Bosne, premda dug0 okupiran od Turaka, odigrao je vahu ulogu u trgovini bitumenom jer je medu inim rijekom Zrmanjom bio povezan s nalaziStima bitumena u gornjem toku rijeke, pretpostavljam od Zvonigrada, bnaka do Vrela Zrmanje. U Obrovac su pristizale trgovatke karavane iz unutraSnjosti Bosne s raznom robom ukljuCujuCi i smolu. SliCna trgovina odvijala se i u Novigradu (na pr. 15%), s tom razlikom Sto je on bio slobodan kadtel. U okupiranom Skradinu takoder se trgovalo bitumenom i katranom, a u njegovoj blizini kopana je tvrda smola. U okupirani boko-kotorski Risan dovahna je smola iz Zantea, alhanskog antiekog nalaziSta prirodnog bitumena.

Zahvale

Zahvaljujem se gosp. dr. J. K o 1 a n o v i C u, ravnatelju Hrvatskog drZaMog arhiva na informacijama o nekim objavljenim znabjnijim radovima iz proSlosti trgovine (uklju2ujuCi i trgovinu bitumenom) u Dalmaciji i gospodi doktorandici F. F a b i - j a n e c, iz Pariza o informaciji o nekoliko arhivskih spisa iz Povijesnog arhiva u Zadru u kojima se spominje trgovina bitumenom, te arhivisti gosp. J. I v an o v i C u, iz Hrvatskog drhvnog arhiva na prijevodu Serzanovog zapisnika.

Rimljeno: 1995.1 0.04.

Prihvateno: 1996.0625.

Sidebar

The Bitumen Trade in Dalmatia between the 13th and 18th Centuries

B. Sebecic

In the Dalmatian region of Croatia, there has been trade in both natural bitumen, or pitch, and in man-made bitumen produced by a rudimentary distillation of wood (later of coal), or tar, and also from the bark of conifers, fir and pine, or imitation pitch. As well as in ship-building, bitumen was used for military purposes, defending fortresses from attack and for the manufacture of munitions (Greek fire), and also for medicinal purposes and so on.

In the past, in the medieval period, the needs for bitumen were quite considerable, especially when the Kingdom of Croatia under King Zvonimir (1074-1089) was a maritime power, for it had a very substantial woode fleet at its command. The tradition of being a maritime power was canied on by the Dubmvnik Republic (1358- 1808), while most of the rest of Dalmatia, the greater part of it, was sold or annexed to the Venetian Republic (1409- 1797), with some part it being under the Turkish empire, between the 16th and 18th centuries.

This research shows, on the basis of the oath of the chamberlain for weights and measures published in the addendum to the Dubrovnik charter (1272) between 1286 and 1288 and/or between 1291 and 1293 and/or 1309 -1310, that there was certainly trade in bitumen (pitch) at the end of the 13th century. In this oath the chamberlain declared that he would oversee all weights and measures, including those for pitch. There was an attempt to smuggle pitch in 1381, as noted in minutes of the notary of Zadar Petar Senana (Serpne) at the hearing of the captain and crew of an Italian boat in front of the magistrates of Zadar. Most information about the bitumen and other trade is written down in the reports of the Lord Stewards of the Dalmatian cities, submitted in Venice after their two year services in Dalmatia. From these documents it has been found out that there was a very substantial bitumen trade in Sibenik in 1441-1443, when 139,488 kg was exported to Venice. The trade was camed on equally by both nobles and commoners, with more foreigner than local entrepreneurs (2:1), and the export was carried on in both local and foreign hulls. From the port of Split, between 1515 and 1517 much less bitumen was exported, that is, according to partial figures, 14,453 kg, which can be explained by the greater import of bitumen from Lika and Bosnia to the then very important port of Sibenik. The idea can be gathered that at the beginning of the 16th century the bitumen trade was more liberal, for it was canied on not only with Venice but with other cities along the coast - Pula, Krk, Rab and Zadar. The carriers were mainly Croat shipowners from Split, Brat Kotor and elsewhere. For 1,000 pounds of bitumen (572 kg) there was a customs duty of one ducat. During the Turkish occupation of part of Dalmatia, there was trade in bitumen in the occupied march: in Skradin (for example in 1577,m 1578,1670 and other dates), in Obrovac (for example, 1616,1626, 1630-1632) and also in free Novigrad (for example, 1596). It is interesting that in the mid-18th century Dalmatian traders, among other things, imported tar from Bosnia and carried it to then Venetian Istria, the Papal States and the Kingdom of Naples. Natural bitumen was imported from Albania (Zanta), occupied Lika (the upper course of the Zrmanja, from Zvonigrad, it is assumed, via bnak to Vrelo Zrmanje), and even from Italy (including Sicily).

In Dalmatia bitumen or pisasphalt was mined in ViniHCe and Paklina in, it can be assumed, the 15th and 16th centuries, and perhaps earlier.

At the end the question might be raised what the share of Croatiaflalmatian natural bitumen was in the total bitumen trade. It is not easy to answer this for these kinds of records were not kept. However it can be certainly assumed that in time as the needs for bitumen rose and fell, its share in the trade increased or reduced. The importance of natural bitumen can be linked to the development of mining entrepreneurship in Dalmatia from the 17th to the 19th century, reaching its peak in the 19th, up, that is, to the beginning of World War I.

References

LrnRATURA

Brkovi 6, M. (1991): Bosanske srednjwjekovne latinske isprave izdane Trogiru. Radovi urpoM'jcmc m s t i HAZU u Zndnr, 33,83 - 105, pp 315, Zadar.

Cvitani 6, A. (1987): KorEulanski statut. Statut grada i otoka KorEule iz 1214. god., kasnije dopunjavan i reformiran. Hrv. tekst 1-191. lat. tekst 1-137; pp.227,Zagreb-KorEula.

Enciklopedija Leksikografskogzavoda (1967): Dubrovnik, p 155-157, Jug. leksikografski zavod, 2-D- Helio. pp. 704, Zagreb.

Fortis, A. (1774): Viaggio in Dalmazia. Prijevod Mate M a w "Put po Dalmaciji", pp. 303. 'Delo" Ljubljana.

JeIi 6, R. (1989): Novigradski distrikt. Radovi Zavoda JAZUu Zadnr, 31., 87-173, pp. 180, Zadar.

KOIanovi 6, J. (1989 a): Sibenik u kasnome srednjem vijeku. Skolska knjiga, pp. 348, Zagreb.

Ko1anovi 6, J. (1989 b): Spisi kanoelarije Hibenskog kneza Fantina de Cha de Pesaro 1441.-1443. Po.yijmessnpro menici Jibenika i njegova kotm Sv. III, pp. 543, Sibenik.

Liberstatutorum c i v i t a t i s R a g u s i i (1272):Sacramentum camerariorum ponder et mensurarum. Liber II,11, p. 35-36. Monumenta Historico-Juridica Slavorum Meridionalum, vol. IX.,pp . 447 (B o g i S i C V. i J i r e E e k C.), Zagrabiae, 1904. Prijevod Mate K r i Z m a n a i Josipa K o 1 an o v i 6 a (1990): Statut grada Dubrovnika 1272., pp. 547; knjiga 11, XI, p. 96-97 "Prisega nadglednika utega i mjera" Historijski a r hD~u brmik, Dubrovnik.

L u E i 6, J. (1979): Obrti i usluge u Dubrovniku. Institut za h ~ a t - sku povijest SveuCiliHta u Zagrebu, 44-45, pp. 284, Zagreb.

L u E i 6, J. (1989): Kniga odredaba dubrovaEke carinamice 1277., 9 i 52-53, pp. 87, Dubrovnik.

M a Z u r a n i 6, V. (1908-1922): Prinosi za Hrvatski pravno-povjestni jeEnik KnjiZara JAZU. Lav Hartmana (Stjepan Kugli), 888, pp. 1727 XDL. Zagreb.

M a t t h i o I i, P.G (1565): Commentarii in sex libros Pedacii Diswridis Anazarbei de Medica materia, Ex Officina Valgrisiana, p. 116, Venetiis.

Novak, q. (1964 a): Relacija Vicenza da Canala, kneza i kapetana Sibenika 1577. Hwatski sdetak (p. 217) i talijanski tekst (p. 217-219). MletaEka uputstva i izvjdtaji. Svezak IV, 1572.-1590. Monumenta Spectantia hktoriam Slavonun Meridionalium, JAZU, knjiga 47, svezak pp 503, Zagreb.

Novak, G. (1964 b): Relacija Tome Moresinija na povratku s duZnosti kapetana u Zadru (1581). Hrv. saZetak (251-252) i tal. tekst (252259). Ibid.

Novak, G. (1964 c): Relacija Luke Faliera, koju je podnio na povratku sa svoje ddnosti kneza Sibenika, 9 oktobra 1587. Hrv. saZetak (393-394) i tal. tekst (395-405). Ibid.

Novak, G. (1964 d): Relacija Nikole Correra nakon povratka s duZnosti kneza i kapetana Splita, 13. VI. 1583. Hrv. saZetak (327- 328) i tal. tekst (328-347). Ibid

Novak, G. (1966 a): Relacija Zuana Lippomana rektora i providura Kotora - 1594. Hrvatski safetak (93-94) i talijanski tekst (94-102) - Iz "MletaEka uputstva i izvjdtaji", svezak V, 1591-1600 god., pp 364; Monumenta Spectantia historiam Slavonun Meridionaliwm, voL 48, JAZU, Zagreb.

Novak, G. (1966 b): Relacija Kristofora Valiera generalnog providura podnesena god. 1596. Hrv. safetak, (175.179) i tal. tekst (179-216). Ibid.

Novak, G. (1%6 c): Relacija Feriga Nanija generalnog providura u Dalmaciji prditana u Senatu 10. decembra 1591. HN. saZetak (9-15) i tal. tekst (15-36). Ibid.

Novak, G. (1970): Relacija L. pl. Suriana na povratku s dufnosti kneza Zadra 1616. Hrv. sa2etak (269) i tal. tekst (270-274). Iz "MletaEka uputstva i izvjinjdtaji", knjiga 49, svezak VI, 1588-1620. godine, pp. 345 Monwnenta Spectantin historiam Slavonun Meri&o~liumv,o L 49, JAZU, Zagreb.

Novak, G. (1972 a): Predgwor. Iz "MletaEka uputstva i izvjdtaji, svezak VII, od 1621-1671. god, p. 56; Mommenfa Spec- & hkoriam Slavonun Maidionalium, pp. 351, JAZU, Zagreb.

Novak, G. (1972 b): Dragoman Salvago o revizji tursko-mletatkih granica u Dalmaciji godine 1626. Hrv. saZetak (17-19) i tal. tekst (19-37). Ibid.

Novak, G. (1972 c): Relacija Antonija Civrana generalnog pmidura Dalmacije i Albanije 1630-1632. Hrv. saZetak (39-42) i tat. tekst (42-62). Ibid.

Novak, G. (1972 d): Relacija Antonija Bernarda generalnog providura Dalmacije i Albanije prikazana u Senatu 1660. Hrv. detak (123-126) i tal. tekst (127-149). Ibid.

Novak, G. (1972 e): Prilog relaciji G.B. Grimanija (1644). Hrv. detak (187-188) i tal. tekst (188-238). Ibid.

Novak, G. (1972 f): Kra6i opisi mjesta Apostola Zena, koja je osvojio generalni providur Dalmacije i Albanije i prokurator Svetoga Marka Leonardo Foswlo g. 1647 na teritoriju Zadra, Sibenika, Trogira, Splita, OmiSa, Makarske i Kotora. Hrv. saZetak (239-243) i tal. tekst (244-252). Ibid.

Novak, G. (1972 g): Relacija generalnog providura Dalmacije i Albanije Antonija Barbara 1671 godine. Hrv. saZetak (279- 281) i tal. tekst. (282-303). Ibid.

P e r i E i 6, g. (1979): Obrovac kao trgoviSte. Radovi Zavoda JAZU Centar u Zadru 31,87 - 173, pp. 180, Zadar.

S o 1 d o, J.A. (1978): Rudnik obitelji Lovri6 i Garanjin na PeruEi kod Sinja (Prilog rudarstvu u Dalmaciji u XVIII. stoljetu). JAZU, 349 - 378, Zadar.

S o 1 d o, J.A. (1991): Skradin pod Venecijom. Radovi Zovodaza povjesne munosti HAZU u Zadry 33,131 - 183, Zadar.

S t u 1 1 i, B. (1989): Povijest DubrovaEke Republike. Posebna izdanja "Arhivskog vjesnika", Arhiia Hrvatske, sv. 7 i Biblioteke "D" - Znanost, hsopis Dubrovnik, knjiga 15, p. 60 - 91, pp. 140, Dubrovnik - Zagreb.

5 e b e E i 6, B. (1995): Povijest i ~ t r ~ v a nij aek sploatacije bituminoznih i kerogenih nalazBta Hrvatske. Rud-ged-n& zb., 7, 97 - 130, Zagreb.

S u r m i n, E). (1898): Hwatski spomenici, Sv. I. (od 1100- 1499). JAZU, voL V4 144-145, Zagreb.

V I a j i n a c, M. (1968): ReEnik naSih starih mera u toku vekova, sv. 111, knjiga 63, p. 627, SANU, Beograd.

2 g a I] i C, J.(1984): Nafta na &em tlu. Razvoj naftne privrede, pp. 283, Zagreb.

N e o b j a v l j e n i ( i z v o r n i ) r a d o v i C o r r e r, N. (1581-1583): Libro delli datii, Splitska opCina (mleta- Eko razdoblje), kutija 116, sv. 122., svdEiC 8. Povijesni arhiv Zadar.

S e r $ a n a de, P. (1381): Instrumenti (Dokumenti), naslov (11) kutije: Petrus de S e r a n a notario - biljefnik (1375- 1416), svhnj IIa, sveZnjiC XVII (p. 23), 24.IV.1381-15.VIII. 1381., protokol20 i p..2 v. Povijesni arhii Zadar, Zadar.

Z a d a r s k i s t a t u t (izmedu 1409.1-20.h 1458.) Reformacije 128 Patvorena paklina, vosak i sir. Prijevod dr. Kolanovih, u pripremi za tisak..