Content area
Abstract
Funkcije membranskih proteina su brojne: međućelijska komunikacija, adhezija, signalna transdukcija. Većina membranskih proteina je glikozilovana i N-glikani imaju važnu ulogu u formiranju trodimenzionalne strukture membranskih proteina, kao i u ispoljavanju njihove funkcije. Receptori za insulin (IR) i faktor rasta sličan insulinu tip 1 (IGF1R) su transmembranske tirozin-kinaze sa visokim stepenom homologije (u nekim domenima čak i 80%). Familija IGF receptora, pored IR i IGF1R, uključuje i receptor za faktore rasta slične insulinu tip 2 (IGF2R). Sva tri receptora (IR, IGF1R i IGF2R) su glikozilovani i obilno prisutni u placenti, gde imaju važne uloge u njenom razvoju i funkcionisanju.
Placenta raste i razvija se da bi ispunila različite potrebe fetusa, pa se struktura i funkcija placente menjaju tokom gestacije. Znajući da su proteini odgovorni za biološke funkcije placente pretpostavljeno je da tokom gestacije može doći i do promene u sadržaju različitih tipova N-glikana prisutnih na membranskim proteinima. U ovoj tezi analizirani su tipovi N-glikana koji se mogu naći u sastavu membranskih glikoproteina, odnosno membranski N-glikom proteina humane placente. Ispitana je podložnost membranskog N-glikoma individualnim varijacijama i uticaju starosti majke/trudnice, kao i uticaj gestacije na membranski N-glikom. Znajući da je izmenjena glikozilacija često povezana sa izmenjenom funkcijom, kao i da izmenjena funkcija jednog ili više proteina može biti uzrok bolesti, ispitane su potencijalne promene membranskog N-glikoma u patološkim trudnoćama (kod preeklampsije) i trudnoćama komplikovanim patologijom majki (dijabetes). Uporedo je ispitan i uticaj starosti, gestacije i patologije na tip i zastupljenost različitih N-glikana koji ulaze u sastav receptora IGF sistema. Cilj je bio da se ispita da li promene na ukupnim membranskim proteinima (na N-glikomu) prate promene N-glikana prisutnih na pojedinačnim membranskim glikoproteinima važnim za rast i funkcionisanje placente.
Pokazano je da je membranski N-glikom bogat različitim N-glikanskimstrukturama, od kojih je jedanaest struktura najzastupljenije, i to su: biantenarni N-glikani: bigalaktozilovani glikan bez fukoze (Fuc) u jezgru - NA2, bigalaktozilovaniglikan sa Fuc u jezgru NA2F, bigalaktozilovani glikan sa Fuc u jezgru i sa umetnutimostatkom N-acetilglukozamina (GlcNAc) - NA2FB, agalakto glikan sa Fuc u jezgru -NGA2, triantenarni N-glikani sa antenarnom Fuc - Na3Fb, triantenarni N-glikani sa Fucu jezgru - NA3F i tetraantenarni N-glikani sa antenarnom Fuc - Na4Fb. Strukturepreostalih N-glikana koji se eluiraju na pozicijama max1, max2 i max6 pretpostavljenesu na osnovu retencionih vremena RNaze B, dok struktura max4 nije mogla bitiidentifikovana. Pokazano je da starost žena nema uticaja na membranski N-glikomhumane placente. U uzorcima placenti različite gestacijske starosti (placenta prvog iplacenta trećeg trimestra) prisutno je svih jedanaest N-glikanskih struktura, ali jenjihova zastupljenost različita, i razlika se javlja kod devet od jedanaest N-glikanskihfrakcija. Tokom gestacije sadržaj paucimanoznih, NA2F i NA3F N-glikana sepovećava, dok se sadržaj NGA2, max4, NA2, max6 i NA2FB smanjuje. Nađeno je dapreeklampsija dovodi do značajnog povećanja zastupljenosti manjih N-glikana(paucimanozne strukture, NGA2 i max4) i smanjenja zastupljenosti većih N-glikana(NA2, max6 i NA3F). Sa druge strane, u slučaju dijabetesa nađeno je da postoje razlikeu odnosu na kontrolnu grupu, mada nije ustanovljena statistička značajnost.
Ispitivanjem uticaja starosti žena, gestacijske starosti placente i patoloških stanjana tip i zastupljenost N-glikana prisutnih na receptorima IGF sistema nađeno je: i) dastarost žena ne utiče na tip i zastupljenost N-glikana prisutnih na IR i IGF2R, dok kodIGF1R sa starošću žena, u prvom trimestru trudnoće, dolazi do smanjenja sadržajabiantenarnih N-glikana, i povećanja sadržaja tri- i tetraantenarnih N-glikana; ii) da setokom gestacije kod IR smanjuje sadržaj N-glikana koji nose ostatke L-Fuc, zatimbiantenarnih N-glikana, i N-glikana koji se završavaju ostacima α2,6-Sia, da se kodIGF1R tokom gestacije smanjuje sadržaj fukozilovanih i N-glikana koji se završavajuostacima α2,6-Sia, i povećava zastupljenost N-glikana sa jezgarnom Fuc, dok se kodIGF2R tokom gestacije povećava zastupljenost fukozilovanih N-glikana; iii) dadijabetes i preeklampsija ne dovode do promena tipa i zastupljenosti N-glikana prisutnihna IR, dok dijabetes ne dovodi do promena tipa i zastupljenosti N-glikana prisutnih naIGF1R i IGF2R.
Rezultati ove teze ukazuju da je N-glikozilacija proteina regulisana tokomrazvoja, kao i da trend promena membranskog N-glikoma nije praćen istim trendompromena na nivou N-glikana membranskih receptora odgovornih za rast, proliferaciju idiferencijaciju (IR, IGF1R i IGF2R).





