ANALIZA RAZLIKA IZMEÐU IGRACKIH POZICIJA U VATERPOLU S OBZIROM NA VRSTU I INTENZITET OPTERECENJA NA NATJECANJU/Analysis of the Differences between Player Positions in Water polo Regarding the Type and Intensity of Load during the Competition

Headnote

UDK 797.2

Pregledni clanak

Review

Sazetak

U ovom radu cilj je bio utvrditi razlike izmedu pozicija u igri u vertikalnoj i horizontalnoj fazi tijekom utakmice u situacijskim uvjetima s obzirom na nacine, intenzitete, frekvencije i vrijeme kao odrednice ekvivalenta opterecenja u igri.

Osnovni nositelji informacija u ovom eksperimentu, ili entiteti, dijelovi su vaterpolske utakmice. Ona se igra cetiri cetvrtine po osam minuta ciste igre, ili do dvadeset minuta realnoga vremena po cetvrtini. Svaka cetvrtina zapocinje na jednak nacin, plivanjem na loptu, a zavrsava oglasavanjem zvucnog signala sa sudackog stola po isteku vremena. Iz tih razloga cetvrtinu mozemo tretirati kao zatvorenu cjelinu, pa se u metodoloskom smislu opravdano koristiti njome kao entitetom mjerenja, to jest izvorom informacija.

Aktivnost igraca na utakmici prati se biljezenjem kolicine i intenziteta kretanja. To je postignuto tako da se biljeze frekvencije, dakle ucestalost pojavljivanja i kolicina prijedenoga igralisnog prostora u metrima. Razlicite aktivnosti ostvaruju se razlicitim stilovima plivanja (kraul, ledno i prsno) i razlicitim intenzitetima, s modalitetima lagano, submaksimalno i maksimalno. Uz navedene varijable mjerena je igra s igracem vise ili manje, te broj i trajanje dvoboja. U vremenu koje vaterpolist proboravi u igri sukcesivno su se biljezila kretanja i intenziteti u horizontalnoj i vertikalnoj poziciji. Za procjenu vertikalne komponente mjerile su se tri varijable: dvoboj kao nadmaksimalno opterecenje u vertikalnoj fazi i igra s igracem vise ili manje kao maksimalno opterecenje u vertikalnoj fazi igre. Na temelju izravno mjerenih varijabla izvedene su nove varijable koje se odnose na intenzitete, frekvencije i vrijeme provedeno u igri s igracem vise ili manje, na ukupan broj akcija i ukupnu kolicinu isplivanih dionica u metrima. Sukladno cilju, za konacne je analize ostavljeno 11 varijabla.

Izvrsene su sljedece statisticko-matematicke operacije i analize: izracunate su statistike 11 varijabla ostavljenih u konacnoj analizi: aritmeticke sredine, standardne devijacije, zakrivljenost i spljostenost svih varijabla za sve uloge u igri, provedena je analiza varijance (ANOVA), izvrsena je kanonska diskriminativna analiza u kojoj su izracunate: struktura diskriminativnih funkcija, centroidi polozaja skupina po pozicijama (ulogama) u diskriminativnom prostoru, predikcija pripadnosti po skupinama prema izracunatim klasifikacijskim funkcijama.

Ustanovljene su i rastumacene razlike za pet razlicitih pozicija (uloge u igri) povezane s brojem akcija, razinama opterecenja i kolicinom kretanja, kako u horizontalnoj, tako i u vertikalnoj fazi igre. Rezultati diskriminacijske klasifikacije omogucili su prepoznavanje po pozicijama u igri i rastumacili su pripadnost drugim pozicijama, to jest ulogama u igri, izrazeno u postotku.

Laki branici i centri medusobno se statisticki znacajno razlikuju u maksimalnim i nadmaksimalnim naprezanjima u vertikalnoj fazi igre. Takva ih opterecenja statisticki znacajno razlikuju od teskih branica, krilnih igraca i napadaca. Ono sto je zajednicko teskim branicima, krilnim igracima i napadacima i u cemu se statisticki znacajno ne razlikuju jest vrijeme provedeno u igri i vrijeme provedeno u igri s igracem vise/manje, sva plivanja svim intenzitetima i ukupan broj akcija. Ta za njih tipicna opterecenja statisticki ih znacajno razlikuju od lakih branica i centara. Ono sto je zajednicko svim tipovima igraca jest ukupna kolicina plivanja i dionice laganog plivanja u okviru toga. Autori su konstruirali instrument, dakle sustav za registraciju, testiranje, pracenje i analizu horizontalne i vertikalne komponente u vaterpolskoj igri, sto, je originalan znanstveni doprinos ovom podrucju u kineziologiji, a rezultati rada izravno su primjenjivi u sportskoj praksi.

Kljucne rijeci: vaterpolo, opterecenje, vertikalna faza, horizontalna faza, analiza varijance, diskriminativna analiza.

Summary

In this research, the aim was to establish the difference between positions or roles in the game in the vertical and horizontal phases during the game in situational conditions concerning modality, intensities, frequencies and time as the attribute of effort equivalent in the game.

The entities in this investigation are the parts of water polo game. A water polo game is played in four quarters, each with eight minutes of clear game, or up to 20 minutes in real time. Each quarter begins with swimming toward the ball, and ends with an audible signal from the referee table after the end of the play period. This is the reason why a quarter is treated as a closed unity. Therefore, methodologically it is justified to use it as an entity or source of information.

During the game, the player's activity was registered and noted thru the quantity and intensity of movements. Frequencies and quantity of passed play area in meters were registered. Different activities accomplished are in different styles of swimming (crawl, backstroke, and breaststroke), as in different intensities in modalities light, sub maximal and maximal. The play with player more or less as well as the duration of duels was measured and registered. Movements and intensities in horizontal and vertical positions were measured and registered for each player during the active playing phase. Three variables (duel as over maximal effort in the vertical phase, player more, and player less as maximal effort in the vertical phase) were measured. Based on direct measured variables, constructed were new variables which are related to intensities, frequencies and time spent in the game with player more or less, the total number of actions and total quantity of swam distances in meters. Related to the aim of this investigation for the final analysis, 11 variables were retained.

The following statistical-mathematical operation and analysis were performed:

The statistics of 11 retained variables over all players positions in the game (roles) were calculated (mean, standard deviation, skew ness, kurtosis). A variance analysis (ANOVA) was performed. The canonical discriminate analysis was performed. The structure of discriminate function was calculated as well as centroids for five groups (roles in the game) in discriminate space. Based on classification functions, prediction of group membership (roles in the game) was calculated.

Differences between five different player positions (roles in the game) were established and explained over number of actions, levels of effort, quantity of movements in horizontal phase as well as in vertical phase during the game. The results of discriminate classification enabled to recognize player's roles by their playing positions, but also their membership to other positions (roles) in the game by percentage.

Light defenders and centers both are statistically significant different in maximal and over maximal effort in the vertical game phase. These efforts make a statistical significant difference between light defenders and centers and heavy defenders, wings, and forwards.

What heavy defenders, wings, and forwards have in common is total time spent in the game as well as time spent with players more or less, all swimming in all intensities and total number of actions. These efforts, which are typical for these players, statistically significantly differs them from the light defenders and centers.

What all types of players have in common are the total quantity of swimming and the portions of light swimming in the frame of total swimming.

The authors have constructed an instrument that is a system for registering, testing, tracking and analysis of horizontal and vertical components in the water polo game. This represents original scientific contribution in kinesiology. The results of this research can be directly applied in sports practice.

Key words: water polo, effort, vertical phase, horizontal phase, variance analysis, discriminate analysis.

1. Uvod

Introduction

Pod pojmom taktike podrazumijevamo usuglasenu djelatnost citave momcadi kojoj je krajnji cilj postici pogodak ako je u posjedu lopte i u fazi napada, ili sprijeciti pogodak kad je u fazi obrane i nema loptu. Kolektivna je taktika zbir individualnog djelovanja, planiranoga i organiziranog, kako u napadu, tako i u obrani. Svaki takav raspored ima bitne karakteristike i moze se predstaviti osnovnom shemom koju nazivamo sustavom; on predstavlja tocno utvrdeno, izrazeno i oznaceno kretanje igraca, pojedinih linija i citave momcadi tijekom utakmice. Taktika u vaterpolu, a na taj nacin i ukupna igra, realizira se raspodjelom i izvrsenjem odredenih uloga na razlicitim pozicijama u igri. Razlicite uloge uvjetuju i razlike u vrsti kretanja, njegovoj kolicini i opterecenju pri izvrsenju tih zadaca u igri. Metode i nacini rada kojima se sluzimo u treningu kako bi se svi igraci doveli u optimalnu formu dostatnu za vrhunska postignuca - jesu situacijski (situacijski trening) i parcijalni (pomocni trening). I za jedan i za drugi tip treninga treba objektivnom analizom doci do podataka za odredivanje koeficijenata prepokrivanja, jer je to jedini uvjet da se konstruira dobar trening. S obzirom na zadatke i uloge koje igraci obavljaju u igri, odnosi bi vrste, kolicine kretanja i opterecenja trebali varirati i biti razliciti od pozicije do pozicije, sto zahtijeva odredivanje posebnih koeficijenata prepokrivanja za svaku od pet standardnih pozicija (teski branic, laki branic, krilo, napadac iz druge linije, centar ) i u konacnici rezultira razlicitim treningom za svaku od pozicija. U strukturi kretanja vaterpolista tijekom utakmice 35% od ukupnog vremena provedenoga u igri vaterpolist se nalazi u kvazihorizontalnoj fazi (sva plivanja svim intenzitetima tijekom utakmice), dok je u ostalih 65% u kvazivertikalnoj fazi (okomiti polozaji organizirani radom nogu - "vaterpolo-biciklom"), o cemu je vodeno posebno racuna pri izboru testova u ovom istrazivanju [4, 5, 7, 8, 9, 12, 13, 14].

2. Dosadasnja istrazivanja

Recent research

Istrazivanjima u ovom podrucju posebno su se bavili autori Lozovina i Pavicic sa suradnicima. U publiciranim radovima oni su inaugurirali metodologiju za procjenu vertikalne i horizontalne komponente u vaterpolskoj igri [4, 5]. Jednako tako postavili su model za analizu opterecenja u igri u situacijskim uvjetima u odnosu prema nacinima, intenzitetima, frekvencijama i vremenu provedenomu u igri kao odrednicama ekvivalenta u opterecenju u igri, sto se vidi iz objavljenih radova [8, 9, 12, 13, 14].

U radu "Analysis of indicators of load during the game in the activity of the center in water polo" definirane su nove mjerne varijable za objektivno biljezenje kolicine, intenziteta i trajanja aktivnosti centra tijekom utakmice, te je odredena njihova evaluacija na osnovi faktorskog kriterija. Na uzorku od 91 entiteta mjerili su 29 varijabla kompetentni, kvalificirani i istrenirani mjeritelji. Bazicna statistika svih mjerenih varijabla prezentirana je referalnim vrijednostima svih sidrasevih aktivnosti. Rezultati faktorske analize pokazuju da tri dobivena faktora signifikantno objasnjavaju 84,6% izvornog varijabiliteta, u subsetu multivarijantno normalno distribuiranih varijabla, zadrzanih u konacnoj analizi. Dobiveni faktori interpretirani su kao: "Kolicina akcija, Intenzitet aktivnosti u horizontalnoj poziciji i Vrijeme provedeno u igri". Utvrdeno je da postoje izvori varijabiliteta povezani s intenzitetom igre na poziciji centra. U intenzitetu je uoceno da postoje dva aspekta. Jedan izrazen brojem, kolicinom akcija, koji definira prvi faktor dobiven u ovom istrazivanju, i drugi, izrazen kao razina angazmana, definiran drugim faktorom dobivenim u ovom radu. Kao treca latentna struktura pojavljuje se vrijeme provedeno u igri. Mjerni instrument konstruiran kao baterija testova, prema dobivenim rezultatima moze se preporuciti za uporabu i mjerenje razlicitih aspekata opterecenja centra tijekom igre. Uz iznimnu znanstvenu vrijednost znacenje ovoga rada ogleda se u mogucoj primjeni rezultata u planiranju i programiranju treninga, selekciji, usmjeravanju i usavrsavanju za "radno mjesto" centra u vaterpolu. Posebno valja naglasiti da su autori konstruirali instrument, dakle sustav za registraciju, testiranje, pracenje i analizu horizontalne i vertikalne komponente u vaterpolskoj igri, sto je svakako originalan doprinos ovomu podrucju u kineziologiji.

U radu "Analysis of Indicators of Load During the Game in Activity of the Second Line Attacker in Water Polo" definirane su nove mjerne varijable za objektivno biljezenje kolicine, intenziteta i trajanja aktivnosti napadaca druge linije tijekom utakmice, a evaluacija je odredena na osnovi faktorskog kriterija. Na uzorku od 87 entiteta mjereno je 29 varijabla. Bazicna statistika svih mjerenih varijabla prezentirana je u referalnim vrijednostima svih aktivnosti napadaca iz druge linije. Rezultati faktorske analize pokazuju da tri dobivena faktora signifikantno objasnjavaju 84,6 % izvornoga varijabiliteta, u subsetu multivarijantno normalno distribuiranih varijabla, zadrzanih u konacnoj analizi. Dobiveni faktori interpretirani su kao: "Kolicina akcija, Intenzitet aktivnosti u vertikalnoj i horizontalnioj poziciji, i Ekstenzitet i intenzitet u horizontelnoj fazi igre". Utvrdeno je da postoje izvori varijabiliteta povezani s intenzitetom igre na poziciji centra. U intenzitetu su uocena dva aspekta. Jedan izrazen kroz broj, kolicinu akcija, koji definira prvi faktor dobiven u ovom istrazivanju, i drugi, izrazen kao razina i tip angazmana, definiran drugim i trecim faktorom dobivenim u ovom radu. Mjerni instrument konstruiran kao baterija testova, prema dobivenim rezultatima moze se preporuciti za uporabu i mjerenje razlicitih aspekata opterecenja napadaca druge linije tijekom vaterpolske igre. Uz iznimne znanstvene vrijednosti znacenje ovoga rada ogleda se u mogucoj primjeni rezultata u planiranju i programiranju treninga, selekciji, usmjeravanju i usavrsavanju za "radno mjesto" napadaca iz druge linije u vaterpolu.

U radu "Analiza nekih pokazatelja opterecenja u igri na poziciji krila u vaterpolu", na uzorku od 103 entiteta (cetvrtine u vaterpolu) registrirana je ukupna aktivnost krilnih igraca na prvenstvenim utakmicama vaterpolske lige. Registrirani su razliciti tipovi i kolicine kretanja pri razlicitim intenzitetima, trajanjima i frekvencijama dogadaja, kako u horizontalnoj, tako i u vertikalnoj fazi igre. Uzorak je bio 21 izvorno mjerena varijabla i 8 izvedenih. Metode obrade rezultata uskladene su s ciljevima istrazivanja pa su u radu izracunati osnovni statisticki parametri i distribucije svih mjerenih i izvedenih varijabla. Provedena je faktorska analiza pod komponentnim modelom, a konacna solucija odredena je Oblimin-rotacijom. Rezultati govore da je moguce utvrditi latentne izvore varijabiliteta povezane s igrom krila tijekom utakmice (broj akcija, frekvencije, razine opterecenja i kolicina kretanja mjerena u metrima). Cetiri faktora, dakle cetiri strukture, definiraju igru krila. Prvi faktor ili prvi tip krilnog igraca dominantno definira "intenzitet akcija". Drugi faktor, pa time i drugi tip krilnog igraca, definira "frekvencija akcija u vertikalnoj poziciji". Treci faktor ili treci tip krilnog igraca definira "ekstenzitet aktivnosti" izrazen laganim plivanjem, ukupnim plivanjem i frekvencijom akcija. Cetvrti faktor ili cetvrti tip krilnog igraca definira "vrijeme provedeno u igri". Rezultati ovoga znanstvenog istrazivanja vrijedni su kao odrednica u trenerskoj vaterpolskoj praksi, sto uz dimenziju znanstvene vrijednosti ovom radu daje atribut u praksi primjenjivoga.

U radu "Latentna struktura nekih pokazatelja situacijske aktivnosti lakog beka u vaterpolu", na uzorku od 127 entiteta (cetvrtine u vaterpolu) registrirana je ukupna aktivnost lakog branica na prvenstvenim utakmicama vaterpolske lige. Registrirani su razliciti tipovi i kolicine kretanja pri razlicitim intenzitetima, trajanjima i frekvencijama dogadaja, kako u horizontalnoj, tako i u vertikalnoj fazi. Uzorak su cinile 21 izvorno mjerena varijabla i 8 izvedenih. Metode obrade rezultata uskladene su s ciljevima istrazivanja pa su u radu izracunati osnovni statisticki parametri i distribucije svih mjerenih i izvedenih varijabla. Obavljena je faktorska analiza pod komponentnim modelom, a konacna solucija odredena je Oblimin-rotacijom. Rezultati pokazuju da je moguce ustanoviti latentne izvore varijabiliteta povezane s igrom krila tijekom utakmice (broj akcija, frekvencije, razine opterecenja i kolicina kretanja mjerena u metrima). Tri faktora ili tri strukture objasnjavaju tri tipa lakog branica u vaterpolu. Prvi faktor ili prvi tip lakog branica definiran je "kolicinom akcija" koju dominantno definiraju maksimalno i submaksimalno plivanje (horizontalna faza), dakle jaki intenziteti, ukupan broj akcija, odigran igrac vise/manje, u proporciji s vremenom provedenim u igri te odsutnost dvoboja. Drugi faktor ili tip lakog branica definira "intenzitet aktivnosti u vertikalnoj fazi igre" izrazen kroz modalitete maksimalne i nadmaksimalne razine opterecenja i ukupan broj akcija. Treci faktor ili tip lakog branica definira "ekstenzitet ukupnog plivanja" izrazen u metrima i frekvencijama u laganom plivanju, broju akcija i ukupnom vremenu provedenom u igri. Znacenje ovoga rada ogleda se u mogucoj izravnoj uporabi rezultata rada pri planiranju, programiranju treninga, selekciji, usmjeravanju i usavrsavanju za "radno mjesto" lakog branica u vaterpolu.

U radu "Analysis of indicators of load during the game in activity of the heavy defender in water polo" na uzorku od 30 entiteta (cetvrtine u vaterpolu) registrirana je ukupna aktivnost teskog branica na prvenstvenim utakmicama vaterpolske lige. Registrirani su razliciti tipovi i kolicine kretanja pri razlicitim intenzitetima, trajanjima i frekvencijama dogadaja, kako u horizontalnoj, tako i u vertikalnoj fazi. Uzorak su cinile 21 izvorno mjerena varijabla i 8 izvedenih. Metode obrade rezultata uskladene su s ciljevima istrazivanja pa su u radu izracunati osnovni statisticki parametri i distribucije svih mjerenih i izvedenih varijabla. Provedena je faktorska analiza pod komponentnim modelom, a konacna solucija odredena je Oblimin-rotacijom. Rezultati potvrduju da je moguce ustanoviti latentne izvore varijabiliteta povezane s igrom teskog branica tijekom utakmice (broj akcija, frekvencije, razine opterecenja i kolicina kretanja mjerena u metrima). Tri faktora ili tri strukture objasnjavaju 85,8% varijabiliteta iz ukupnoga sustava i definiraju tri tipa teskog branica u vaterpolu. Prvi faktor ili prvi tip teskog branica definiran je "kolicinom akcija" koju dominantno definira maksimalno i submaksimalno plivanje (horizontalna faza), dakle jaki intenziteti, i ukupno plivanje. Drugi faktor ili tip teskog branica definira "intenzitet aktivnosti u vertikalnoj fazi igre" izrazen u modalitetima maksimalne i nadmaksimalne razine i frekvencijama tih akcija u igri. Treci faktor ili tip teskog branica definira "ekstenzitet ukupnog plivanja" izrazen u metrima i frekvencijama u laganom plivanju, brojem akcija i ukupnim vremenom provedenim u igri. Znacenje ovoga rada ogleda se u mogucoj izravnoj uporabi njegovih rezultata pri planiranju, programiranju treninga, selekciji, usmjeravanju i usavrsavanju za "radno mjesto" teskog branica u vaterpolu.

U navedenim i analiziranim radovima autori su upotrijebili 21 izvorno mjerenu i 8 izvedenih varijabla. Za potrebe ovoga rada uzet ce se 11 varijabla koje bi, sukladno cilju rada, trebale dobro pokriti analizirano podrucje.

Vise autora [1, 2, 3, 16, 17, 18, 20, 21, 22], a svaki na svoj nacin, takoder su analizirali igracke pozicije. Sumarno bi se igracke pozicije, to jest uloge u igri, mogle opisati kao:

- uloga lakoga branica,

- uloga teskoga branica,

- uloga krila,

- uloga napadaca iz druge linije,

- uloga centra.

Za svaku od pozicija (uloga) navest cemo osnovne zadace koje igraci na tim pozicijama izvrsavaju tijekom utakmice. Igrac ce u igri pretezno obavljati osnovni zadatak koji mu je namijenjen, no tijekom igre doci ce u situacije koje nisu za to tipicne. Jasno je da i to igrac mora znati valjano obaviti, kako bi mu ucinak u igri bio optimalan.

Pozicija (uloga) lakoga branica

Position (role) of light defender

Igra branica (beka) u vaterpolu, njegovo drzanje, pokrivanje suparnika, prema misljenju strucnjaka prvi je i najvazniji element vaterpolske igre. Uspjesnim pokrivanjem protivnika on mu ne dopusta steci prednost i iz nje realizirati, te ce se usput potrositi pravilima limitirano vrijeme za napad. Branic svoga protivnika pokriva u mjestu i pokretu, koristeci se razlicitim tehnikama. U mjestu u vertikalnoj ili kvazivertikalnoj poziciji moze protivnickoga igraca pokrivati otraga, sa strane i sprijeda, sto ovisi o trenutacnoj situaciji izabrane taktike. U kretanju drzanje protivnika podlijeze istim zakonitostima. Branic u svakom trenutku mora biti na simetrali izmedu protivnika kojega je momcad u posjedu lopte, dakle igraca u napadu kojega drzi, i igraca s loptom, dakle lopte i centra vlastitih vrata. Odredene varijacije u pokrivanju protivnickog igraca nastaju izborom kolektivne taktike u obrani, poglavito zonskoj, koja se moze provoditi kao obrana "covjek na covjeka", "covjek na covjeka na citavom terenu ili na svojoj polovici" i "presing" kao drastican slucaj obrane covjek na covjeka. U obrambenim zadacima branic se od elementarnih tehnika koristi: vaterpolskim kraulom, vaterpolskim biciklom, hvatanjem i drzanjem protivnika, vodenjem lopte kad je to potrebno, svim tehnikama rukovanja loptom, ukljucivsi dodavanje i sutiranje, blokom jednom i objema rukama, startom s iskokom i oduzimanjem lopte i, konacno, lakim prekrsajem kao sredstvom za sprjecavanje stvaranja prednosti ili pokusaja realizacije protivnika. Uz tipicne obrambene zadatake, branic nakon sto je njegova momcad izborila loptu, sudjeluje u kontranapadu, ali i u pozicijskom napadu ako kontra nije uspjela. Prema morfoloskim karakteristikama, posebno u odnosu prema masi tijela, branici se dijele na lake branice - kontrase i teske branice, koji u nacelu drze protivnickog centra i citavu ulogu odigravaju na poseban nacin.

Pozicija (uloga) teskoga branica

Position (role) of heavy defender

Dominantna uloga teskog branica zapocinje od trenutka kad je centar "sjeo" na dva metra. Suprotstaviti se centru u trenutku kad mu je upucena lopta, uz prethodnu borbu u izravnom kontaktu za izbor optimalne pozicije, te uredno odigrati obrambeni zadatak, izvanredno je tezak i slozen posao za teskog branica. Prema pravilima igre i tumacenju Zbora vaterpolskih sudaca RH, dopustena je borba za izbor pozicije pa do izravnog kontakta teskog branica i centra dolazi mnogo prije negoli je centru upucena lopta. Taj dvoboj ostvaruje se u vertikalnoj poziciji u uvjetima narusene slozene ravnoteze obaju igraca. U trenutku kad je centru upucena lopta, teski branic najvise se izlaze riziku pogreske, to jest teskog prekrsaja jer pravila igre definiraju da drzati, povuci, potopiti ili namjerno udariti protivnika koji ima loptu, ali nije u kontaktu s njom, jest tezak prekrsaj i kaznjava se iskljucenjem i osobnom pogreskom. Veoma je zato vazno da teski branic dvobojem i izravnim kontaktom s centrom u fazi dok njemu jos nije upucena lopta izbori optimalnu poziciju za obrambeno djelovanje u drugoj fazi, kad je lopta upucena centru, kako ne bi upao u pogresku teskoga prekrsaja. Teski branic mora posebno biti treniran za tu zadacu u vertikalnoj fazi igre. Efikasnost njegova djelovanja i ucinka izravno se mjeri brojem teskih prekrsaja i golova primljenih iz ciste igre u izravnim dvobojima s centrom. Kad ekipa teskoga branica izbori loptu, njegova je osnovna zadaca "provozati" centra do dva metra na suprotnoj strani. To plivanje u kontranapad teski branic obicno izvrsava submaksimalnim ili maksimalno jakim plivanjem. Ako kontranapad ne zavrsi izravnim udarcem na protivnicka vrata, teski branic zauzima dogovorenu poziciju u pozicijskom napadu svoje momcadi. Obicno je to polozaj u drugoj liniji napada s lijeve ili desne strane, gdje u tom trenutku zauzima ulogu napadaca iz druge linije. Napadacka uloga teskog branica najcesce se ocituje udarcem iz zadnje linije napada na protivnicka vrata u zadnjim trenutcima napada, u cemu je cesto uspjesan zbog izrazite snage suta. Rjede ili nikako ovaj se tip igraca odlucuje za uplivavanja. U igri teskog branica prevladavaju nadmaksimalna i maksimalna opterecenja u vertikalnoj fazi igre, u dvobojima i odigranim igracima vise/manje, ali i velika kolicina plivanja maksimalnim i submaksimalnim intenzitetom u horizontalnoj fazi igre, posebno kad kontrira centru, sto mu je obveza i radi to uvijek.

Pozicija (uloga) krila

Position (role) of heavy defender

Uloga krilnog igraca u vaterpolu vazna je i svodi se na nekolicinu tipicnih zadaca koje, bilo da igra na lijevoj ili desnoj poziciji, on mora znati i moci dobro izvoditi. Analizu repertoara radnja krilnoga igraca zapocinjemo trenutkom kad dobije loptu njegova momcad. Tad krilni igraci vode kontranapad. Kako oni u obrambenoj zadaci obicno drze napadace druge linije napada protivnicke momcadi, u nacelu su igraci najblizi protivnickom golu u trenutku zapocinjanja kontranapada. Zadatak im je da bocnim stranicama igralista sto prije dodu u blizinu protivnickih vrata. Tijekom plivanja u kontranapadu na visini centra igralista, plivajuci tehnikom kraul-leda 2-2, primaju loptu od golmana, bilo na lijevoj ili desnoj strani, i nastavljaju kontranapad vodeci loptu. Ako je tijekom kontranapada stvorena brojcana prednost, zadaca je krilnim igracima uociti i realizirati najpovoljnija dodavanja, ili proigravanja, kako bi se prednost realizirala pogotkom. Ako se tijekom kontranapada nije stvorila brojcana ili prostorna prednost, pa do pokusaja realizacije udarcem na protivnicka vrata nije moglo doci, krilni igrac s loptom cekat ce formiranje pozicijskoga napada svoje ekipe, i u tom trenutku pocinje njegova uloga distributera lopte centru. U pozicijskom napadu krilni igraci, ponekad izvodeci u plivanju blokadu ukrstanjem, oslobadaju sebi prostor za prijem lopte i udarac na vrata. Ponekad oni izvode i stratesko proplivavanje, koje ako nije kombinirano s nekom blokadom, bilo navodenjem ili ukrstanjem, nije takticki najsvrsishodniji postupak. Pri gubitku lopte u takvoj situaciji krilni igrac ispada iz uobicajene mu obrambene zadace, sto stvara probleme u fazi obrane za njegovu ekipu. Kad momcad koja ima loptu izvodi dugi napad s cuvanjem lopte do isteka vremena napada, najucinkovitije loptu mogu zadrzati krilni igraci. Takticki element cuvanja lopte oni moraju nauciti i moci izvoditi besprijekorno. U razbijanju protivnicke zonske obrane krilni igraci takoder imaju specificnu i znacajnu ulogu. Uz to sto na svojoj poziciji imaju najbolju kontrolu lopte i najbolje se mogu obraniti od nasrtaja protivnickih igraca, jednako tako s te pozicije pravilnim i brzim proigravanjima rukovode napadom. Nerijetko se u takvim uvjetima nadu i u poziciji za udarac, gdje do izrazaja dolaze i njihove realizatorske sposobnosti. Oni u pocetku obrambenog djelovanja, neposredno nakon sto im je momcad izgubila loptu, imaju specificnu zadacu zatvaranja protivnickoga kontranapada. U tom trenutku oni moraju maksimalno mogucom brzinom plivati prema centru igralista, ostavljajuci protivniku bocne stranice igralista. Na samom centru, ili oko njega, po potrebi obavljaju preuzimanje igraca i nastave zatvarati protivnicku kontru. S igracem vise oni obicno zadrzavaju krilne pozicije u prednjoj liniji napada, sto je logicno jer na tim mjestima najbolje i znaju igrati, no ne i nuzno, ako to od njih trener izricito ne trazi. U obrambenoj zadaci s igracem manje, s obzirom na njihove karakteristike i sposobnosti, krilni igraci zauzimaju mjesta u drugoj liniji obrane, odakle su vrlo neugodni za protivnika koji izgubi loptu jer su izvanredno trenirani upravo za kontranapad. Za svoje radne zadace moraju biti izvanredno pripremljeni. U igri, neposredno, provedu najvise vremena u usporedbi s igracima koji igraju na drugim pozicijama. U horizontalnoj komponenti (plivanje u vaterpolu) uglavnom preplivavaju dionice od 25 m submaksimalnim i maksimalnim intenzitetom, i od svih igraca u vaterpolu najvise preplivaju. U vertikalnoj poziciji pri maksimalnim opterecenjima tijekom igre s igracem vise ili manje provedu dosta vremena. U vertikalnoj fazi karakterizira ih iznimna ?skocnost? i izvanredno velika zona utjecaja u obrambenim zadacama, poglavito u odigravanju zonske obrane.

Pozicija (uloga) napadaca iz druge linije

Position (role) of attack player from second line

Nakon pokusanoga kontranapada i neostvarene sanse za uspjesan udarac na vrata, uobicajeno je da u ostatku vremena kojim je limitiran posjed lopte, ekipa u napadu organizira pozicijski napad. Osnovna formacija koju igraci zauzimaju u tom trenutku jest da centar "sjedne" na dva metra ispred protivnickih vrata, dva sljedeca igraca prednje linije u napadu zauzmu krilne pozicije na tri do tri i pol metra od korner-linije, udaljeni metar i pol od vratnica lijevo i desno. Tri igraca druge linije napada rasporede se polukruzno na sest metara od vrata nesto malo sire od gabarita vratnica. Zadaca je napadaca iz druge linije da pojedinacnim uplivavanjima prema protivnickim vratima ili simultanim uplivavanjima dvaju ili triju igraca pokusaju ostvariti prostornu prednost pred branicima koji ih drze, kako bi se oslobodili za prijem, predaju lopte ili udarac na vrata. U tim pokusajima ostvarivanja prednosti pred protivnickim branicima oni se redovito sluze razlicitim tehnickim postupcima: "vaterpolskim biciklom", vaterpolskim kraulom, startovima, iskocima, uplivavanjima, proplivavanjima, ronjenjima, otkrivanjima, manipulacijom loptom, dodavanjem, blokadom navodenjem ili ukrstanjem i pucanjem na vrata. Sve se te radnje dogadaju u uskom prostoru pri maksimalnim brzinama i intenzitetima, uz aktivnu smetnju protivnickih obrambenih igraca. Njihovom dobrom izvedbom, bilo u vertikalnoj ili horizontalnoj fazi igre, ti igraci stvaraju prostornu prednost koju iskoristavaju za proigravanje i udarac na protivnicka vrata. Stvorena prednost traje veoma kratko i, ako odmah nije iskoristena, obicno rezultira nepreciznim ili losim udarcem, cesto gubitkom lopte i protivnickim kontranapadom. Sa stajalista vjerojatnosti postizanja prostorne prednosti, uvijek je bolje napadati s vise napadaca iz druge linije napada simultano negoli s pojedinacnim uplivavanjima. Izgubi li se lopta kad se napada s vise napadaca iz druge linije simultano, redovito slijedi ubitacan kontranapad protivnika u rasporedu 1:0 do 3:2 s velikom vjerojatnoscu postizanja gola na drugoj strani. Igraci druge linije napada moraju biti dobro pripremljeni za ove zadace a dobre ligaske momcadi imaju i do pet igraca pripremljenih za ovu ulogu u igri, trazeci od svakoga da za svoju minutazu u igri uvijek dade osobni maksimum. Ove igrace karakterizira veca kolicina submaksimalno i maksimalno isplivanih dionica i srednje velik broj kratkotrajnih dvoboja.

Pozicija (uloga) centra

Position (role) of center

Centar od trenutka kad je ?sjeo? na dva metra, kontinuirano na ledima nosi branica. Uvjeti i onako slozene ravnoteze u vodi tada su visestruko slozeniji, i doista je potrebna posebna treniranost da bi se takvo opterecenje izdrzalo. To je razlogom sto i najbolje pripremljeni centri u igri proborave nesto malo vise od dvije cetvrtine, odigravajuci stalno na iznimno visokoj razini opterecenja. U takvoj minutazi, u igri su ucinkoviti. Centri koji silom prilika moraju odigravati duzu minutazu, manje su uspjesni u igri, a oni koji, silom prilika, izdrze citavu utakmicu, u nacelu su neucinkoviti, sto je i logicno. Oni i ne mogu biti pripremljeni za tako visoke intenzitete tijekom cijele utakmice. Igrajuci spontano na nizoj razini opterecenja efikasnost u igri znatno im opada. Poseban dio igre dvometrasa jest i igra s igracem vise ili manje, koja se tretira kao maksimalni tip opterecenja u vertikalnoj poziciji. S obzirom na danasnju odlicnu pripremljenost prvoligaskih momcadi zahtjev koji se postavlja centru s energeticke je tocke gledista iznimno velik. U horizontalnoj komponenti (plivanje u vaterpolu) on uglavnom preplivava kratke dionice (20-25 m), ali velikom brzinom i intenzitetom. Za taj dio igre (prelazak iz faze napada u fazu obrane, i obratno) centar treba biti valjano pripremljen. Poseban problem s kojim se igrac na poziciji centra susrece jest izbor pozicije u dvoboju s obrambenim igracem koji ga pokriva. Po pravilima igre dopustena je kontakt-igra u izboru pozicije, a na sucu je da procjenjuje je li u trenutku kad suigrac upucuje loptu centru, dodavanje bilo dobro i tocno ili s pogreskom (good/bad pass), o cemu ovisi sudenje prekrsaja za centra ili protiv njega. Cini se da je to energetski najzahtjevnija uloga u vaterpolu.

3. Cilj i znacenje

Goal and meaning

Cilj ovomu radu bio je utvrditi razlike izmedu pozicija ili uloga u vertikalnoj i horizontalnoj fazi igre tijekom utakmice. Mjerilo se u situacijskim uvjetima s obzirom na nacine, intenzitete, frekvencije i vrijeme, kao odrednice ekvivalenta opterecenja u igri. Dobiveni rezultati bit ce vrijedan znanstveni doprinos teorijskoj kineziologiji. Rezultati rada omogucit ce neposrednu uporabu dobivenih podataka poradi poboljsanja prakticno trenaznog rada u vaterpolu, sto je izvanredan doprinos strucnoj praksi.

3.1. Osnovne hipoteze

Basis hypothesis

H1 - Pretpostavlja se da ce biti moguce utvrditi razlike za pet razlicitih pozicija (uloge u igri) povezane s brojem akcija, razinama opterecenja i kolicinom kretanja.

H2 - Pretpostavlja se da ce biti moguce utvrditi razlike izmedu pet pozicija u horizontalnoj fazi igre.

H3 - Pretpostavlja se da ce biti moguce utvrditi razlike izmedu pet pozicija u vertikalnoj fazi igre.

H4 - Pretpostavlja se da ce rezultati diskriminacijske klasifikacije omoguciti prepoznavanje po pozicijama u igri, ali i rastumaciti pripadnost drugim pozicijama izrazeno u postotku.

4. Metode istrazivanja

Methods of research

4. 1. Uzorak entiteta

Sample of the entity

Osnovni nositelji informacija u ovom eksperimentu ili entiteti dijelovi su vaterpolske utakmice. Prema propozicijama ona ima cetiri cetvrtine po osam minuta ciste igre, ili do 20 minuta realnoga vremena po cetvrtini. Svaka cetvrtina zapocinje na jednak nacin, plivanjem na loptu koju sudac ubacuje u igru na visini centra igralista, a zavrsava oglasavanjem zvucnog signala sa sudackog stola po isteku vremena. Iz tih razloga cetvrtinu mozemo tretirati kao zatvorenu cjelinu, pa se njome u metodoloskom smislu opravdano koristi kao entitetom mjerenja, to jest izvorom informacija.

4. 2. Uzorak varijabla

Sample of variables

Aktivnost igraca na utakmici prati se biljezenjem kolicine i intenziteta kretanja. To je postignuto tako da su biljezene frekvencije, to jest ucestalost pojavljivanja i kolicina prijedenog prostora igralista u metrima. Razlicite aktivnosti ostvarivane su razlicitim stilovima plivanja (kraul, ledno i prsno) i razlicitim intenzitetima, s modalitetima lagano, submaksimalno i maksimalno. Uz navedene varijable mjerena je igra s igracem vise ili manje, broj i trajanje dvoboja. U vremenu koje vaterpolist proboravi u igri sukcesivno su se biljezila kretanja i intenziteti u horizontalnoj i vertikalnoj poziciji. Za procjenu vertikalne komponente mjerene su tri varijable: dvoboj, kao nadmaksimalno opterecenje u vertikalnoj fazi i igra s igracem vise ili manje kao maksimalno opterecenje u vertikalnoj fazi igre. Na temelju izravno mjerenih varijabla izvedene su nove varijable koje se odnose na intenzitete, frekvencije i vrijeme provedeno u igri s igracem vise ili manje, na ukupan broj akcija i ukupnu kolicinu isplivanih dionica u metrima. Sukladno cilju da se ustanovi je li u strukturi kretanja u vertikalnoj i horizontalnoj fazi igre tijekom utakmice, u situacijskim uvjetima s obzirom na nacine, intenzitete, frekvencije i vrijeme, kao odrednice ekvivalenta opterecenja u igri, moguce prepoznati igrace koji obavljaju razlicite zadatke u igri definirane ulogom lakog branica, teskog branica, krila, napadaca iz druge linije i centra, za konacne analize ostavljeno je 11 varijabla, i to:

4. 3. Programi za analizu rezultata

Programs for the analysis of the results

S obzirom svrhu ovog istrazivanja izvrsene su sljedece statisticko-matematicke operacije i analize:

- izracunate su statistike 11 varijabla ostavljenih u konacnoj analizi: aritmeticke sredine, standardne devijacije, zakrivljenost i spljostenost svih varijabla preko svih uloga u igri,

- provedena je analiza varijance (ANOVA),

- izvrsena je kanonska diskriminativna analiza u kojoj su izracunate:

- struktura diskriminativnih funkcija,

- centroidi polozaja grupa po pozicijama (ulogama) u diskriminativnom prostoru,

- izracunata je predikcija pripadnosti po grupama prema izracunatim klasifikacijskim funkcijama.

5. Rezultati i i rasprava

Results and discussion

Sve varijable kojima su registrirane frekvencije u horizontalnoj i vertikalnoj poziciji u igri s modalitetima lagano, submaksimalno, maksimalno i nadmaksimalno (FDUEL, FMXSMX, FLAGAN, FIGVM i FAKCIJA) znacajne su na razini signifikantnosti 0,001 na otprilike istoj razini. Varijable FDUEL, FMXSMX, FLAGAN, FIGVM i FAKCIJA diferenciraju lake branice i centre od teskih branica, krilnih igraca i napadaca.

Od varijabla koje govore o metrima isplivanima modalitetima lagano, submaksimalno i maksimalno te ukupno (MMXSMX, MLAGAN i METARA) sve su znacajne na razini signifikantnosti 0,001 i na otprilike su istoj razini. Varijabla MMXSMX diferencira lake branice i centre od teskih branica, krilnih igraca i napadaca. Varijable MLAGAN i METARA diferenciraju lakog branica od svih ostalih pozicija.

Sve varijable koje govore o vremenu provedenomu u igri (MDUEL, SUKUPNO i SIGVM) znacajne su na razini signifikantnosti 0,001, a diferenciraju lake branice i centre od teskih branica, krilnih igraca i napadaca.

U tablicama 2., 3., 4., 5. i 6. izvorni su rezultati za svih pet pozicija.

U tablicama 2., 3., 4., 5. i 6. originalni su podatci iz ukupnih mjerenja za svih pet pozicija (uloga u igri). To su: metri preplivani u cetvrtini (prosjecno, maksimalno i minimalno), frekvencija akcija, dvoboji izrazeni u vremenu trajanja u sekundama i u njihovoj ucestalosti (frekvenciji), zatim ukupno vrijeme provedeno u igri u cetvrtini izrazeno u sekundama i minutama, dionice preplivane vrlo visokim intenzitetom u cetvrtini u metrima i njihova ucestalost (frekvencije), potom dionice preplivane laganim intenzitetom u cetvrtini izrazene u metrima i frekvenciji te vrijeme i frekvencija odigrani s igracem vise/manje tijekom cetvrtine. Ti podatci kapitalni su za konstrukciju treninga vaterpolista. Respektirajuci osnovne znacajke teorije i matematicke modulacije sportskog treninga, uz dobro odredene koeficijente prepokrivanja i za situacijski i za pomocni (parcijalni) trening uz poznavanje podataka navedenih u tablicama 2. - 6., moguce je odrediti volumene rada za vaterpoliste, oblikovati njihovu formu i njome manipulirati, dakle je drzati pod kontrolom u svakom trenutku. Pritom, podatci se odnose pretezno na energeticku komponentu, koja je i analizirana u provedenom istrazivanju. Informaticka komponenta nije bila egzaktno obuhvacena ovim istrazivanjem. Potrebno je istaknuti da pojam volumena rada u modernoj fiziologiji i psihologiji znaci energetski ekvivalent, dok su opterecenje, intenzitet i opseg samo energetski termini koji govore o tipu, kolicini, naporu i trajanju rada. Bez egzaktnoga mjerenja vrste ili tipa rada, kolicine rada, njegova intenziteta i trajanja, a upravo je to bio predmet nasih mjerenja, nije moguce konstruirati suvisao trening, pa je u tom kontekstu manipulacija formom i stvaranje rezultata vise posljedica slucaja nego znalacki organiziran proces koji je u svakom trenutku pod kontrolom.

Izvrsena je i kanonska diskriminativna analiza. Znacajnost kanonske diskriminativne funkcije izracunata je i predstavljene u tablici 7.

U cetiri postojece skupine znacajno se razlikuju tri diskriminativne funkcije na razini signifikantnosti 0,001. U daljnjim analizama nece se tumaciti rezultati cetvrte skupine.

Izracunana je struktura diskriminativne funkcije prezentirana u tablici 8.

Iz matrice se strukture vidi:

Prva diskriminativna funkcija definirana je visokim i znacajnim projekcijama varijabla: FDUEL (0,679), MDUEL (0,657), FIGVM (0,550), FMXSMX (-0,476), SUKUPNO (-0,379) i SIGVM (-0,231). Tu diskriminativnu funkciju dominantno objasnjavaju varijable FDUEL, MDUEL, FIGVM i njima pridruzena varijabla negativnog predznaka FMXSMX. U objasnjenju s nesto manjim koeficijentima sudjeluju takoder s negativnim predznakom varijable SUKUPNO i SIGVM.

Prva diskriminativna funkcija objasnjava i govori o nadmaksimalnom i maksimalnom naprezanju igraca u vertikalnoj fazi igre sto stoji u obrnutoj proporciji s frekvencijom submaksimalno i maksimalno isplivanih dionica (horizontalna faza), ukupnim vremenom provedenim u igri i vremenom koje je provedeno s igracem vise/manje u igri.

Drugu diskriminativnu funkciju definiraju varijable MLAGAN (0,776) i METARA (0,627). Definiraju je dakle lagano isplivane dionice u metrima i ukupno isplivane dionice u metrima. Definira je lagano plivanje ili lagani intenzitet rada u horizontalnoj fazi igre.

Trecu diskriminativnu funkciju definiraju varijable FLAGAN (0,659), FAKCIJA (0,428) i MMXSMX (-0,335). Tu diskriminativnu funkciju definira dominantno frekvencija akcija kroz frekvenciju laganog plivanja i logicki suprotno orijentirani (negativni predznak) metri submaksimalno i maksimalno isplivanih dionica.

Dobiveni i analizirani rezultati nedvosmisleno govore da je pet pozicija reducirano na tri. Laki branic i centar medusobno se statisticki znacajno razlikuju, kao sto se i zajedno statisticki znacajno razlikuju od teskoga branica, krilnog igraca i napadaca, koji se medusobno statisticki znacajno ne razlikuju. Ono u cemu se laki branici i centri medusobno statisticki znacajno razlikuju jesu maksimalna i nadmaksimalna naprezanja u vertikalnoj fazi igre, a upravo ih takva opterecenja statisticki znacajno razlikuju od teskih branica, krilnih igraca i napadaca. Ono sto je zajednicko teskim branicima, krilnim igracima i napadacima i u cemu se statisticki znacajno ne razlikuju jest: vrijeme provedeno u igri i vrijeme provedeno u igri s igracem vise/manje, sva plivanja svim intenzitetima i ukupan broj akcija. Upravo ta za njih tipicna opterecenja statisticki ih znacajno razlikuju od lakih branica i centara. Ono sto je zajednicko svim navedenim tipovima igraca jest ukupna kolicina plivanja i dionice laganog plivanja u okviru toga. Navedeno ilustrira i graficki prikaz.

Izracunati su centroidi skupina u diskriminativnom prostoru i napravljen je njihov graficki prikaz.

Centroidi skupina i njihov graficki prikaz nedvosmisleno potvrduju rezultate kanonske diskriminativne analize.

Konacni rezultati diskriminativne analize rezultirali su diskriminativnom klasifikacijom.

U prvoj skupini od 127 lakih branica prepoznato je njih 86, ili 67,7%. Ostali su rasporedeni po strukturama TB, K, N i C, po broju i postotcima kako je naznaceno u tablici 10. U drugoj skupini od 30 teskih branica prepoznato je njih 14, ili 46,7%. U trecoj skupini od 103 krilna igraca prepoznato je njih 50, ili 48,5%. U cetvrtoj skupini od 86 napadaca prepoznato je njih 34, ili 39,5%, dok je u petoj skupini od 90 centara prepoznato njih 52, ili 57,8%.

Iz rezultata klasifikacije moze se zakljuciti da su izvanredno prepoznati laki branici i centri, nesto slabije, ali ipak dobro i znacajno krilni igraci i teski branici, te nesto slabije, ali signifikantno, napadaci. Kako su entiteti u ovom istrazivanju cetvrtine u realnoj igri, dobiveni rezultati mogu se tumaciti i tako da su se igraci po skupinama u naznacenim postotcima dominantno ponasali kao pripadnici analizirane skupine, a u ostalim slucajevima kao pripadnici drugih skupina (u tablici 10. naznaceno brojem i postotkom), rjesavajuci u igri "tude" tipicne zadatke. Upravo se to i dogada u stvarnim uvjetima vaterpolske igre. Upotrijebljena baterija testova i provedene analize izvanredno su posluzile svrsi.

6. Zakljucak

Conclusion

Na reprezentativnom uzorku od 436 entiteta primijenjen je sustav od 11 varijabla sa svrhom da se utvrdi je li u strukturi kretanja u vertikalnoj i horizontalnoj fazi igre tijekom utakmice u situacijskim uvjetima s obzirom na nacine, intenzitete, frekvencije i vrijeme kao odrednice ekvivalenta opterecenja u igri - moguce prepoznati igrace koji obavljaju razlicite zadace u igri definirane kroz uloge lakog branica, teskog branica, krila, napadaca iz druge linije napada i centra kako bi se ustanovile razlike izmedu njih. U radu su postavljene cetiri hipoteze.

Hipoteza H1 polazi od pretpostavke da ce biti moguce utvrditi razlike za pet razlicitih pozicija (uloge u igri) povezane s brojem akcija, razinama opterecenja i kolicinom kretanja - u potpunosti je potvrdena u ovom radu.

Hipoteza H2 s pretpostavkom da ce biti moguce utvrditi razlike izmedu pet pozicija u igri povezanih s horizontalnom fazom igre - takoder je potvrdena u ovom radu.

Hipoteza H3 s pretpostavkom se da ce se moci utvrditi razlike izmedu pet pozicija u igri - povezane s vertikalnom fazom igre - potvrdena je u ovom radu.

U kontekstu H1, H2 i H3, laki branic i centar medusobno se statisticki znacajno razlikuju, kao sto se i zajedno statisticki znacajno razlikuju od teskog branica, krilnog igraca i napadaca, koji se medusobno statisticki znacajno ne razlikuju. Ono u cemu se laki branici i centri medusobno statisticki znacajno razlikuju jesu maksimalna i nadmaksimalna naprezanja u vertikalnoj fazi igre, a upravo ih takva opterecenja statisticki znacajno razlikuju od teskih branica, krilnih igraca i napadaca. Ono sto je zajednicko teskim branicima, krilnim igracima i napadacima, i u cemu se statisticki znacajno ne razlikuju, jest vrijeme provedeno u igri i vrijeme provedeno u igri s igracem vise/manje, te sva plivanja svim intenzitetima i ukupan broj akcija. Upravo ta za njih tipicna opterecenja statisticki ih znacajno razlikuju od lakih branica i centara. Ono sto je zajednicko svim navedenim tipovima igraca jest ukupna kolicina plivanja i dionice laganog plivanja u okviru toga.

Hipoteza H4, po kojoj se pretpostavlja se da ce rezultati diskriminacijske klasifikacije omoguciti prepoznavanje po pozicijama u igri, ali i rastumaciti pripadnost drugim pozicijama izrazeno u postotku - takoder je u potpunosti potvrdena u ovom radu.

Iz rezultata klasifikacije moze se zakljuciti da su izvanredno prepoznati laki branici i centri, nesto slabije, ali ipak dobro i znacajno krilni igraci i teski branici, te nesto slabije, ali signifikantno, napadaci. Rezultati dobivene klasifikacije mogu se tumaciti tako da su se igraci po ulogama u igri u naznacenim postotcima dominantno ponasali kao pripadnici analizirane skupine, a u ostalim slucajevima kao pripadnici drugih skupina, rjesavajuci u igri "tude" tipicne zadatke. Upravo se to i dogada u stvarnim uvjetima vaterpolske igre.

Rezultati ovoga istrazivanja neposredan su znanstveni doprinos teoriji vaterpola. Prakticno strucno znacenje ovoga rada ogleda se u mogucnosti neposredne uporabe dobivenih podataka za poboljsanje prakticnotrenaznoga rada u vaterpolu.

References

7. Literatura

References

[1] Clarys, Z., Analysis of the leg beater and breakstroke kicks in water polo, Swimming II, University Park press, Baltimore, Maryland, 1974

[2] Cutono, P. J., J. Bledsone and R. Dennis, The manual for coach and player, Swimming Word Publication, Los Angeles, California,1976

[3] Juba, K., All about water polo, Pelham Books, London, 1968

[4] Lozovina, V. (1979.), Suvremena taktika vaterpola, Sarajevo; Fakultet za fizicku kulturu

[5] Lozovina, V. (1985.), "Kretanje igraca u vaterpolu i trenazni postupci za razvoj energetskih potencijala", Sportska praksa 3, Beograd, 14-16. i 33.

[6] Lozovina, V., L. Pavicic (1999.), "Blijanieto na rezultatite vo plivanje 50, 100 i 200 metri kraul vrz uspesnosta igrace vo vaterpolo natprevarite", Fizicka kultura 3-4, Skopje, 40-43.

[7] Lozovina, V. (1996.), Jednadzba specifikacije sportske aktivnosti, Autorizirana skripta, "Olimpijska akademija" - Zagreb, Izdavac: Lozovina, Split, 1996.

[8] Lozovina, V., L. Pavicic, M. Lozovina, Analysis of indicators of load during the game in activity of the center in water polo, Nase more, godiste 51, br. 3-4, str. 135-141, Dubrovnik, 2004.

[9] Lozovina, V., L. Pavicic, Analysis of indicators of load during the game in activity of the of the heavy defender in water polo, Proceidings Book Kinesiology New Perspectives, Opatija 2002. ( ed. D Milanovic ) pg 357 - 360, Fakultet za fizicku kulturu Sveucilista u Zagrebu

[10] Lozovina, V., L. Pavicic, V. Jeh, "Objektivna analiza aktivnosti u vaterpolu", Skolski vjesnik, Split, 2006. (u tisku)

[11] Lozovina, V., L. Pavicic, Antropometric Changes in Elite Male Water Polo Players: Survey in 1980 and 1995; CMJ 2004 April, vol.45, No.2 pg.202-205, Zagreb, 2004

[12] Lozovina, V., L. Pavicic, and M. Lozovina, Analysis of Indicators of Load During the Game in Activity of the Second Line Attacker in Water Polo, Coll. Antropol. 27 (2003) 1: 343-350, UDC 796.015:797.2

[13] Lozovina, V., L. Pavicic, Z. Sesartic, "Analiza nekih pokazatelja opterecenja u igri na poziciji krila u vaterpolu", Skolski vjesnik, 51 (2002) 1-2, 79-97, Split, 2002.

[14] Lozovina, V., L. Pavicic, A. Brakus, "Latentna struktura nekih pokazatelja situacijske aktivnosti lakog beka u vaterpolu", Skolski vjesnik 52 (2003), vol. 52, br. 1-2 , str. 157-171, Split, 2003.

[15] Lozovina, V., Z. Gusic, M. Lozovina, "Analiza razlika u intenzitetu i kolicini kretanja igraca u vaterpolu na pozicijama centra i krila", Nase more, 53 (6-5)/2006, ISSN 0469-6255, str. 251-262.

[16] Majoni, M., Osnovi vaterpola, Sportska strucna biblioteka, Zagreb, 1952.

[17] Mihovilovic, M., Osnovi vaterpola, Sportska strucna biblioteka, Zagreb, 1952.

[18] Pavicic, L., V. Lozovina, Z. Simenc (1987), Kinezioloska analiza vaterpola i tehnologija kompjutorske snimke utakmice, Fakultet za fizicku kulturu Zagreb, RSIZ fizicke kulture

[19] Pavicic, L., V. Lozovina, Z. Simenc (1988.), Analiza repertoara elemenata vaterpolo tehnike, Vaterpolo savez Hrvatske, Biblioteka - Strucni prilozi

[20] Rajki, B., Water polo, Museumpress, London, 1958

[21] Rjizak, M., Tehnika igri vaterpolista, Fizicka kultura i sport, Moskva, 1971.

[22] Simenc, Z., Napad i obrana s igracem vise i sa igracem manje, Prva jugoslavenska skola vaterpola, Sibenik, 1973.

[23] Trninic, S., Strukturalna analiza znanja u kosarkaskoj igri, Disertacija, Fakultet za fizicku kulturu, Zagreb, 1995.

Rukopis primljen: 27. 6. 2007.