Content area
Full Text
Sažetak
Kako osmisliti i operativno organizovati secanja levice u delatnom, a ne u muzejskom pravcu? Šta znaci otvoreno se suociti sa kulturom poraza levice? Razmotrene su dimenzije poraza levice, priroda linearnog i kontingentnog vremena, razlicita proživljavanja poraza kod fašizma i liberalizma i dijalektika nade i razocarenja. Ukazano je da treba odbaciti jezik psihoanalize (cežnja, nostalgija, žalost, melanholija) i teleološku viziju neoliberalnog pobednika, pa levicu i desnicu shvatiti u novim dimenzijama vremena, unutar novog odnosa Kairosa i Hronosa u digitalnom dobu. Treba se samorefleksivno osvrnuti na greške levice, a narocito na greške iz kojih se može uciti. Treba teorijski probuditi ambiciju. Višeslojnom secanju levice škodi dominacija jedne vrste secanja, potrebna je samokontrola i ravnoteža pamcenja nestale socijalne države i vlastitog nasilja.
Kljucne rijeci: levica, secanje, melanholija, poraz, teleologija, samorefleksija
Summary
How could we rethink and organize memories of the Left in an operational and active way? How could one openly confront the Left-Wing culture of defeat? The paper considers some dimensions of the Left-Wing defeat after 1989, the nature of the linear and the contingent time, various defeat experiences of fascism and liberalism and the dialectic of hope and disappointment. One should reject the language of psychoanalysis (longing, nostalgia, sorrow, melancholy) and the teleological vision of the neoliberal winner. The Left Wing and Right Wing should be understood in new dimensions of time within a new relationship between Cairos and Chronos in the digital age. The Left needs self-reflective review of its own mistakes, if it wants to learn lessons for the future. Theory can awake practical ambition. A desirable multilayered Left-Wing memory has been damaged by dominance of one type of memory. The Left needs self-control and a balanced memory of both badly missing socialist welfare state and its own violence.
Keywords: Left Wing, Melancholy, Defeat, Teleology, Self-reflexion
1.Uvod
Nema velikih preterivanja u tvrdnji da je pad Berlinskog zida nagovestio poraz klase i trijumf nacije. Da li je, medutim, trideset godina kasnije sazreo odgovor na pitanje ima li slavnih klasnih poraza kao što ima slavnih nacionalnih izgubljenih bitaka? Može li secanje levice na vlastiti poraz spremati klasnu osvetu, ako ne onako dugo, a bar onako delatno kao što je žar za nacionalnom osvetom održavalo grcko secanje na Termopile i srpsko secanje na Kosovo? Ni...