Content area
Abstract
Život i rad Adeline Virdžinije Stiven, kasnije Vulf, ne vezuje se samo za kraj 19 i 20-ti vijek već za svevremeni literarni opus jedne spisateljice. Njena djela, koja pokrivaju širok spektar književnog izraza, obilježila su i bilježe do danas anatomiju ljudskog identiteta u prostoru i prostorima koje određuje život. Od nastanka njenog prvog romana do posthumno izdatih eseja i dnevnika ovaj ženski um preispitao je skoro sve moguće sfere ljudskog postojanja, uz interakciju identiteta i prostora kao osnovnih postulata jedne umjetničke vizije. Istražiti vezu između umjetnosti i života bila je njena misija po kojoj je, sa sumnjom u bilo kakav uspjeh u nastojanjima da prevaziđe konvencionalnu strogost patrijarhalnog društva, autentično ženski re-kreirala stvarnost jedinstvenim okom pisca. Nimalo oduševljena realizmom kao neproduktivno-obezličenim književnim pravcem, smjelo se okrenula modernom književnom izrazu, kojim eksperimentiše u preispitivanju, istraživanju, ‘mjerenju i rastakanju’ smisla ljudskog postojanja kroz svijest svojih protagonista. Sazrijevanjem kroz umjetnički izraz, otkrivala je nove izazove i postavljala pitanja na koja se odgovori, bez kritičarski usmjerene note, naslućuju i pronalaze individualno. Rad ima za cilj predstaviti određena djela Virdžinije Vulf kao literarno ostvarivu koncepciju prostorno-identitetske refleksije ženskog pisca s početka 20. vijeka, u kom je literatura u Engleskoj previrala iz konvencionalnog i tradicionalnog u realnost novog i drugačijeg, i u kom se ova čvrsta ženska misao potvrđivala i kritički i kreativno produktivnom. Za Virdžiniju Vulf i književnost, put ka nevidljivom tronu objedinio je vezu između života i umjetnosti u artefakt koji je do danas ostao predmet književnih kritika, teorija i analiza. U radu će se pokušati dodati još jedna perspektiva kroz odnos prostora i identiteta koje pisac postavlja kao moguće polazište odnosa života i umjetnosti. Sa stanovišta filozofske, književno-teorijske, istorijske, društvene i biografske perspektive, te feminističke književne teorije i kritike, psihoanalize i savremene književne kritike, u romanima Gospođa Dalovej, Ka svetioniku, Orlando i diskursu Sopstvena sobarad će istraživati vezu između prostora i identiteta što stvarne, što simbolične predstave bića, njegovog postajanja i postojanja, kako u umjetničkom, tako i u prostoru kritičke recepcije. Pored toga, rad će nastojati iz još jednog ugla zaokružiti priču o ‘neuhvatljivom identitetu’ Virdžinije Vulf u prostoru stvarnog i po prostorima njene fikcije.





