U radu se analiziraju crnogorski toponimi izvedeni prema anatomskoj leksici s ciljem utvrđivanja odnosa apelatívne riječi i toponima. Utvrđena je veza morfologije ljudskoga tijela s morfologijom terena kao izvanjezički kontekst u kojemu se dešava imenovanje. Konstatován je bogat fond anatomske leksike posvjedočen u različitim tipovima tvorbe u crnogorskoj onomastici. Metodološki osnov ovoga rada autori su potpunili analizom onomastičke građe u kontekstu opštecrnogorskih dijalekatskih i onomastičkih činjenica, zaključujući da su u imenovanju geografskih objekata dominantno korišćeni nazivi spoljnih djelova ljudskoga tijela.
Ključne riječi: toponimi, anatomska leksika, imenovanje, crnogorska onomastika, crnogorski jezik
The article analyzes Montenegro's toponyms derived from the anatomical lexicon with the aim of determining the relationship between appellative words and toponyms. The authors establish a relationship between the morphology of the human body and the morphology of the terrain as an extra-linguistic context in which the naming process occurs. An abundance of anatomical lexical items was identified and confirmed in various types of formations in Montenegrin onomastics. Finally, the authors complete the methodological foundation of the study by analyzing the onomastic material in the context of Montenegro-wide dialectal and onomastic facts, concluding that the subject geographical names were mainly derived from the external parts of the human body.
Keywords: toponym, anatomical lexicon, naming, Montenegrin onomastics, Montenegrin language
1 Uvod
Crnogorsku onomastiku1 čini i korpus građe što potvrđuju izvođenje geografskih naziva prema anatomskoj građi čovjeka. Cilj je autora ovoga rada da na temelju dostupnih rezultata u onomastici kao disciplini crnogorske filologije ispitamo pripadnost pojedinih toponima ovoj kategoriji, zatim da sagledamo njihovu zastupljenost u kontekstu opštecrnogorskih osobina u onomastici, te da ponudimo uvid u podruktivnost (i statističku sliku) različitih motiva u postanku konkretnih toponima.
2 Metodologija
Iz perspektive onomastičkih znanja u toponimima ovoga tipa nalazimo da apelatívne metafore neutrališu osnovno leksičko značenje a ističu toponomastički sadržaj (Šimunović 2009: 275). Takav vid prenošenja semantičkoga potencijala nije, razumije se, odlika samo crnogorske toponimije, večje zasvjedočen u mnogim jezicima svijeta. Tome pitanju u crnogorskoj i onomastici širega prostora štokavskih standardnih jezika (bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski), koliko je nama poznato, dosad nije posvećena posebna monografska publikacija, mada postoji više članaka značajnih jezikoslovaca, dok se i u svakoj ozbiljnije urađenoj onomastičkoj monografiji mogu naći informacije bilo u vidu kraćega opisa bilo samo u vidu priloženoga rječnika toponomastičke građe. Prije drugih ističe se sinteza znanja о hrvatskoj onomastici stoje načinio Petar Šimunović (2009), a rezultati rada toga jezikoslovca relevantna su literatura i za crnogorske onomastičarc. Toponimija hrvatskoga područja dobro je ispitana, a među frekvente apelative za koje se može reći da se odnose na djelove ljudskoga tijela spadaju: čelo, glava, glavica, kuk, krknjač/krkač, noga, nődre, oko, pleče, rebro, zub itd. (Šimunović 2002, 2009; Lozić-Knezović 2019; Marasović-Alujević, Lozić-Knezović 2018; Lozić-Knezović, Radostić 2016; Grčić-Simeunovič 2007).
Jezikoslovac Domagoj Vidovič u ispitivanju dijela toponima na bosanskohercegovačkome prostoru, konkretno jednome pojasu istočnohercegovačkoga dijalekatskog tipa (Vidovič 2021) posvetio se i toponimijskim metaforama, a vrlo konkretno izvorima metaforizacije, konštatujúci prema toponomastičkoj građi za odraze »naziva dijelova tijela {bubreg, čelo, hrbat i vilica))« (Vidovič 2021: 180) da »razmjerno su često potvrđeni« (Vidovič 2021: 180). Stanje u makedonskome jeziku a na temelju monografije Geografska terminologija vo dijalektite na makedonskiotjazikjWàoeskx 1999) skicirao je Nedeljko Bogdanovič (2000) konštatujúci da:
najveći broj apelativa su metafore na osnovu obličke sličnosti reljefa i istaknutih delová čovekovog tela: glava, teme, nos, zab, uši, usta (usta, usno, ustište), nos, oko, čelo (čelo, čelopek), čeljust, šija (šija, šijanka), grb (grb, grbina), pazua, žila, raka (rakav, rakajca), noga (noga, zanoga), koleno. Razume se, neke od ovih reči mogu imenovati i delove tela i drugih jedinki živoga sveta. [...] Najviše apelativa je iz grupe onih kojima se imenuju vidljivi delovi ljudskog tela (glava i njeni delovi), a od ostalih najmarkantniji {ruka, noga, koleno, pazuha)«. (Bogdanovič 2000: 127)
Isto tako, relevantnost u budućim toponomastičkim proučavanjima, osobito u poredbenim analizama i semantičkom raščlanjivanju, može imati monografija Ljudska geografija. Terensko izrazoslovje (Badjura 1953) koja donosi informacije toga tipa za slovenački jezik.
Držimo da u vezi s crnogorskom toponimijom vrijedi ponoviti da toponomastičke metafore po brojnosti nijesu nevažan dio ukupnog fonda, a po činjenici daje taj dio imena motivacijski neodvojiv od osobina lokaliteta, najčešće izgleda terena, crnogorski se toponimi uklapaju u južnoslovenske onomastičke prilike. Treba pri tome imati na pameti da je u Crnoj Gori riječ о brdovitome, planinskom, nerijetko i slabo pristupačnome ili bezvodnom pejzažu. Na terenima koje su autori ovoga rada lično obilazili i od informatora bilježili toponomastički materijal te uvidom u više ili manje bogate sadržaje crnogorske građe publikovane u raznim člancima i onomastičkim monografijama u nas i inostranstvu - veoma često je riječ o metaforičkoj funkciji anatomskih oblika u toponimiji. »Metaforická imena motivirana građom ljudskoga tijela zasnivaju se na poredbi 'reljefa' tijela s morfološkom slikom kraja koji su dovedeni u odnos« (Simunović 2002: 60). Dovode se, dakle, u vezu morfološki oblici ljudskoga tijela s morfološkim oblicima u prirodi (Simunović 2009: 153), te tako za one koji imenuju čine važno izvanjezičko polazište.
Ovome smo radu nastojali obezbijediti relevantnost u pogledu što većega obuhvata građe s oba područja crnogorske dijalekatske mape - i ševerozapadnih i jugoistočnih crnogorskih govora2. Međutim, autori rada svjesni su da njihovu analizu ograničava trenutno nepostojanje registara ili atlasa crnogorske onomastičke građe koji bi naučnici u komparativnim istraživanjima koristili. I pored te ograničavajuće okolnosti - a radi vjerodostojnijeg uvida u distribuciju ovoga tipa leksike u crnogorskoj toponimiji - autori se nakon rasprave о stanju u relevantnoj domaćoj i inostranoj onomastičkoj literaturi о ovoj temi opredjeljuju za kvantitativnu analizu podataka iz dva reprezentativna punkta: jednoga punkta iz ševerozapadnih crnogorskih govora (Župa pivska, opština Plužine - (Tijanić-Vujovič 2018)) i jednoga punkta iz jugoistočnih crnogorskih govora (Kuči, opština Podgorica (Petrovic 1988)). Takav metodološki zahvat u prikazivanju vrijednosti učestalosti i distribucije anatomske leksike u toponomastičkom fondu crnogorskoga jezika opravdava se makar dvijema činjenicama: 1) monografije u kojima su obrađena ta područja rađene su na veoma širokom prostoru velikog broja sela/naselja; 2) među dosad publikovaním onomastičkim monografijama iz crnogorske onomastike kvantitativno najviše toponomastičke građe ponudile su upravo monografije (Tijanić-Vujović 2018) i (Petrović 1988). I stoje posebno za statističku obradu podataka značajno - riječ je о područjima s kojih su istraživači zapisali gotovo identičan broj toponima.
3 Rasprava
Sagledavajući literaturu načelno se može konstatovati da se zemljišne površine, manje ili veće, zatim strane, uzvišenja ili uski prolazi u kamenjaru u procesu imenovanja povezuju s pojmovima koji se u mentalnom svijetu imenovatelj a javljaju kao asocijacija podstaknuta osobinom lokaliteta, i to dominantno izgledom terena. Primjeri koje u nastavku obrađujemo potkrepljuju prethodnu našu konstataciju i dodatno osvjetljavaju ovo polje crnogorske onomastike о kojemu se dosad nije mnogo pisalo.
3.1 Anatomski parovi ž/v - mrtav, debeo - mršav, go - kosmat u toponimui
U toponimu Živa (Vujovič 2020: 83) imenovanje kreće od antonimskoga para živ - mrtav, što potvrđuje da je ovo ime u toponomastičkoj analizi moguće objasniti kao antropomorfnu metaforu.
Bogata kategorija toponomastičkoga materijala građena je od pridjeva debeo; Debeli brijeg, Debeli ober (Vujovič 2020: 83), Debeli krš (Milović 2015: 143), Debela bukva, Debela greda, Debela međa, Debeli krš, Debeli mrginj, Debeli rt, Debelo brdo (Tijanić-Vujovič 2018: 331), Debela greda, Debela lijeska, Debela ljut, Debela rta, Debela strana, Debeli omar, Debeli potok, Debelo liješće (Šćepanović 2007: 58-9). Takođe i toponim Debeljače na području Duži, zaselak Gornje Polje.3 Specifičnost onomastičkih likova s navedenim pridjevom najpravilnije je odrediti ako se uz primarno značenje apelativa debeo podrazumijeva imenica čovjek (Mihajlović 1970), odnosno ako taj apelativ u imenima čitamo u značenju antonimski par debeo - mršav.
Toponimi ili imena Goli ober (Vujovič 2020: 83), Gola glavica, Gola strana, Gole kose, Golo brdo (Tijanić-Vujović 2018: 314-5), Gola strana, Gole strane, Golo brdo (Šćepanović 2007: 55) i Kosmatica (Vujovič 2020: 83), Kosmatica (Vujovič 2022a: 388) primjeri su u kojima se krije svojevrsni antonimski par go - kosmat, koji je, opet, moguće rastumačiti upućivanjem na čovjekovo tijelo ili djelove tijela.
3.2 Apelativi glava i glavica u toponimiji
Apelativ glavica potvrde nalazi u skoro svakome prilogu s građom s crnogorskih terena. Potvrde su, razumije se, brojne, npr. Grabova glavica. Koža glavica, Crna glavica, Makijcnska glavica, Bralctina glavica, Miličina glavica, Oblušasta glavica i sl. (Vujović 2020). Zapaža se daje oblik glavica ugrađen u dvočlane toponime. Za područje Velimlja (Podljut), opština Nikšić, utvrđeno je na osnovu građe da je u pitanu čest toponim (Milović 2015: 145). U ataru kolašinskoga sela Lugovi zabilježeni su Gorela glava, Kremeštačka glava (Vujović 2022b: 538). Istoj mikrodijalekatskoj zoni pripada kolašinsko Lipovo i u njemu zabilježeni toponimi: Ćelave glavice (na Sinj avini), Đevojačka glava (vrh na Sinj avini), Glave rašačke, Goveđa glava (na Sinj avini), Javorova glava, Jovovića glave, Kneške Glave, Opaljena glava, Šuplja glava (Vujović 2022a: 383-94). Ataru sela Duži, zaselak Gornje Polje, pripada likovi Slijeva glavica, Mala glavica i Velja glavica, kao i toponim Glava Pekovićač Građa iz sela Vuči Do daje potvrde Glavica (vrh Bratogošta) (Vujović 2019: 357) \Masova glavica (Vujović 2019: 360). Toponimija Šekulara daje potvrde: Borova glava, Glavica, Jankova glava, Peričeva glavica (Došljak 2020: 27-40).
Tek u rijetkim radovima govorilo se i о jednome značajnom pitanju crnogorske onomastike, i ne samo crnogorske, a tiče se rasprostranjenosti apelativa glava i apelativa glavica. Mnogi istraživači su naglašavali značaj rasvjetljavanja toga problema, među njima i Mitar Pešikan, pa tvrdnju toga dijalektologa i nakon više decenija od njegovih terenskih ispitivanja mi na materijalu tri čevska sela Barjamovice, Velestova i Marko vina, opština Cetinje, potvrđujemo zaključkom da oblik glava kao apelativ mi nijesmo zabilježili na terenu spomenutih sela. Treba, dakle, konstatovati, idući za onim stoje Mitar Pešikan primijetio, da i novije bilježenje građe na terenima Katunske nahije potvrđuje termin glavica kao oronimijski termin, dok se za oblik glava na rečenome području to nikako ne može reći. Oblik glava je, čini se, nešto prisutniji u toponimiji krajeva koji pripadaju severozápadním crnogorskim govorima, mada ne ni u svim mikrodijalekatskim područjima koja ubrajamo u severozápadne crnogorske govore, npr. u toponimiji Župe pivske u poređenju s velikom rasprostranjenošću imena s formom glavica - apsolutno je zanemarljiv broj primjera s apelativom glava. Na primjer, u toponimiji Bjelopavlića i Pješivaca termin glavica javlja se 21 put, a imena s oblikom glava svega tri puta (Cupić 1994; Petrovic 1972). Tvorbeni potencijal našega jezika od apelativa glavica potkrijepljen je velikom frekvencijom u složenicama na prostoru Bjelopavlića: Zaglavice, Međuglavice, Podglavice, Strmoglavica (Cupić 1994: 231-2).
U toponimiji Drobnjaka srijeću se oba apelativa (Šćepanović 2007: 53-4), i to s posvjedočenim znatno većim brojem potvrda imenā od apelativa glavica. Oblik glavica, da to i istaknemo, u toponimiji Katunske nahije nije deminutiv. Dijalektolog Mitar Pešikan daje objašnjenje za stanje u toponomastičkome materijalu iz jednoga dijela cetinjske opštine i veli daje »u Katunskoj Nahiji normalan naziv glavica, koji nije deminutivnog značenja« (Pešikan 1976: 99). Dragomir Vujičič u analizi apelativa na području Jezerske visoravni kod Žabljaka nalazi daje vremenom izgubljena ta veza termina glavica s početnim oblikom (deminutiv oá glava) (Vujičič 1976). Za toponim Glavica u hrvatskoj onomastičkoj literaturi nalazimo daje »toponomastička metafora od apelativa glava (prasi, ^golva), a označuje uzvišeni predio na vrhu staroga dijela mjesta. Vrlo je čest toponim kojim se naznačuje konfiguracija terena« (Lozić-Knezović, Marasović-Alujevič 2012: 132).
3.3 Apelativ lice u toponimiji
Apelativ lice u toponimiji Velestova ugrađen je u ime za djelove planine Kopitnik (Vujovič 2020: 84). Kao geografski termin široko je rasprostranjen u crnogorskoj toponimiji. Mato Pižurica ističe da u Rovcima označava »ravnu i golu kosu brda, ili planine« (Pižurica u: Mihajlović 1970: 20),5 dok na durmitorskome području znači »nagnuto zemljište, obično travno, pod livadom bez kamena« (Stanić 1969: 67). Kad imamo u vidu položaj lokaliteta na koji se odnosi naš primjer i tome dodamo opis terena kakav je dat u radovima Pižurice i Stanica, apsolutno je tačno da su »ovakvi nazivi u direktnoj vezi sa mesnom geografskom situacijom, to jest, jedan deo nekog brega mogao se nazvati lice samo u odnosu na neke objekte pored njega (selo, susedno brdo, nekakav obeležen teren i si.)« (Mihajlović 1970: 20). U kolašinskome Lipovú je toponim Lica Džajovića (Vujović 2022a: 389), a takvo se ime srijeće i u naseljima Župe pivske (Tijanić-Vujović 2018: 141). U Drobnjaku je Lice »dio okomite padine, često teško pristupačan, vrletan. Zastupljeno na svim punktovima« (Šćepanović 2007: 82).
3.4 Apelativ grlo u toponimiji
Toponim Dvogrla (Vujovič 2020: 84) primjer je zabilježen u Velestovu, a opis lokaliteta (odnosno objekta) na koji se ime odnosi, ima značenje otvora i prostora kroz koji se ulazi u udubljenje, tj. pećinu (isto tako u Kucima - Dvogrljica »jama sa dva ulaza« (Petrovič 1988: 58). Grada iz Bjelopavlića takođc potvrđuje prisustvo ove forme u toponimiji: Dvogrlica, za koju složenicu istraživač ističe da drugi dio čini grlo a ne grlica (Cupić 1994: 229). U Kucima je Grlo (više toponima) »tesnac između dva brda, uzan prevoj« (Petrovič 1988: 54). Na prostoru Drobnjaka posvjedočene su varijante Grlac, »vrtača« (Šćepanović 2007: 57), Grlić, »izvor, usijek, dolinica« (Šćepanović 2007: 57).
3.5 Apelativ noga u toponimiji
Toponim Zanoga (Vujovič 2020: 85) iz registra naše građe srijeće se i u drugim krajevima Crne Gore. Vrijedno je imati na pameti ne samo u primjeru ovoga apelativa već i inače kad je crnogorska onomastika u pitanju - radikalnu izmjenu socijalne slike većine crnogorskih sela, paje na uputiti na značenje koje ima u Rovcima »suženi kraj njive ili livade, gde se okreću volovi prilikom oranja« (Pižurica u: Mihajlo vic 1970: 40)6 ili u Pivi: »danas sc u Pivi svijest о značenju ovog naziva gubi; mogao bi se posmatrati u vezi sa do skoro živom metaforom pod nogom« (Tijanić-Vujovič 2018: 156). Istraživači na korpusu drobnjačke toponimije konštatujú »naziv zastupljen skoro na svim punktovima« (Sćepanović 2007: 66). U Kucima je Nogatica (Petrovič 1988: 98). Toponimija Bjelopavlića u više sela nudi potvrde lika Zanoga (Cupić 1994: 231).
3.6 Drugi apelativi ovoga tipa posvjedočeni u toponomastičkim metaforama
Na terenu je zabilježen toponim Pizdača - dolina (Vujovič 2020: 82). Naspram lokaliteta koji je tako imenovan nalazi se Kurtača, parcela kaja je nekad takođe obrađivana (Vujovič 2020: 82-3). Istraživači različito gledaju na primjere toga tipa. Primjeri toga tipa smatrani su opscenim imenima, dok, na primjer, neki naučnici u njima nalaze tragove daleke (paganske) prošlosti. »Ovakva imena mogu se tumačiti na mnoge načine, alije ovde karakteristično upravo to da ovi delo vi tela о kojima je reč ne predstavljaju opscena imena, već sasvim obične nazive, bar za ono vreme kada su nastala« (Mihaj lović 1970: 42). Onomastičari su u ranijim generacijama rijetko, više uzgredno, analizirali primjere iz te grupe, a kad je građa u pitanju kao daje postojala saglasnost da se tek selektivno publikuje budući daje smatrana leksikom neprimjerenom za knjigu. U Drobnjaku su likovi Kurčeva glavica i Kurozeb (Sćepanović 2007: 79), Pizda, Pizdina prodo (Šćepanović 2007: 97). Lik Kurozeb zabilježen je i u Bjelopavlićima, uz koji se kaže »s napomenom da drugi dio složenicc može biti i particip ozebao i glagol zepsti« (Cupić 1994: 228).
U toponimiji Kotora i okoline posvjedočeni su primjeri za toponimijske metafore: »U ovoj su se skupini toponima odrazili nazivi dijelova ljudskoga tijela (bok i lice) i unutarnjih organa (trbuh i ždrijelo)« (Vidović 2019:105). U poglavlju svoje monografije u kojemu se bavi toponomastičkim metaforama na prostoru Župe pivske autorka Mara Tijanić-Vujović daje ijednu na temelju ličnog utiska opštu i tačnu konstataciju: »U vrlo metaforičnom narodnom govoru mora biti dosta i toponomastičkih metafora« (TijanićVujović 2018: 189). Iz publikovane građe s područja Župe pivske, opština Plužine, srijeću se ovi geografski nazivi koji su u procesu imenovanja u vidu toponomastičkih metafora potvrđena u apelativima i imenima. Neki od njih su: kuk. »uvijek stijena oštrog vrha, sa strana uzdignuta u odnosu na prostor, ova toponomastička metafora prešla je u geografski termin« (Tijanić-Vujović 2018: 141); rame·, »naziv označava potes što se vertikalno uzdiže čitavom dužinom neke padine, pri vrhu je širi; ova toponomastička metafora u pivskom govoru je živ geografski termin« (Tijanić-Vujović 2018: 143); rbat: »vertikalni, uzduž izdignuti krš ili kosa, malo ispupčen te liči na kičmu; za svako vertikalno uzvišenje, oštrih ivica, reći će se rbat« (Tijanić-Vujović 2018: 143); rebro·. »oštri grebeni krša ili uzvišenja oštrih ivica« (Tijanić-Vujović 2018: 143).
Toponomastički materijal Drobnjaka, predio ispod Durmitora, daje potvrdu za apelativ i ime Kuk - »obično obrasla padina, proplanak ili omanja žaravau u strani. Veći kamen u strani. Zastupljeno skoro na svim punktovima« (Šćepanović 2007: 78). S istoga terena durmitorskih sela potiče toponim Bikov kuk.1
U repertoaru tvorbenih tipova u crnogorskoj toponimiji prepoznajemo i složenice u čijim strukturama kao drugi dio stoje brada i zub(i): Blagobrada, Vrljezubi (»vrhovi oštrog kamenjara, premda se u našem slučaju radi о 'promjeni motiva', jer su u pitanju njive, odnosno obradive površine« (Cupić 1994: 229)). lakoje istraživanje bjelopavlićke toponimije radio na temelju velikog korpusa (oko 4000 toponomastičkih jedinica), Drago Ćupić je objašnjenje strukture nekih složenice ostavio kao otvoren problem dodajući da mu »nije jasna njihova morfemska struktura« (Cupić 1994: 229). Primjerima za koje veli »morfološka i semantička, tj. etimološka analiza dale bi, ovdje, vjero vatno interesantne podatke« (Cupić 1994: 229) - Cupić dodaje i ove: Blagobrada, Vrljezubi, Kurozeb, Celopek, Zanoga (Cupić 1994: 229).
Forma Kita u crnogorskoj toponimiji potvrđena je i u jugoistočnim crnogorskim govorima i u govorima severozapadnih područja Crne Gore. Na području sela Vuči Do (opština Nikšić) su Kita, Kite (Vujović 2019: 359). Takođc i u Broćancu postoji Kita (Petrovič 1972: 56). U Drobnjaku je Kita »istureni vrh brda ili nekog uzvišenja« (Šćepanović 2007: 74).
U crnogorskim toponimima posvjedočena je i forma Pleče »izbačeni zapadni dio otejep Ljuti (Zaljutc). Podsjeća na pleće« (Milovic 2015: 152). Za prostor Župe pivske koristi se u značenju: pleče »strma strana, malo uže pri vrhu te liči na, ova toponomastička metafora u pivskom govoru je prešla u geografski naziv, ali nije apelativ« (Tijanić-Vujović 2018:142). Takođe i za Drobnjak: Pleče - »veoma čest naziv za gornji dio strme padine, golet ili stranu« (Šćepanović 2007: 98). U selu Duži, zaselak Gornje Polje, nalazi se lokalitet s imenom Malo pleče? Pokazalo se u pogledu distribucije da je ta forma široke rasprostranjenosti na prostoru crnogorske toponimije.
4 Statistički pregled anatomske leksike u crnogorskoj toponimiji
Dokumento vanj e proučavanja anatomske leksike u crnogorskoj toponimiji zaokružujemo statističkim uvidom u toponomastičkc činjenice iz dva odabrana punkta. Kako se da zapaziti, kako smo i ranije istaknuli u obrazloženju same metodologije rada, punktovi pripadaju različitim dijalekatskim zonama, oba su za crnogorske prilike velika područja i oba su ponudila gotovo identičan broj toponima.
Odabrani punkt Kuci broji 123 naseljena mjesta (sela i zaseoci) i na tome području zapisano je 7370 toponima (Petrovič 1988). Od toga broja toponima imena što su građena prema anatomskoj leksici ima 221, što čini 3 % toga tipa toponima u ukupnome fondu građe s toga područja.
Analiza pokazuje da distribucija apelativa unutar anatomske leksike potvrđuje da glavica sa 64,71 % ima najveću procentualnu zastupljenost u toponimiji, dok su prema statističkoj obradi učestalosti s najmanjom zastupljenošću od 0,45 % potvrđeni čelo, lakat, noga, pleče.
Odabrani punkt Župa pivska obuhvata 62 naselja (manjih i većih, stalnih i povremenih naselja (Tijanić-Vujović 2018)) i na tome području zapisano je 7365 toponima. Od ukupnoga broja toponima imena građena prema anatomskoj leskici 267, što predstavlja 3,63 %.
Među apelativima od anatomske leksike na ovome području prepoznaje se apelativ glavica s posvjedočenom najvećom vrijednošću (41,20 %), pa do apelativa zub s procentualno najmanjom vrijednošću (0,37 %) učešća u ukupnom fondu ispitivane građe.
Komparativno sagledan toponomastički materijal u vidu statističkih vrijednosti potvrđuje ujednačenu distribuciju apelativa od anatomske leksike u crnogorskoj toponimiji u oba dijalekatska područja crnogorskoga jezika.
5 Zaključna razmatranja
Na temelju ovako izdvojenih toponima razvidno je da termina iz anatomske leksike u tvorbenim modelima crnogorske onomastike nije mali broj, a njihova se distribucija može pratiti na ukupnome prostoru crnogorske onomastike. U toj kategoriji crnogorskih toponima brojni su apelativi svoju etimološku identifikaciju ugradili u toponomastičku metaforu koja će postati osnovnim obilježjem imena što su na taj način postala. Sistematsko čitanje nekih toponima, osobito primjera u kojima bi se, eventualno, mogao u tragovima kriti i kakav paganski običaj, nosi rizik od pogrešnoga usmjerenja narodnim etimologisanjem.9 Mnoge onomastičke pojedinosti dale bi se navesti uz spomenute toponime (ili kategorije toponima), no za sve je njih primarno karakteristično da su nastajali u užim mikrodijalekatskim cjelinama crnogorskoga jezika. Potvrde svih u ovome radu izdvojenih crnogorskih toponima iz konkretnih su izvora s terena, dakle nijesu knjiškoga porijekla ili ekscerpirani iz istorijske građe. Spro vodenj em komparativne analize građu smo tretirali s aspekta njezinih opštecrnogorskih onomastičkih karakteristika. Sprovodeći naučni pristup po tome metodu stvaraju se uslovi za izradu i frekvencijskoga registra ovoga tipa leksike. Ipak, pred crnogorskom je filologijom (koautorski s kartografima) i dalje otvoren zadatak kompletiranja pojedinačnih i objedinjavanja svih u jedinstven registar dijalekatske leksikografije i onomastike, što će ih uz kompatibilnost sa savremenim tehnologija učiniti dostupnijim u e-formi, na koji način će vidljivost ovih sadržaja pred domaćim i inostranim istraživačima postati nemjerljivo veća. Imajući u vidu da se imena na karte često unose bez konsulto vanj a s jezikoslovcima, istovremeno treba istakuti i to da je u crnogorskoj, kao i inače u slovenskoj onomastici, osobito prepoznat problen službene standardizacije izvornih onomastičkih likova.
Statistička obrada pokazuje da distribucija apelativa od anatomske leksike u toponimi]"i oba dijalekatska područja crnogorskoga jezika ima približne vrijednosti j - u jugoistočnome dijelu 3 % a u ševerozapadnome dijelu 3,63 %. Unutar ovih vrijednosti potvrdili smo takođe vrlo približnu procentualnu raspoređenost pojedinačno svih apelativa od anatomske leksike. Međutim, znatniju razliku u toponimiji ova dva crnogorska područja nalazimo u činjenici da u odabranome punktu jugoistočnih crnogorskih govora apelate lice i rame uopšte ne registruj crno, dok su ta dva apelativa u punktu sa severezapadnog dijalekatskoga područja prisutna: lice - 2,62 %, rame - 4,87 %.
Budući da »realizacija opšteg toposemantičkog modela zavisi od osobina denotata koje su motivisale nominaciju svakog posebnog toponima, a očituje se u leksičko-semantičkom potencijalu tog toponima« (Hadžimejlić 1987:182) te uz podrobno sagledavanje dostupne literature i kvantitativne analize toponima od anatomske leksike i apelativa u anatomskoj leksici - zaključujemo da govorni predstavnici iz ukupnosti anatomske leksike potvrđene u crnogorskoj onomastici za imenovanje kakvoga geografskog objekta dominantno koriste nazive spoljnih djelo va ljudskoga tijela.
Konačno, dopunu i širenje informacija iz ovoga rada moguće je tražiti u neophodnim sistemskim uporednim analizama s rezultatima iz drugih štokavskih standardnih jezika kakve dosad još nijesu sprovedene.
POVZETEK
Črnogorski toponimi ponujajo raziskovalcem dragocen korpus imen, ki so izpeljana iz anatomske leksike. Apelativnih metafor, ki se nanašajo na dele človeškega telesa, ni malo, v glavnem pa so v zvezi z naslednjimi apelativi: glava, glavica, lice, grlo, noga, kuk, rame, rebro, kita, pleče itd. Z majhnimi razlikami jih najdemo po vsem črnogorskem ozemlju. Z ozirom na mikrodialektične specifičnosti izbranega korpusa apelativo v in toponimov jih je še posebej pomembno gledati v kontekstu črnogorske dialektologije.
V onomastiki je znano, da se v procesu poimenovanja določene lokalitete povezujejo s pojmi, ki se v mentalnem svetu imenovalca pojavljajo kot asociacija, podprta z lastnostjo lokalitete, predvsem z videzom terena. Ni dvoma, daje poimenovanje tega tipa toponimov v neposredni zvezi z morfologijo terena. Ta sistem se potrjuje tudi s tako imenovanimi antropomorfnimi metaforami, njihova konkretizacija paje vidna v toponimih, katerih nastanek povezujemo z antonimnimi pari živ - mrtav, debeo - mršav, go - kosmat itd.
Gradivo, ki ga ta članek analizira, ni knjižnega izvora, pač paje bilo zabeleženo v novejšem času na črnogorskem terenu. Gledano strogo onomastično črnogorski toponimi tega tipa po svojih glavnih karakteristikah ne odstopajo od splošnega južnoslovanskega stanja. Apelativi in apelatívne metafore, ki jih obravnava ta članek, izpričujejo številne leksično-semantične možnosti, govorni predstavniki pa iz celovitosti anatomske leksike, potrjene v črnogorski onomastiki za poimenovanje kakšnega geografskega objekta, dominantno uporabijo nazive zunanjih delov človeškega telesa.
1 Crnogorska onomastika disciplina je montenegristike čiji je razvojni put dug ali specifičan u tome smislu stoje bio obilježen vrlo kasnom uspostavom crnogorskih institucija (akademija nauka, univerzitet i dr. institucije su koje su se počele formirati 1970-ih, da bi, na primjer, institut za crnogorski jezik bio otvoren tek 2010). Za sve to vrijeme proces о kojemu govorimo usmjeravanje neadekvatnim imenovanjem onomastičke građe s crnogorskoga jezičkog terena i njezinim smještanjem u korpus srpskoga jezika. U pogledu afirmacije imena i autentičnoga identiteta crnogorskoga onomastičkog materijala - tek će krajem XX i prvih godina XXI vijeka pojaviti se više autora koji ukupna postignuća u toj disciplini kontekstualizuju spram interesa crnogorske onomastike i montenegristike u cjelini (Krivokapič, Draskovic 2021; Vujovič 2014).
2 Crnogorska filologija 2017. godine dobila je precizno urađenu Dijalektologiju crnogorskoga jezika a njezin je autor jezikoslovac Adnan Čirgić (Cirgić 2017). Radi što ilustrativnijega načina predstavljanja građe, odnosno radi što preciznijega geografskog lociranja područja s kojega toponimi potiču, na kraju članka prilažemo i kartu na kojoj se posve jasno vidi podjela crnogorskih govora i sva veća područja važna za proučavaoce crnogorske dijalektologije.
3 Toponim je na terenu zabilježio Goran Drinčić.
4 Oveje toponime na terenu potvrdio Goran Drinčić.
5 Rad Mata Pižurice Leksika rovačkog govora - citiramo prema radu Velimira Mihajlović (1970).
6 Mato Pižurica, Leksika rovačkog govora - citirano prema (Mihajlović 1970: 40).
7 Na području sela Duži (zaselak Gornje Polje) potvrdio ga Goran Drinčić.
9 Koliko je izazova pred današnjim proučavaocima naše tradicijske kulture, u prvome redu problem nepouzdanih izvora i tumačenja, a uz njih ide i ukorijenjivanje novih tradicija itd. - najbolje se u crnogorskom primjeru vidi iz knjige Natprirodna bića u tradicijskoj kulturi Crnogoraca autora Adnana Cirgića (2018).
Bibliografija
Rudolf Badjura, 1953: Ljudska geografija. Terensko izrazoslovje. Ljubljana: Državna založba Slovenije.
Nedeljko Bogdanovič, 2000: Anatomska leksika u makedonskoj geografskoj terminologiji. Južno slovenski filolog 56. 125-30.
Adnan Cirgič, 2017: Dijalektologiju crnogorskoga jezika. Cetinje: Fakultet za crnogorski jezik i književnost.
Adnan Cirgič, 2018: Natprirodna biča u tradicijskoj kulturi Crnogoraca. Cetinje: Fakultet za crnogorski jezik i književnost.
Drago Cupić, 1994: Složenice u bjelopavlićkoj mikrotoponimiji. VIII, jugoslavenska onomastička konferencija i II. lingvistički skup Boškovičevi dani. Ur. Milosav Babović. Podgorica: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. 227-33.
Draško Došljak, 2020: Mikrotoponimija Sekulara. Lingua Montenegrina 25. 27^10.
Larisa Grčić-Simeunovič, 2007: Suvremena toponimija К. О. Sušak. Čakavska rič 35/2. 349-77.
Jasna Hadžimejlić, 1987: Opis semantičkog modela toponima. Književni jezik 16/3-4. 181-8.
Petar Krivokapič, Nada Draskovic, 2021: Crnogorski jezik 1768-2020: bibliografija. Podgorica, Cetinje: Fakultet za crnogorski jezik i književnost i Narodna biblioteka „Radosav Ljumović".
Katarina Lozić-Knezović, Marina Marasović-Alujevič, 2012: Toponimija mjesta Mravince. Folia onomastica Croatica 21. 121^16.
Katarina Lozić-Knezović, Marija Radostić, 2016: Toponimija naselja Gata. Lingua Montenegrina 18. 81-98.
Katarina Lozić-Knezović, 2019: Toponimija Kaštel Sućurca. Upočetku bijaše ime. Ur. Marina. Marasović-Alujevič, Antonela Marić. Split: Filozofski fakultet u Splitu. 59-82.
Marina Marasović-Alujevič, Katarina Lozić-Knezović, 2018: Toponimija otoka Drvenika i Ploče. Split: Filozofski fakultet.
Velimir Mihajlović, 1970: Anatomska leksika u srpskohrvatskoj onomastici. Zbornik za filologiju i lingvistiku 13/2. 7-49.
Radomir Milovic, 2015: Zavičajni onomastikon. Tragom toponimije i antroponimije Velimlja. Nikšić.
Mitar Pešikan, 1976: Značaj praćenja jezičkih elemenata koji se ponavljaju u mikrotoponimiji. Prva jugoslavenska onomastička konferencija. Ur. Janko Đonović. Titograd: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. 95-103.
Dragoljub Petrovič, 1972: Mikrotoponimija gornjih Pješivaca i Broćanca. Prilozi proučavanju jezika 8. 47-70.
Dragoljub Petrovič, 1988: Toponimija Kučą. Onomatološkiprilozi 9. 1-165.
Milija Stanič, 1969: Uskočka toponimija. Onomastica jugoslavica 1. 66-77.
Petar Simunović, 2002: Metaforičnost u toponimiji zadarsko-šibenskih otoka. Čakavska rič 30/1-2. 55-62.
Petar Šimunović, 2009: Uvod u hrvatsko imenoslovlje. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga.
Mara Tijanić-Vujović, 2018: Toponimija Župe pivske. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti.
Božidar Vidoeski, 1999: Geografska terminologija vo dijalektite na makedonskiot jazik. Skopje: MANU.
Domagoj Vidovič, 2019: Pogled u toponimiju Kotorskoga zaljeva. Studia lexicographica 13. 97-122.
Domagoj Vidovič, 2021: Toponimija Trebinjske šume i Površí. Folia onomastica Gro atica 30. 167-217.
Dragomir Vujičič, 1976: Bogatstvo geografskih apelativa na području Jezerske visoravni. Prva jugoslavenska onomastička konferencija. Titograd: Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. 25-31.
Novica Vujovič, 2014: Prilog crnogorskoj onomastičkoj bibliografiji. Lingua Montenegrina 14. 3-25.
Novica Vujovič, 2016: Apelativi u crnogorskoj toponimiji. Matica 65. 199-214.
Novica Vujovič, 2019: Toponimi sela Vuči Do. Lingua Montenegrina 23. 356-66.
Novica Vujovič, 2020: Onomastika Barjamovice, Velestova i Markovine. Cetinje: Fakultet za crnogorski jezik i književnost.
Novica Vujovič, 2022a: Kolašinsko Lipovo u svijetlu toponima. Matica 91. 383-94.
Novica Vujovič, 2022b: Toponimi kolašinskoga sela Lugovi. Lingua Montenegrina 30. 537-40.
You have requested "on-the-fly" machine translation of selected content from our databases. This functionality is provided solely for your convenience and is in no way intended to replace human translation. Show full disclaimer
Neither ProQuest nor its licensors make any representations or warranties with respect to the translations. The translations are automatically generated "AS IS" and "AS AVAILABLE" and are not retained in our systems. PROQUEST AND ITS LICENSORS SPECIFICALLY DISCLAIM ANY AND ALL EXPRESS OR IMPLIED WARRANTIES, INCLUDING WITHOUT LIMITATION, ANY WARRANTIES FOR AVAILABILITY, ACCURACY, TIMELINESS, COMPLETENESS, NON-INFRINGMENT, MERCHANTABILITY OR FITNESS FOR A PARTICULAR PURPOSE. Your use of the translations is subject to all use restrictions contained in your Electronic Products License Agreement and by using the translation functionality you agree to forgo any and all claims against ProQuest or its licensors for your use of the translation functionality and any output derived there from. Hide full disclaimer
© 2024. This work is published under https://creativecommons.org/licenses/by/4.0/ (the “License”). Notwithstanding the ProQuest Terms and Conditions, you may use this content in accordance with the terms of the License.
Abstract
U radu se analiziraju crnogorski toponimi izvedeni prema anatomskoj leksici s ciljem utvrđivanja odnosa apelatívne riječi i toponima. Utvrđena je veza morfologije ljudskoga tijela s morfologijom terena kao izvanjezički kontekst u kojemu se dešava imenovanje. Konstatován je bogat fond anatomske leksike posvjedočen u različitim tipovima tvorbe u crnogorskoj onomastici. Metodološki osnov ovoga rada autori su potpunili analizom onomastičke građe u kontekstu opštecrnogorskih dijalekatskih i onomastičkih činjenica, zaključujući da su u imenovanju geografskih objekata dominantno korišćeni nazivi spoljnih djelova ljudskoga tijela.