Content area
Predmet istraživanja ove doktorske disertacije je Vajldovo shvatanje umetnosti, njene prirode i funkcije, izloženo u njegovim kritičkim ogledima u knjizi Namere (1891), esejima Duša čovekova u socijalizmu (1891) i De profundis (1905), i „Predgovoru“ za roman Slika Dorijana Greja (1891), kao i prikazivanje umetnosti i uloge umetničkih dela u njegovoj prozi: romanu Slika Dorijana Greja (1891), zbirci pripovedaka Zločin lorda Artura Sevila i druge priče (1891) i dvema zbirkama bajki Srećni princ i druge priče (1888) i Kuća narova(1891).
U uvodnom poglavlju odredili smo termine “shvatanje umetnosti” i “prikazivanje umetnosti”. Pod shvatanjem umetnosti podrazumevamo stavove koje je Vajld u vezi sa književnošću i umetnošću, njihovom prirodom i funkcijom, izložio u svojim esejima i „Predgovoru“, a pod prikazivanjem umetnosti podrazumevamo kakvu ulogu imaju umetnička dela u Vajldovoj prozi, kao i stavove o umetnosti koje iznose likovi u njegovom jedinom romanu, pripovetkama i bajkama.
U drugom poglavlju predstavili smo istorijski pregled dosadašnjih istraživanja Vajldovog shvatanja umetnosti i književnosti. Počeli smo sa prvim anonimnim prikazima zbirke Namere u časopisima Pall Mall Gazette (List Pal Mal) i Athenaeum (Ateneum)i studijom Artura Rensoma (Arthur Ransome); potom smo skrenuli pažnju na studije iz druge polovine XX veka autora kao što su Džordž Vudkok (George Woodcock), San Žuan Epifanio (San Juan Epifanio) i Ričard Elman (Richard Ellmann). Osim toga, predstavili smo i tekstove biografske prirode Džejmsa Lejvera (James Laver), Martin Fajdoua (Martin Fido) i Džona Stouksa (John Stokes). Na kraju ovog poglavlja, predstavili smo Vajldovo shvatanje umetnosti kako ga vide Džulija Pruit Braun (Julia Prewitt Brown) i Heder Markovič (Heather Marcovitch).
U trećem poglavlju analizirali smo Vajldova četiri kritička ogleda prvobitno objavljene u časopisima: “Istina maski” (1885), “Propast laganja” (1889), “Pero, olovka i otrov” (1889) i “Kritičar kao umetnik” (1890), a potom sakupljene u jednu knjigu pod naslovom Namere. Potom smo predstavili Vajldovo shvatanje umetnosti u njegovim esejimaDuša čovekova u socijalizmu i De profundis. Na kraju ovog poglavlja metodom pažljivog čitanja analizirali smo Vajldov „Predgovor“ za roman Slika Dorijana Greja. Kao glavne ideje koje Vajld iznosi o umetnosti pojavljuju se tri stava: umetnost je lepa; oblast umetnosti odvojena je od oblasti morala; glavna funkcija umetnosti je ili zabava ili uteha (la consolation).
U četvrtom poglavlju na osnovu dobijenih rezultata interpretirali smo estetske kvalitete i estetičke principe Vajldove proze. Posebnu pažnu pri analizi obratili smo na postupak dekorativne arabeske. Prvo smo analizirali roman Slika Dorijana Greja i njegovih pet segmenata: pozorišnu umetnost i sudbinu glumice Sibile Vejn; slikarstvo Bazila Holvarda; „teoriju“ Lorda Hernija; jedanaesto poglavlje romana i „žutu knjigu“ koju Dorijan dobija od lorda Henrija; a na kraju funkciju koju portret ima u romanu. Na osnovu analize romana pokazalo se da se Vajld u prozi ne pridržava svojih najvažnijih shvatanja iznetih u esejima. Potom smo predstavili zbirku Zločin lorda Artura Sevila koja kao negativan dokaz ide u prilog našoj tezi da se Vajld pri pisanju proze („fiction“) nije držao svojih larpurlartističkih načela. Na kraju ovog poglavlja analizirali smo bajke iz Vajldovih zbirki Srećni princ i druge priče i Kuća narova..
U zaključku smo uporednom analizom Vajldovih shvatanja umetnosti datih u ogledima i prikazivanjem umetnosti u njegovoj prozi pokazali da se Vajld kao kritičar i kao umetnik ne može posmatrati isključivo kao pripadnik pokreta larpurlartizma, odnosno da se Vajld u prozi nije držao svojih estetičkih načela proklamovanih u ogledima.