Content area
APSTRAKT: Polazeći od značaja koji neomarksistička teorija daje analizi urbane politike kao specifičnom kompromisu neoliberalizma i neomenadžerijalizma kojim se drastično narušavaju socijalna i druga graðanska prava i radikalizuje pitanje čiji je grad i ko na njega ima pravo, u radu se najpre razmatra Lefevrov koncept prava na grad u akademskom polju i iz perspektive urbanih socijalnih pokreta i diferencijalnih prostornih praksi. Naredni deo rada ilustruje osujećivanje prava na grad kao ishod neoliberalnog urbanog planiranja u Beogradu/Srbiji poslednjih decenija prevashodno na osnovu istraživanja neprofitne organizacije Ministartsvo prostora koja svoju kritičku analizu zasniva na konceptima bliskim Lefevrovom pojmu prava na grad. U zaključnoj diskusiji sintetizuju se neka pitanja značajna za razumevanje (ne)mogućnosti da graðani utiču na kvalitet života u svojim gradovima i ostvaruju pravo na grad u neoliberalnom kontekstu uopšte, kao i u Beogradu/Srbiji.