Content area
Ovom tezom se istražuje sociolingvistički status bosanskog jezika na užem i širem području Kosova, kroz sinhronijsku i dijahronijsku perspektivu. Analizirajući arhivske dokumente, pravne propise, obrazovne programe i savremene izvore, rad prati upotrebu i društveni položaj bosanskog jezika na datom području, još od perioda Kosovskog vilajeta pa sve do savremenog trenutka. Poseban fokus u radu je stavljen na savremeni period kao vrijeme povratka bosanskog jezika na društvenu scenu, u konkretnom slučaju i među Bošnjacima na području Kosova, i to kroz analizu ključnih statusnih pitanja bosanskog jezika na području Kosova i popratnih dešavanja sredinom devedesetih godina prošlog vijeka. Istraživanje pokazuje da bosanski jezik ima pozitivan status unutar trenutne kosovske jezičke politike, ali je još uvijek izazov govoriti o statusu unutar kosovskog društva u cjelini, s obzirom na bosanski jezik kao jezik bošnjačke nacionalne manjine. Dio rada stavlja u fokus i pravni okvir i međunarodne ugovore koji garantuju zaštitu manjinskih jezika, ali i na stvarne prakse u obrazovanju, medijima i javnom životu. Također, rad istražuje stavove govornika bosanskog jezika i njegovoj održivosti i važnosti za očuvanje njihovog nacionalnog identiteta. Analiza nastavnih planova i književnih djela na bosanskom jeziku dodatno osvjetljava njegovu ulogu u obrazovnom sistemu na području Kosova. Pored sinhronijske analize aktuelnog položaja bosanskog jezika, u radu se detaljno ispituje i njegov historijski kontinuitet i upotreba, kroz arhivske zapise i druge dokumente koji potvrđuju prisutnost bosanskog jezika na širem području Kosova u posljednja dva vijeka. Prikazani rezultati doprinose boljem razumijevanju položaja bosanskog jezika u višejezičnom i multietničkom kontekstu društvenog uređenja na području Kosova, istovremeno naglašavajući važnost njegove afirmacije kako na lokalnoj, tako i u regionalnoj perspektivi.