Content area
ABSTRAKT: U ovom radu autor se bavi sociologijom Zigmunta Baumana koju sagledava kao mnogustrukost pristupa, to jest kao sociološku misao sastavljenu iz različitih izvora i uticaja. Iako eklektička i hibridna, Baumanova sociologija nije izgubila na svojoj autentičnosti. Rad predstavlja jedan skromni pokušaj da se iz mnoštva raznorodnih tema kojima se Bauman bavio sačini okvirna celina jedne kritičke i angažovane javne sociologije. Ove odlike predstavljaju najtrajnija i najsnažnija obeležja celokupne Baumanove sociologije, bez obzira na njen razgranati tematski sadržaj, teorijsku heterogenost i metodološke neujednačenosti. Bez namere da bude originalan i strogi sociološki diskurs, Baumanova sociologija postmodernosti je pokazala kako se mogu koristiti sociološki klasici u interpretaciji fluidnog modernog društva. Autor naglašava da kod Baumana postoji snažan zahtev da se klasična sociologija sa svim svojim istorijski nataloženim problemima i teorijsko-metodološkim infrastrukturnim podvojenostima i ograničenjima prevaziðe; da se istovremeno održi veza s njenim temeljima, ali i da se u tim temeljima pronaðu prostori za nove interpretativne sheme, za jednu novu hermeneutiku i za jezik novih metafora. Taj Baumanov metaforični jezik, koji će naići i na kritiku, istraživački je napor i svesni rizik da se prodre u stvarni društveni život konkretnih ljudi i njihovih praksi.