Headnote
U radu se iz multimodalne perspektive analiziraju uvodna i završna sekvenca prve epizode popularnog čileanskog videobloga „HolaSoyGerman" objavljenog na platformi YouTube. Dva su temeljna istraživačka pitanja u radu: (1) kojim multimodalnim radnjama i intermodalnim odnosima autor ostvaruje vezu s publikom, tekstom i ko(n)tekstom?; i (2) na koje načine multimodalne radnje stvaraju modalnu gustoću, istovremeno se dopunjuju i sekvencijski izmjenjuju? Da bismo odgovorili na istraživačka pitanja, temeljimo se na postavkama analize multimodalne (inter)akcije (Norris 2004) i sociosemiotike (Adami 2009a; Kress 2010; Kress i van Leeuwen 2001) i multimodalna obilježja promatramo iz perspektive interaktivnih multimodalnih odnosa izmeðu sudionika interakcije, teksta i ko(n)teksta platforme YouTube. Kvalitativna multimodalna analiza pokazuje da u uvodnom i završnom dijelu teksta autor poseže za višestrukim upućivanjima na interaktivne opcije na platformi, adresiranjima gledatelja i referiranjima na tekstni i ko(n)tekstni sadržaj. Autor ove radnje ostvaruje učestalim ponavljanjima komunikacijskih modusa i zbog toga se zaključuje da su ponavljane radnje i, posljedično, multimodalna redundancija, važne strategije za usmjeravanje fokusa i privlačenje pozornosti u uvodnom i završnom dijelu teksta. Nadalje, analiza ukazuje i na česte izmjene kraćih vi- šestupnjevanih multimodalnih radnji, što posljedično utječe na česte promjene u interakcijskom fokusu. Riječ je o strategiji koja se takoðer nerijetko ostvaruje ponavljanjima istih ili različitih modusa, naglašavanjem pojedinog modusa ili naglašenim prekidima radnje korištenjem montažnih rezova.
This paper analyses, through a multimodal perspective, the opening and closing sequences of the first episode of the popular Chilean video blog "HolaSoyGerman" published on the YouTube platform. The paper poses two fundamental research questions: (1) through what multimodal actions and intermodal relations does the author establish a connection with the audience, the text, and the co(n)text; and (2) in what ways do multimodal actions create modal density? To answer the research questions, we adopt the premises of multimodal (inter)action analysis (Norris 2004) and social semiotics (Adami 2009a; Kress 2010; Kress and van Leeuwen 2001), and we observe multimodal features from the perspective of interactive multimodal relations between participants, text, and co(n)text on the YouTube platform. Qualitative multimodal analysis shows that, in the introductory and final stages of the text, the author repeatedly points to interactive options on the platform, addresses the viewer, and points to textual and co-textual content. The author achieves these actions through frequent repetitions of communicative modes, and therefore it is concluded that repeated actions and, consequently, multimodal redundancy, are an important strategy for directing the focus and attracting the attention of the viewer in the introductory and final parts of the text. Furthermore, the analysis also indicates frequent changes in short higher-level actions, which consequently affects frequent changes in the interactional focus. This strategy is also often achieved through repetitions of the same or different modes, through emphasis on a particular mode or emphasized interruptions of the action by using montage cuts.
Ključne rijeci: HolaSoyGerman (videoblog) videoblogovi, multimodalnost, modalna gustoća (diskursna pragmatika), digitalne komunikacijske prakse, analiza diskursa
Key words: HolaSoyGerman (videoblog) videoblogs, multimodality, modal density (discursive pragmatics), digital communication practices, discourse analysis
1. Uvod
U predmetnom radu analiziraju se uvodna i završna sekvenca prve epizode popularnog čileanskog videoblog kanala „HolaSoyGerman" objavljenog na platformi You Tube 2011. godine. Ovu vrstu videobloga moguće je definirati kao osobni videoblog (Griffith i Papacharissi 2010) zbog toga što ga snima jedan autor koji nerijetko govori o privatnom životu, na humorističan način komentira svakodnevicu ili daje savjete pratiteljima o odreðenoj temi. Analizira se videoblogerova interakcija u uvodnom i završnom dijelu teksta iz perspektive (1) analize multimodalne (inter)akcije (dalje u tekstu: AMI; Norris 2004, 2009, 2011, 2021) i (2) sociosemiotike (Kress and Van Leeuwen 1996, 2006; Baldry and Thibault 2006; Jewitt, 2012, 2013; Jewitt et al 2016; Kress, 2010; Kress i van Leeuwen, 2001, 2006; Adami 2016). Ove multimodalne teorije pružaju nam alate za analizu multimodalnih radnji, interaktivnih odnosa u tekstu i ko(n)tekstu i multimodalnih obilježja interakcije na You- Tubeu (Adami 2009a-c; Benson 2017; Frobenius 2014; Sindoni 2013).1 Diskurs se promatra kao akcija, djelovanje ili činjenje (prema temeljnim postulatima AMI) i kao multimodalan tekst koji djeluje u suodnosu sa situacijskim i širim kontekstom (prema sociosemiotičkim principima). Slijedeći ove postulate, osnovna pitanja koja postavljamo u istraživanju su: (1) kojim multimodalnim radnjama i intermodalnim odnosima autor ostvaruje vezu s publikom, tekstom i ko(n)tekstom i (2) na koje načine multimodalne radnje stvaraju modalnu gustoću, istovremeno se dopunjuju i sekvencijski izmjenjuju?
Analiza multimodalnih obilježja i načina na koje autor ostvaruje modalnu gustoću vršit će se heurističkim alatima multimodalna radnja (Norris 2004) i komunikacijski modus (Kress 2000, 2009). S obzirom da smo u radu usmjereni na uvodni i završni dio teksta u kojima govornik treba ostvariti snažne odnose s publikom kako bi privukao pozornost (Tannen 2007) i uvjerio gledatelja da nastavi gledati video i pratiti kanal, cilj rada je ustanoviti temeljna (iako ne i jedina) multimodalna obilježja u ovim ključnim i rubnim dijelovima teksta. U analizi su istaknuti uporaba i djelovanje odabranih tjelesnih modusa (kinezika i proksemika), audiovizualnih digitalnih sredstava (jingle, metatekst, glazba i montažni rez) i njihov suodnos s govorom. Na koncu, multimodalne radnje analiziraju se kroz prizmu modalne gusto- će koju je pak moguće ostvariti pojačavanjem pojedinih modusa (eng. intensity) ili kombnacijom više modusa (eng. complexity).
U radu ćemo najprije predstaviti temeljna obilježja videoblogova u obliku monologa i osobnog dnevnika i kontekst YouTube platforme iz multimodalne i diskursno-pragmatičke perspektive. Zatim će se predstaviti multimodalna perspektiva s posebnim naglaskom na postulatima analize multimodalne interakcije. Nakon teorijskog poglavlja slijedi metodologija, a na koncu, analiza i rasprava te završna promišljanja.
2. Videblogerski diskurs kao (inter)akcija
2.1. Videoblog i videoblogiranje
Videoblogovi (vlogovi) su kraće snimke koje videoblogeri (vlogeri) ili youtuberi snimaju i objavljuju na internetskoj platformi YouTube.2 Komunikacija se u ovom audiovizualnom hipertekstu odvija asinkrono, odnosno autor snima video koji pratitelji gledaju s vremenskim odmakom (Adami 2009a; Frobenius 2014), a autori su nerijetko amateri ili „obični" ljudi koji pričaju priče i dijele informacije o sebi (Griffith i Papacharissi 2010), svojim iskustvima, svakodnevnim temama, a često pratiteljima nude i savjete o odreðenoj temi.3
Videoblogiranje seže u ranu fazu razvoja YouTubea. U osobnim videoblogovima dnevničkoga tipa (Griffith i Papacharissi 2010) potencira se autorovo autentič- no prikazivanje (Hall 2015; Morris i Anderson 2015), jednostavna i „kućna" proizvodnja video-sadržaja. Nadalje, interakcija u videoblogu ostvaruje se suodnosom i kombinacijom raznolikih komunikacijskih sredstava ili modusa meðu kojima se najviše ističu: kinezička sredstva, govor, proksemika, montažna sredstva (najavne i odjavne špice, metatekstovi, glazba), hipertekstovi, a katkada su zastupljene i slike, crteži, fotografije, pozadinski zvukovi (usp. Adami 2009a-c, 2010; Frobenius 2011b; Zovko 2018). Komunikacijski modusi u neprestanim su intermodalnim odnosima (Kress, 2010) koji su rezultat autorovih odabira i afordansi ili mogućnosti djelovanja (eng. affordances, Gibbson 1979) koje nude pojedina situacija i komunikacijski medij. Stoga, da bi se pristupilo analizi videoblogova, potrebno je proučavati korištenje fizičkog i digitalnog prostora (Benson 2017) jer oba prostora utječu na stvaranja značenja u multimodalnoj interakciji (Benson 2017; Adami 2009b-c). Frobenius (2013) takoðer tumači da je videoblogove nužno promatrati kroz dvorazinsku multimodalnost jer se prilikom stvaranja videa koriste kamera i računalo.
Drugim riječima, osim što se multimodalnost ostvaruje u fizičkom prostoru tijekom snimanja vloga, i na platformi YouTube odvijaju se višerazinski multimodalni odnosi (Benson 2017) jer gledatelj navigira sadržajem po principima provo- ðenja (ili odvoðenja) i unakrsnog povezivanja (eng. traversal i cross-linking, Lemke, 2002: 323). Naime, gledatelj videoblog može gledati, ali i ocijeniti, komentirati, može odabrati „kliknuti na" poveznice unutar videa, ali i odabrati druge predložene video-sadržaje, meðu ostalim interaktivnim opcijama, modulima (Benson 2017; Jewitt, 2012) ili klasterima (Baldry i Thibault 2006) na platformi. Na koncu, videoblogovi se prikazuju na platformi koja potiče neprestano stvaranje sadržaja i tu činjenicu važno je uzeti u obzir u analizi videoblogiranja jer autori u uvodnim i završnim dijelovima teksta nerijetko ističu interaktivne strukture na platformi na koje bi njihovi pratitelji trebali reagirati ili odgovoriti (Zovko 2018), o čemu ovisi produktivnost videoblogera. Ove radnje važne su za predmetnu analizu, što će se pokazati u analitičkom poglavlju.
Predmetno istraživanje temelji se na relevantnim suvremenim istraživanjima digitalnih komunikacijskih praksi (Herring 1996, 2013; Sindoni 2013), multimodalne interakcije u audiovizualnom hipertekstu (Adami 2009a-c; Benson 2017; Frobenius 2011a-b), multimodalnih značenja i multimodalne pismenosti (Cope i Kalantzis 2000, 2015; Kress 2000). Danas bilježimo brojna istraživanja videoblogova i fenomena videoblogiranja iz različitih perspektiva (v. npr. Burgess i Green 2009a-b; Dedman i Paul 2006; Lange 2008; Marwick 2015; Miller 2008; Shida i Gater 2007; Verdi 2006). Meðutim, i dalje je nedovoljno istraživanja videoblogova (naročito u hrvatskom kontekstu) iz lingvističke multimodalne perspektive koja bi ukazivala na specifičnosti žanra, teksta i interakcije. Ipak, učinjeni su važni iskoraci u analizi videoblogova pa se, meðu ostalima, ističu već ranije spomenuti autori koji su istraživali multimodalne prakse videoblogiranja i umnogome utjecali na naš istraživački rad (poput Adami 2009a, 2009b, 2009c, 2010, Benson 2017, Frobenius 2011a-b, 2013, 2014, Griffith i Papacharissi 2010 i Sindoni 2013).
2.2. Multimodalnost i analiza multimodalne (inter)akcije
U svijetu u kojem svakodnevno koristimo i stvaramo, preuzimamo i dijelimo digitalne tekstove, istraživanja kompleksnih digitalnih multimodalnih fenomena postaju nužnost, kao i zauzimanje multimodalne perspektive. U multimodalnim studijama analiza multimodalne (inter)akcije (AMI; eng. multimodal (inter)action analysis; Norris, 2004, 2011) analizira društvene radnje i komunikacijska sredstva koja koriste sudionici interakcije (Jones i Norris 2005). Za mikroanalitički pristup ove discipline jedno od polazišnih pitanja je: koje radnje akteri poduzimaju u svakodnevnom životu i u uobičajenim komunikacijskim situacijama i na koje načine ostvaruju komunikacijske radnje (Jones i Norris 2005: 9). AMI se razvila na istra- živanjima usmenih fizičkih interakcija, a u radu ove spoznaje i alate primjenjujemo na analizu monološke forme videobloga.4
Temeljni koncepti u AMI-ju važni za predmetnu analizu su posredovana (eng. mediated action)5 ili multimodalna radnja, zatim modalna gustoća i fokus u interakciji.6 Multimodalne radnje ostvaruju se kombinacijom komunikacijskih modusa (Norris 2004) i sredstava koje videoblogeri koriste, a za koje se smatra da svaki ima odreðeni potencijal (Kress 2010; van Leeuwen 2005). Naime, autori ili retori moduse odabiru ovisno o ciljevima koje su postavili u interakciji, odnosno značenjima koja žele proizvesti (Jewitt 2009; Kress 2000). Pritom, komunikacijski modusi tvore sustave multimodalnih radnji (Norris 2021), a komunikacijski dogaðaj može biti sastavljen od mnoštva radnji gdje svaka radnja ima svoj početak i kraj te organizaciju koje je potrebno utvrditi. U interakciji se odvija kombinacija više- i nižestupnjevanih radnji ili, drugim riječima, snažnije istaknutih i slabije istaknutih radnji (eng. higher-level actions, lower-level actions; Jones i Norris 2005; Norris 2004, 2009, 2021).7 Nadalje, u interakciji se pojavljuju i tzv. zaleðene radnje (eng. frozen actions, prema Norris 2004: 4 i dr.), koje se smatra visokostupnjevanim radnjama, a riječ je o netjelesnim modusima, odnosno materijalnim stvarima koje su „zaleðene" u trenutnom stanju, poput predmeta i stvari iz okoline. U videoblogovima montažna sredstva proučavamo kao zaleðene radnje, kao i predmete koje videobloger koristi u videoblogu.
Nadalje, važan pojam u AMI-ju i predmetnoj analizi je modalna gustoća koju čine modalna kompleksnost i modalni intenzitet. Modalna kompleksnost odnosi se na kombinaciju komunikacijskih modusa i načine njihova korištenja pri ostvarivanju visokostupnjevanih radnji. Istovremeno, modalni intenzitet odnosi se na jedan ili više modusa koji se u pojedinoj radnji ističu više od ostalih modusa (Norris 2004: 83-91). Ako modalni intenzitet ostvaruje samo jedan modus, naziva ga se i intenzivnim modusom, a on se najčešće ostvaruje tako da govornik i sudionici interakcije sve moduse usmjere prema jednome. Nadalje, o intenzitetu pojedine radnje moguće je zaključiti na temelju promjena u izražavanju radnje, ali i prema reakcijama i izrazima sudionika (npr. izraz lica). Na koncu, modalna gustoća utje- če na interakcijski fokus ili stupanj pozornosti (eng. levels of attention/ awareness; u: Norris, 2004: 91-111) koje govornik želi usmjeriti prema konkretnom modusu ili multimodalnoj radnji. Ovi semantičko-pragmatički mehanizmi, odnosno fokus koji se stavlja na pojedine radnje, najistaknutiji su na prijelazima meðu radnjama ili tijekom visoko stupnjevane radnje (Norris 2009). Osim što ovi procesi služe govorniku da strukturira svoje radnje, jednako tako sugovorniku (gledatelju!) ukazuju na promjenu fokusa (Norris 2004). S obzirom da u videoblogu izostaje neposredna reakcija sugovornika, usmjeravanje fokusa, kao i reakcije pratitelja odvijaju se na drugačiji način u odnosu na usmenu interakciju.
Komunikacijski modusi i multimodalne radnje fluidni su i heuristički koncepti i njihova uporaba mijenja se ovisno o situaciji (Jones i Norris 2005; Kress 2000, 2009). Ipak, Norris (2012: 14) pojašnjava da su visoko stupnjevane radnje nerijetko omeðene rutiniranim uvodima i završecima. Frobenius (2013) tumači da videoblogovi preuzimaju pojedina uvodna i završna obilježja teksta iz tradicionalnih monoloških formi i konverzacije, ali istovremeno zaključuje i o specifičnostima ovih dijelova teksta u kojima autori trebaju „nadoknaditi" nepostojanje susjednih parova, odnosno konvencionalnih odgovora sugovornika na pozdrave, zahtjeve, rutinirana pitanja, najave i sl. Nadalje, Adami (2009a-c) analizira semiotička obilježja izmeðu glavnoga (tematskog) videa na YouTubeu i video-komentara na glavni video. Zaklju- čuje da uvodne i završne formule ostvarene u komentarima djeluju kohezivno u odnosu na glavni videoblog na koji autori (sugovornici) odgovaraju iako ovi autori ne slijede interakcijske konvencije iz usmene konverzacije. U slučaju kada ih autori koriste, ove formule najčešće su sačinjene od jezičnih, kinezičkih, vizualnih i digitalnih modusa i, tim više, ponavljaju se ili istovremeno ili sekvencijski (Adami 2009b: 380- 2), za što Adami (2009b: 378, 382) navodi da je riječ o multimodalnoj redundanciji.
Vezujući se na prethodno navedene spoznaje, u predmetnoj analizi usmjereni smo na intermodalne odnose, modalnu gustoću i potencijale multimodalnih radnji. Isto tako, predmetna analiza ukazivat će na načine na koje videobloger usmjerava fokus u interakciji korištenjem pojedinih multimodalnih radnji.
3. Metodologija
3.1. Korpus i transkript
U analizi se odabiru, prikazuju i analiziraju istaknuta multimodalna obilježja i učinci multimodalnih radnji u uvodnom i završnom dijelu prve epizode videobloga HolaSoyGerman: „Las cosas obvias de la vida". Predmetni videoblog snima Čileanac Germán Garmendia na španjolskom jeziku u dnevničkoj monološkoj formi. Riječ je o videoblogu s elementima humora, a prva epizoda govori o ljudima koji komentiraju svakodnevne situacije u životu koje, prema autorovu mišljenju, nije potrebno komentirati. HolaSoyGermán prema sveukupnom broju pregleda i pretplatnika svrstava se meðu najgledanije videoblogerske kanale u Hispanskoj Americi. Prva snimka odabrana je s ciljem da se zabilježe počeci multimodalnih praksi videoblogiranja za što se smatra da može predstavljati temelj za izgradnju teorije o evoluciji ovog žanra.
U Tablici 1 navodimo ime kanala i naslov prve epizode u izvornom obliku kako su navedeni na platformi YouTube, trajanje videobloga i broj pregleda u trenutku pisanja rada, datum objavljivanja, ime videoblogera i zemlju porijekla. Analiziranom videoblogu može se pristupiti na poveznici u Prilogu 1.
Primjeri u analizi prikazuju se multimodalno, u horizontalnom obliku, kao isječci iz teksta i zaleðene sličice. Transkript je izraðen ručno za potrebe predmetne multimodalne analize.9 Nadalje, u analizi se koriste i prikazi modalne gustoće u videoblogu. U ovom slučaju riječ je o tzv. krugovima modalne gustoće (eng. modal density circles) - heurističkom alatu preuzetom iz analize multimodalne interakcije (prema Norris 2004). Ovaj metodološki alat omogućuje vizualizaciju modalne gustoće koju videobloger stvara kada poduzima visokostupnjevane radnje. U Prikazu 1 ponuðen je primjer krugova modalne gustoće. U prvom slučaju prikazan je primjer modalne gustoće postignute modalnom kompleksnošću, dok je u drugom slučaju riječ o modalnoj gustoći s istaknutim modalnim intenziviranjem. Krugovi predstavljaju dominantne moduse koje autor koristi. Ako su krugovi podjednakih veličina, to označava da modalnu kompleksnost modusi stvaraju podjednakim intenzitetom. Posljedično, u navedenom slučaju fokus u interakciji podjednako je distribuiran. (U modalnoj kompleksnosti pojedini modusi mogu se i malo više isticati od drugih, primjerice govor u odnosu na gestikulaciju.) Istovremeno, veći krugovi predstavljaju moduse koji su u odreðenom trenutku istaknutiji od drugih. Odnosno, kada autor na pojedine moduse stavi veći fokus, te moduse nazivamo intenzivnim modusima. Za intenzivne moduse smatra se da snažno utječu na stupanj gledateljeve pozornosti i označavaju prijelaze meðu multimodalnim radnjama.
3.2. Modusi i radnje
Analiza videobloga je kvalitativna, mikroanalitička, deskriptivna i provedena na malom uzorku teksta.10 Temeljni heuristički alati koje koristimo su komunikacijski modus, multimodalna radnja i modalna gustoća. U prvim videoblogovima
(prema Zovko 2018) ističu se sljedeći komunikacijski modusi i njihove multimodalne reprezentacije:
U analizi se bavimo načinima na koje se ostvaruju multimodalane radnje kombinacijom prethodno navedenih modusa i to na način da analiziramo suodnos jezika i kinezike, proksemike, digitalnih i montažnih modusa. Istovremeno, analizira se modalna gustoća u uvodnim i završnim fazama teksta, odnosno: kompleksnost modusa (više modusa korištenih istovremeno), intenzitet modusa (jedan modus istaknut meðu ostalima) te njihova istovremena i ponavljana uporaba.
Iako se u radu temeljimo na detaljnoj analizi kraćih segmenata multimodalnog teksta, ipak su mnogi fenomeni izostavljeni radi ograničenosti prostora, a i nemogućnosti prikaza i analize svih multimodalnih podataka na papiru. Stoga, na analiziranom korpusu moguće je dalje istraživati suodnos govora s ostalim semiotičkim modusima na način da se, primjerice, analiziraju strategije pozitivne uljudnosti i humor, zatim funkcije diskursno-pragmatičkih oznaka, ali i intonacije, ritma, pauza u govoru, šutnje itd. (elemenata koji ukazuju na promjene u multimodalnim radnjama) i analizira njihovo intermodalno djelovanje. Preporučuju se daljnje analize korištenjem istoga ili sličnih korpusa kako bi se upotpunila slika o multimodalnosti videoblogerskih praksi.
4. Analiza i rasprava: multimodalne radnje i modalna gustoća u uvodu i završetku prvoga videobloga HolaSoyGerman
Da bi se odgovorilo na istraživačka pitanja, analizirat će se istaknuta multimodalna djelovanja iz perspektive modalne gustoće i ponavljanih radnji u kojima se isprepliću jezik i kinezika, proksemika, digitalni i montažni modusi, i istovremeno utvrðivati spone koje autor ostvaruje s gledateljem, tekstom i kontekstom.
U uvodnom dijelu govor je u konstantnom intermodalnom odnosu s kinezič- kim elementima i proksemikom te vizualnim i zvukovnim (makro)modusima: najavnom špicom, grafičkim metatekstovima i glazbenim modusom. Autor najprije pozdravlja gledatelje, potom koristi najavni jingle nakon kojega slijedi predstavljanje teme u orijentacijskoj fazi.12 U svim radnjama izražena je modalna gustoća, s fokusom na modalnoj kompleksnosti, dok u pojedinima odreðeni modusi dominiraju i stvaraju modalnu gustoću modalnim intenziviranjem.
U završnom dijelu takoðer se uočava simultano i sekvencijsko dinamiziranje višestrukih komunikacijskih modusa. Naime, modalna gustoća gradi se ponavljanim radnjama, zatim ubrzanim ritmom govora, promjenama u poziciji tijela pred kamerom i (ne) korištenjem glazbene pozadine, ali i nanizanim verbo-vizualnim zahtjevima za interakciju.
4.1. Modalna gustoća: modalna kompleksnost
Uspostavljanje prve veze s publikom (Primjer 1) ostvareno je rutiniranim pozdravom i predstavljanjem u hola, soy Germán (bok, ja sam Germán) (1). Na samom početku videobloga pozdrav i predstavljanje djeluju kohezivno jer ispunjavaju najprije fatičku, a potom i referencijalnu funkciju upućujući na ime kanala po kojem će ovaj vloger i postati prepoznatljiv. Uvodnim multimodalnim radnjama ostvaruju se snažne kohezivne spone s gledateljima, vremenom i digitalnim prostorom. Naime, kohezijska spona koja upućuje na vrijeme - que en este momento (da u ovom trenutku) (3) - i čin ukazivanja na prostor u kojem se nalazi gledatelj - estás viendo el monitor de tu computadora (gledaš u ekran svog kompjutera) (3) - realizirane su i dvostrukom upućivačkom gestom: vloger korištenjem predmeta (škara) dva puta usmjerava upućivačku gestu prema kameri i prema gledatelju. Na taj način izravno adresira gledatelje (konativna funkcija), a škare su ovdje upotrijebljene kao multimodalna deiksa koja istovremeno uvodi i u temu videobloga. Stoga, u primjerima y te apuesto una tijera (kladim se u škare) (2), estás viendo el monitor de tu computadora (gledaš u ekran svog kompjutora) (3-4), govor je u intermodalnom odnosu s upućivačkim gestama koje referiraju na gledatelje i izvantekstni sadržaj (ekran).
Modalna gustoća u uvodnoj multimodalnoj radnji (Primjer 1) primarno je ostvarena govorom, kinezikom (multimodalnom deiksom) i proksemikom. Pritom je upućivačka gesta u drugom dijelu radnje (3-4) intenzivirana s obzirom da autor na nju stavlja pozornost ili fokus u interakciji usmjeravanjem škara prema gledatelju. Stoga je modalna gustoća ovdje postignuta modalnom kompleksnošću unutar koje se ostvaruje viši intenzitet upućivačke geste. Ova uvodna visokostupnjevana radnja završava montažnim rezom nakon kojeg slijedi najavni jingle.
4.2. Modalna gustoća: ponavljanje
Analizirat će se tri primjera modalne kompleksnosti s posebnim fokusom na ponavljane radnje i ulogu ove strategije u videoblogerovoj interakciji s publikom.
U orijentacijskoj fazi (Primjeri 2 i 3), tijekom najave teme (12), a zatim i kod repozicioniranja u odnosu na najavljenu temu (14-19) ostvarena je modalna gustoća suodnosom govora, prozodije, kinezike, metatekstualnog sadržaja i glazbe. Ključni trenuci u interakciji ovdje se očituju u upotrebi metatekstualnog sadržaja u kojem je pismom ponovljeno značenje već iskazano govorom. Isto tako, autorova gestikulacija dodatno ističe jezični sadržaj, a promjena u poziciji tijela utječe i na preusmjeravanje fokusa u interakciji.
Naime, trenuci u iskazima u kojima vloger naglašava pojedinu riječ ili dio iskaza intenzivirani su kombinacijom metaforičke i ritamske getikulacije i metatekstekstualnim sadržajem koji u snimci djeluju kao da se odvijaju simultano s govorom (Primjer 2, 16-19: očitim; osobama koje ističu očite situacije iz života; ni isticat, ni spominjat). Osim što je intonacijski i kinezički naglasio pojedine segmente iskaza, vloger je metatekstualnim sadržajem ponovio značenja poruke u pisanom obliku i time dodatno stavio fokus na radnje koje poduzima. Metaforičkom gestikulacijom i brzim promjenama pozicije ruku (što nalikuje na udaranje glazbenog ritma) u prostoru dodatno obilježava sadržaj iskazan govorom, i to upravo dio sadržaja koji je i intonacijski naglasio. Naglim promjenama u proksemici koje su ostvarene montažnim rezovima, takoðer obilježava visoko stupnjevane radnje naglašavajući prijelaze meðu radnjama.
Modalna gustoća dobiva još jedan značenjski sloj u interakciji (eng. layers) na kraju orijentacijske sekvence u kojoj autor predstavlja prvi primjer o kojem želi govoriti u ejemplo uno, cuando te cortas el pelo [cuando te cortas el pelo]) (primjer prvi, kad se ošišaš [kad se ošišaš]) (Primjer 3) (22-23). Na kraju orijentacijske sekvence modalna kompleksnost relizirana je istim modusima kao u prethodnim iskazima, meðutim, visok stupanj pozornosti/ opažanja koji se nastoji postići kod publike dodatno je potaknut autorovom ikoničkom gestom (22-23). Autor naime koristi šaku i kažiprst kako bi istaknuo da se radi o prvome primjeru o kojem će govoriti. Ikonička gesta u ovom trenutku interakcije tvori intenzivan modus koji odmah potom modalnu kompleksnost stvara i u kombinaciji s metatekstom u kojem autor najavljuje temu.
Sve visokostupnjevane radnje unutar orijentacijske faze (Primjeri 2 i 3) odvojene su i omeðene postprodukcijskim rezovima. Na taj način interakcija je dodatno dinamizirana jer u svakoj pojedinoj fazi dolazi do promjene interakcijskog fokusa. Omeðeni rezovima, kadrovi i intonacijske jedinice (multimodalne radnje) sekvencijski se izmjenjuju, a unutar svake radnje simultano se ostvaruju verbo-vizualni modusi: usmeni jezik, metatekstovi, metaforičke geste i ikonička gesta. Korištenjem metatekstualnog sadržaja u trenucima u kojima je već jasno - na temelju jezič- nih, intonacijskih i gestovnih radnji - na što autor stavlja fokus u interakciji, realizirane su strategije ponavljanja.
U Primjeru 4 analizirat će se modalna gustoća i strategija ponavljanja u završ- noj sekvenci. Rezolucijska faza ističe se rezimiranjem i sažimanjem koje započinje diskurzivnom oznakom en fin (na kraju) (48) u funkciji finalizatora, popraćenom autorovim pomakom tijela i glave s lijeva na desno. Autor zatim rezimira sadržaj na način da ponovno koristi vremensku deiksu i multimodalnu prostornu deiksu kada zaključuje y este fue el videoblog de la semana (ovo je bio ovotjedni video) (52). Usmeni iskaz i autorova metaforička gesta kojom pokazuje u prostoru da je riječ o ovom konkretnom videoblogu, postaju intenzivni modusi u ovoj visokostupnjevanoj radnji.
Uspostavljanje poziva na interakciju u ovoj sekvenci (Primjer 4) ostvareno je na način da vloger u si te gustó, haz click en el botón me gusta de aquí abajo (ako ti se svidio, klikni na opciju sviða mi se ovdje dolje) (53) najprije poziva publiku da klikne na interaktivnu opciju ako joj se video svidio, da bi u sljedećoj radnji ponovio istu strukturu, ali ovoga puta negacijom pogodbenog iskaza u si no te gustó, haz click en el botón me gusta de aquí abajo (ako ti se nije svidio, klikni na opciju sviða mi se ovdje dolje) (54). Autor naime koristi direktiv kada upućuje gledatelja na interaktivnu opciju sviða mi se: metaforičkom referencijom botón (dugme)13 i jezičnim prostornim deiksama aquí abajo (ovdje dolje). Jezična deiksa u suodnosu je s vizualnom deiksom: vloger kažiprstima uzastopno nekoliko puta pokazuju prema kotekstu na platformi. U sljedećoj radnji (54), u kojoj ponavlja iste jezične iskaze u negaciji i jednaku kineziku, funkcija multimodalnog djelovanja je stvaranje duhovitog sadržaja jer navodi gledatelja da odabere opciju „sviða mi se" iako mu se video nije svidio.
Na koncu, osim repetitivnih radnji u kojima se ostvaruje suodnos meðu jezičnim i kinezičkim modusima, strategije ponavljanja uočavaju se i u simultanom korištenju grafičkih metatekstova. Naime, dva metateksta koja je autor naknadno dodao u snimku prikazana su na ekranu istovremeno sa snimljenim sadržajem.
U završnim sekvencama, upućivanjem na kotekst i kontekst platforme, autori ukazuju i nerijetko ponavljaju gledatelju koje radnje treba činiti na platformi (npr. odabrati odreðene opcije ocjenjivanja videobloga, pretplatiti se na kanal, posjetiti drugu stranicu izvan konteksta YouTube platforme i sl.). Upućivačke geste nerijetko se koriste usporedo s verbalnim referiranjem na tekst, proces, vrijeme objavljivanja i sl. (usp. u Frobenius 2013; Zovko 2018; Adami 2009a). Autori tada posežu za deiktičnim jezičnim elementima, ponajviše vremenskim i prostornim deiksama, kao u primjerima haz click en el botón me gusta de aquí abajo (ako ti se svidio, klikni na opciju "sviða mi se" ovdje dolje) (53); suscríbete haciendo click el botón glee de aquí arriba (pretplati se tako da klikneš opciju glee ovdje gore) (60), a u trenucima kada usmjeravaju pozornost prema interaktivnoj opciji „pretplati se", nerijetko usmjeravaju i upućivačke geste prema različitim stranama ekrana. Isto tako, upućivačke radnje prema kotekstu koji se nalazi ispod videa (gdje je smještena opcija „sviða mi se") realiziraju se u trenucima kada autori prstima ili dlanovima usmjerenima prema dolje pokazuju gledateljima (zahtijevaju od njih ili ih mole) gdje trebaju odabrati opciju „sviða mi se" video (si te gustó haz click en el botón me gusta).
Videobloger poziva svoje gledatelje na interakciju jer bez njihova sudjelovanja ne može ostvarivati svoju funkciju - nastaviti snimati videoblogove. Istraživanja pokazuju (usp. Zovko 2018, Frobenius 2013, 2014) da autori višestruko adresiraju gledatelje i nerijetko ističu da im je važno njihovo mišljenje o snimkama i kanalu. Iako je moguće pretpostaviti da publika na YouTubeu razumije oblike komunikacije na platformi i koje interaktivne mogućnosti ima na raspolaganju (Benson 2017), videoblogeri unatoč tome publici daju prijedloge, gomilaju zahtjeve za interakcijom, a katkada i mole gledatelje da se pretplate, ocijene ili pogledaju odreðeni video. Stoga, pokazuje se da je u digitalnoj monološkoj formi, u kojoj sugovornik nije istovremeno prisutan, nužno posezati za dodatnim ili „pojačanim" strategijama. Odnosno, moguće je zaključiti da se multimodalnom redundancijom donekle „kompenzira" dijaloška interaktivnost. Naime, s obzirom da autori na neki način trebaju nadomjestiti nepostojećeg sugovornika, kao kompenzaciju koriste mehanizme (simultanog i sekvencijskog) ponavljanja i gomilanja istih ili sličnih radnji.
Nadalje, s obzirom na učestala ponavljanja multimodalnih strategija, za predmetni videoblog moguće je utvrditi da postoji visoka razina multimodalne redundancije, o čemu govore i Adami (2009b: 382) i Zovko (2018). Ovo obilježje u prvim videoblog-dnevnicima moguće je definirati i kao makro strategiju koja ocrtava smjernice videoblogerske retorike a, osim repetitivnosti, ističe se i modalnom kompleknošću i intenziviranjem pojedinih modusa i multimodalnih radnji. Ponavljanja snažno djeluju na privlačenje pozornosti gledatelja (Tannen (2007), a naro- čito ponavljanja ključnih fraza jer one sažimaju tekst ili cilj teksta (Norrick 1987: 256). Tim više, repetitivne radnje ne ostvaruju se samo jednim modusom, nego kombinacijom semiotičkih sredstava koje autor kreativno slaže u kompleksne jezične, kinezičke, vizualne i auditivne radnje. Razvidno je da ponavljanjima ključnih radnji autor potiče snažnu tekstnu (Johnstone, 1994), ko(n)tekstnu i intermodalnu koheziju, kao i aktivnu interakciju izmeðu sebe i gledatelja. Nadalje, funkciju repetitivnosti u dijalogu Tannen (2007) objašnjava i pojmom eng. bounding episodes gdje se sugovornici meðusobno nadovezuju preuzimajući (ili „hvatajući") dijelove ranijih iskaza. U predmetnoj analizi moguće je zaključiti da se videobloger samo- ponavljanjima nadovezuje na vlastite prethodno ostvarene multimodalne radnje i, kao što je ranije istaknuto, na taj način (meðu ostalim strategijama) kompenzira nepostojanje sugovornika u istom prostoru i trenutku.
Ponavljane radnje dinamiziraju tekst, ali ga i fragmentiraju, što utječe na gledateljevu pozornost i usmjeravanje fokusa u interakciji. Pritom i modalna gustoća ukazuje na stupanj pozornosti ili fokus koji autor teksta želi usmjeriti na pojedine multimodalne radnje (Norris, 2004). Zbog toga se multimodalna redundancija pokazuje kao ključna strategija na platformi koja potiče neprekidno stvaranje video-sadržaja i na kojoj se autori, u mnoštvu drugih youtubera, moraju istaknuti dinamičnim (i kratkim) tekstom. Multimodalni kolaži nerijetko se brzo izmjenjuju i pritom od gledatelja „zahtijevaju" multifokusiranje. Istovremeno, u videoblogu dopuštene su pogreške, oklijevanja, ispravci, gluma i humor, a ovim strategijama vloger mora znati upravljati kako bi se, na sebi svojstven i kreativan način, predstavio i svidio publici.
4.3. Modalna gustoća: zaleðena radnja
Zaleðenim radnjama u multimodalnoj interakciji (prema Norris 2004) smatraju se oni netjelesni modusi i materijalne stvari koje su „zaleðene" u trenutnom stanju, poput predmeta i stvari iz okoline. U videoblogu montažna i digitalna sredstva proučavamo upravo kao zaleðene radnje zbog toga što su stvorena neovisno o autorovoj izvornoj snimci, odnosno stvorena su prije ili kasnije u odnosu na stvarne reprezentacije autorovih tjelesnih (verbalnih i neverbalnih) modusa. Zaleðene radnje same po sebi smatraju se visokostupnjevanim radnjama, što se na primjeru predmetnog videobloga može i potvrditi jer je riječ o ostvarivanju velike modalne gustoće. Meðu digitalnim i montažnim sredstvima u analiziranom videoblogu isti- ču se jingle, metatekstovi (pisani jezik postavljen u snimku tijekom montaže), glazba (takoðer postavljena tijekom montaže) i montažni rezovi.
U Primjeru 5 najavni jingle [hola, soy Germán/ y el tema de esta semana es.../ Las cosas obvias De la vida] ([bok, ja sam Germán/ a tema ovog tjedna su.../ Očite životne situacije]) (5-11), koji traje od treće do jedanaeste sekunde, prikazuje snimku vlogera koji skače, pleše, svira gitaru, pokazuje odreðeni predmet u zatvorenom prostoru (spavaćoj ili dnevnoj sobi). Temeljni modusi koji se prožimaju su kinezika i proksemika, metatekst (pisani jezik), glazba i korišteni predmeti. Jingle kao zaleðena radnja sačinjena je od 7 drugih visoko stupnjevanih radnji koje je jednostavno uočiti s obzirom na montažne rezove i promjene koje je autor izvršio na snimci: izmjenama tjelesnih radnji, pozicije tijela i gestikulacije u stvarnom prostoru, kao i izmjenama metatekstova u digitalnom prostoru. Jingle kao postprodukcijski resurs nije upotrijebljen na začetku vloga, nego nakon uvodne pozdravne sekvence u kojoj je autor već ostvario funkciju pozdravljanja i predstavljanja videobloga i teme. Nakon jingla ponovno slijedi usmeno predstavljanje teme u orijentacijskoj fazi (Primjer 2).
Izmjene metatekstualnih modusa realiziraju se simultano sa snimkom, osim u sedmom kadru u kojem autor naslov vloga ostavlja prikazanim u zasebnom kadru na crnoj pozadini (Primjer 5). Snimljeni sadržaj djeluje izrazito dinamično, a metatekstualnost najavne špice ukazuje na isplaniranu strukturu pri predstavljanju kanala (5-7), najavi teme (8-9) i prikazu naslova (10-11). Naime, metatekstovi su u postprodukciji montirani na način da prelaze iz jednog kadra u drugi, a posljednji metatekst (tema vloga) animiran je tako da postepeno nestaje iz kadra usporedo s decrescendom glazbe korištene u najavnoj špici. Ove dinamične zvučne, vizualne i verbovizualne radnje ujedno predstavljaju prijelaz na orijentacijsku fazu (11-22) obilježenu ponavljanjem struktura predstavljanja, najave, potvrðivanja teme i naslova teme. Na koncu, u metatekstovima i najavnom jingleu uočavaju se i multimodalna deiktičnost i referencijalnost jer se istovremeno pisanom inačicom jezika, slikom i glazbom predstavlja vlog i najavljuje tema prve epizode (dok se u slučaju završnog jinglea predstavljaju i interaktivne opcije na platformi).
Na prikazu krugova modalne gustoće u petom primjeru takoðer je moguće uo- čiti visoku modalnu gustoću koja je u slučaju uvodnog jingla realizirana prvenstveno kompleksnim intermodalnim odnosima, osim u posljednjoj radnji gdje se kao intenzivni modusi ističu primarno metatekst (naslov epizode), a potom i glazba.
Radi dinamičnih izmjena multimodalnih radnji, u Germánovim radnjama, kako u jingleu tako i u ostalim dijelovima teksta, ističu se učestale promjene interakcijskog fokusa. Na promjene u interakcijskom fokusu dodatno utječu montažni rezovi koji služe kao poveznica meðu radnjama - omeðuju multimodalne radnje i na taj način omogućuju „prebacivanje" fokusa (eng. shifting), kao i višesmjerno i brzo distribuiranje fokusa. Drugim riječima, rezovi služe kao indikatori kraja jedne i početka druge visoko stupnjevane radnje. S obzirom da je u ovom videoblogu, a i u drugima u kojima su korišteni montažni rezovi (usp. Zovko 2018), razvidno da su dijelovi teksta snimljeni zasebno, moguće je zaključiti da autor montažne rezove koristi i kako bi izbrisao pogreške, a možebitno i da bi održao kontinuitet gledanja u kameru.
Montažni rezovi i, posljedično, kratki isječci koje autori stvaraju svojim multimodalnim radnjama, pokazuju se kao važno sredstvo već u ranim fazama videoblogiranja. Danas, u vremenu popularizacije kratkih tekstnih formi (na platformama poput TikToka, Instagrama, YouTubea), ovo sredstvo važno je uzeti u obzir u analizi digitalnih interakcija jer je ključno za razumijevanje stvaranja značenja u digitalnom audiovizualnom tekstu.
4.4. Modalna gustoća: intenziviranje ili pojačavanje
Modalno intenziviranje odnosi se na situacije u kojima u multimodalnoj radnji najčešće dominiraju jedan ili dva istaknuta modusa (iako je moguće da je istovremeno riječ i o kompleksnim multimodalnim odnosima).14 Iako smo i ranije u analizi ukazivali na ostvarivanje intenzivnih modusa, analizirat će se detaljnije jedan primjer iz korpusa u kojem se pojedini tjelesni modusi ističu kao intenzivni modusi.
Kinezička sredstva izravno su vezana za proksemiku, a i raspored elemenata u prostoru. Tim više, proksemika je u slučaju videobloga uvjetovana medijem i mogućnostima (afordansama) koje platforma omogućuje za snimanje i prikazivanje teksta. U predmetnom videoblogu u obliku monologa autor se snima u svom privatnom zatvorenom prostoru i najčešće se nalazi na osobnoj udaljenosti od kamere - sjedi ili stoji pred kamerom.15 Stoga se ove radnje smatraju uobičajenima i rutiniranima, a sve promjene u proksemici ukazuju na promjene u visoko stupnjevanim radnjama i interakcijskom fokusu. Vloger HolaSoyGerman koristi brojne rezove i, posljedično, neprestano se pomiče ispred kamere na osobnoj udaljenosti, ali u kadru (56-59) on se približava gledatelju na intimniju udaljenost (Primjer 6).
U ovoj radnji dolazi do promjene u proksemici, a autor uključuje gledatelja u kompetitivnu igru tako što uz upitni iskaz i izražene grimase istovremeno koristi metatekst u kojem je ponovljena ista upitna čestica (·qué? (što?)/ [QUE??] ([ŠTO??]) (56), así funciona (tako funkcionira) (57), no me creí? (ne vjeruješ mi?)· (58). Ova visoko stupnjevana radnja realizirana je kao digresija izmeðu prethodnih i narednih radnji u kojima potiče publiku na interakciju upućivanjem na interaktivne moguć- nosti. Osim što su radnje (56-58) rezovima odvojene od ostatka teksta, autorova promjena u proksemici ukazuje nam da ova multimodalna radnja nije snimljena u kontinuitetu s okolnim radnjama. Modalna gustoća ostvarena jezičnim i vizualnim resursima dodatno je istaknuta time što je autor ovdje odabrao ne koristiti glazbeni modus koji se u prethodnim i kasnijim radnjama ističe u modalnom suodnosu. Činom prekida u uporabi glazbenog modusa vloger je pojačao gledateljev stupanj pozornosti. Ovo sredstvo po svojem djelovanju moguće je usporediti sa šutnjom i tišinom u govoru. Sličan primjer modalnog intenziviranja odvija se i u orijentacijskom dijelu (Primjer 2) (14-15).
S obzirom da interakcijska opcija „sviða mi se" na platformi i postoji da bi se videosadržaji evaluirali i na taj način kategorizirali kao bolji i lošiji, uočava se da autor zapravo poseže za metajezičnim činom - šaljivim pozicioniranjem - pri komentiranju vlastitih multimodalnih radnji, ali i pri upućivanju na buduće gledateljeve multimodalne radnje. Drugim riječima, ovim sredstvima pojačava se duhovitost izvedbe jer autor koristi raspravljanje kao strategiju za uspostavljanje prisnosti (prema Norricku 1987). Šala i humor i u ovoj fazi, gdje vloger sebe prikazuje kao aktera koji poznaje načine funkcioniranja interakcijskih mogućnosti, ukazuju na poticanje kompetitivnosti u interakciji izmeðu vlogera i gledatelja te uključivanje u komunikacijski proces.
Na koncu, multimodalne radnje u kojima se ostvaruje promjena u proksemici meðu najistaknutijim su primjerima isticanja fokusa u interakciji i prebacivanja fokusa s jedne na drugu radnju, čime ova sredstva postaju jedna od najvažnijih multimodalnih strategija u videoblogovima (usp. Zovko 2018). Osim toga, ove visoko stupnjevane radnje svojim intenzitetom (intenzivnim modusom poput promjene u proksemici) i kompleksnošću (kombinacijom modusa) ostvaruju konstantnu kompetitivnu igru u predmetnom videoblogu, što iznova pokazuje i da je osnovni autorov cilj stvaranje zabavnog sadržaja. Radnje u kojima se koristi humor kao strategija, meðu ostalima, pokazuju nam da je autor domišljat, kreativan i originalan tijekom stvaranja svog kanala. Moguće je zaključiti da autor već u počecima videoblogiranja stvara kompleksne multimodalne artefakte koji ukazuju na kreativne prakse (stvaranje originalnih multimodalnih radnji) i svjesnost o uporabi semiotič- kih sredstava (Lim i Toh 2020).
5. Zaključak
Cilj rada bio je analizirati multimodalnost interakcije u uvodu i završetku prve epizode čileanskog videobloga HolaSoyGerman, odnosno istaknute i kompleksne multimodalne radnje koje autor poduzima kako bi ostvario odnos s gledateljem. Videoblogovi i digitalni tekstovi predstavljaju veliki izazov u suvremenim istraživanjima jezika i komunikacije s obzirom na brze i učestale promjene i nadogradnje u digitalnim komunikacijskim praksama. Upravo zbog toga, za istraživanje je odabrana prva epizoda videobloga kako bi se zabilježila obilježja interakcije u počecima videoblogiranja na YouTubeu.
Tijekom analize ustanovili su se i opisivali intermodalni odnosi i utvrðivala modalna gustoća, a zaključivalo se i da autor koristi strategiju ponavljanja u raznolikim kombinacijama komunikacijskih modusa. Naime, autor više puta predstavlja sebe i kanal, ponavlja zahtjeve za interakcijom i upućuje gledatelja da se pretplati i odabere opciju „sviða mi se" video. Ponavljanja su nerijetko ostvarena govorom, ikoničkim i metaforičkim gestama, multimodalnim deiktičnim sredstvima i montažnim sredstvima (metatekst i montažni rez). Za posljednje se zaključuje da omogućuju stvaranje kraćih fragmenata teksta. Smatra se da upravo kraće tekstne forme, u slučaju videobloga ostvarene najčešće „rezanjem" snimke montažnim rezovima, djeluju na učestale promjene fokusa s jedne multimodalne radnje na drugu. Iz ovoga se potvr- ðuje da se multimodalna redundancija, koja ukazuje na raznolike prakse ostvarivanja odnosa s pratiteljima, ističe kao jedno od temeljnih obilježja videoblogova. Zaključuje se i da ponavljane radnje i redundancija ovise o vlogerovoj kreativnosti, sposobnostima i načinima na koje se želi predstaviti na digitalnoj platformi. S tim u vezi, na analiziranom videoblogu pokazalo se da je važna strategija koja potiče persuaziju i olakšava praćenje ponavljanog sadržaja upravo duhovito pozicioniranje.
Digitalni tekstovi dio su naše svakodnevice, a žanr videobloga analiziranog u radu poglavito prati (i snima) mlaða populacija gledatelja u izvannastavnim kontekstima. Zbog toga videoblogovi predstavljaju izazov za obrazovni sustav koji bi trebao pratiti i u kurikulume uključivati učestalo korištene izvannastavne digitalne prakse (Lim i Toh 2020) i tekstove učenika i studenata, ali i razraditi modele za izobrazbu nastavnika (Lim 2021) iz područja multimodalne pismenosti (New London Group 1996; Cope i Kantzis 2000, 2015). Multimodalna pismenost odnosi se na razumijevanje mogućnosti pojedinog medija i raznolikosti u mogućnostima stvaranja značenja (Kress 2010) korištenjem pojedinih modusa. Analizom multimodalnosti u videoblogu, odnosno suodnosa raznolikih semiotičkih modaliteta, nadamo se da smo doprinijeli i osvješćivanju o važnosti multimodalne pismenosti iako ovo područje nije izravno obuhvaćeno predmetnim istraživanjem.
References
Bibliografija
Adami, E. (2009a). Video-Interaction on YouTube: Contemporary changes in semiosis and communication. Doktorska disertacija: Sveučilište u Veroni. Dostupno na: https://leeds.academia.edu/ElisabettaAdami; zadnji pristup: siječanj, 2018.
Adami, E. (2009b). Do YouTube? When communication turns into video e-interaction. U: Forms of Migration-Migration of Forms: Atti del XXIII Convegno Nazionale AIA. Bari: Progedit, 371-386.
Adami, E. (2009c). 'We/YouTube': exploring sign-making in video-interaction. Visual Communication,8(4),379-399.
Adami, E. (2010). ELF and sign-making practices on YouTube: Between globalisation and specificities. U: Facchinetti, R., Crystal, D. & Seidlhofer, B. Ur. (2010) From international to local english - and back again. Bern: Peter Lang, 235-264.
Adami, E. (2016). Multimodality. U: Garcia, O., Flores, N., & Spotti, M. (Ur.) (2016). The Oxford Handbook of Language and Society. Oxford University Press, 451-472.
Baldry, A., & Thibault, P. J. (2006). Multimodal transcription and text analysis: A multimedia toolkit and coursebook. London/Oakville: Equinox.
Benson, P. (2017). The Discourse of Youtube: Multimodal Text in a Global Context. Taylor & Francis.
Burgess, J. and Green, J. (2009a). YouTube: Online Video and Participatory Culture. Cambridge: Polity Press.
Burgess, J., & Green, J. (2009b). The entrepreneurial vlogger: Participatory culture beyond the professional-amateur divide. U Snickars, P. i Vonderau, P. (ur) (2009). The YouTube reader. Stockholm: National Library of Sweden, 89-107.
Cope, B., & Kalantzis, M. (Ur.) (2000). Multiliteracies. Literacy learning and the design of social futures. New York: Routledge.
Cope, B. & Kalantzis, M. (Ur.) (2015). A pedagogy of multiliteracies: Learning by design, London, Palgrave Macmillan.
Dedman, J. and Paul, J. (2006) Videoblogging. Indianapolis: Wiley.
Frobenius, M. (2011a). Beginninig a monologue: The opening sequence of video blogs. JournalofPragmatics43,814-827.
Frobenius, M. (2011b). The pragmatics of monologue: Interaction in video blogs. Doktorska disertacija: Sveučilište u Saarlandu. Dostupno na: http://scidok.sulb.unisaarland.de/volltexte/2014/5895/pdf/dissertation_frobenius_scidok.pdf.;zadnji pristup: veljača, 2023.
Frobenius, M. (2013). Pointing gestures in video blogs. Text & Talk, 33(1), 1-23.
Frobenius, M. (2014). Audience design in monologues: How vloggers involve their viewers. Journal of Pragmatics.
Griffith, M. and Papacharissi, Z. (2010). Looking for you: An analysis of video blogs. First Monday, 15. DOI: https://doi.org/10.5210/fm.v15i1.2769.
Gumperz, J. J. (1982). Discourse strategies (Vol. 1). Cambridge University Press. Hall, E.T. (1966). The Hidden Dimension, New York: Doubleday.
Hall, K. (2015). The authenticity of social-media performance: lonelygirl15 and the amateur brand of Young-Girlhood'. Women & Performance: a journal of feminist theory, 25(2), 128-142. DOI: 10.1080/0740770X.2015.1057011.
Herring, S. C. Ur. (1996). Computer-mediated communication: Linguistic, social, and cross-culturalperspectives(Vol.39).JohnBenjaminsPublishing.
Herring, S. C. (2013). Discourse in Web 2.0: Familiar, reconfigured, and emergent. Discourse, 2, 1-25.
Jewitt, C. (Ur.) (2009). The Routledge handbook of multimodal analysis. London: Routledge.
Jewitt, C. (2012). Multimodal teaching and learning. The encyclopedia of applied linguistics. Wiley Online Library. DOI: https://doi.org/10.1002/9781405198431.wbeal0815.
Jewitt, C. (2013). Learning and communication in digital multimodal landscapes (Inaugural Profesorial Lecture). Institute of Education Press.
Jewitt, C., Bezemer, J., & O'Halloran, K. (2016). Introducing multimodality. Routledge.
Jones, R. H. & Norris, S., (2005). Discourse as action/discourse in action. U: Jones, R. H. & Norris, S. (ur.) (2005) Discourse in Action. Introducing Mediated Discuorse Analysis. Routledge, 3-14.
Johnstone, B (1994). Repetition in discourse: interdisciplinary perspectives. Ablex Pub.
Kress, G. (2000). "Multimodality." In B. Cope and M. Kalantzis Ur., Multiliteracies: Literacy learning and the design of social futures. London and New York: Routledge, 182-202.
Kress, G. (2009). What is Mode?. U: Jewitt, C. Ur., The Routledge handbook of multimodal analysis (54-67). London & New York: Routledge.
Kress, G. R. (2010). Multimodality: A social semiotic approach to contemporary communication. London: Routledge.
Kress, G. R. & Van Leeuwen, T. (2001). Multimodal discourse: The modes and media of contemporary communication. London: Arnold.
Kress, G. R. & Van Leeuwen, T. (2006). Reading images: The grammar of visual design. London: Routledge.
Labov, W. (1972). Language in the inner city: Studies in the Black English vernacular (No. 3). University of Pennsylvania Press.
Labov, W. & Waletzky, J. (1967). Narrative analysis: Oral versions of personal experience. U: Helm, J. (Ur.) (1967). Essays on the verbal and visual arts: Proceedings of the 1966 Anual Spring Meeting of the American Ethnological Society, Seattle: University of Washington Press, 12-44.
Lange, P. (2008) 'Publicly Private and Privately Public: Social Networking on YouTube', JournalofComputer-MediatedCommunication,13(1):361-80.
Lemke, J. L. (2002). Travels in hypermodality. Visual communication, 1(3), 299-325.
Lim, Fei Victor. (2021). Towards Education 4.0: An Agenda for Teaching Multiliteracies in the English Language Classroom. U Hamied, F. A. (Ur) Literacies, culture, and society towards industrial revolution 4.0: Reviewing policies, expanding research, enriching practices in Asia, Nova Science, 11-30.
Lim, F. V., & Toh, W. (2020). Children's digital multimodal composing: Implications for learningandteaching.Learning,MediaandTechnology,45(4),422-432.
Marwick, A. (2015). You May Know Me From YouTube: (Micro)-Celebrity in Social Media. U: Marshall, P.D. and Redmond, D. (Ur). A Companion to Celebrity. Hoboken: John Wiley & Sons Inc.
Miller, M. (2007). YouTube 4 You. Indianapolis: Que Publishing.
Morris, M., Anderson, E. (2015). "Charlie is so cool like": Authenticity, popularity and inclusive masculinity on YouTube. Sociology, 1-18. DOI: 10.1177/0038038514562852.
New London Group. (1996). A pedagogy of multiliteracies: Designing social futures. Harvard Educational Review, 66(1), 60-92.
Norrick, N. R. (1987). Functions of repetition in conversation. Text-Interdisciplinary Journal for the Study of Discourse, 7(3), 245-264.
Norris, S. (2004). Analyzing multimodal interaction: A methodological framework. Routledge.
Norris, S. (2009). Modal density and modal configurations: multimodal actions. U: Jewitt,C. (2009). The Routledge handbook of Multimodal Analysis. Oxon: Routledge, 78-90.
Norris, S. (2011). Identity in (inter) action: Introducing multimodal (inter) action analysis (Vol. 4). Walter de Gruyter.
Norris, S. (Ur.) (2012). Multimodality in Practice: Investigating Theory-in-practice- through-methodology(Vol.4).Routledge.
Norris, S. (2021). Multimodal (inter)action analysis in a nutshell: philosophy, theory, method and methodology. QuiViRR: Qualitative Video Research Reports, 2. DOI: 10.5278/ ojs.quivirr.v2.2021.a0004.
Shida, R.Y. and Gater, W. (2007) 'I Tune, You Tube, We Rule'. CAP Journal 1(1), 30-31.
Sindoni, M. G. (2013). Spoken and written discourse in online interactions: A multimodal approach. Routledge.
Tannen, D. (1984). Conversational style: Analyzing talk among friends. Oxford University Press.
Tannen, D. (2007). Talking voices: Repetition, dialogue, and imagery in conversational discourse (Vol. 26). Cambridge University Press.
Van Leeuwen, T. (2005). Introducing social semiotics. London & New York: Routledge.
Verdi, M. et al. (2006) Secrets of Videoblogging. Berkeley, CA: Peachpit Press.
Vygotsky, L. S. (1987). Thinking and speech. The collected works of LS Vygotsky, 1, 39-285.
Wertsch, J. V. (1991). Voices of the mind: Sociocultural approach to mediated action. Harvard University Press.
Zovko, I. (2018). Multimodalne diskurzivne strategije na primjeru videoblogova na španjolskomjeziku,Doktorskadisertacija,Zadar,SveučilišteuZadru.
URL:https://repozitorij.unizd.hr/islandora/object/unizd:2816 (2020-06-23)
Footnote
