Content area
Full text
"The lesson of history, then, is that even as institutions and policy makers improve, there will always be a temptation to stretch the limits. Just as an individual can go bankrupt no matter how rich she starts out, a financial system can collapse under the pressure of greed, politics, and profits no matter how well regulated it seems to be."
(str. 292)
«Povijest se uvijek iznova ponavlja» i «nista nije kao prije» vjerojatno su podjednako istinite teze. No, iako je svaki dogadaj u povijesti, barem po svom konkretnom pojavnom obliku, poseban i u tom smislu jedinstven, pazljivijim i analitickim promatranjem je u vecini slucajeva moguce prodrijeti do sustine uzroka i posljedica te zakljuciti da se povijest ipak ponavlja. Ako je suditi po onome sto su u knjizi This Time is Different: Eight Centuries of Financial Folly pokazali Carmen M. Reinhart sa Sveucilista u Marylandu i Kenneth S. Rogoff s Harvarda, teza o sustinskom ponavljanju povijesti ima potvrdu barem u jednom dijelu povijesti civilizacije - onom koji se odnosi na financijske krize.
Tri su glavne, medusobno povezane poruke koje Reinhart i Rogoff zele poslati znanstvenoj, poslovnoj i politickoj javnosti. Prva je da su u velikoj zabludi svi oni koji u vremenima relativnoga gospodarskog prosperiteta smatraju da se financijske krize, sa svim svojim negativnim posljedicama za realno gospodarstvo, dogadaju ili su se dogadale «nekom drugom». Tu pogubnu zabludu autori sazimaju u «cetiri najopasnije rijeci» financijske povijesti: this time is different («ovoga je puta drugacije»). Rijecima samih autora, sindrom this time is different je «ukorijenjen u cvrstom vjerovanju da su financijske krize nesto sto se dogada drugim ljudima, u drugim zemljama i u drugim vremenima; krize se ne dogadaju nama, ovdje i sada. Mi radimo bolje, pametniji smo i naucili smo iz prijasnjih pogresaka» (str. 1). Reinhart i Rogoff, dakle, uocavaju da su mnoge generacije, osobito novije, ohrabrene opcim civilizacijskim, tehnologijskim i regulacijskim standardima svog doba, vjerovale u malu vjerojatnost ponovne krize. Druga poruka je da se uzrok financijskih kriza najcesce moze pronaci u velikom zaduzivanju bilo vlada, bilo poduzeca i kucanstava, na krilima relativno brzoga rasta i spomenutoga uvjerenja da je «ovoga puta drugacije», nakon cega prije ili kasnije dolazi do nagle krize povjerenja zajmodavatelja i posljedicnog sloma laznoga prosperiteta financiranog dugom. Treca je poruka da financijske...