Zivotni ciljevi, orijentacije prema sreci i psiholoske potrebe adolescenata: Koji je najbolji put do srece?

Abstract

Happiness is most frequently investigated as subjective well-being, referring to people's cognitive and emotional evaluations of their lives. Studies have shown that intrinsic life goals, like self-acceptance, affiliation and community feeling, contribute to subjective well-being because they enable the fulfillment of basic psychological needs. Happier people are more oriented to the life of engagement and meaning. However, young people in our country are exposed to the promotion of materialistic values. In this study we explored which life goals and paths to happiness are associated with life satisfaction and affective well-being of Croatian adolescents. In addition, we wanted to find out which approach to happiness better fulfills basic psychological needs. Four questionnaires were administered to a sample of 218 high-school students (156 girls and 72 boys, mean age 16.5 years): PANAS, Satisfaction with Life Scale, Approaches to Happiness Questionnaire, Life Aspiration Index and Basic Psychological Needs Scale. Regression analyses accounted for one third of variance in subjective well-being components. Psychological needs significantly predict all its components - greater life satisfaction, experiencing more positive and fewer negative affect. Extrinsic goals contribute to both positive and negative affect to a lesser extent. Orientation to meaningful life significantly accounts for the variability in both affective subjective well-being components, whereas orientation to engaged life explains only the cognitive component. The life of pleasure does not explain subjective well-being. Results of our study are consistent with self-determination theory and confirm the results of previous studies that extrinsic life goals (social recognition, financial success and image) are not related to subjective well-being. [PUBLICATION ABSTRACT]

Headnote

Sazetak

Sreca se najcesce istrazuje kao subjektivna dobrobit koja se odnosi na osobnu kognitivnu i emocionalnu evaluaciju zivota. Istrazivanja pokazuju da intrinzicni ciljevi (osobni razvoj ili samoprihvacanje, povezanost s ljudima i doprinos zajednici) pridonose subjektivnoj dobrobiti jer omogucavaju zadovoljavanje osnovnih psiholoskih potreba. Sretniji su ljudi vise orijentirani na angaziran i smislen zivot. Medutim, mladi su ljudi u nasoj zemlji izlozeni velicanju materijalistickih vrijednosti.

U ovom smo istrazivanju istrazili koji su zivotni ciljevi i orijentacije prema sreci povezani sa zivotnim zadovoljstvom i afektivnom dobrobiti adolescenata u nasoj zemlji. Takoder smo zeljeli provjeriti koji put prema sreci bolje ispunjava osnovne psiholoske potrebe. U ispitivanju je sudjelovalo 218 srednjoskolaca (146 djevojaka i 72 mladica, prosjecne dobi 16.5 godina). Primijenjeni su sljedeci upitnici: PANAS, skala zadovoljstva zivotom, upitnici orijentacija prema sreci, zivotnih ciljeva i osnovnih psiholoskih potreba.

Regresijske su analize objasnile oko trecinu varijance pojedinih dimenzija subjektivne dobrobiti. Psiholoske su potrebe znacajni prediktori svih dimenzija - veceg zadovoljstva zivotom, dozivljavanja vise pozitivnih i manje negativnih emocija. Ekstrinzicni ciljevi u manjoj mjeri pridonose pozitivnim, ali i negativnim emocijama. Orijentacija na smislen zivot znacajno objasnjava emocionalnu i kognitivnu dimenziju subjektivne dobrobiti, dok usmjerenost na angaziran zivot pridonosi samo objasnjenju kognitivne komponente. Orijentacija na ugodan (hedonisticki) zivot nije znacajno objasnila niti jednu dimenziju subjektivne dobrobiti. Dobiveni su rezultati u skladu s teorijom samoodredenja i nalazima prethodnih istrazivanja da ekstrinzicni zivotni ciljevi (popularnost, bogatstvo i privlacan izgled) nisu povezani s vecom subjektivnom dobrobiti.

Kljucne rijeci: subjektivna dobrobit, zivotni ciljevi, osnovne psiholoske potrebe, orijentacije prema sreci, zadovoljstvo zivotom, pozitivne i negativne emocije

Headnote

Keywords: subjective well-being, life goals, basic psychological needs, orientations to happiness, satisfaction with life, positive and negative emotions

UVOD

Pojam dobrobit odnosi se na optimalno psiholosko funkcioniranje i iskustvo (Ryan i Deci, 2001). Brojni su se znanstvenici pridruzili grckim filozofima koji su zapoceli s raspravama o tome sto je dobar zivot i kako naci put do srece. U novije se vrijeme tim pitanjem intenzivno bave istrazivaci u podrucju pozitivne psihologije. Sreca se moze postici na dva razlicita nacina: trazenjem uzitaka, odnosno hedonizmom (Kahneman, Diener i Schwartz, 1999) ili ostvarenjem ljudskih potencijala, odnosno eudaimonizmom (Waterman, 1993). Prema prvoj perspektivi, sreca se definira kao subjektivna dobrobit (Diener, 2000) koja predstavlja kognitivno vrednovanje zivota ispunjenog pozitivnim emocijama, uz sto manje negativnih emocija (Oishi, Diener, Suh i Lucas, 1999). Ova perspektiva ne svodi srecu samo na fizicki hedonizam (Diener, Sapyta i Suh, 1998) jer se pozitivne emocije i zadovoljstvo zivotom mogu postici i ispunjenjem vrijednih ciljeva ili ishoda (Diener, Suh, Lucas i Smith, 1999).

Mnogi su filozofi tvrdili da je sreca osnovni kriterij dobrobiti. Primjerice, Aristotel (350 g. pr.n.e./1999) je hedonisticku srecu drzao vulgarnim idealom, jer ljude pretvara u robove vlastitih zelja. Za Aristotela se prava sreca nalazi u izrazavanju vrlina, odnosno u cinjenju onoga sto je vrijedno cinjenja. Eudaimonija je nacin zivota usmjeren na ono sto je ljudima intrinzicno vrijedno truda (Ryan, Huta i Deci, 2008). Intrinzicne su vrijednosti univerzalne i ugradene su u ljudsku prirodu. Srecu nije moguce izjednaciti s dobrobiti, jer neki ishodi mogu pruzati ugodu, a da istovremeno nisu za covjeka dobri i nece povecati njegovu dobrobit (Ryan i Deci, 2002). Srecu cemo postici kada se u potpunosti angaziramo u nekoj aktivnosti koja je u skladu s nasim vrijednostima (Waterman, 1993).

Ocito je da su razlicite polazisne tocke dovele do razlicitih definicija, a one pak do razlicitih istrazivanja uzroka, posljedica i dinamike srece. Stoga je u zadnje vrijeme podjela srece na hedonisticku i eudaimonisticku predmet rasprava (Delle Fave i Bassi, 2009; Kashdan, Biswas-Diener i King, 2008; Waterman, 2008). Neki autori tvrde da je dobrobit visedimenzionalni fenomen koji ukljucuje hedonisticke i eudaimonisticke koncepcije (Compton, 2001; Ryff i Keyes, 1995), dok su drugi zakljucili da postoje tri puta do srece: ugodan, angaziran i smislen zivot (Peterson, Park i Seligman, 2005; Seligman, 2002). Ugodan se zivot temelji na hedonizmu, a cilj mu je povecanje pozitivnih emocija i dozivljavanje sto vise uzitaka. Angaziran se zivot temelji na aktivnostima koje nas u potpunosti zaokupljaju. Takva angaziranost cesto rezultira posebnim stanjem ponesenosti (eng. flow; Csikszentmihalyi, 1990). Osjecaj zadovoljstva i srece u ovom slucaju ocito ne proizlazi iz trenutnog zadovoljstva i ugode, nego iz aktivnosti i angaziranja sposobnosti i vrlina. Treca se orijentacija, smislen zivot, temelji na aktivnostima kojima zelimo ostvariti neki vazan cilj, primjerice zajednici ili pravdi. Sve tri orijentacije znacajno pridonose povecanju dobrobiti, pri cemu je najmanji doprinos ugodnog zivota (Peterson, Park i Seligman, 2005; Peterson, Ruch, Beermann, Park i Seligman, 2007; Vella-Brodrick, Park i Peterson, 2009).

Brojna su istrazivanja potvrdila adaptivnu vrijednost pozitivnih emocija i raspolozenja jer olaksavaju mnoga socijalna ponasanja i kognitivne procese (Fredrickson i Branigan, 2005; Isen, 2002). Pretpostavlja se da bi pozitivne emocije i karakteristike koje one pospjesuju mogle biti posrednici izmedu srece i uspjeha (Lyubomirsky, King i Diener, 2005). Za optimalno bi funkcioniranje i dobrobit omjer u dozivljavanju pozitivnih i negativnih emocija trebao biti iznad 3:1, ali ispod 11:1 u korist pozitivnih emocija (Fredrickson i Losada, 2005; Larsen, 2009). Dosadasnja istrazivanja pokazuju da su negativne emocije gotovo triput snaznije od pozitivnih (Larsen i Prizmic, 2008). Naime, buduci da negativni dogadaji izazivaju intenzivnije i dugotrajnije afektivne reakcije nego pozitivni dogadaji (Larsen, 2009), "lose je jace od dobroga" (Baumeister, Bratslavsky, Finkenauer i Vohs, 2001; Rozin i Royzman, 2001).

Kada ljude govore o tome sto ih cini sretnima i sto im omogucava ispunjen i smislen zivot, spontano opisuju svoje zivotne ciljeve, zelje i planove za buducnost (Delle Fave, Brdar, Freire, Vella-Brodrick i Wissing, 2010; Kim, Kim, Cha i Lim, 2007). Ciljevi pokazuju buducu orijentaciju osobe i njezin smisao zivota. Sreca nije povezana samo s ostvarenjem nasih ciljeva - sreca je i ono sto osjecamo na putu prema cilju (Emmons, 2003). Zivotni se ciljevi prema sadrzaju mogu podijeliti u intrinzicne i ekstrinzicne ciljeve (Kasser i Ryan, 1993, 1996). Ekstrinzicni ciljevi, kao sto su bogatstvo, popularnost i privlacan izgled, ovise o evaluaciji ljudi iz okoline, dok su intrinzicni ciljevi (povezanost s ljudima, doprinos zajednici te samoprihvacanje) zadovoljavajuci sami po sebi, neovisno od evaluacije okoline.

Napredovanje prema ostvarenju ciljeva povecava dobrobit, ali samo u slucaju kada su ciljevi u skladu s osnovnim psiholoskim potrebama i usmjereni k rastu i razvoju (Sheldon i Elliot, 1999; Sheldon i Kasser, 1998). Prema teoriji samoodredenja, za optimalno je funkcioniranje i dobrobit nuzno ispunjenje osnovnih psiholoskih potreba: potreba za autonomijom, povezanoscu i kompetentnoscu (Deci i Ryan, 2000; Ryan i Deci, 2002). Autonomija se odnosi na potrebu da sami donosimo odluke o svom ponasanju na temelju nasih interesa i vrijednosti. Povezanost je potreba za bliskim i skladnim odnosima s ljudima koji su nam vazni, a kompetentnost se odnosi na potrebu da budemo uspjesni i samopouzdani u onome sto radimo (Deci i Ryan, 2000). Psiholoske se potrebe definiraju kao stanja koja su nuzna kako bi se covjek mogao razvijati, napredovati i biti uspjesan. Svakodnevno dozivljavanje kompetentnosti, autonomije i povezanosti u vezi je s povecanjem dobrobiti (Sheldon i Elliot, 1999). Osnovne psiholoske potrebe pokrecu covjeka na aktivnost, ali svaki covjek sam odlucuje o tome kako ce ispuniti svoje potrebe. Zadovoljavanje je ovih potreba povezano sa zdravljem i dobrobiti, a nezadovoljavanje s losim fizickim i psihickim stanjem.

Intrinzicni ciljevi omogucavaju zadovoljavanje psiholoskih potreba i povecavaju dobrobit pojedinca (Brdar, 2006; Kasser i Ryan, 1996; Rijavec, Brdar i Miljkovic, 2006). Suprotno tome, ljudi koji su vise usmjereni na ekstrinzicne ciljeve, kao sto su bogatstvo i popularnost, cesto postaju "zrtve" statusnih simbola i mode, cesto zanemaruju svoje psiholoske potrebe, a to smanjuje njihovu dobrobit (Kasser, 2003). Moguce je i da se ljudi koji nisu ispunili svoje osnovne psiholoske potrebe jos vise usmjere na ekstrinzicne ciljeve. Na primjer, osoba koja nema zadovoljavajuce bliske odnose s ljudima, moze misliti da ce je drugi vise cijeniti i voljeti bude li bolje izgledala ili bila bogatija. Istrazivanja to potvrduju - ljudi koji su usmjereni na ekstrinzicne zivotne ciljeve imaju losije odnose s ljudima, cesce su depresivni i imaju problema s ovisnoscu (Kasser i Ryan, 2001).

U nasoj se zemlji nakon tranzicije sve vise cijene materijalisticki ciljevi (Inglehart i Welzel, 2005; Tomic-Koludrovic i Petric, 2007). Iako mlade ljude ucimo da novac ne nosi srecu, oni su u svakodnevnom zivotu stalno izlozeni porukama koje govore suprotno - srecu ce ostvariti ako kupe nove i bolje proizvode, ako dobro izgledaju ili ako postanu popularni. Sudjelovanje u emisiji "Big Brother" postaje krajnji cilj mnogih mladih ljudi, jer istovremeno obecava popularnost i novac. Novac jest vazan za srecu, ali je pitanje je li on uzrok ili posljedica srece. Bogatiji su ljudi sretniji od siromasnih (Diener i Biswas-Diener, 2002), ali sretni su ljudi takoder uspjesniji u mnogim podrucjima zivota u kojima su vazni motivacija i ustrajnost, koji onda vode vecim prihodima (Lyubomirsky, King i Diener, 2005).

Cilj je ovoga istrazivanja provjeriti odnos izmedu zivotnih ciljeva, psiholoskih potreba, orijentacija prema sreci i subjektivne dobrobiti kod ucenika srednje skole. Ispitat ce se koliko psiholoske potrebe, zivotni ciljevi i orijentacije prema sreci objasnjavaju pojedine dimenzije subjektivne dobrobiti. Usporedit ce se psiholoske potrebe, ciljevi i orijentacije prema sreci ucenika koji dozivljavaju manje i vise pozitivnih emocija (prema omjeru pozitivnosti).

METODA

Sudionici i postupak

U ispitivanju je sudjelovalo 218 ucenika dviju srednjih skola (146 ucenica, 72 ucenika). U svakoj je skoli sudjelovao po jedan prvi, drugi, treci i cetvrti razred. Ukupno je bilo 52 ucenika iz prvog razreda, 55 iz drugog, 60 iz treceg i 51 iz cetvrtog razreda. Prosjecna je dob ispitanika 16.53 godina.

Ispitivanje je provedeno grupno, za vrijeme redovite nastave na pocetku drugog polugodista. Ucenici su ispunjavali upitnike tijekom jednoga skolskog sata.

Instrumenti

Upitnik orijentacije prema sreci (Peterson, Park i Seligman, 2005). Upitnik se sastoji od 18 cestica koje mjere razlicite orijentacije prema sreci. Ispitanici su procjenjivali svoje pristupe sreci na skali Likertova tipa, od 1 (uopce se ne odnosi na mene) do 5 (u potpunosti se odnosi na mene). Faktorska analiza na zajednicke faktore uz oblimin rotaciju potvrdila je postojanje triju faktora: ugodan, angaziran i smislen zivot, koji ukupno objasnjavaju 44.44% varijance.

Faktorska je analiza pokazala neke manje razlike u sastavu faktora u odnosu na strukturu koju predlazu autori - dvije su cestice izbacene, a jedna je presla u drugi faktor. Cestica 'Spreman sam puno toga uciniti da bih postigao osjecaj euforije' ukljucena je u angaziran zivot, jer je imala visoko opterecenje na tom faktoru, a trebala je mjeriti ugodan zivot. Zbog niskoga faktorskog opterecenja izbacene su cestice 'Trazim situacije koje predstavljaju izazov za moje vjestine i sposobnosti' i 'Proveo sam puno vremena razmisljajuci o smislu zivota i svojoj ulozi u svijetu'. Koeficijenti su pouzdanosti bili zadovoljavajuci za ugodan i za smislen zivot (.70 i .77), a nesto nizi za angaziran zivot (.63).

Upitnik zivotnih ciljeva (Kasser i Ryan, 1996). Upitnik ima 30 cestica koje procjenjuju sest razlicitih zivotnih ciljeva (5 cestica za svaki cilj). Tri su cilja intrinzicna (osobni rast, povezanost s ljudima i doprinos zajednici), a tri ekstrinzicna (bogatstvo, privlacan izgled i popularnost). Ispitanici su na skali Likertova tipa procijenili koliko im je svaki od ciljeva vazan (1 - uopce nije vazan, 7 - jako vazan). Potvrdena je originalna faktorska struktura (faktorska analiza na zajednicke faktore s oblimin rotacijom). Koeficijenti pouzdanosti (Cronbach alfa) krecu se od .92 (popularnost) do .63 (osobni rast i razvoj). Faktorska analiza viseg reda s oblimin rotacijom potvrdila je klasifikaciju na intrinzicne i ekstrinzicne ciljeve. Cronbach alfa je za intrinzicne ciljeve bio nizi (.69) nego za ekstrinzicne (.84).

Upitnik osnovnih psiholoskih potreba (Deci i sur., 2001). Upitnik se sastoji od 21 cestice koje ispituju tri osnovne psiholoske potrebe - autonomiju, kompetentnost i povezanost. Ispitanici su procjenjivali koliko su ispunjene njihove osnovne psiholoske potrebe na skali od 1 (uopce ne) do 7 (potpuno). U ovom su istrazivanju, slicno kao i u nekim ranijim istrazivanjima (npr. Deci i sur., 2001; Gagne, 2003), potrebe odredene kao jedinstven konstrukt koji mjeri ispunjenost svih psiholoskih potreba. Dobiven je koeficijent pouzdanosti (Cronbach alfa) od .83.

Skala zadovoljstva zivotom (Diener, Emmons, Larsen i Griffin, 1985). Upitnik se sastoji od 5 cestica kojima se mjeri kognitivna procjena zadovoljstva zivotom. Ispitanici su procjene davali na skali Likertova tipa sa sedam stupnjeva, od 1 (uopce ne) do 7 (jako). Dobiven je koeficijent pouzdanosti (Cronbach alfa) od .71.

Upitnik PANAS (Positive and Negative Affective Schedule; Watson, Clark i Tellegen, 1988). Skala od 20 cestica mjeri ucestalost dozivljavanja pozitivnih i negativnih emocionalnih stanja u zadnjih mjesec dana (po 10 cestica za pozitivne i negativne emocije). Ispitanici su na skali od 5 stupnjeva (1 - uopce ne, do 5 - jako) procjenjivali u kojoj ih mjeri opisuju rijeci koje oznacavaju razlicita afektivna stanja. Faktorska je analiza na zajednicke faktore s varimax rotacijom pokazala dva faktora, koji odgovaraju pozitivnom i negativnom afektu, a ukupno objasnjavaju 47.57% varijance. Pouzdanost (Cronbach alfa) faktora 'pozitivne emocije' iznosila je .85, a faktora 'negativne emocije' .88.

REZULTATI

Povezanost medu ispitanim varijablama

Zadovoljstvo zivotom najvise je povezano s psiholoskim potrebama i orijentacijom na smislen zivot (Tablica 1.). Pozitivne su emocije najvise povezane s psiholoskim potrebama, orijentacijom na smislen zivot te intrinzicnim zivotnim ciljevima. Negativne su emocije u najvecoj mjeri povezane s neispunjenim psiholoskim potrebama. Ekstrinzicni ciljevi nisu povezani niti sa zadovoljstvom zivotom ni s pozitivnim emocijama, ali su povezani s cescim dozivljavanjem negativnih emocija. Ovi su ciljevi nesto slabije povezani s orijentacijom na ugodan i angaziran zivot.

Doprinos potreba, ciljeva i orijentacija prema sreci objasnjenju dobrobiti

Hijerarhijskim regresijskim analizama provjereno je koliko psiholoske potrebe, zivotni ciljevi i orijentacije prema sreci objasnjavaju pojedine dimenzije subjektivne dobrobiti. Provedene su tri regresijske analize, posebno za zadovoljstvo zivotom, pozitivne i negativne emocije. U prvom su koraku ukljucene psiholoske potrebe, u drugom zivotni ciljevi i u posljednjem orijentacije prema sreci (Tablica 2.). Provjera je kolinearnosti u regresijskim analizama pokazala da se ona nalazi unutar prihvatljivih granica.

Ukupno je objasnjeno od 35% do 39% varijance pojedinih komponenti subjektivne dobrobiti. Psiholoske su potrebe znacajni prediktori svih dimenzija subjektivne dobrobiti. Dodavanje ciljeva znacajno povecava objasnjenu varijancu pozitivnih i negativnih emocija. Ukljucivanje orijentacija prema sreci u zadnjem koraku znacajno pridonosi objasnjenju zadovoljstva zivotom i pozitivnih, ali ne i negativnih emocija.

Psiholoske potrebe objasnjavaju gotovo trecinu varijabiliteta zadovoljstva zivotom i negativnih emocija, i nesto manje varijabiliteta pozitivnih emocija (22%). Od zivotnih ciljeva samo ekstrinzicni ciljevi pridonose znacajnom porastu negativnih emocija. Orijentacija na smislen zivot objasnjava vece zadovoljstvo zivotom i vecu ucestalost pozitivnih emocija, dok usmjerenost na angaziran zivot znacajno pridonosi objasnjenju veceg zadovoljstva zivotom.

Usporedba ucenika s manjim i vecim omjerom pozitivnosti

Drugi je problem rada bio usporediti ucenike koji dozivljavaju manje, odnosno vise pozitivnih u odnosu na negativne emocije (usporedba ucenika koji imaju omjer pozitivnosti manji od 3 s onima koji imaju omjer jednak ili veci od 3). Prosjecni su omjeri pozitivnosti bili 1.77 za prvu i 3.54 za drugu grupu. Od 215 ucenika, velika vecina ima omjer pozitivnosti manji od 3 (184), a samo za 31 ucenika taj je omjer veci.

Ove se dvije grupe ucenika znacajno razlikuju u vecini ispitanih varijabli (Tablica 3.). Ucenici koji imaju omjer pozitivnosti 3.00 ili veci zadovoljniji su zivotom, imaju bolje ispunjene psiholoske potrebe, vazniji su im intrinzicni ciljevi te su vise orijentirani na angaziran i smislen zivot nego ucenici u drugoj skupini (Slika 1.). Ove se dvije skupine ucenika nisu razlikovale samo u dvije varijable: vaznosti koju pridaju ekstrinzicnim ciljevima i orijentaciji na ugodan zivot.

RASPRAVA

Glavni je cilj istrazivanja bio ispitati koliko psiholoske potrebe, zivotni ciljevi i razlicite orijentacije prema sreci pridonose objasnjenju emocionalne i kognitivne komponente subjektivne dobrobiti.

Zivotni ciljevi i psiholoske potrebe

Dobiveni su rezultati potvrdili vaznost osnovnih psiholoskih potreba za subjektivnu dobrobit. U odnosu na ostale varijable, psiholoske su potrebe u najvecoj mjeri objasnile sve dimenzije dobrobiti. Osobe koje imaju ispunjene psiholoske potrebe zadovoljnije su svojim zivotom, dozivljavaju vise pozitivnih i manje negativnih emocija. Pri tome je jaci efekt nezadovoljenih potreba na dozivljavanje negativnih emocija nego efekt ispunjenih potreba na javljanje pozitivnih emocija. To potvrduje postavke teorije samoodredenja da je zadovoljenje psiholoskih potreba nuzno za osjecaj dobrobiti (Deci i Ryan, 2000).

Zivotni ciljevi nisu pridonijeli objasnjenju zadovoljstva zivotom, ali su objasnili pozitivne i negativne emocije, iako u manjoj mjeri. Prema ocekivanju, usmjerenost na ekstrinzicne ciljeve bila je znacajan prediktor dozivljavanja vise negativnih emocija. Suprotno ocekivanju, pridavanje vece vaznosti intrinzicnim ciljevima nije znacajno objasnilo javljanje pozitivnih emocija i vece zivotno zadovoljstvo. Intrinzicni su ciljevi bili umjereno povezani sa zivotnim zadovoljstvom (.28) i pozitivnim emocijama (.34). Medutim, zbog relativno visoke korelacije izmedu prediktora (.43 izmedu potreba i intrinzicnih ciljeva), dio je objasnjene varijance pripisan psiholoskim potrebama koje su u regresijsku analizu usle u prvom koraku pa intrinzicni ciljevi vise nisu znacajno pridonijeli objasnjenju ovih dimenzija subjektivne dobrobiti. Moguce je da bi intrinzicni ciljevi bolje objasnili eudamonisticku dobrobit nego hedonisticku koja je ispitana u ovom istrazivanju.

U doba adolescencije misljenje drugih postaje jako vazno, pa adolescenti pridaju vecu vaznost fizickom izgledu i popularnosti, odnosno ekstrinzicnim ciljevima. Taj je efekt jaci kod mladih adolescenata. Pokazalo se da su ucenicima srednjih skola ekstrinzicni ciljevi vazniji nego studentima (Brdar, Rijavec i Miljkovic, 2009a). Zivotni ciljevi nastaju u interakciji potreba i vrijednosti u nekoj kulturi (Brdar, Rijavec i Miljkovic, 2009b; Schwartz i Sagie, 2000). U nasem se drustvu velika vaznost pridaje bogatstvu, popularnosti i privlacnom izgledu, a to nesumnjivo utjece na vrijednosti i ciljeve mladih ljudi. Medutim, istrazivanja su pokazala da materijalizam ne vodi sretnom zivotu (Diener i Biswas-Diener, 2002; Wright i Larsen, 1993). Novac povecava subjektivnu dobrobit samo do razine koja je potrebna da zadovoljimo osnovne zivotne potrebe, a nakon toga vrlo malo pridonosi sreci (Oishi i sur., 1999). Teznja prema materijalistickim ciljevima znaci put bez kraja - uvijek postoji nesto novo sto imaju drugi ljudi, pa i mi zelimo imati. Usmjerenost na materijalizam ostavlja malo slobodnog vremena za obitelj, druzenja s prijateljima ili bavljenje aktivnostima koje nas zanimaju, pa su psiholoske potrebe slabije ispunjene (Kasser, 2003). Ove su potrebe u sredistu procesa postavljanja ciljeva, a uspjesnost u njihovu ispunjavanju odreduje zivotne ciljeve (Deci i Vansteenkiste, 2004).

Orijentacije prema sreci

Ekstrinzicni su ciljevi vazniji adolescentima usmjerenim na ugodan zivot nego onima koji su usmjereni na angaziran i smislen zivot. Medutim, hedonizam ne vodi dugotrajnoj sreci, jer ugodan dogadaj samo privremeno povecava razinu srece, koja se zbog hedonisticke adaptacije opet vraca na osnovnu razinu (Suh, Diener i Fujita, 1996). Adolescencija je razdoblje u kojemu se ugoda i zabava traze u razlicitim aktivnostima i iskustvima, pa adolescenti najvise slijede upravo orijentaciju na ugodan zivot (Gabrielle, 2008). To je potvrdeno i u ovom istrazivanju, jer je najveca prosjecna vrijednost dobivena za tu orijentaciju. Medutim, dobiveni rezultati pokazuju da ovaj put k sreci ne objasnjava znacajno subjektivnu dobrobit. Zivotom su zadovoljniji adolescenti koji srecu traze kroz angaziran i smislen zivot, a vecu ucestalost pozitivnih emocija objasnjava samo orijentacija na smislen zivot. Ovo je djelomicno u skladu s istrazivanjem koje je provedeno na velikom uzorku odraslih ispitanika, a koje je pokazalo da sve tri orijentacije znacajno objasnjavaju zivotno zadovoljstvo i pozitivne emocije (Vella-Brodrick, Park i Peterson, 2009). Medutim, u nasem se istrazivanju negativne emocije javljaju rjede samo kod ljudi koji traze srecu kroz angaziran i smislen zivot.

Dobiveni rezultati pokazuju da adolescenti koji su usmjereni na smislen zivot imaju najvecu subjektivnu dobrobit. Taj put prema sreci pridonosi vecem zadovoljstvu zivotom i dozivljavanju vise pozitivnih emocija. Osjecaj smisla kod mladih ljudi povezan je sa zdravljem i produktivnim fizickim, psihickim i socijalnim ponasanjem (Damon, Menon i Bronk, 2003). Trazenje smisla ima pozitivnu ulogu u razvoju mladih ljudi, ali i u njihovu doprinosu zajednici, jer smislen zivot podrazumijeva posvecenost vrijednim ciljevima koji su iznad vlastitih interesa. Prema hijerarhijskom modelu smisla (Schnell, 2009) proces stvaranja smisla obuhvaca pet razina, od kojih je svaka sljedeca sve kompleksnija i apstraktnija: na najnizoj su razini percepcije, zatim slijede aktivnosti, ciljevi i izvori smisla, a na najvisoj je razini smisao u zivotu. Dakle, izvori smisla temelje se na odabranim ciljevima, a mogu se usporediti s intrinzicnim vrijednostima Ryana, Hute i Decia (2008). Jedina je razlika u tome sto su intrinzicne vrijednosti dio ljudske prirode, dok izvori smisla predstavljaju vrijednosti u akciji. Nasi rezultati pokazuju da adolescenti usmjereni na smislen zivot cesce biraju intrinzicne ciljeve (korelacija je .50) nego ekstrinzicne (korelacija je .10), sto je u skladu s hijerarhijskim modelom smisla.

Orijentacija na angaziran zivot takoder pridonosi vecem zadovoljstvu zivotom. Medutim, ova orijentacija nije bila znacajan prediktor pozitivnih emocija, iako postoji korelacija izmedu ovih varijabli (.34). I druga su istrazivanja pokazala da pozitivno stanje ponesenosti (engl. flow) pridonosi sreci (Clarke i Haworth, 1994). Mladi se ljudi osjecaju sretnima kada nisu sami, kada su aktivni i osjecaju ponos te kada se nalaze u izazovnim situacijama koje zahtijevaju visoku razinu njihovih vjestina (Csikszentmihalyi i Hunter, 2003). To je pokazalo istrazivanje provedeno metodom uzorkovanja iskustava na vise od 800 ucenika osnovne i srednje skole (od 11 do 18 godina). Sretni i manje sretni adolescenti ne razlikuju se u nacinu na koji provode svoje vrijeme, nego u nacinu na koji opazaju svoje aktivnosti. Za sretnije adolescente te aktivnosti predstavljaju veci izazov i misle da imaju veci izbor mogucih ponasanja (Csikszentmihalyi i Wong, 1991). Adolescenti koji su zainteresirani za aktivnosti u svakodnevnom zivotu imaju bolje psiholosko zdravlje od svojih vrsnjaka koji cesto osjecaju dosadu (Hunter i Csikszentmihalyi, 2003).

Rezultati istrazivanja pokazuju da orijentacije na smislen i angaziran zivot pridonose vecoj subjektivnoj dobrobiti. Kako usmjeriti mlade ljude da srecu traze u smislenom i angaziranom zivotu? Damon (2008) predlaze da se otvore javne ustanove koje bi predstavljale pozitivnu viziju smislenog zivota, a strucnjaci bi putem mentorstva pomagali mladim ljudima da steknu prakticno znanje potrebno da bi se takav zivot ostvario. Poticanje mladih ljudi da nadu smisao u zivotu predstavlja paradoksalnu dvojnost, kako istice Damon (2008). Smisao je istovremeno duboko individualna i neizbjezno drustvena pojava. Iako bi mladi ljudi trebali sami pronaci izvore smisla u svom zivotu, na tom ih putu vode ljudi koji su prisutni u njihovu zivotu, kao i vrijednosti koje susrecu u vlastitoj kulturi. U drustvu u kojem se cijeni predanost poslu i izvrsnost u razlicitim aktivnostima mladi ce ljudi biti skloniji orijentaciji na angaziran zivot, nego u drustvu u kojem su vaznije neke druge vrijednosti. Suprotno tome, ako drustvo naglasava materijalistickih vrijednosti, mladi ce ljudi cesce birati ekstrinzicne zivotne ciljeve i hedonisticki put prema sreci (Kasser, 2003).

Pozitivne i negativne emocije

Prosjecan je omjer izmedu pozitivnih i negativnih emocija u ovom istrazivanju bio 1.77. Pozitivne i negativne emocije ne pridonose jednako emocionalnoj dobrobiti. Prema dosadasnjim istrazivanjima, optimalan omjer pozitivnosti trebao bi biti najmanje tri (Fredrickson i Losada, 2005). Do istog je rezultata u svojim istrazivanjima dosao i Larsen (2009) - za prosjecnu bi subjektivnu dobrobit pozitivna raspolozenja trebala prevladavati nad negativnim u omjeru od najmanje 3:1.

Rezultati usporedbe adolescenata s manjim i vecim omjerom pozitivnosti u nasem istrazivanju potvrdili su sve teorijske pretpostavke. Adolescenti su s vecim omjerom pozitivnosti bili zadovoljniji svojim zivotom, imali su bolje ispunjene psiholoske potrebe, bili su im vazniji intrinzicni ciljevi i bili su vise orijentirani na angaziran i smislen zivot.

Adolescencija je razdoblje u kojem se povecava ucestalost negativnih i smanjuje ucestalost pozitivnih emocija (Larson i Lampman-Petraitis, 1989), a te se promjene usporavaju u kasnoj adolescenciji (Larson, Moneta i Richards, 2002). Mladi ljudi u skoli dozivljavaju najvise negativnih emocija (24-25% od svih negativnih emocija), dok se samo 12-14% pozitivnih emocija javlja u skoli (Larson i Asmussen, 1991).

Dobiveni rezultati pokazuju da bi trebalo ispitati ucestalost pozitivnih i negativnih emocija na vecem uzorku i u vise skola. Ako vecina adolescenata ima slican omjer pozitivnosti, trebalo bi razmotriti kako povecati ucestalost pozitivnih emocija. Negativne emocije u skoli smanjuju aktivnost ucenika, dok je pozitivne emocije poticu (Reschly, Huebner, Appleton i Antaramian, 2008). Pozitivne emocije mogu pomoci u zastiti od negativnih dozivljaja (Tugade i Fredrickson, 2004) i tako jacati fizicku i psihicku otpornost (Tugade, Fredrickson i Barrett, 2004).

Novija su istrazivanja u pozitivnoj psihologiji utvrdila neke od faktora koji smanjuju dobrobit i vode tome da se ljudi osjecaju lose i 'venu', kao i faktore koji pridonose dobrobiti i omogucavaju ljudima da 'cvjetaju', odnosno da budu sretni i da optimalno funkcioniraju (Keyes, 2002). Ovo je posebno vazno za mlade ljude koji tek krecu u zivot. Kako mladim ljudima pomoci da nadu pravi put prema sreci i da zive dobar zivot? Parafrazirajuci Goethea, necemo im pomoci tako da ih prihvatimo onakvima kakvi jesu - pomoci cemo im ako se prema njima odnosimo kao prema ljudima kakvi bi oni mogli biti. Ne treba im nuditi mogucnosti za hedonisticki nacin zivota i nametati materijalisticke vrijednosti, vec ih treba usmjeravati na angaziran i smislen zivot. Kratkotrajni uzici koje traze u alkoholu, drogama i pasivnoj zabavi nece im omoguciti sretan i smislen zivot.

Ogranicenja istrazivanja

U ovom su istrazivanju primijenjeni upitnici koji se upotrebljavaju u slicnim istrazivanjima na odraslim ispitanicima. Pitanje je jesu li oni sasvim prikladni za ispitanike ove dobi. Medutim, upotreba istih mjera ima i prednosti, jer omogucava usporedbu s rezultatima drugih istrazivanja. Faktorska struktura upitnika orijentacija prema sreci pokazala je manje razlike u odnosu na onu koja se dobiva u ostalim istrazivanjima. Pitanje je u kojoj je mjeri to posljedica primjene na mladim ispitanicima, a u kojoj mjeri upitnik pokazuje razlike u orijentacijama izmedu adolescenata i zrelih ljudi. Na primjer, neke su tvrdnje koje mjere orijentaciju prema smislenom zivotu adolescenti povezali s religioznoscu (Moj zivot sluzi nekoj visoj svrsi.), dok ih odrasli ljudi drukcije interpretiraju.

Upitnik osnovnih psiholoskih potreba pokazao je relativno losu pouzdanost pojedinacnih skala, pa je zbog toga u istrazivanju napravljena kompozitna mjera za sve potrebe. To moze biti posljedica drukcijih iskustava vezanih uz autonomiju i kompetentnost kod adolescenata. Oni nemaju mnogo prigoda za ispunjavanje potrebe za autonomijom. Potreba se za kompetentnoscu uglavnom moze ostvariti u skoli, ali ucenici vecinom ne mogu birati predmete koji ih zanimaju i koji bolje odgovaraju njihovim interesima i sposobnostima.

U daljim bi istrazivanjima trebalo povecati broj ispitanika i nastojati uravnoteziti broj mladica i djevojaka. Bilo bi zanimljivo utvrditi u kojoj mjeri dobiveni omjer pozitivnosti odgovara omjeru pozitivnih i negativnih emocija na vecem uzorku adolescenata u nasoj zemlji i provjeriti eventualne spolne razlike. Naravno, za usporedbu bi bilo zanimljivo ispitati i koliki je taj omjer kod odraslih ljudi u nasoj zemlji.

Sidebar

Adolescents' Life Goals, Orientations to Happiness and Psycological Needs: Which is the Best Path to Happiness?

Abstract

Happiness is most frequently investigated as subjective well-being, referring to people's cognitive and emotional evaluations of their lives. Studies have shown that intrinsic life goals, like self-acceptance, affiliation and community feeling, contribute to subjective well-being because they enable the fulfillment of basic psychological needs. Happier people are more oriented to the life of engagement and meaning. However, young people in our country are exposed to the promotion of materialistic values.

In this study we explored which life goals and paths to happiness are associated with life satisfaction and affective well-being of Croatian adolescents. In addition, we wanted to find out which approach to happiness better fulfills basic psychological needs. Four questionnaires were administered to a sample of 218 high-school students (156 girls and 72 boys, mean age 16.5 years): PANAS, Satisfaction with Life Scale, Approaches to Happiness Questionnaire, Life Aspiration Index and Basic Psychological Needs Scale.

Regression analyses accounted for one third of variance in subjective well-being components. Psychological needs significantly predict all its components - greater life satisfaction, experiencing more positive and fewer negative affect. Extrinsic goals contribute to both positive and negative affect to a lesser extent. Orientation to meaningful life significantly accounts for the variability in both affective subjective well-being components, whereas orientation to engaged life explains only the cognitive component. The life of pleasure does not explain subjective well-being. Results of our study are consistent with self-determination theory and confirm the results of previous studies that extrinsic life goals (social recognition, financial success and image) are not related to subjective well-being.

Primljeno: 29.12.2009.

References

LITERATURA

Aristotle (1999). Nicomachean ethics. Indianapollis: Hackett Publishing Company, 1999 (2. izd., preveo Terence Irwin).

Baumeister, R.F., Bratslavsky, E., Finkenauer, C. i Vohs, K.D. (2001). Bad is stronger than good. Review of General Psychology, 5, 323-370.

Brdar, I. (2006). Zivotni ciljevi i dobrobit: Je li za srecu vazno sto zelimo? Drustvena istrazivanja, 4-5(84-85), 671-691.

Brdar, I., Rijavec, M. i Miljkovic, D. (2009a). Approaches to happiness, life goals and wellbeing. U: T. Freire (Ur.), Understanding positive life. Research and practice on positive psychology (str. 45-64). Lisbon: Climepsi Editores.

Brdar, I., Rijavec, M. i Miljkovic, D. (2009b). Life goals and well-being: Are extrinsic aspirations always detrimental to well-being? Psychological Topics, 18(2), 303-316.

Clarke, S.E. i Haworth, J.T. (1994) 'Flow' experiences in the daily life of sixth form college students. British Journal of Psychology, 85, 511-523.

Compton, W.C. (2001). Toward a tripartite factor structure of mental health: Subjective well-being, personal growth, and religiosity. The Journal of Psychology, 135(5), 486- 501.

Csikszentmihalyi, M. (1990). Flow: The psychology of optimal experience. New York: Harper and Row.

Csikszentmihalyi, M. i Hunter, J. (2003). Happiness in everyday life: The uses of experience sampling. Journal of Happiness Studies, 4(2), 185-199.

Csikszentmihalyi, M. i Wong, M.M. (1991). The situational and personal correlates of happiness: A cross-national comparison. U: F. Strack, M. Argyle i N. Schwarz (Ur.), Subjective well-being: An interdisciplinary perspective (str. 193-212). Elmsford, NY: Pergamon Press.

Damon, W.N. (2008). The path to purpose: Helping our children to find their calling in life. New York: Free Press.

Damon, W., Menon, J.L. i Bronk, K.C. (2003). The development of purpose during adolescence. Journal of Applied Developmental Science, 7(3), 119-128.

Deci, E.L. i Ryan, R.M. (2000). The "what" and "why" of goal pursuits: Human needs and the self-determination of behavior. Psychological Inquiry, 11(4), 227-268.

Deci, E.L., Ryan, R.M., Gagne, M., Leone, D., Usunov, J. i Kornazheva, B.P. (2001). Need satisfaction, motivation, and well-being in the work organizations of a former eastern bloc country. Personality and Social Psychology Bulletin, 27, 930-942.

Deci, E.L. i Vansteenkiste, M. (2004). Self-determination theory and basic need satisfaction: Understanding human development in positive psychology. Ricerche di Psichologia, 1(27), 23-40.

Delle Fave, A. i Bassi, M. (2009). The contribution of diversity to happiness research. Journal of Positive Psychology, 4(3), 204-206.

Delle Fave, A., Brdar, I., Freire, T., Vella-Brodrick, D. i Wissing, M. (2010). The eudaimonic and hedonic components of happiness: Qualitative and quantitative findings. Social Indicators Research. DOI 10.1007/s11205-010-9632-5.

Diener, E. (2000). Subjective well-being: The science of happiness and a proposal for national index. American Psychologist, 55, 34-43.

Diener, E. i Biswas-Diener, R. (2002). Will money increase subjective well-being? Social Indicators Research, 57, 119-169.

Diener, E., Emmons, R.A., Larsen, R.J. i Griffin, S. (1985). The satisfaction with life scale. Journal of Personality Assessment, 49, 71-75.

Diener, E., Sapyta, J.J. i Suh, E. (1998). Subjective well-being is essential to well-being. Psychological Inquiry, 9, 33-37.

Diener, E., Suh, E.M., Lucas, R.E. i Smith, H.L. (1999). Subjective well-being: Three decades of progress. Psychological Bulletin, 125(2), 276-302.

Emmons, R.A. (2003). Personal goals, life meaning, and virtue: Wellsprings of a positive life. U: C.L.M. Keyes i J. Haidt (Ur.), Flourishing: Positive psychology and the life well-lived (str. 105-128). Washington, DC: American Psychological Association.

Fredrickson, B.L. i Branigan, C. (2005). Positive emotions broaden the scope of attention and thought-action repertoires. Cognition and Emotion, 19, 313-332.

Fredrickson, B.L. i Losada, M.F. (2005). Positive affect and the complex dynamics of human flourishing. American Psychologist, 60(7), 678-686.

Gabrielle, R. (2008). Orientations to happiness: Do they make a difference in a student's educational life? American Secondary Education, 32(2), 88-101.

Gagne, M. (2003). The role of autonomy support and autonomy orientation in prosocial behavior engagement. Motivation and Emotion, 27(3), 199-223.

Hunter, J.P. i Csikszentmihalyi, M. (2003). The positive psychology of interested adolescents. Journal of Youth and Adolescence, 32(1), 27-35.

Inglehart, R.F. i Welzel, C. (2005). Modernization, cultural change, and democracy: The human development sequence. New York: Cambridge University Press.

Isen, A.M. (2002). A role of neuropsychology in understanding the facilitating influence of positive affect on social behavior and cognitive process. U: C.R. Snyder i S.J. Lopez (Ur.), Handbook of positive psychology (str. 528-540). New York: Oxford University Press.

Kahneman, D., Diener, E. i Schwarz, N. (1999). Well-being: The foundations of hedonic psychology. New York: Russell Sage Foundation.

Kashdan, T.B., Biswas-Diener, R. i King, L.A. (2008). Reconsidering happiness: The costs of distinguishing between hedonics and eudaimonia. Journal of Positive Psychology, 3(4), 219-233.

Kasser, T. (2003). The high price of materialsim. Cambridge, MA: The MIT Press.

Kasser, T. i Ryan, R.M. (1993). A dark side of the American dream: Correlates of financial success as a central life aspiration. Journal of Personality and Social Psychology, 64, 410-422.

Kasser, T. i Ryan, R.M. (1996). Further examining the American dream: Well-being correlates of intrinsic and extrinsic goals. Personality and Social Psychology Bulletin, 22, 281-288.

Kasser, T. i Ryan, R.M. (2001). Be careful what you wish for: Optimal functioning and the relative attainment of intrinsic and extrinsic goals. U: P. Schmuck i K. Sheldon (Ur.), Life goals and well-being (str. 116-131). Göttingen: Hogrefe.

Keyes, C.L.M. (2002). The mental health continuum: From languishing to flourishing in life. Journal of Health and Social Behavior, 43, 207-222.

Kim, M.S., Kim, H.W., Cha, K.H. i Lim, J. (2007). What makes Koreans happy? Exploration on the structure of happy life among Korean adults. Social Indicators Research, 82(2), 265-286.

Larsen, R. (2009). The contributions of positive and negative affect to emotional well-being. Psychological Topics, 18(2), 247-266.

Larsen, R.J. i Prizmic, Z. (2008). The regulation of emotional well-being: Overcoming the hedonic treadmill. U: M. Eid i R.J. Larsen (Ur.), The science of subjective well-being (str. 258-289). New York: Guilford.

Larson, R.W. i Asmussen, L. (1991). Anger, worry, and hurt in early adolescence: An enlarging world of negative emotions. U: M.E. Coltern i S. Gore (Ur.), Adolescent stress: Causes and consequences (str. 21-41). New York: Aldine.

Larson, R. i Lampman-Petraitis, C. (1989). Daily emotional states as reported by children and adolescents. Child Development, 60, 1250-1260.

Larson, R.W, Moneta, G. i Richards, M.H. (2002). Continuity, stability, and change in daily emotional experience across adolescence. Child Development, 73(4), 1151-1165.

Lyubomirsky, S., King, L.A. i Diener, E. (2005). The benefits of frequent positive affect: Does happiness lead to success? Psychological Bulletin, 131(6), 803-855.

Oishi, S., Diener, E., Suh, E. i Lucas, R.E. (1999). Values as a moderator in subjective wellbeing. Journal of Personality, 67, 157-184.

Peterson, C., Park, N. i Seligman, M.E.P. (2005). Orientations to happiness and life satisfaction: The full life versus the empty life. Journal of Happiness Studies, 6, 25-41.

Peterson, C., Ruch, W., Beermann, U., Park, N. i Seligman, M.E.P. (2007). Strengths of character, orientations to happiness, and life satisfaction. The Journal of Positive Psychology, 2, 149-156.

Reschly, A.L., Huebner, E.S., Appleton, J.J. i Antaramian, S. (2008). Engagement as flourishing: The contribution of positive emotions and coping to adolescents' engagement at school and with learning. Psychology in the Schools, 45(5), 419-431.

Rijavec, M., Brdar, I. i Miljkovic, D. (2006). Extrinsic vs. intrinsic life goals, psychological needs and life satisfaction. U: A. Delle Fave (Ur.), Dimensions of well-veing: Research and intervention (str. 91-104). Milano: Franco Angeli.

Rozin, P. i Royzman, E.B. (2001). Negativity bias, negativity dominance, and contagion. Personality and Social Psychology Review, 5(4), 296-320.

Ryan, R.M. i Deci, E.L. (2001). On happiness and human potentials: A review of research on hedonic and eudaimonic well-being. Annual Review of Psychology, 52, 141-166.

Ryan, R.M. i Deci, E.L. (2002). Overview of self-determination theory: An organismicdialectical perspective. U: E. Deci i R.M. Ryan (Ur.), Handbook of self determination research (str. 3-33). Rochester: The University of Rochester Press.

Ryan, R.M., Huta, V. i Deci, E.L. (2008). Living well: A self-determination theory perspective on eudaimonia. Journal of Happiness Studies, 9(1), 139-170.

Ryff, C.D. i Keyes, C. (1995). The structure of psychological weell-being revisited. Journal of Personality and Social Psychology, 69(4), 719-727.

Schnell, T. (2009). The sources of meaning and meaning in Life Questionnaire (SoMe): Relations to demographics and well-being. Journal of Positive Psychology, 4(6), 483- 499.

Schwartz, S.H. i Sagie, G. (2000). Value consensus and importance: A cross-national study. Journal of Cross-Cultural Psychology, 31(4), 465-497

Seligman, M.E.P. (2002). Authentic happiness. New York: Free Press.

Sheldon, K.M. i Elliot, A.J. (1999). Goal striving, need satisfaction, and longitudinal wellbeing: The self-concordance model. Journal of Personality and Social Psychology, 76(3), 482-497.

Sheldon, K.M. i Kasser, T. (1998). Pursuing personal goals: Skills enable progress but not all progress is beneficial. Personality and Social Psychology Bulletin, 24, 1319-1331.

Suh, E., Diener, E. i Fujita, F. (1996). Events and subjective well-being: Only recent events matter. Journal of Personality and Social Psychology, 70, 1091-1102.

Tomic-Koludrovic, I. i Petric, M. (2007). Hrvatsko drustvo - prije i tijekom tranzicije. Drustvena istrazivanja, 4-5, 867-889.

Tugade, M.M. i Fredrickson, B.L. (2004). Resilient individuals use positive emotions to bounce back from negative emotional experiences. Journal of Personality and Social Psychology, 86(2), 320-333.

Tugade, M.M., Fredrickson, B.L. i Barrett, L.F. (2004). Psychological resilience and positive emotional granularity: Examining the benefits of positive emotions on coping and health. Journal of Personality, 72(6), 1161-1190.

Vella-Brodrick, D.A., Park, N. i Peterson, C. (2009). Three ways to be happy: Pleasure, engagement, and meaning - Findings from Australian and US samples. Social Indicators Research, 90(2), 165-179.

Waterman, A.S. (1993). Two conceptions of happiness: Contrasts of personal expressiveness (eudaimonia) and hedonic enjoyment. Journal of Personality and Social Psychology, 64, 678-691.

Waterman, A.S. (2008). Reconsidering happiness: A eudaimonist's perspective. The Journal Positive Psychology, 3(4), 234-252.

Watson, D., Clark, L.A. i Tellegen, A. (1988). Development and validation of brief measures of positive and negative affect: The PANAS scales. Journal of Personality and Social Psychology, 54, 1063-1070.

Wright, N.D. i Larsen, V. (1993). Materialism and life satisfaction: A meta-analysis. Journal of Consumer Satisfaction, Disatisfaction, and Complaining Behavior, 6, 158- 165.