OCJENA EKONOMSKOG POLOZAJA TEKSTILNE I ODJEVNE INDUSTRIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Abstract

The aim of this paper is to study and analyse the situation of the textile and clothing industry in Europe and Croatia. A hypothesis that the current problems and possible long-term sustainable growth and development solutions for the textile and clothing industry in Europe and Croatia should be seen as an essential prerequisite for the development of new policies that will enable restructuring of textile and clothing industry in Croatia has been confirmed. This paper draws on secondary (desk research) and primary (interviews with managers of companies, textile and clothing industry experts and local administration staff in charge of the industrial sector) sources of information, with scientific methods applied, such as methods of analysis and synthesis, inductive and deductive methods, proof and denial methods, method of description and method of compilation. [PUBLICATION ABSTRACT]

Headnote

Sazetak

Svrha je rada prouciti i analizirati stanje u tekstilnoj i odjevnoj industriji Europe i Republike Hrvatske. Potvrðena je hipoteza da aktualni problemi i moguca rjesenja dugorocnog odrzivog rasta i razvoja tekstilne i odjevne industrije u Europi i Republici Hrvatskoj stvaraju temeljne predpostavke definiranju novih politika koje bi omogucile restrukturiranje tekstilne i odjevne industrije u Republici Hrvatskoj. Koristeni su sekundarni (istrazivanje za stolom) i primarni izvori podataka (razgovori/intervjui s menadzerima poduzeca, strucnjacima iz podrucja tekstilne i odjevne industrije i osobama iz lokalnih uprava zaposlenih u sektoru za industriju), dok su kao znanstvene metode koristene metode analize i sinteze, induktivna i deduktivna metoda, metode dokazivanja i opovrgavanja, metoda deskripcije i metoda kompilacije.

Kljucne rijeci: tekstilna i odjevna industrija, ekonomski polozaj, politike restrukturiranja, Republika Hrvatska.

Key words: textile and clothing (T&C) industry, economic situation, restructuring policies, the Republic of Croatia

JEL classification: L67

1. UVOD

Tekstilna i odjevna industrija u Republici Hrvatskoj nalazi se u iznimno slozenom i nepovoljnom stanju te unatoc drzavnim poticajima ne izlazi iz krize. Otpustanja radnika, smanjenja placa i zastarjelost tehnologija svakodnevno se spominju kao glavni problemi ove industrije. Dosad provedena istrazivanja predlazu kao rjesenje krize hrvatske tekstilne i odjevne industrije proizvodnju proizvoda vece dodane vrijednosti i vlastite marke proizvoda, kao i okrupnjavanje tekstilnih i odjevnih poduzeca, promjene u ljudskim potencijalima, inovacije i trzisno repozicioniranje koje ce odgovarati mogucnostima industrije. Za svako navedeno rjesenje potrebno je ulaganje financijskoga kapitala kojim industrija u ovom trenutku ne raspolaze. Polovina trzisnog udjela otpada na svega nekoliko poduzeca u ovoj industriji i ona posluju s dobitkom.

Sukladno navedenoj problematici istrazivanja determiniran je znanstveni problem istrazivanja:

Iako se u tekstilnoj i odjevnoj industriji u Europi vise desetljeca primjenjuju odgovarajuce politike odrzivoga rasta i razvoja takvih industrija, u Republici Hrvatskoj jos uvijek ne postoji znanstveno utemeljena gospodarska i drustvena platforma za restrukturiranje tekstilne i odjevne industrije, sto implicira mnogobrojne stetne posljedice.

Aktualnost navedenoga problema istrazivanja odredila je ekonomsku podlogu za postavljanje znanstvene hipoteze, a ona glasi: rezultati istrazivanja o aktualnim problemima i mogucim rjesenjima dugorocnog odrzivog rasta i razvoja tekstilne i odjevne industrije u Europi i Republici Hrvatskoj stvaraju temeljne predpostavke definiranju novih politika koje bi omogucile restrukturiranje tekstilne i odjevne industrije u Republici Hrvatskoj.

2. IZDVOJENA PROBLEMATIKA TEKSTILNE I ODJEVNE INDUSTRIJE U EUROPI

Prema zavrsnom izvjescu Economixa (Vogler-Ludwig, Valente, 2009., 36) tekstilna se i odjevna industrija Europske unije (27 clanica) sastojala od 266.000 poduzeca koja su generirala 67.8 milijardi euro dodane vrijednosti (47% u tekstilnom sektoru, 35% u odjevnom, a 18% u kozarskom/obucarskom sektoru). Zaposlenih je u tekstilnoj i odjevnoj industriji bilo 3,4 milijuna (46% u odjevnom sektoru, 36% u tekstilnom, a 18% u kozarskom/obucarskom sektoru). U razdoblju od 2000. do 2006. godine zabiljezen je pad zaposlenosti u svim drzavama Europske unije, osim Bugarske koja je jedina biljezila porast zaposlenosti te Slovenije i Slovacke. Promet je po poduzecu u 2004. godini iznosio 0,9 milijuna euro. Vodeci je proizvoðac tekstila, odjece i koze/obuce u Europi Italija (1/3 dodane vrijednosti u 2006. godini), a prate je Njemacka i Francuska (svaka s 11% udjela u Europskoj uniji), Spanjolska i Velika Britanija (s udjelima od 9%), Portugal (4,3%); Belgija (3,1%) i Poljska (3,0%). U razdoblju izmeðu 1996. i 2006. godine tekstilna i odjevna industrija biljezi i pad u proizvodnji i cijenama. Ukupna proizvodnja padala je za 4% godisnje. Ako se promatra uvoz tekstila i odjece u Europsku uniju, Kina ima udio od 33% ukupnog uvoza tekstila i odjece i 47,7% uvoza koze i koznih proizvoda. Sporazum o tekstilu i odjeci, koji je stupio na snagu 1. sijecnja 2005. godine, ukinuo je dvjesto europskih uvoznih kvota te je rezultirao naglim porastom uvoza tekstilnih i odjevnih proizvoda iz Kine, Indije i Vijetnama. Kina je zauzela prvo mjesto u proizvodnji odjece s jednom cetvrtinom svjetskog izvoza. Europski proizvoðaci tekstila i odjece odgovorili su na izazove iz Azije na dva nacina: 1) vertikalnom proizvodnom diferencijacijom - prelaskom na proizvodnju kvalitetnijih proizvoda i 2) premjestanjem proizvodnje u drzave nizih troskova. Za drzave u razvoju predviða se nastavak ulaganja u industrijske kapacitete, logistiku i ljudske resurse.

Europska tekstilna i odjevna industrija u posljednjih 15 godina prolazi kroz intenzivan proces modernizacije i restrukturiranja (Anic i sur., 2008., 38.) Restrukturiranje je rezultiralo zatvaranjem poduzeca, modernizacijom proizvodnje i rastom proizvodnosti. Na strukturne promjene i na razvitak proizvodnje tekstila i odjece utjecu brojni cimbenici u okruzenju te kao imperativ postavljaju modernizaciju proizvodnih procesa. Najvazniji su cimbenici zasicenost trzista Europske unije i relativan pad izdataka za odjecu, promjene u preferencijama potrosaca, liberalizacija trzista i pojacana cjenovna konkurencija, promjene u distribuciji i primjena novih tehnologija. Takoðer, ovdje spadaju ljudski potencijali i struktura industrije (Anic i sur. prema: Keenan, Saritas, Kroener, 2004., 313.-322.). Strukturne promjene javljaju se i u trgovini porastom uloga velikih maloprodavaca u strukturi industrije, dok je lanac vrijednosti sve vise orijentiran prema sve zahtjevnijim potrosacima te tada distribucija proizvoðaca pocinje ovisiti o velikim trgovackim lancima koji postavljaju svoje uvjete (Anic i sur., 2008.).

Do dramaticnih promjena u regulatornoj okolini doslo je u trenutku u kojem je sporazum Svjetske trgovinske organizacije (World Trade Organisation) o tekstilu i odjeci (The Agreement on Textile and Clothing) zamijenio tekstilni sporazum (The Multi Fibre Arrangement) iz 1995. godine, sto je kao rezlutat imalo nastavljanje s daljnjim prodorom uvoza na zapadna trzista (Taplin, Winterton, 2004., 258.). Otvaranje europskih trzista za uvoz te ukidanje prepreka trgovini, zajedno s trendovima globalizacije i liberalizacije jos je vise izlozilo europske proizvoðace konkurenciji drzava s niskom cijenom rada. Europska unija se, takoðer, obvezala primijeniti istu liberalizaciju prema Kini u ugovoru sklopljenom izmeðu Kine i Europske unije prije ulaska Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Daljnji dogovori smanjili su i prepreke trgovini sa Sredisnjom i Istocnom Europom od 1. sijecnja 1998. godine, liberalizirali trgovinu sa Sri Lankom od 2001. godine i sklopili carinsku uniju s Turskom. Europska unija je, takoðer, usla u mnoga podrucja slobodne trgovine, koja su obuhvatila tekstil i odjecu, s drzavama poput Maroka, Meksika i zemljama juzne Afrike te dopustila slobodan ulaz iz drzava kandidata koji nisu dio Europske unije i 69 clanova konvencije iz Lomea. Takav je trend liberalizacije 1999. godine kao rezultat imao cinjenicu da je 50% od ukupnog europskog uvoza tekstila i odjece bescarinsko, dok je 1994. godine bescarinsko bilo 28%. Vecina koju je cinilo 70% ukupnog uvoza tekstila i odjece bila je osloboðena svih kvantitativnih ogranicenja. Sva odgovornost vezana uz tekstilnu i odjevnu industriju prepustena je samoj industriji te se svaka drzava unutar Europske unije na drugaciji nacin nosi s problemima u tekstilnoj i odjevnoj industriji.

Problematika je tekstilnog i odjevnog gospodarstva kao radno intenzivne grane izlozenost jakoj konkurenciji drzava s jeftinom radnom snagom. Zbog niske ukupne produktivnosti rada i opcenito nizih troskova rada u usporedbi s ostalom preraðivackom industrijom, neprestano pada zaposlenost i sve je izrazeniji problem u angaziranju strucne radne snage. Kao rjesenje predlazu se strukturne promjene u tekstilnom i odjevnom gospodarstvu Europe. Potrebno je traziti i nova rjesenja radi povecanja konkurentnosti na zasicenom europskom trzistu koja Europska unija potice indirektno preko horizontalnih i regionalnih mjera (Katovic, Bischof Vukusic, 2008.).

Kao izdvojeni i glavni problem tekstilne i odjevne industrije navodi se pad proizvodnje od 32,4% u Europi uz istovremeni rast u Aziji od 76,3%. Takvo smanjenje proizvodnje imalo je za posljedicu smanjenje zaposlenih uz trend preseljenja proizvodnje u podrucja jeftine radne snage (Istocna Europa, Turska i Sjeverna Afrika). Takoðer, tekstilnoj i odjevnoj industriji Europe prijeti jos veci gubitak proizvodnih kapaciteta njihovim preseljenjem u podrucja povoljnije proizvodnje. Za rjesenje takve situacije i nastavak pozitivnog poslovanja tekstilne i odjevne industrije u Europi, tekstilna i odjevna industrija mora se popeti u lancu vrijednosti izgraðujuci svoju kompetitivnost na novim tehnologijama, inovacijama i dizajnu (Keenan, Saritas, Kroener, 2004.)

Sazeti su problemi tekstilne i odjevne industrije Europe (Wong, Au, 2007., 56.) povecana vaznost globalizacije i liberalizacije trgovine, prijetnje cjenovnih konkurenata drzava u razvoju (s izrazito niskim cijenama rada) i masivan priljev jeftinih odjevnih proizvoda iz drzava u razvoju. Odgovori su na navedene probleme (Wong, Au, 2007.) restrukturiranje sektora europske tekstilne i odjevne industrije na nacin da prijeðe s masovne proizvodnje na proizvodnju modne odjece visokog tehnoloskog nivoa i modernog stila te se na taj nacin zadrze kompetitivne prednosti u globalnom odjevnom sektoru. Pritom se mora uzeti u obzir i cinjenica da su se europski proizvoðaci tekstila i odjece u potrazi za profitabilnim rjesenjima pretvorili u veletrgovce robnih marki bez vlastite proizvodnje, usredotocivsi se na dizajn i marketing (Mattila, 2007.).

Rjesenje koje primjenjuju Italija i Njemacka je outsourcing proizvodnje (vecinom u drzave istocne Europe) te ulaganja u kanale distribucije (Taplin, 2006., 183.). Tekstilna i odjevna poduzeca Velike Britanije ulaze u klastere te nastoje proizvesti sto posebnije proizvode, a Nizozemska je presla s poduzeca voðenih proizvodnjom na poduzeca voðena dizajnom. Ono sto je zajednicko svim drzavama, promatrajuci tekstilnu i odjevnu industriju, smanjenje je broja zaposlenih uz povecanje produktivnosti rada, dok poduzeca koja su opstala uspijevaju iskoristiti trzisne nise u kojima brzo obrtanje, kvaliteta i mala serijska proizvodnja osiguravaju kompetitivnu prednost.

Francuski je modni institut, promatrajuci iskustva u restrukturiranju unutar europske tekstilne i odjevne industrije, identificirao pet glavnih strategija prilagodbe (Vogler-Ludwig, Valente 2009., 63.-64.): strategiju marke i dizajna koja povecava konkurentnost u visokim i srednje visokim cjenovnim segmentima; strategiju partnerstva koju primjenjuju visoko specijalizirani i vertikalno integrirani proizvoðaci fokusirani na visoku kvalitetu i pouzdanost; strategiju industrijske maloprodaje razvijenu od proizvoðaca koji se bave i maloprodajom te delokalizacijom postizu niske cijene; strategiju podugovaranja koja primjenjuje kontrolu troskova, brzog odgovora na trzisne prilike i razvoja kao glavne faktore uspjeha i strategiju tehnoloskog vodstva koja je uglavnom primjenjivana u tekstilnom sektoru i razvoju tehnickog tekstila.

Nadalje, problemi s kojima se suocava europska tekstilna i odjevna industrija, uz sve prisutniju konkurenciju iz drzava s nizim cijenama rada, takoðer su i nesigurnost trzisnih uvjeta, nemogucnost predviðanja preferencija potrosaca te sve izbirljiviji i sve upuceniji kupci koji dobro znaju odnose cijene i kvalitete pojedinih proizvoda. Porastom konkurencije (iz Kine i Istocne Europe) europska tekstilna i odjevna poduzeca moraju osigurati prednosti koje se nece temeljiti samo na povoljnim cijenama, vec ce se koncentrirati na blizinu trzista, kvalitetu, dizajn i fleksibilnost. Mala poduzeca nece moci poboljsati efikasnost, kvalitetu, fleksibilnost i svijest o trzistu ukoliko nemaju pristup novim znanjima, postrojenjima i uslugama. Konkurentsku prednost nad stranim dobavljacima poduzeca mogu ostvariti lokaliziranim lancima kupac - dobavljac - izvor ("buyer -supplier - sourcing") koji omogucuju brz odgovor na brze modne cikluse i proizvodnju malih serija proizvoda proizvedenih i distribuiranih u kratkom roku (Giuli, 1998., 27.-29.).

Analizirajuci talijansku tekstilnu i odjevnu industriju zakljucuje se kako je ona jedna od glavnih industrija u Italiji i kako ima znacajnu ulogu i u Europi (Greta, Lewandowski, 2010.). Ona je europski lider i pripada joj vodece mjesto u proizvodnji i izvozu tekstila te se nalazi na drugom mjestu, odmah nakon Kine sa 6,5% udjela na svjetskom trzistu. Na trzistu odjece nalazi se na trecem mjestu po svjetskom izvozu, nakon Kine i Meksika s 5,3% udjela na trzistu. Problem s kojim se danas susrece nije samo ekonomski (koji proizlazi iz krize u potrosnji) vec i strukturalni koji proizlazi iz istovremenih promjena u kupcima i pojave novih konkurenata. Ova su dva cimbenika (novi kupci i konkurenti) jako povezana jedan s drugim jer sada kupci mogu lako zamijeniti svoje dobavljace. Kao rjesenje predlazu jace povezivanje proizvoðaca s trgovcima marketinskim aktivnostima i sudjelovanje u inovativnim procesima te odrzavanje postojece kvalitete proizvoda i kreativnosti.

Kroz istrazivanje doslo se do zakljucaka da su glavni problemi tekstilne i odjevne industrije u Velikoj Britaniji zajednicki pad produktivnosti i broja zaposlenih (Jones i Hayes, 2004., 263.; 276.). 2001. godine 73% odjece uvozilo se iz drzava s niskim troskovima rada, kao sto su Turska, Sri Lanka i Rumunjska. Rjesenje ovakvog negativnog trenda nalazi se u pokusaju formiranja klastera tekstilne i odjevne industrije Velike Britanije. Klaster bi se sastojao od grupe poduzeca koja obnasaju funkcije povezane sa stvaranjem vrijednosti u lancu ponude, a koja zavrsava proizvodnjom odjece.

Kroz istrazivanje se takoðer zakljucilo da je veliki problem tekstilne i odjevne industrije u Poljskoj dobivanje bankarskih kredita te su na taj nacin onemogucena ulaganja u razvoj postojecih proizvodnih pogona i smanjena su ulaganja u marketing (Kapelko, 2006.). Takoðer, europska poduzeca smanjuju povezanost s poljskim poduzecima i okrecu se drzavama s nizim troskovima rada, unatoc dugoj tradiciji poljske tekstilne i odjevne industrije. Kao moguca rjesenja predlazu se ulaganja u podrucja (Wysokinska, 2003., 14.; Koszewska, 2004., 15.) inovacija, investicija i razvoja ljudskih resursa, povecanja produktivnosti rada radi postizanja konkurentnih cijena, u primjenu novih trendova u marketingu (relationship marketing), u outsourcing i e-poslovanje. Potrebno je, takoðer, osnovati vlastitu mrezu prodavaonica, kreirati atraktivno oglasavanje te prilagoditi marketinske aktivnosti promjenjivoj okolini. Istrazivanje provedeno u Poljskoj od 2005. do 2007. godine na 170 tekstilnih i odjevnih poduzeca, od cega su 80% mala i srednja s manje od 250 radnika, pokazalo je da su vanjske prijetnje poljskoj tekstilnoj i odjevnoj industriji, uz pomanjkanje kapitala, sljedece: 1) povecana jaka konkurencija - sa zapada i iz Azije; 2) pomanjkanje razvojne potpore koja bi podrzavala industriju od strane vlade; 3) pomanjkanje zakonodavstva koje bi stitilo poljska tekstilna i odjevna poduzeca i interno trziste; 4) ekonomske i strukturalne promjene povezane s pristupom Poljske Europskoj uniji i nuznost prilagodbe novim zahtjevima i standardima (Stanislawskog i Olczaka, 2010.). U zakljucku istrazivanja predlaze se rjesenje problema u obliku ulaganja napora u razvoj inovativnih rjesenja (tehnickih, tehnoloskih, organizacijskih, procesnih, itd.) i osnivanje odgovarajucih mehanizama koji bi osiguravali razvoj industrije (uglavnom financijskih), a koje bi Europska unija u potpunosti prihvacala. Predlaze se i osnivanje mreze poduzeca i organizacija za potporu poslovanju koja bi stvorila velike grupe proizvoðaca s jakom razvojnom strategijom koje bi se mogle suociti s konkurencijom koja dolazi izvan Europe. Poboljsanje stanja u tekstilnoj i odjevnoj industriji vidi se i u implementaciji novih rjesenja zajedno s masivnom komercijalizacijom koja bi omogucila prijelaz iz masovne proizvodnje na "masovnu" paznju individualnim potrebama potrosaca.

U istrazivanju pregleda stanja u tekstilnoj i odjevnoj industriji drzava regije tijekom razdoblja tranzicije navodi se da se oporavak Rumunjske i Bugarske dogodio nakon raspada SFRJ-a zahvaljujuci doradnim poslovima Europske unije koji su preseljeni u Rumunjsku i Bugarsku te tada one pocinju biljeziti rast udjela tekstilne industrije u ukupnoj preraðivackoj industriji. Slovenija i Maðarska presle su na proizvodnju kvalitetnijih i skupljih proizvoda te su razvile svoje poznate robne marke, a trenutacno prepustaju proizvodnju manje razvijenim drzavama. S odmicanjem tranzicijskog razdoblja doradni poslovi koji su doprinosili usporavanju pada tekstilne i odjevne industrije selili su se iz Maðarske, Ceske, Poljske i Slovenije prema Rumunjskoj i Bugarskoj. Tako je 2005. godine Rumunjska postala najveci izvoznik tekstilnih proizvoda u Europsku uniju. U zakljucku stoji kako je za drzave u tranziciji najvaznije da shvate vaznost stvaranja malih i srednjih poduzeca koja nude mnogobrojne prednosti u obuci, obrazovanju, financiranju i proizvodnji malih i fleksibilnih serija raznih asortimana robe (Urosevic i sur., 2009.).

Radi ostvarenja vece konkurentnosti europskih proizvoda, a na inicijativu europske tekstilne i odjevne industrije, u prosincu 2004. u Briselu je pokrenuta Europska tehnoloska platforma (ETP) za buducnost industrije tekstila i odjece Europe (for the future of textiles and clothing - FTC). Visoka Europska grupa za tekstil i odjecu tada je predlozila da "tekstilna i odjevna industrija u kooperaciji s institutima i fakultetima treba poboljsati koordinaciju postojecih struktura u cilju poboljsanja proizvodnje izbjegavajuci fragmentaciju, a novim tehnologijama ostvariti istrazivacke napore u cilju razvoja novih proizvoda". Nastojalo se okupiti predstavnike tekstilne i odjevne industrije, istrazivackih centara, akademije i drzavnih institucija svih razina na europskom nivou kako bi zajednicki postavili viziju za razvoj tekstilne i odjevne industrije u duzem vremenskom razdoblju. Zajednickim radom predstavnika svih clanica i kandidata Europske unije napravljena je studija s nastojanjem da ova industrija bude inovativna sa saznanjima o primjeni novih tehnologija. Zelja je da se tekstilna i odjevna industrija Europe pretvori u industriju koju ce odlikovati inovativnost i znanje o primjenama novih tehnologija. Radi toga su kao politicki razlozi navedeni sljedeci: 1) kompetitivnost industrije ovisi u velikoj mjeri o istrazivanju, razvoju i inovativnosti, 2) jedinstveno europsko trziste mora imati koordinirano europsko istrazivanje, 3) istrazivanje i razvoj postaju kompleksni, multidisciplinarni i skupi te zahtijevaju udruzivanje resursa Europske unije, 4) stvaranje izvrsnosti na europskoj razini. Prvi okvirni program zapoceo je 1984. godine i bio je financiran s 3,25 milijarde euro, dok je trenutno u tijeku Sedmi okvirni program (2007.-2013.) koji ce biti financiran s 52,5 milijardi euro (Bischof Vukusic, 2007.).

3. AKTUALNA PROBLEMATIKA TEKSTILNE I ODJEVNE INDUSTRIJE REPUBLIKE HRVATSKE

Problematicna povijest hrvatske tekstilne i odjevne industrije pocinje pocetkom 90-tih godina 20. stoljeca raspadom bivse Jugoslavije i gubitkom trzista zasticenog protekcionistickim mjerama s vise od 22 milijuna potrosaca. Predugo poslovanje u socijalistickom i planskom umjesto u trzisnom gospodarstvu rezultiralo je pomanjkanjem vlastitog dizajna i marki. Kako bi sacuvala poslove, poduzeca su se okrenula doradnim poslovima za strane narucitelje, vecinom iz Europske unije. S porastom placa i istovremenim otvaranjem trzista Srednje i Istocne Europe cija je cijena rada niza, odjevna industrija preselila se iz Hrvatske u Poljsku, Cesku, Maðarsku i Rumunjsku. Od 1991. do 2002. godine broj radnika smanjio se s 81 200 na 32 917, a broj poduzeca u tekstilnoj i odjevnoj industriji s 857 na 679 (Bunic, 2004., 75.-76.).

Godine 2009. prema podatcima Hrvatske gospodarske komore (HGK, 2010) u tekstilnoj i odjevnoj industriji Republike Hrvatske poslovalo je 708 poduzeca (200 poduzeca u tekstilnoj i 508 u odjevnoj industriji) koja su ostvarila prihod od 4,94 milijarde kuna (tekstilna industrija 1,15 milijardi kuna, a odjevna 3,78 milijardi kuna). Vanjskotrgovinska razmjena i ukupno poslovanje prikazani su u tablici 1. Poduzeca su najvecim dijelom privatizirana i usitnjena s pretezitim udjelom malih i srednjih poduzeca po broju poduzetnika

Zaposlenih je u tekstilnoj i odjevnoj industriji 2009. godine bilo 22.447 (17,30% u tekstilnoj, 83,79% u odjevnoj industriji), sto je 1,905 ukupno zaposlenih u Republici Hrvatskoj. Godine 2010. broj zaposlenih pao je na 21.500 zaposlenih, a u travnju 2011. godine porastao je na 21.700 zaposlenih. Broj zaposlenih u tekstilnoj i odjevnoj industriji prikazan je u tablici 2

U ukupnom izvozu Hrvatske ova industrija sudjeluje s 5,86%. U 2009. godini zabiljezen je deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni od 2.348.840,000 kn, a kretanje obujma proizvodnje tekstila i odjece prikazano je u tablici 3.

Doradnim poslovima popunjeno je od 80 do 95% proizvodnih kapaciteta te se njima ostvaruje izvoz. Udio je prihoda od prodaje vlastitog proizvoda u ukupnom prihodu 2005. godine iznosio 17,4%, a udio od prodaje doradnih proizvoda 82,6% (Anic i sur., 2008., 140.). Ukupne investicije u tekstilnu i odjevnu industriju odnose se na kupnju nove tehnoloske opreme.

Prema istrazivanju Ekonomskog instituta iz 2007. godine (Teodorovica i sur., 2007., 16.; 51.) postojece stanje u tekstilnoj i odjevnoj industriji karakteriziraju sljedeci problemi: orijentiranost hrvatskih proizvoðaca na mjesovitu proizvodnju sa znacajnim udjelom doradnih poslova; razjedinjenost, usitnjenost i slaba pregovaracka sposobnost prema okruzju; mala ulaganja u razvoj i marketing, zaostajanje na podrucju inovacija, istrazivanja i obrazovanja te pomanjkanje poticajnog okruzenja koje bi motiviralo poduzetnike i poduzeca na povecanje razine konkurentnosti; slaba razvijenost vlastite robne marke; neucinkovita distribucija; slaba zastupljenost na inozemnom trzistu; nedovoljno poznavanje kretanja na svjetskom trzistu; gubitak komparativnih prednosti zbog sporih strukturnih prilagodbi i nedostatak stabilnih i povoljnih izvora financiranja.

Kao kljucni problemi u hrvatskoj tekstilnoj i odjevnoj industriji isticu se i (Bunic, 2004., 80.): previsoka cijena rada u odnosu na trzista s kojima se natjece, malo i ograniceno domace trziste, ovisnost o malom broju vanjskih kupaca, nedostatak strategije i slaba razvijenost pratecih i povezanih industrija.

Uzroke stanja hrvatske tekstilne i odjevne industrije potrebno je primarno traziti u samim tekstilnim i odjevnim poduzecima koja se ne prilagoðavaju dovoljno postojecim zahtjevima promjenjivog trzista i ne pokusavaju spoznati buduce potrebe, ne moderniziraju se i ne restrukturiraju svoju proizvodnju, a istovremeno ne ulazu dovoljno u nove materijale, dizajn i ljudske potencijale. Hrvatska tekstilna i odjevna industrija sporo odgovara na brze trzisne promjene i zahtjeve kupaca, nedovoljno primjenjuje suvremene marketinske metode i raspolaze menadzmentom niske obrazovne razine (Borozan i Dragisic, 2005.).

Kao problemi u hrvatskoj tekstilnoj i odjevnoj industriji javljaju se jos i (Butorac, 2007., 124.-125.): spore strukturne prilagodbe koje su dovele do gubitka komparativnih prednosti, neucinkovita zastita domace proizvodnje, liberalizacija domaceg trzista i rast uvoza (Hrvatska je clanica Svjetske trgovinske organizacije- smanjene su/ukinute carine za uvoz gotove odjece iz velikog broja drzava). Hrvatska tekstilna i odjevna industrija nije iskoristila otvaranje trzista Europske unije za rast izvoza tekstilnih i odjevnih proizvoda. U buducnosti ce uspjeh domace industrije tekstila i odjece na meðunarodnom trzistu i izvozni trendovi ovisiti o novim idejama, odgovoru na nove izazove, ucinkovitom razvoju i inovativnosti te ce biti temeljeni na razvijenoj proizvodnji i proizvodima vlastite robne marke.

Trenutno su poduzeca tekstilne i odjevne industrije u razdoblju globalne recesije te pokusavaju premostiti krizno razdoblje oslanjanjem na drzavne potpore i pronaci pomoc u kreditiranju proizvodnih pogona. U proizvodnji tekstila i odjece tako je razraðen i novi koncept Interventnog industrijskog fonda koji ce brinuti o zadrzavanju ionako ogranicenih proracunskih sredstava za tekstilnu industriju te o osnivanju bankarskih kreditnih linija na osnovi jamstva drzave ili neke druge institucije. Okvirni iznos potrebnih sredstava za proizvodnju tekstila i odjece u 2010. godini iznosi 487,5 milijuna kuna, sto je zapravo iznos procijenjenih izravnih i neizravnih troskova gubitka 5000 radnih mjesta u 2009. godini (Privredni vjesnik, 2010.).

Kao rjesenje postojeceg stanja predlazu se sljedece daljnje smjernice u razvoju (Teodorovic i sur., 2007., 44.; 53.; 56.-57): usmjeravanje na kvalitativne prilagodbe dinamicnim trzisnim, tehnolosko-tehnickim i organizacijskim promjenama; poticanje strukturnih promjena i razvoj inovativnih proizvoda i procesa; inzistiranje na stalnom tehnoloskom napretku, specijalizaciji i trzisno konkurentnoj proizvodnji; orijentiranost na proizvodnju vlastitog proizvoda (vlastite robne marke); intenziviranje marketinskih aktivnosti; poboljsanje logistike; smanjenje broja zaposlenih kao odraz znacajnog podizanja razine produktivnosti te uspjesno provedeni programi zbrinjavanja tehnoloskog viska zaposlenih; partnerska suradnja sindikata i poduzetnika s Ministarstvom gospodarstva i osnivanje klastera poduzeca u suradnji s Hrvatskom agencijom za razvoj tekstilne industrije (HARTI).

U istrazivanju provedenom 2006.-2007. godine (Anic i sur., 2008-a, 341.), anketiranjem poduzeca tekstilne i odjevne industrije u Republici Hrvatskoj zakljucuje se kako nije problem u slabije razvijenom punom poslu i velikom udjelu doradnog posla, nego u razvoju industrije kao cjeline. Istice se kako je jedina strategija koja bi poboljsala radni ucinak industrije u duzem razdoblju proizvodnja proizvoda visoke kvalitete/visoke dodane vrijednosti koji proizvode dobro placeni kvalificirani radnici. Takoðer, hrvatska bi poduzeca trebala prijeci s doradnih na pune poslove jer je istrazivanje potvrdilo kako puni poslovi rezultiraju vecom produktivnoscu od doradnih, uz pravilno upravljanje troskovima i rastucom profitabilnoscu.

Hrvatska bi tekstilna i odjevna industrija mogla pratiti kretanja na europskom trzistu ukoliko bi primijenila odgovarajucu strategiju razvoja (Teodorovic i sur., 2007., 37.). Hrvatska je okrenuta europskom trzistu i s njim je i najvise povezana, te bi trebala ostvariti transfer tehnologije i znanja iz Europske unije, kao sto bi trebala i repozicionirati dio proizvodnje iz Hrvatske u drzave s nizom cijenom rada. Jedna od prvih inicijativa u obliku kreativnih novih rjesenja dolazi od strane mladih hrvatskih dizajnera koji nastoje povezati modnu s tekstilnom i odjevnom industrijom i stvoriti "hrvatsku modnu industriju". Fashion.hr koncept, uz pokroviteljstvo Hrvatske gospodarske komore, osnovao je Fashion.hr. industriju radi povezivanja poznatih hrvatskih modnih dizajnera i poduzeca hrvatske tekstilne i odjevne industrije.

Zbog loseg stanja primarne proizvodnje u tekstinoj industriji proizvoðaci tekstila i odjece uvoze 90% sirovina. Rezultat je carina od 14% prilikom izvoza tekstilnih i odjevnih proizvoda u Europsku uniju (Poslovni dnevnik, 2011.). Nakon odobranja Europske komisije u listopadu 2010. godine zapocete su procedure za olaksanje pristupa na trideset i tri trzista ukidanjem spomenutih carina.

S obzirom na izdatke za potrosnju hrvatskih kucanstava za odjecu i tekstilne proizvode, zakljucuje se kako je potrebno potaknuti svijest hrvatskih potrosaca o proizvodima hrvatske tekstilne i odjevne industrije, a same proizvode uciniti konkurentnijima na trzistu. Godisnji prosjek izdataka za potrosnju nalazi se u tablici 4. U Republici Hrvatskoj ima 1.535.635 privatnih kucanstava (DZS, 2011.) te se pretpostavlja da je trzisni potencijal Republike Hrvatske za tekstilni i odjevni sektor oko 6 milijuna kn.

4. PRIJEDLOG NOVIH POLITIKA RESTRUKTURIRANJA TEKSTILNE I ODJEVNE INDUSTRIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Politika restrukturiranja tekstilne i odjevne industrije moze se definirati kao aplikativna, disciplinarna i visedisciplinarna znanost koja proucava i primjenjuje zakonitosti akcija, instrumenata i pripadajucih resursa, potencijala, kapaciteta i mogucih smjerova restrukturiranja promatrane industrije u podrucjima tekstilne i odjevne tehnologije, proizvodnih mogucnosti, organizacije proizvodnje, ekologije proizvodnje i zakonskih okvira. Politika restrukturiranja tekstilne i odjevne industrije usmjerena je na odrzivi rast i razvoj te na optimalizaciju svih podsustava zajedno sa svim elementima i procesima koji sudjeluju u tekstilnoj i odjevnoj industriji unutar odreðene drzave, odnosno zajednice drzava.

Politike bi trebale precizirati stavove, principe, nacela i/ili kriterije koji ce dati glavne smjernice odluka i djelovanja u poslovanju poduzeca (Buble, 2005., 11.) te je vazno da su politike relativno stalne planske odluke primijenjene za ponavljajuce situacije i definirane za vazna podrucja poslovanja poduzeca.

4.1. Politike Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnistva o restrukturiranju tekstilne i odjevne industrije

Gledajuci sa strane drzave, drzavne potpore (Teodorovic i sur., 2007.) kljucne su za ostvarivanje razvojne strategije. Oblici su drzavnih potpora relevantnih za tekstilnu i odjevnu industriju potpore za istrazivanje i razvoj, potpore koje s daju radi zastite okolisa, potpore za sanaciju i restrukturiranje, potpore malim i srednjim poduzetnicima, potpore za zaposljavanje, potpore za usavrsavanje i regionalne drzavne potpore. Razvojni program Sredisnje drzave koji proizlazi iz sastavnica razvojne strategije i programskih usmjerenja Europske unije u segmentu razvoja tekstilne i odjevne industrije sastoji se od trinaest razlicitih programa za poticanje razvoja tekstilne i odjevne industrije. Nadalje, kako bi se dugorocno povecao izvoz, potaknulo stvaranje novih izvoznika, promijenila struktura izvoza te ojacala poduzeca koja proizvode repromaterijal koji se koristi u proizvodnji finalnih dobara, Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske u suradnji s hrvatskim izvoznicima pokrenulo je projekt "HIO - Hrvatska izvozna ofenziva". Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnistva objavljuje 2009. godine u Operativnom programu potpora kako ce namjenska sredstva kapitalne pomoci dodijeliti kroz mjere: 1) subvencioniranje kamata na kredite, 2) subvencioniranje trajnih obrtnih sredstava, 3) subvencioniranje marketinskih mjera i 4) subvencioniranje pocetnih ulaganja i modernizacije tehnoloskog procesa. Godine 2010. iste potpore dodjeljuju se samo za: 1) subvencioniranje trajnih obrtnih sredstava i 2) subvencioniranje pocetnih ulaganja.

Operativni program potpora odrzavanju konkurentnosti tekstilne industrije, industrije koze i proizvoda od koze za 2010. godinu navodi da se povecanje konkurentnosti i ocuvanje zaposlenosti smatra kljucnim smjernicama i preduvjetom stabilizacije poslovanja te se Operativnim programom potpora djelatnostima proizvodnje tekstila, odjece, koze i obuce utvrðuju sljedeci ciljevi (sluzbene stranice Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnistva, 2010-a): 1)povrat udjela izvoza u ukupnim prihodima, 2) poboljsanje likvidnosti poslovanja, 3) ocuvanje zaposlenosti i 4) kadrovsko restrukturiranje specificne strukture zaposlenih. Radi povecanja konkurentnosti tekstilne i obucarske industrije nuzno je uciniti strukturne promjene kroz sljedece aktivnosti: 1) usvajanje inovacija u dizajnu, procesima i materijalima u suradnji s akademskom zajednicom radi razvoja modne industrije, 2) repozicioniranje proizvodnje kroz obrazovanje kadrova, 3) strucno osposobljavanje i razvoj sustava proizvodnje, 4) implementacija novih tehnologija, 5) fokus na stvaranje inovativnih proizvoda i usvajanje novih kanala distribucije, 6) inovacije u materijalima i dizajnu i 7) povecanje operativne ucinkovitosti i poboljsanje proizvoda. Navedeni koncept predstavlja i sustavno rjesenje za voðenje antirecesijske politike. Godine 2010. na poticaj Ministarstva gospodarstva osnovano je Socijalno vijece za sektor tekstila, obuce, koze i gume. Misljenje je Vijeca da Republika Hrvatska ne moze jeftinom radnom snagom konkurirati drzavama u koje se seli proizvodnja, vec tekstilna industrija spas treba potraziti u razvoju visoke tehnologije i izgradnji vlastite robne marke.

Za dodjelu navedenih potpora 2009. i 2010. godine Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnistva, odnosno Uprava za industriju i privatizaciju, objavila je javni natjecaj. Ukupan iznos potpora iznosio je 80.000.000 kuna, a potpore je dobilo ukupno 125 poduzeca, dok su potpore 2010. godine iznosile 40.000.000,00 kn. Najvecu potporu od 5,1 milijuna kn drzavnih potpora dobilo je poduzece Varteks, 4,5 milijuna Cateks, gotovo 4 milijuna kn Amadeus, a najmanju potporu od svega 1972 kn dobilo je poduzece Culjat-tekstil s 43 zaposlenika. Prosjecna je drzavna potpora po jednom korisniku u 2008. i 2009. godini iznosila oko 900.000 kn, a tako male potpore nisu imale razvojnog ucinka (Banka magazin, 2010.). Raspisane drzavne potpore uglavnom u poduzecima rezultiraju fokusiranjem na dobivanje potpora i zanemarivanjem primarnih ciljeva (porast efikasnosti). U isto vrijeme, potpore poduzecima koja konstantno posluju s gubitkom najcesce ne rjesavaju trajno njihov problem, vec odgaðaju neizbjezno (Anic, 2008., 21.).

4.2. Politike Hrvatske gospodarske komore o restrukturiranju tekstilne i odjevne industrije

Stav je Hrvatske gospodarske komore (HGK, 2010.) prema tekstilnoj i odjevnoj industriji u Republici Hrvatskoj da industrija mora ustrajati na provoðenju ciljeva definiranih Strategijom razvoja hrvatske tekstilne i odjevne industrije te radi toga inzistirati na provoðenju sljedecih aktivnosti: 1) promidzba razvoja koncepta razvitka, 2) trzisne strategije poduzetnika, 3) partnersko usuglasavanje vizije i razvojnih ciljeva i 4) drzavne potpore za razvojne programe. Kako bi se pomoglo provoðenju navedenih ciljeva radi restrukturiranja tekstilne i odjevne industije, u sektoru za industriju Hrvatske gospodarske komore djeluje Udruzenje tekstilne i odjevne industrije. Osnovna je uloga Udruzenja promicanje rada i poslovanja te zastita interesa hrvatskih proizvoðac?a u Hrvatskoj i inozemstvu. Udruzenje zastupa interese c?lanica pred drzavnim tijelima radi poboljsanja uvjeta poslovanja, kontinuirano prati zakonsku regulativu i potic?e donosenje te promjenu zakonskih propisa i mjera od interesa za gospodarstvo. Sa stajalista Hrvatske gospodarske komore glavne politike menadzera u hrvatskim tekstilnim i odjevnim poduzecima moraju biti usmjerene na: 1) snizavanje troskova proizvodnje, 2) razvoj i izradu vlastite kolekcije i 3) promociju svoje robne marke.

4.3. Politike Udruge tekstilne i kozne industrije, Sindikata tekstila, obuce, koze i gume i Hrvatske agencije za razvoj tekstilne industrije zajedno s Varazdinskom, Meðimurskom i Krapinsko-zagorskom zupanijom o restrukturiranju tekstilne i odjevne industrije

Udruga tekstilne i kozne industrije, Sindikat tekstila, obuce, koze i gume i Hrvatska agencija za razvoj tekstilne industrije zajedno s Varazdinskom, Meðimurskom i Krapinsko-zagorskom zupanijom donijeli su u prosincu 2009. godine zajednicki prijedlog mjera Vladi Republike Hrvatske za odrzanje tekstilne industrije (Sluzbeni portal Varazdinske zupanije, 2009.). Mjere su koje predlazu Vladi sljedece: 1) formirati Interventni fond koji ce pruzati potporu poduzecima u poteskocama iz navedenih grana koja provode procese restrukturiranja i imaju perspektivu razvoja; 2) izraditi konzistentnu strategiju razvoja preraðivacke industrije koja ce jasno pozicionirati tekstilnu i druge industrijske grane u ukupnom gospodarstvu, uvazavajuci stvarno stanje u ovom sektoru i promijenjene uvjete poslovanja izazvane globalnom krizom; 3) izraditi transparentni model dodjele drzavnih potpora za implementaciju Strategije i Operativnog programa s kontrolom zaposljavanja i namjenskog utroska sredstava, koji ce biti zasnovan na ekonomskim i razvojnim kriterijima jednakim za sve djelatnosti obuhvacene u sustavu drzavnih potpora; 4) pri Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetnistva osnovati gospodarsko-socijalno vijece za preraðivacku industriju, kao i sektorsko vijece za tekstilnu i koznu industriju koje ce pratiti izradu Strategije i koordinirati mjere i aktivnosti u njenoj provedbi i 5) intenzivirati provedbu strateskih reformi i mjera za povecanje konkurentnosti gospodarstva koje je donijelo Nacionalno vijece za konkurentnost kao uvjet veceg gospodarskog rasta.

Od Vlade do danas nisu dobili odgovor.

4.4. Politike poduzeca o restrukturiranju tekstilne i odjevne industrije

Politike su proizvoðaca tekstilnih i odjevnih proizvoda, kao znanost i kao aktivnost, sustav planiranih, koordiniranih, reguliranih i kontroliranih znanja, saznanja i vjestina te aktivnosti, funkcija, procesa, mjera, poslova, operacija, pravila i zakonitosti koje omogucuju kreiranje, dizajniranje, operacionaliziranje, servisiranje, upravljanje i kontroliranje svih procesa i aktivnosti koje podrazumijeva tekstilna i odjevna industrija, kako na mikro tako i na makro i globalnoj razini, a koji joj osiguravaju odrziv rast i razvoj.

Vazne su industrijske politike (Teodorovic, 2000.) kreditno monetarna politika, porezna politika, carinska politika, politika meðunarodne ekonomske suradnje, politika cijena prirodnih resursa i politika rente, politika potpore trgovackim drustvima u procesu restrukturiranja i razvojne sanacije, politika privatizacije, politika zaposljavanja i placa, politika tehnoloskog razvitka i politika odrzivog razvoja.

Aktualno je da su poduzeca tekstilne i odjevne industrije u Republici Hrvatskoj osnovala klaster tekstila 2006. godine zajedno s Hrvatskom agencijom za razvoj tekstilne industrije (HARTI), osnovanom 2008. godine, kao glavnim tijelom klastera (Poslovni dnevnik, 2008.). Glavni je cilj klastera implementacija usvojene Razvojne strategije i operativnog programa hrvatske industrije tekstila i odjece iz 2007. godine. Kao vaznije inicijative klastera izdvajaju se: 1) godine 2009. izrada dokumenta "Prilagodba sustava i politike drzavnih potpora u recesijskim uvjetima za djelatnost proizvodnje tekstila i odjece" s namjenom prilagodbe strategije sektora i sustava drzavnih potpora sukladno recesijskom utjecaju i trendovima, 2) tijekom 2010. godine suradnja s Ministarstvom gospodarstva, rada i poduzetnistva na izradi "Prijedloga mjera za poboljsanje stanja u tekstilno-odjevnoj i kozarsko-obucarskoj industriji", pripremi Operativnog programa potpora odrzanju konkurentnosti tekstilne industrije, industrije koze i proizvoda od koze za 2010. godinu te 3) priprema i osnivanje Socijalnog vijeca za sektore tekstila, obuce, koze i gume (koje je osnovano 21. prosinca 2010.), s predstavnicima sindikata, Ministarstva gospodarstva i uredom za socijalno partnerstvo.

Svojim kvalitetnim i proaktivnim politikama poduzeca tekstilne i odjevne industrije mogu izravno utjecati na restrukturiranje tekstilne i odjevne industrije. A njihove su najvaznije politike:

4.4.1. Proizvodna politika poduzeca tekstilne i odjevne industrije

Temeljna je misija proizvodne politike proizvoðaca tekstilnih i odjevnih proizvoda omogucavanje pune zaposlenosti proizvodnih kapaciteta, potencijala i resursa u proizvodnji te kvalitetnih, konkurentnih, profitabilnih i dizajnom atraktivnih proizvoda. Proizvodna je politika proizvoðaca tekstilnih i odjevnih proizvoda, kao znanost i aktivnost, sustav koordiniranih, planiranih, kontroliranih i reguliranih znanja, saznanja i vjestina, te aktivnosti, funkcija, procesa, mjera, poslova, operacija, pravila i zakonitosti koji omogucuju kreiranje, dizajniranje, operacionaliziranje, servisiranje, upravljanje i kontroliranje svih procesa proizvodnje tekstilnih i odjevnih proizvoda.

Zahtjevnost proizvodnih politika proizvoðaca u tekstilnoj i odjevnoj industriji izravno ovisi o velicini i opsegu poslovanja proizvoðaca tekstilnih i odjevnih proizvoda, slozenosti njihovih proizvodnih procesa, slozenosti proizvoda koje proizvode, slozenosti procesa nabave resursa i slozenosti distribucijskih kanala kojima se koriste. Proizvodna politika poduzeca tekstilne i odjevne industrije stvara sve relevantne pretpostavke za implementaciju svojih ciljeva, instrumenata, nacela, mjera, akcija te politike ljudskih potencijala i trzisne politike poduzeca tekstilne i odjevne industrije, a uspjesnim ostvarenjem temeljne misije proizvodne politike proizvoðaca tekstilnih i odjevnih proizvoda stvaraju se osnovne predpostavke za ostvarenje misija financijskih i razvojnih politika proizvoðaca tekstilnih i odjevnih proizvoda.

4.4.2. Trzisna politika poduzeca tekstilne i odjevne industrije

Prethodeci raspravi o trzisnoj politici poduzeca tekstilne i odjevne industrije potrebno je definirati marketing tekstilne i odjevne industrije. Marketing je tekstilne i odjevne industrije, kao znanost i kao aktivnost, sustav planiranih, koordiniranih i reguliranih znanja, saznanja, vjestina, funkcija, poslova, mjera i nacela koja omogucuju kreiranje, dizajniranje, operacionaliziranje, upravljanje i kontroliranje procesa proizvodnje, prodaje i distribucije tekstilnih i odjevnih proizvoda za poznate i nepoznate potrosace, kupce i korisnike. Trzisna politika u ovom kontekstu mora omoguciti proizvoðacima tekstilnih i odjevnih proizvoda prisutnost na trzistu, kako domacem tako i inozemnom, te usmjeriti napore u kreiranju stimulativne izvozne politike.

U sklopu trzisne politike proizvoðaci tekstilnih i odjevnih proizvoda trebali bi definirati sve stavove, sve dimenzije i sve elemente trzisne strategije i planiranja, segmentacije mikro, makro i globalnog trzista tekstilnih i odjevnih proizvoda, trzisnog spleta tekstilne i odjevne industrije, trzisnih odluka i kontrolinga trzisnih aktivnosti u sustavu poslovanja proizvoðaca tekstilne i odjevne industrije, menadzmenta i menadzera, s naglaskom na segment upravljanja prodajom tekstilnih i odjevnih proizvoda i marketinski informacijski sustav.

4.4.3. Politika ljudskih potencijala poduzeca tekstilne i odjevne industrije

Politika je ljudskih potencijala u poduzecima tekstilne i odjevne industrije najvaznija njihova politika jer su rad i ljudski potencijal temeljni, ekskluzivni i jedini inteligentni element proizvodnje tekstilnih i odjevnih proizvoda. Velika je vaznost ove politike u poslovanju, rastu i razvoju proizvoðaca tekstilnih i odjevnih proizvoda te ona odreðuje smjernice, primjerice, ciljeve, instrumente, nacela, obrazovanje, usavrsavanje, osposobljavanje tekstilnih i odjevnih inzinjera i menadzera.

Poduzeca tekstilne i odjevne industrije iskazuju potrebu za kvalitetnim i obrazovanim kadrom. S obzirom na nisku razinu atraktivnosti vecine zanimanja unutar ove industrije potrebno je organizirati razlicite promidzbene aktivnosti kako bi se ucenici motivirali za odabir upravo strukovnih tekstilnih skola. Niska razina motiviranosti proizlazi iz niskih osobnih dohodaka (prosjecna placa iznosi oko 2.300 kn), nepovoljnih uvjeta radnog mjesta, normiranog rada i rada na odreðeno vrijeme. Politika poduzeca tekstilne i odjevne industrije trebala bi posebno istaknuti orijentiranost na povezivanje s obrazovnim institicijama te zaposljavanje radnika educiranih u tekstilnim srednjim skolama i na Tekstilno-tehnoloskom fakultetu Sveucilista u Zagrebu.

4.4.4. Ekoloska politika poduzeca tekstilne i odjevne industrije

Ekoloska politika proizvoðaca tekstilnih i odjevnih proizvoda vrlo je vazna globalna politika jer upravo od njene efikasnosti i kvalitete ovisi kvaliteta ljudskog, zivotinjskog i biljnog svijeta na planetu Zemlji. Pri razmatranju o ekoloskoj politici potrebno je naglasiti da je tekstilna i odjevna industrija jedna od najprljavijih industrija te da ona izravno utjece na oneciscenje okolisa.

Znanstvene su cinjenice o ekoloskim politikama proizvoðaca tekstilnih i odjevnih proizvoda u tranzicijskim drzavama sljedece: stupanj ekoloske osvjestenosti ljudi aktivno ukljucenih u mikro, makro i globalne tokove tekstilne i odjevne industrije, kvaliteta aktivnih ekoloskih pravila i zakona i njihova primjena u tekstilnoj i odjevnoj industriji, kvaliteta i misija ekoloskih politika u poduzecima tekstilne i odjevne industrije, ucinkovitost sustava kontrolinga u implementaciji ranije postavljenih ciljeva, nacela i instrumenata. Zajedno stvaraju realan okvir pri donosenju racionalne ocjene ekoloske politike poduzeca tekstilne i odjevne industrije u tranzicijskim drzavama.

4.4.5. Financijska politika poduzeca tekstilne i odjevne industrije

Financijska je politika tekstilnih i odjevnih poduzeca novcani izraz cjelokupnog poslovanja proizvoðaca tekstilnih i odjevnih politika kojima je temeljna misija maksimalizacija financijskog rezultata poslovanja (financijskog kapitala), financijskog potencijala, financijskog resursa potrebnog i dovoljnog za uspjesno, ucinkovito i profitabilno poslovanje i dugorocni odrzivi rast i razvoj proizvoðaca koji posluju u tekstilnoj i odjevnoj industriji.

Financijska politika proizvoðaca tekstilnih i odjevnih proizvoda u tekstilnoj i odjevnoj industriji obuhvaca sustav znanja, saznanja, vjestina, funkcija, nacela, pravila, mjera, akcija i instrumenata koji su usmjereni na izbor optimalnih financijskih rjesenja (strategija) kojima se na uspjesan i profitabilan nacin ostvaruje misija poslovanja te dugorocnog odrzivog rasta i razvoja samih proizvoðaca tekstilnih i odjevnih proizvoda.

Sljedece potpolitike sastavni su dio cjelokupne financijske politike tekstilnih i odjevnih poduzeca: 1) politika pribavljanja financijskog kapitala, 2) politika financijskog odnosa s kupcima tekstilnih i odjevnih proizvoda, 3) politika financijskih odnosa s dobavljacima, 4) politika amortizacije, 5) devizna politika, 6) politika zadrzane dobiti.

4.4.6. Razvojna politika poduzeca tekstilne i odjevne industrije

Razvojna je politika proizvoðaca u tekstilnoj i odjevnoj industriji kompleksan, dinamicki i stohasticki sustav znanja, saznanja i vjestina te nacela, ciljeva, odrednica, mjera, instrumenata i akcija koji sudjeluju u kreiranju vizije, misije, ciljeva, zadataka, instrumeneta i nositelja rasta i razvoja nekog proizvoðaca unutar tekstilne i odjevne industrije koji se zele i realno mogu ostvariti u odreðenom vremenskom razdoblju, ali i kojima se odreðuju strategije i taktike, instrumenti i sredstva za ostvarivanje razvojnih ciljeva u dugorocnom, srednjorocnom i tekucem planskom razdoblju.

Razvojna politika mora omoguciti poduzecima tekstilne i odjevne industrije takav rast i razvoj koji nece znaciti samo i iskljucivo napredak u odnosu na postojece stanje vec i njihov mnogo povoljniji polozaj u nacionalnom i meðunarodnom okruzenju. Najvazniji bi ciljevi razvojne politike tekstilnih i odjevnih poduzeca mogli biti: 1) povecanje produktivnosti rada povoljnijim odnosom outputa prema inputima, kao primjerice, odnos izmeðu prihoda, neto dobiti i prosjecnog broja zaposlenih, 2) povecanje profitabilnosti poslovanja, 3) povecanje ekonomicnosti, 4) povecanje likvidnosti, 5) povecanje investiranja, 6) poboljsanje polozaja na meðunarodnom trzistu vecim udjelom, boljom kvalitetom proizvoda, modernijim dizajnom, prosirenim lancem distribucije, a time i plasmana proizvoda, 7) uvoðenje novih proizvoda, 8) stalno poboljsavanje postojece organizacije upravljanja i rada poduzeca, 9) usavrsavanje na podrucju logistike i logistickih mreza tekstilne i odjevne industrije, 10) povecanja stanja strucnosti, sposobnosti, vjestina i motiviranosti zaposlenika, posebno samih dizajnera koji osiguravaju posebnost samih proizvoda, 11) povecanje materijalnog i nematerijalnog standarda zaposlenika, 12) neprekidna modernizacija tehnicke i tehnoloske opremljenosti poduzeca, 13) stalno eticko i ekolosko osvjescivanje zaposlenika, 14) razvijanje trzisnih, demokratskih, gospodarskih, kulturoloskih i ostalih odnosa u mikro, makro i globalnim tekstilnim i odjevnim industrijama, ali i s poslovnim partnerima na svim razinama poslovanja i suradnje, 15) razvijati outsourcing i usvajati njegove prednosti, 16) razvijati i usavrsavati tekstilni kontroling.

Razvojne politike hrvatskih poduzeca u tekstilnoj i odjevoj industriji trenutno slijede ciljeve razvojne strategije. Definirani ciljevi su (Anic i sur.., 2007.): 1) trzisno repozicioniranje u skladu sa sposobnostima i mogucnostima hrvatskih tekstilnih i odjevnih poduzeca, 2) prijenos tehnologije i inovacija s naglaskom na veci udio vlastitih znanja, 3) proizvodna specijalizacija s ulaskom na vece udjele vlastitih znanja, 4) okrupnjavanje tekstilnih i odjevnih poduzeca kako bi postigli vecu pregovaracku moc i 5) prilagoðavanje ljudskih potencijala novim trzisnim, tehnoloskim i organizacijskim uvjetima poslovanja i razvoja.

Ovako definirani ciljevi ostavljaju prostora za definiranje detaljnijeg, preciznijeg i novog koncepta odrzivog rasta i razvoja tekstilne i odjevne industrije (proizvodna politika, trzisna politika, politika ljudskih potencijala, ekoloska politika, financijska politika, razvojna politika) koji bi uvazio i novonastale situacije (primjerice recesiju), trenutno prisutne kako na domacem tako i na inozemnom trzistu tekstilnih i odjevnih proizvoda.

5. ZAKLJUCAK

Vrlo lose i alarmantno stanje tekstilne i odjevne industrije Republike Hrvatske upozorava kako bez pronalaska novog modela za spas industrije ova industrija nece imati perspektive. Tekstilna je i odjevna industrija na globalnoj razini uspjela naci svoj model opstanka te u mnogim drzavama biti od velikog znacenja, kako po broju zaposlenih tako i po ukupnom prihodu. Takoðer, tekstilna je i odjevna industrija u Europi pronasla modele proizvodnje i poslovanja koji joj donose pozitivne poslovne rezultate te se hrvatska tekstilna i odjevna industrija mora i treba na njih ugledati. Kao glavni problemi hrvatske tekstilne i odjevne industrije isticu se nedovoljna orijentiranost na proizvodnju vlastitog proizvoda, losa distribucija i nedostatak strategije koju bi slijedila hrvatska poduzeca s nastojanjem povecanja konkurentnosti i proizvodnje proizvoda vece kvalitete. Razvojne strategije koje predlaze drzava daju nove smjernice u razvoju tekstilne i odjevne industrije, no ne nude konkretne modele potrebne za razvoj, a istodobno spremne za implementaciju u tekstilnu i odjevnu industriju. S obzirom na detaljnu analizu stanja, kako u europskoj, tako i u hrvatskoj tekstilnoj i odjevnoj industriji, zakljucuje se da hrvatska tekstilna i odjevna industrija zaostaje za europskom i svjetskom tekstilnom industrijom te da nedovoljno prati svjetske razvojne trendove. Politike nadleznih ministarstava, Hrvatske gospodarske komore, lokalnih uprava, sindikata, udruga tekstilaca i poduzeca nisu usklaðene te se naglasak stavlja na pracenje razvojnih ciljeva odreðenih Strategijom razvoja industrije tekstila i odjece za razdoblje od 2006. do 2015. godine, iako se vec zakljucilo kako je nemoguce pratiti navedene ciljeve i kako je globalna gospodarska kriza uvelike doprinijela tome. Nova bi se strategija trebala prilagoditi novonastalim okolnostima i uvaziti kritike poduzeca tekstilne i odjevne industrije "staroj" strategiji. Naglasak poduzeca stavljaju na politike koje im jamce trenutni opstanak na trzitu i mogucnosti ulaganja u inovacije i razvoj novih/vlastitih proizvoda u blizoj buducnosti.

Na temelju zakljucaka provedenog primarnog i sekundarnog istrazivanja prihvaca se hipoteza da rezultati istrazivanja o aktualnim problemima i mogucim rjesenjima dugorocnog odrzivog rasta i razvoja tekstilne i odjevne industrije u Europi i Republici Hrvatskoj stvaraju temeljne predpostavke definiranju novih politika koje bi omogucile restrukturiranje tekstilne i odjevne industrije u Republici Hrvatskoj.

Sidebar

UDK / UDC: 677+687](497.5)

JEL klasifikacija / JEL classification: L67

Pregledni rad / Review

Primljeno / Received: 16. kolovoza 2011. / August 16, 2011

Prihvaceno za tisak / Accepted for publishing: 6. prosinca 2011. / December 6, 2011

Abstract

The aim of this paper is to study and analyse the situation of the textile and clothing industry in Europe and Croatia. A hypothesis that the current problems and possible long-term sustainable growth and development solutions for the textile and clothing industry in Europe and Croatia should be seen as an essential prerequisite for the development of new policies that will enable restructuring of textile and clothing industry in Croatia has been confirmed. This paper draws on secondary (desk research) and primary (interviews with managers of companies, textile and clothing industry experts and local administration staff in charge of the industrial sector) sources of information, with scientific methods applied, such as methods of analysis and synthesis, inductive and deductive methods, proof and denial methods, method of description and method of compilation.

References

LITERATURA

Anic, I. D., Lovrincevic, Z., Rajh, E., Teodorovic, I., (2008.), Ekonomski aspekti razvitka industrije tekstila i odjece u Republici Hrvatskoj, (Zagreb: Ekonomski Institut Zagreb, Hrvatsko drustvo ekonomista).

Anic, I. D, Buturac, G., Gambiroza-Jukic, M., Lovrincevic, Z., Mikulic, D., Nusinovic, M., Rajh, E., Teodorovic, I., (2007.): Strateske odrednice razvoja industrije tekstila i odjece u Hrvatskoj za razdoblje od 2006. do 2015., (Zagreb: Ekonomski Institut Zagreb).

Anic, I. D., Rajh, E., Teodorovic, I. (2008. a), «Usporedba punog i doradnog posla u industriji tekstila i odjece u Hrvatskoj», Ekonomski pregled, Hrvatsko drustvo ekonomista.

Banka magazin (2010.): «Male potpore nemaju razvojni ucinak», http://www.bankamagazine.hr/Naslovnica/Hrvatska/tabid/102/View/Details/ItemI D/57120/rbpid/255f2e07-6c60-4efa-b9e7-d49bfb7bd721/Default.aspx (pristupili 12. srpnja 2011.)

Bischof Vukusic, S., (2007.), »Smjernice hrvatskom tekstilnom i odjevnom gospodarstvu za ukljucivanje u EU projekte», Servis tekstilnih europskih projekata, Sveuciliste u Zagrebu Tekstilno-tehnoloski fakultet.

Borozan, Ð., Dragisic, Lj., (2005.), «Hrvatska tekstilna industrija na prekretnici: Od prezivljavanja do rasta», Ekonomski vjesnik, Ekonomski fakultet, Osijek, br. 1 i 2.

Buble, M., Cingula, M., Dulcic, Z., Galetic, L., Gonan Bozac, M., Ljubic, F.,Pfeifer, S., Tipuric, D., (2005.), Strateski menadzment, (Zagreb: Sinergija).

Bunic, Z., (2004.), «Nepovoljna industrijska struktura i nerazvijen klaster - razlozi krize hrvatske tekstilne i odjevne industrije», Tekstil, Hrvatski inzenjerski savez tekstilaca.

Buturac, G., (2007.), «Hrvatska industrija tekstila i odjece u meðunarodnoj razmjeni», Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 5: 111.-126.

DZS (2010.): «Statisticki ljetopis 2010», Drzavni zavod za statistiku, www.dzs.hr

DZS (2011.-a): «Mjesecno statisticko izvjesce», Drzavni zavod za statistiku Zagreb, 2011.

DZS (2011.-b): «Popis 2011», Drzavni zavod za statistiku, www.dzs.hr (pristupili 12. srpnja 2011)

Fashion.hr (2011.), «Projekti koji ce promijeniti Hrvatsku modnu industriju», http://www.fashion.hr/vijesti/moda/hrvatska-moda/projekt-koji-ce-promijeniti-hrvatsku-modnu-industriju (pristupili 10. srpnja 2011.)

Giuli, M., (1998.), «The Competitiveness of the European Textile Industry», Centre for International Business Studies, Research Papers in International Business, South Bank University London Paper No. 2-97, 1998., Issn No. 1366.-6290., http://bus.lsbu.ac.uk/cibs/research/working-papers (pristupili 15. lipnja 2011.)

Greta, M., Lewandowski, K., (2010.), «The Textile and Apparel Industry in Italy: Currrent State and Challenfes to Further Growth», Fibres and Textiles in Eastern Europe, vol. 18, No. 6.

HGK (2010.), «Proizvodnja tekstila i odjece», Hrvatska gospodarska komora, Zagreb, www2.hgk.hr/en/depts/industry/tekstil_2010_web.pdf (pristupili 10. srpnja 2011.)

HGK (2011.): »Strukovna skupina tekstilne, odjevne i kozarsko- -preraðivacke industrije», Hrvatska gospodarska komora, http://hgk.biznet.hr/hgk/tekst.php?a=b&page=tekst&id=1333 (pristupili 10. srpnja 2011.)

Jones, R. M., Hayes, S.G., (2004.), »The UK clothing industry - Extinction or evolution?», Journal of Fashion Marketing and Management.

Kapelko, M., (2006.), «Evaluating efficiency in the framework of resource-based view of the firm - Evidence from Polish and Spanish textile and clotihing industry», Universitat Autonoma de Barcelona, webs2002.uab.es/edp/workshop/cd/Proceedings/3EDPW_MKapelko.pdf

(pristupili 15. svibnja 2010.)

Katovic, D., Bischof Vukusic S., (2008.), «Vizija razvoja tekstilnog i odjevnog gospodarstva Europe», Zbornik radova, 1. znanstveno-strucno savjetovanje, Tekstilna znanost i gospodarstvo, Sveuciliste u Zagrebu Tekstilno-tehnoloski fakultet.

Keenan, M., Saritas, O., Kroener, I., (2004.), «A dying industry - or not? The future of the European textiles and clothing industry», Foresight.

Koszewska, M., (2004.), «Development prospects of Polish protective clothing market after 1 May 2004. threats and opportunities», Fibres & Textiles in Eastern Europe.

Mattila, H., (2007.), «Uspjeh Kine na polju tekstila- mozemo li ga podijeliti?», Tekstil, Hrvatski inzenjerski savez tekstilaca.

Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnistva (2010.), «Operativni program potpora odrzanju konkurentnosti tekstilne industrije, industrije koze i proizvoda od koze za 2010. godinu», Zagreb

Poslovni dnevnik (2008.): Predstavljen Cluster tekstila i Hrvatska agencija za razvoj tekstilne industrije, Hina, http://www.poslovni.hr/vijesti/ predstavljen-cluster-tekstila-i-hrvatska-agencija-za-razvoj-tekstilne-industrije-72352.aspx (pristupili 10. srpnja 2011.)

Poslovni dnevnik (2011.), «Tekstilci napokon bez carina?», http://www.poslovni.hr/vijesti/tekstilci-napokon-bez-carina-za-eu-169166.aspx (pristupili 10. srpnja 2011.)

Privredni vjesnik (2010.), «Tekstilna industrija: izgubljeno 4800 radnih mjesta», http://www.privredni.hr/index.php?option=com_content&task=view&id =2064&Itemid=2 (pristupili 15. srpnja 2011.)

Sluzbene stranice Ministarstva gospodarstva (2009.-a): «Operativni program potpora odrzanju konkurentnosti tekstilne industrije, industrije koze i proizvoda od koze za 2009. godinu», Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnistva, http://www.mingorp.hr/default.aspx?id=12 (pristupili 10. veljace 2011.)

Sluzbene stranice Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnistva (2009.-b): «Potpore u tekstino-odjevnoj i kozarsko-obucarskoj industriji», http://www.mingorp.hr/default.aspx?id=1925, (pristupili 10. srpnja 2011.)

Sluzbene stranice Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnistva (2010.-a): «Operativni program potpora odrzanju konkurentnosti tekstilne industrije, industrije koze i proizvoda od koze za 2010. Godinu», Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetnistva:, http://www.mingorp.hr/default.aspx?id=12 (pristupili 10. veljace 2011.)

Sluzbene stranice Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetnistva (2010.-b): «Osnovano Socijalno vijece za sektore tekstila, obuce, koze i gume», http://www.mingorp.hr/default.aspx?id=2224 (pristupili 10. srpnja 2011.)

Sluzbeni web portal Varazdinske zupanija (2009.), «Mogucnosti i perspektive odrzavanja radno-intenzivnih grana industrije», http://www.varazdinska-zupanija.hr/index.php/novosti/iz-zupanije/1424-moguaenosti-i-perspektive-odravanja-radno-intenzivnih-grana-industrije.html

(pristupili 10. srpnja 2011.)

Stanislawski, R., Olczak, A., (2010.), «Innovative Activity in the Small Business Sector of the Textile and Clothing Industry», Fibres & Textiles in Eastern Europe.

Taplin, I. M., (2006.), «Restructuring and reconfiguration - The EU textile and clothing industry adapts to change», European Business Review.

Taplin, I. M., Winterton, J., (2004.), «The European clothing industry - Meeting the competitive challenge», Journal of Fashion Marketing and Management.

Teodorovic, I., (2000.), «Industrijska politika u nemirnim uvjetima", Ekonomski pregled.

Urosevic, S., Ðorðevic, D., Cvijanovic Janko, M., (2009.), «Znacaj doradnih poslova za razvoj tekstilne i odevne industrija Srbije u procesu tranzicije», Industrija.

Vogler-Ludwig, K., Valente, A. C., (2009.), «Skills scenarios for the textiles, wearing apparel and leather products sector in the European Union», Final Report, Economix, Muenchen.

Wysokinska, Z., (2003.), «Competitiveness and its relationships with productivity and sustainable development», Fibres & Textiles in Eastern Europe.

Wong, M. C., Au, K.F., (2007.), Central and Eastren European countries and North Africa - The emerging clothing supplying countries to the EU, Journal of Fashion Marketing and Management, 11 (1): 56.-68.