NEKE DIMENZIJE KVALITETE ZIVOTA STARIJIH OSOBA S INVALIDITETOM

Headnote

Sazetak: Rad se bavi istrazivanjem nekih dimenzija kvalitete zivota starijih osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj. Na uzorku od 114 starijih osoba s invaliditetom iz razlicitih podrucja Republike Hrvatske ispitane su varijable vezane uz kvalitetu zivota ove skupine stanovnistva - sposobnost u samozbrinjavanju i odrzavanju domacinstva, zadovoljstvo izvorima podrske u svakodnevnom zivotu, potpora u kriznim situacijama te zadovoljstvo sadasnjim zivotom. Primjenom polustrukturiranog anketnog upitnika te koristenjem deskriptivne statistike, t-testa, hi-kvadrat testa i korelacijske analize dobiveni su rezultati koji upucuju na razlike u percepciji kvalitete zivota s obzirom na dob i spol, mjesto prebivalista, a gotovo 2/3 ispitanika svoju kvalitetu zivota ne procjenjuje zadovoljavajucom. Kroz citav niz drugih utvrdenih pokazatelja u radu se upucuje na stvarno stanje upogledu kvalitete zivota ispitivanepopulacije te se dajuprijedlozi zapromjenu nezadovoljavajuceg stanja koji su namijenjeniprvenstveno kreatorima socijalne politike i sudionicima u podrucja pruzanja socijalnih usluga, kako ujavnom, tako i u civilnom. sektoru.

Kljucne rijeci: starije osobe s invaliditetom, kvaliteta zivota, izvoripodrske, socijalne usluge

Headnote

SOME DIMENSIONS OF QUALITY OF LIFE OF ELDERLY PEOPLE WITH DISABILITIES

Summary: The paper explores some dimensions of quality of life of older persons with disabilities in the Republic of Croatia. In a sample of 114 older persons with disabilities from different Croatian territory were examined variables related to quality of life of this population group - the ability to self-care and household maintenance, satisfaction with sources of support in everyday life, support in crisis situations, and satisfaction with current life. By applying semi-structured questionnaire and by using descriptive statistics, t-test, chi-square test and correlation analysis were obtained results that indicate differences in the perception of quality of life due to age and sex, place of residence, and nearly 2/3 of respondents their quality of life not assessed as satisfactory. Through a series of other indicators identified in the paper refers to the actual situation in terms of quality of life of the study population and to provide suggestions to change the unsatisfactory situation that are intended primarily social policy-makers and stakeholders in the provision of social services to the public and civil sector.

Key words: Older people with disabilities, quality of life, sources of support, social services

UVOD

Dosadasnje spoznaje u vezi proucavanja koncepta "kvalitete zivota" ukazuju kako se radi o veoma razlicitim shvacanjima i pristupima u istrazivanju te, jos vise, o razlicitim interpretacijama istrazivackih nalaza. Pregledom postojece literature, kao i na osnovi provedenih istrazivanja metodom grupnog intervjua, Kane i sur. (2003.) kvalitetu zivota definiraju kao multidimenzionalnu procjenu zivotnih iskustava te utvrduju 11 podrucja kvalitete zivota: udobnost, sigurnost, funkcionalnu kompetenciju, odnose, ugodu, smislene aktivnosti, dostojanstvo, individualnost, privatnost, autonomiju i duhovnu dobrobit. Provedena longitudinalna studija (Abbey i Andrews, 1985.) medu 675 Amerikanaca pokazala je kako na povecanu kvalitetu zivota utjecu socijalna podrska, nacin zivota te kontrola nad vlastitim zivotom. Phillips (2006.) istice kako se kvaliteta zivota moze (i treba) istrazivati na osobnoj, individualnoj i kolektivnoj razini. Isto tako, ovaj autor napominje da znacajne razlike u pristupanju odredivanja koncepta kvalitete zivota proizlaze iz razlicitih razina na kojima se ovaj koncept proucava. S tim u vezi se istice kako se konceptu kvalitete zivota moze pristupati na opcoj razini, kao i na uskoj, odnosno specificnoj razini. Pored toga, kvaliteta zivota moze imati objektivnu, ali i subjektivnu dimenziju. Proucavanje "kvalitete zivota" vazno je i prisutno u razlicitim disciplinama pa treba razlikovati dimenzije ovog koncepta s ekonomskog, psiholoskog, socijalnog i drugih stajalista. Prema Franksu (1996.:21) je "kvaliteta zivota varijabla na koju se istrazivaci veoma cesto osvrcu, koju definiraju s veoma razlicitom terminology om te je mjere uz velike poteskoce".

Razlicite perspektive iz kojih se prilazi konceptualizaciji i mjerenju kvalitete zivota dovele su do nepostojanja cvrstog teorijsko-konceptualnog okvira (Cummins, 2005.). Autori s podrucja ekonomije pod kvalitetom zivota podrazumijevaju ponajprije zivotni standard mjerljiv objektivnim pokazateljima (npr. visina dohotka, stupanj zaposlenosti, dostupnostmaterijalnihbogatstava, BDPi slicne ekonomske kategorije), za razliku od psihologije koja daje prvenstvo subjektivnom dozivljaju zadovoljstva vlastitim zivotom, dok sociologija pod kvalitetom zivota podrazumijeva povoljne drustvene odnose. Za pojedinca kvalitetu zivota cirri sve ono sto mu je vazno za zivot iz bilo kojeg razloga (Lovrekovic i Leutar, 2010.). Zdravlje se opcenito smatra jednom od najvaznijih odrednica ukupne kvalitete zivota (Bond, 1999.; Cairl i sur., 1999.; Kane i Kane, 2001.; McDowell i Newell, 1987.; Rosenberg i Holden, 1997.).

Kvalitativno istrazivanje koje su proveli Albrecht i Devlieger (1999.) donosi procjene osoba s invaliditetom o kvaliteti njihova zivota. Rezultati upucuju na podrucja kvalitete zivota koja navode i Higgs i sur. (2003.). Mnogi ispitanici su navodili daje upravo kontrola nad vlastitim zivotom bitan prediktor zadovoljstva kvalitetom zivota, naglasavajuci pritom kontrolu nad vlastitim tijelom.

Ono oko cega se autori slazu jest da koncept kvalitete zivota podrazumijeva kombinaciju objektivnih i subjektivnih varijabli. Sto se tide povezanosti ovih dviju varijabli, uocenaje slaba povezanost subjektivnog osjecaja zadovoljstva zivotom i vlastite procjene kvalitete zivota s objektivnim uvjetima zivota. Naime, istrazivanja su pokazala da postoji znacajna povezanost subjektivnih i objektivnih pokazatelja u situacijama siromastva i bijede, dakle kada covjekove osnovne zivotne potrebe nisu zadovoljene. Kako se poboljsaju objektivni zivotni uvjeti i kada se vise ne radi o zivotnoj ugrozenosti ta se povezanost gubi. U dobrim, objektivnim zivotnim uvjetima daljnje povecavanje materijalnog bogatstva doprinosi vrlo malo ili nimalo subjektivnom osjecaju kvalitete zivota (Vuletic i Mujkic, 2002.). Tako primjerice istrazivanje Albrecht i Devlieger (1999.) ukazuje na svojevrstan paradoks, a to je da osobe s invaliditetom, koje naizgled imaju vecu vjerojatnost da kvalitetu zivota procijene niskom, nesto vise od polovice ispitanika izrazava upravo suprotno. Od ukupnog broja od 153 ispitanika, njih 54,3% je izjavilo da ima dobru ili izvrsnu kvalitetu zivota. Faktori koji pridonose tome su kontrola nad vlastitim zivotom, emocionalna potpora drugih, religija, mogucnost pruzanja potpore drugima, pronalazak smisla zivota i si. Nesto manji postotak ispitanika, njih 45%, je procijenio kvalitetu zivota losom, na sto su utjecali faktori kao sto je fizicka bol s kojom se svakodnevno nose, umor, gubitak kontrole nad vlastitim tijelom, osjecaj bespomocnosti, nemogucnost pronalaska smisla zivota, kao i odsutnost svih faktora koji su vec navedeni, a koji pridonose boljoj procjeni kvalitete zivota.

Konceptu kvalitete zivota starijih osoba treba pristupati holisticki. Vezano uz tu tvrdnju, Lawton i Nahemow (1973.) uvode koncept tzv. "okolinskog pritiska" kao vaznog za razumijevanje koncepta kvalitete zivota. Okolinski pritisak odnosi se na zahtjeve koje socijalna i fizicka okolina imaju na pojedinca u smislu njegove prilagodbe, odgovora ili promjena. Visa zivotna dob i stecena razlicita iskustva mogu doprinijeti razlicitim percepcijama kvalitete zivota ili razlicitim vrijednostima za kvalitetu zivota. Medutim, postoje i rezultati istrazivanja koji otvaraju pitanja o ulozi dobi i drugih obiljezja. Tako su primjerice Andrews i Withey (1976.) utvrdili da kombinirani utjecaj dobi, spola, rase, prihoda, obrazovanja i zanimanja doprinose objasnjenju da samo 15% varijance u mjerenju ukupnog zadovoljstva zivotom za vise od 5000 Amerikanaca u cetiri odvojena reprezentativna uzorka. Prema Rodin (1986.), odnos izmedu kvalitete zivota, zdravlja i osjecaja kontrole moze biti vazniji kod starijih ljudi nego kod mladih. Studija ove autorice ukazuje na stetne utjecaje na kvalitetu zivota u situacijama u kojima starije osobe, uslijed razlicitih okolnosti kao sto je primjerice invaliditet, imaju ogranicenu kontrolu nad vlastitim aktivnostima. Opcenito se smatra da postoji negativna korelacija izmedu razine invaliditeta i visoke kronoloske dobi te stupnja kvalitete zivota. Razina invaliditeta i visa dob mogu utjecati i na percepciju kontrole nad vlastitim aktivnostima, i to na nacin da obicno teza invalidnost i visa dob znace percepciju manje kontrole. Prema Farquhar (1994.), mjerenje kvalitete zivota starijih osoba postaje "sve hitniji i znacajniji zadatak uslijed rastuceg pritiska na zdravstvene, socijalne i ekonomske resurse koje trazi (ili ce u buducnosti traziti) ova dobna sku pina". Razvojem razlicitih mogucnosti koje se pojavljuju na planu skrbi za starije bit ce potrebno posvetiti punu paznju konceptu kvalitete zivota kao cimbenika koji ce utjecati na odabir skrbi. Zbog toga, kao i zbog citavog niza drugih razloga, medu kojima vazno mjesto imaju i dosegnuti standardi na planu zastite ljudskih prava starijih osoba, podrucju proucavanja koncepta kvalitete zivota treba pristupati sveobuhvatno iz razlicitih perspektiva i razina proucavanja.

CILJI PROBLEMIISTRAZIVANJA

Cilj ovog rada bio je ispitati neke dimenzije kvalitete zivota starijih osoba s invaliditetom. Postavljeni su sljedeci problemi istrazivanja:

* ispitati postoji li razlika u kvaliteti zivota starijih osoba s invaliditetom s obzirom na spol

* ispitati postoji li razlika u kvaliteti zivota starijih osoba s invaliditetom koji zive u gradu i selu

* ispitati postoji li povezanost kvalitete zivota starijih osoba s invaliditetom sa stupnjem njihovog invaliditeta

* ispitati postoji li povezanost kvalitete zivota starijih osoba s invaliditetom s trenutnim zadovoljstvom zivota.

METODA

Sudionici istrazivanja i postupak

Za potrebe ovog rada koristeni su podatci iz istrazivanja "Socijalni polozaj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj" koje je 2009. godine Ministarstvo obitelji, branitelja i medugeneracijske solidarnosti provelo na 689 ispitanika. Za potrebe ovog istrazivanja ekstrahirano je 114 starijih osoba s invaliditetom (u dobi od 65-91 godine; X =74,32; SD= 6,05). S obzirom na spol ispitanika uzorkom je obuhvaceno 39 (34,2%) muskaraca i 75 (65,8%) zena. Od ukupnog broja ispitanika, 28 ih (29,8%) zive sami, 26 (27,7%) s partnerom, 30 (31,9%) ih zivi s vlastitom obitelji, 1 osoba zivi s roditeljima te 9 njih s nekim drugim.

Istrazivanje je provedeno u organizaciji Pravnog fakulteta Sveucilista u Zagrebu, Studijskog centra socijalnog rada. Posebno pripremljeni i educirani studenti Studijskog centra socijalnog rada odabrani su kao anketari. Nakon odabira anketara sastavljeno je pismo namjere koje je poslano na adrese centara za socijalnu skrb. Nakon ostvarenih inicijalnih kontakata s predstavnicima centara za socijalnu skrb i udruga zapocelo je terensko istrazivanje.

Odabir sudionika istrazivanja temeljio se na dobrovoljnosti i zastupljenosti osoba s invaliditetom svih vrsta ostecenja te clanstva u udruzi osoba s invaliditetom, ukoliko ih nije bilo moguce kontaktirati preko centra za socijalnu skrb.

Varijable

Za navedeno istrazivanje konstruiran je polustrukturirani anketni upitnik koji je sadrzavao varijable vezane uz razlicita zivotna podrucja, a ispitanici su samoprocjenom odgovarali na postavljena pitanja. Dio upitnika je preuzet iz ranijeg istrazivanja "Obitelji osoba s invaliditetom" (Leutar, 2002., prema Leutar i sur. 2008.). Za potrebe ovog rada izdvojene su varijable koje se odnose na neke dimenzije kvalitete zivota starijih osoba s invaliditetom.

* Sociodemografske varijable: spol ispitanika, dob (65-91; X = 74,32; SD= 6,05), ocjena tezine invaliditeta (kategorije: laksi, umjereni, tezi, tezak), materijalne prilike (kategorije: jako dobre i dobre, osrednje, lose, jako lose), stambene prilike - velicina mjesta stanovanja (selo: manja mjesta - do 1 000 stanovnika; grad: od 1 001 do vise od 100 000 stanovnika).

* Sposobnost u samozbrinjavanju i odrzavanju domacinstva: ispitanici su za svaku od navedenih varijabli (aktivnosti) mogli odabrati odgovor na skali od pet stupnjeva (1 - potpuno nesamostalan, 2 - uglavnom nesamostalan, 3 - donekle samostalan, 4 - uglavnom samostalan, 5 - potpuno samostalan). Mjerene varijable su sljedece: odijevanje i odrzavanje osobne higijene, kretanje po stanu ili kuci, vodenje domacinstva, nabava namirnica, placanje racuna i briga o financijskim pitanjima, kretanje po okolici, koristenje sredstava javnog prijevoza te nesto drugo.

* Zadovoljstvo izvorima podrske u svakodnevnom zivotu: na ljestvici od pet stupnjeva (1 - jako nezadovoljan, 2 - nezadovoljan, 3 - ni zadovoljan, ni nezadovoljan, 4 - zadovoljan i 5 -jako zadovoljan) ispitanici su izrazavali svoje zadovoljstvo time koliku podrsku dobivaju od sljedecih pojedinaca ili institucija: supruga/e, prijatelja, djece, rodbine, susjeda, Crkve, neprofitnih organizacija, strucnjaka iz centra za socijalnu skrb, zdravstvenih djelatnika, predstavnika vlasti u opcini, predstavnika vlasti u zupaniji i predstavnika vlasti na drzavnoj razini.

* Skala potpore u kriznim situacijama sadrzavala je sljedece varijable: vjera u sebe, vjera u Boga, razgovor sa suprugom, razgovor s prijateljima, razgovor sa strucnjacima, razgovor u udrugama osoba s invaliditetom, na internetskim forumima i chatovima. Ispitanici su mogli odabrati odgovor na skali od 1 do 5 (1 - nikada, 2 - rijetko, 3 - ponekad, 4 - cesto, 5 - uvijek).

* Zadovoljstvo sadasnjim zivotom mjereno je na skali od 1 do 5 koja je suprotno kodirana u odnosu na skalu zadovoljstva podrskom u svakodnevnom zivotu i skalu potpore u kriznim situacijama (1 -jako zadovoljan, 2 - zadovoljan, 3 - ni zadovoljan, ni nezadovoljan, 4 - nezadovoljan i 5 - jako nezadovoljan).

Obrada podataka

Podatci su obradeni koristenjem statistickog paketa SPSS 16.0. Koristene su metode deskriptivne statistike, t-testa, hi-kvadrat testa i korelacijske analize.

REZULTATII RASPRAVA

Za potrebe definiranja kvalitete zivota u ovom radu koristene su sljedece dimenzije: subjektivna procjena materijalnih prilika, razina obrazovanja, samopercepcija siromastva, stambene prilike ispitanika i prilagodenost stambenih prilika, sposobnost u samozbrinjavanju i odrzavanju domacinstva, izvori podrske u svakodnevnom zivotu, izvori podrske u kriznim situacijama i samoprocjena zadovoljstva zivotom.

Statisticki znacajne razlike:

spol: t=-3,60; df=105; p=0.00; mjesto stanovanja: t=3,77;df=103;p=0.00

zadovoljstvo zivotom: R=0,426** p=0,000; stupanj invaliditeta R= 0,288** p=0,003.

Ekonomska situacija moze uvelike odrediti kvalitetu zivota te je bitno steci uvid u to kako osobe same procjenjuju ovu komponentu. Prema nalazima ovog istrazivanja, sudionici starije zivotne dobi procjenjuju svoje materijalne prilike najcesce osrednjima, i to u 47,7% slucajeva. Isto toliko sudionika smatra da su im materijalne prilike lose ili jako lose. Svega 7,4% sudionika smatra da su im prilike vrlo dobre ili odlicne. Primjenom hikvadrat testa nadene su statisticki znacajne razlike u samoprocjeni materijalnih prilika ispitanika s obzirom na spol i mjesto stanovanja. Muskarci svoje materijalne prilike procjenjuju nesto boljim od zena. To ne iznenaduje ukoliko se uzme u obzir parametar osoba koje ne ostvaruju mirovinska primanja. Naime, prema podatcima iz 2006. godine (Sueur, 2008.), 12,4% starijih osoba ne prima mirovinu, a cak 95% su zene. Takvom stanju pridonijela je cinjenica da su zene u svom radnom vijeku u znatno manjoj mjeri bile ukljucene u svijet placenog rada, a one koje su bile ukljucene nerijetko su imale znatno krace i isprekidane radne odnose (Sueur, 2008.). Sudionici sa sela su procijenili da su njihove materijalne prilike bolje u odnosu na one koji zive u gradu.

Primjenom Personove korelacije nadena je povezanost zadovoljstva zivotom i stupnja invaliditeta sa samoprocjenom materijalnih prilika sudionika. Naime, osobe s nizim stupanjem invaliditeta i vecim zadovoljstvom zivota svoje materijalne prilike procjenjuju boljima.

Navedeni podatci govore o tome da su starije osobe s invaliditetom vrlo ranjiva skupina o kojoj treba posebno voditi brigu kada su u pitanju materijalne prilike. Sueur (2005.) navodi kako upravo starije osobe, umirovljenici i nezaposleni imaju najveci rizik od siromastva medu svim dobnim skupinama. Nadalje, rezultati istrazivanja o kvaliteti zivota osoba s invaliditetom na podrucju Hrvatske (Leutar, 2006.) upucuju na znacajan broj ispitanika (gotovo 42%) koji procjenjuju svoju materijalnu situaciju ispodprosjecnom zbog nemogucnosti zadovoljavanja osnovnih zivotnih potreba. Uzevsi u obzir da se u ovom istrazivanju radi o starijoj populaciji s odredenim stupnjem invaliditeta, ispitanici su u dvostrukom riziku od siromastva.

Tablica 2. pokazuje da vise od polovice sudionika (52,3%) zivi u vlastitoj kuci, a 37,5% u vlastitom stanu. Podstanara ima tek 3,4%, a nesto drugo oznacava sudionike smjestene u instituciji. Nadene su statisticki znacajne razlike samo s obzirom na mjesto prebivalista, gdje ispitanici na selu zive cesce u vlastitoj kuci, sto se moglo i ocekivati (X2= 6,28; df=2; p<0,04).

Zadovoljstvo ispitanika sadasnjim zivotom ukazuje na sljedece rezultate: zadovoljnih ima 33,92%, osrednje zadovoljnih 31,25%, nezadovoljnih 20,53% i jako nezadovoljnih je 9,82%. Podatci upucuju na zakljucak da cak 2/3 ispitanika nije zadovoljno, odnosno ne znaju jesu li zadovoljni ili ne, sto moze predstavljati znacajan indikator losije kvalitete zivota. Dobro prilagoden stambeni prostor ima 42,2%, niti dobro niti lose 38, 5%, a lose prilagoden 19,3% ispitanika. Ove relativno pozitivne rezultate trebalo bi uzeti s odredenom dozom opreza buduci da osobe s odredenom vrstom invaliditeta ponekad nisu uopce upoznate s mogucnostima prilagodbe stambenog prostora koja bi im zapravo trebala te postojece stanje procjenjuju dobrim. To se osobito odnosi na osobe s motoric - kim ostecenjima i ostecenjima sluha, ali i na citav niz drugih osoba s razlicitim vrstama invaliditeta. No, i ovih 19,3% ispitanika koji smatraju da je njihov prostor lose prilagoden predstavljaju vrlo znacajan broj. Koruznjak (2003.:3) obrazlaze da se pri izgradnji stanova za starije osobe "vrlo rijetko mislilo na cinjenicu da stari ljudi imaju smanjene psihofizicke mogucnosti koje im onemogucavaju udobno stanovanje ako stanovi nisu tome prilagodeni." Tome treba pridodati cinjenicu da se tek unatrag nekoliko godina pocelo na sustavan nacin voditi racuna o tome da se kroz zakonske propise osigura stambena izgradnja koja ce voditi racuna o specificnim potrebama osoba s invaliditetom. To je rezultiralo odredenim uspjesima na planu pristupacnosti stambenim objektima, ali jos uvijek ne i odgovarajucim rjesenjima u podrucju unutarnjeg uredenja stanova.

U tablici 3. prikazani su rezultati vezani uz sposobnost samozbrinjavanja starijih osoba s invaliditetom. Sudionici najlosije procjenjuju svoje mogucnosti pri koristenju sredstava javnog prijevoza, pri nabavci namirnica i pri kretanju po okolici. Vlada Republike Hrvatske je 2007. godine donijela "Nacionalnu strategiju izjednacavanja mogucnosti za osobe s invaliditetom" u kojoj se navodi kako je u Hrvatskoj sve prepoznatljiviji socijalni model pristupa osobama s invaliditetom te odmak od medicinskog modela. "Preuzeta je obveza stvaranja uvjeta koji ce osobama s invaliditetom omoguciti ostvarivanje prava na izbor i kvalitetu vlastita zivota, sto je ujedno i preduvjet njihovom neovisnom zivljenju. Drugim rijecima, osigurava se okruzenje pristupacnih gradevina, javnih povrsina, prijevoza, usluga, komunikacija i ostalog." Ova strategija bi trebala doprinijeti rjesavanju poteskoca na koje jos uvijek nailaze starije osobe s invaliditetom, kako nam i pokazuju rezultati istrazivanja.

Prema dobivenim rezultatima, ispitanici i u nekim drugim aktivnostima navode da su uglavnom nesamostalni, a tek donekle su samostalni prilikom odijevanja i odrzavanja osobne higijene. Kasnije cemo vidjeti statisticki znacajne razlike s obzirom na spol, mjesto stanovanja, stupanj invaliditeta i sadasnje zadovoljstvo u zivotu.

Tablica 4. prikazuje formalne i neformalne izvore podrske osoba starije zivotne dobi. Vrijednosti skale su u obradi kodirane u suprotnom smjeru, tako da nize vrijednosti upucuju na vecu podrsku. Najvecu podrsku osobe s invaliditetom dobivaju od supruznika i djece, zatim sire rodbine, susjeda i prijatelja. No, mozemo vidjeti da su vrlo slicne vrijednosti podrske i od strane zdravstvenih djelatnika, strucnjaka u centrima za socijalnu skrb i Crkve. Ovakvi rezultati su u skladu s istrazivanjem Podgorelec i Klempic (2007.), koje pod neformalnim oblicima skrbi podrazumijevaju potporu u tri vida: emocionalna potpora, potpora putem davanja informacija te prakticna potpora koja se odnosi na pruzanje njege i materijalnu pomoc osobama. Iste autorice govore o bracnim partnerima, odrasloj djeci, drugim clanovima obitelji pa tek onda o prijateljima i susjedima kao najcescim pruzateljima potpore i skrbi starijim osobama.

U kriznim situacijama sudionici su najcesce upuceni na sebe i vjeru u Boga, a zatim na razgovor sa supruznikom (tablica 5.). Nize vrijednosti ukazuju na vecu podrsku sto je rezultat kodiranih vrijednosti u suprotnom smijeru kod obrade podataka. Istrazivanje Leutar i sur. (2007.) takoder pokazuje da osobe s invaliditetom, medu njima i stare osobe, najvecu podrsku i razumijevanje nalaze u djeci, supruznicima, Crkvi, odnosno Bogu i rodbini. Vazan cimbenik podrske su i prijatelji (2,65), a zatim roditelji i strucnjaci, udruge te gotovo zanemarivo internetski forumi, sto je i logicno buduci da se radi o osobama trece zivotne dobi koje uglavnom nemaju znanja potrebna za koristenje interneta. Losa podrska je prisutna i od strane udruga osoba s invaliditetom. Rezultat je vjerojatno posljedica toga sto su ispitanici uglavnom kontaktirani putem centara za socijalnu skrb te mnogi od njih nisu clanovi udruga.

Neke dimenzije kvalitete zivota ispitanika s obzirom na spol, mjesto stanovanja, stupanj invaliditeta i zadovoljstvo zivotom

Analizom t-testa uocljivo je da se ispitanici ne razlikuju znacajno u izvorima podrske s obzirom na spol i mjesto stanovanja. Po pitanju varijable spola nadene su razlike jedino kod podrske prijatelja, pri cemu zene vise naglasavaju taj oblik podrske (t = 3,27; p = 0,001). Kad su u pitanju neprofitne organizacije, one su vaznije za ljude koji zive u gradu nego za one na selu (t = 3,63; p = 0,001). Ljudi na selu rjede koriste sadrzaje koje im pruza udruga ili su im cesto i nepoznate aktivnosti koje provode njihove udruge. U mnogim seoskim sredinama i ne postoje udruge za osobe s invaliditetom pa je logicno da se osobe u tim sredinama usmjeravaju na druge izvore podrske. Dobranovic (2001.) pojasnjava da organiziranost udruga za osobe s invaliditetom na lokalnoj razini ovisi o organiziranosti i razvoju pojedine lokalne sredine, sto znaci da ce ubolje organiziranoj lokalnoj zajednici biti i veci broj udruga te da ce one koje postoje funkcionirati.

Rezultati t-testa vezani uz razinu primljene podrske u kriznim situacijama pokazuju da se sudionici uglavnom ne razlikuju u odnosu na varijable spola i mjesta stanovanja. Nadene su razlike na varijabli spola vezane uz vjeru u Boga (t = 3,41; p = 0,001) i razgovora s prijateljima u kriznim situacijama (t = 2,80; p = 0,006). Tako zene cesce pronalaze podrsku u vjeri u Boga i u razgovora s prijateljima. Snarey i Dollahite (2001., prema Ljubotina i sur., 2004.: 118) u svojim istrazivanjima pronalaze nesto vecu religioznost kod zena, kao i Holden (2001., prema Ljubotina i sur., 2004.: 118), cija istrazivanja upucuju na veci broj zena usmjerenih na religijske obrede. Iako se rezultati mogu razlicito tumaciti, oni upucuju na razlike u prakticiranju vjere izmedu muskaraca i zena. U istrazivanju Ljubotine i sur. (2004.) nesto veci broj zena je iskazao jacu religioznost od muskaraca, a znatno veci broj zena nego muskaraca sudjeluje u vjerskim obredima. Kada je u pitanju mjesto stanovanja ponovno su nadene razlike u varijabli koja se odnosi na razgovor s prijateljima, gdje su osobama u gradu cesce prijatelji veci izvor podrske u kriznim situacijama (t = 2,88; p = 0,005). Takoder, ispitanici iz grada cesce koriste udruge osoba s invaliditetom u kriznim situacijama od ispitanika koji zive na selu (t = 3,17; p = 0,002).

Prema podatcima iz tablice 6. mozemo zakljuciti da je utvrdena visoka korelacija izmedu zadovoljstva zivotom i svih varijabli samozbrinjavanja i vodenja domacinstava. Takoder je utvrdena povezanost stupnja invaliditeta sa samozbrinjavanjem i vodenjem domacinstva, tj. sto je invaliditet manji to je sposobnost u samozbrinjavanju veca. Leutar i sur. (2007.) navode istrazivanje Hellstrom i sur. (2004.) koje se bavilo ispitivanjem kvalitete zivota kod osoba starijih od 75 godina koje zive u kucanstvima. Kao i u nasem istrazivanju, uocena je povezanost izmedu nesposobnosti zivljenja u kucanstvu bez rude pomoci, zivota u samackom domacinstvu i iscrpljenosti sa smanjenom kvalitetom zivota kod starijih osoba koje primaju pomoc. Nisu utvrdene statisticki znacajne razlike za ovu varijablu u odnosu na spol i mjesto stanovanja.

Iz tablice 7. mozemo vidjeti da su djeca, prijatelji i susjedi te neprofitne organizacije (kao izvori podrske u svakodnevom zivotu) povezani s opcenitim zadovoljstvom sadasnjim zivotom. Takoder je nadena nesto manja povezanost Crkve, sire rodbine te predstavnika vlasti u opcini. Ovi rezultati su vazan pokazatelj kako je zadovoljstvo sadasnjim zivotom povezano s primanjem podrske, najprije od onih koji su najblizi (neformalni pruzatelji podrske), a zatim i od formalnih (neprofitnih organizacija, Crkve, predstavnika vlasti u opcini). Zanimljiv je i rezultat koji ukazuje na vaznost neprofitnih organizacija (p=0,001) kao bitnog faktora u ovom podrucju. Bronic (2005.: 127) navodi da se neprofitne organizacije razlikuju medusobno po ciljanim korisnicima i nacinima pruzanja pomoci. Vecinom su usmjerene na organiziranje i pruzanje pomoci i njege u kuci, osnivanje klubova za starije ljude, organiziranje puckih kuhinja za siromasne i prenocista za beskucnike i prikupljanje i raspodjelu humanitarne pomoci u hrani, odnosno prikupljanje i podjelu jednokratne novcane pomoci. Postojanje nekog od spomenutih programa ocito je vazno za ukupnu percepciju kvalitete zivota, posebno kad je rijec o starijim osobama s invaliditetom.

Sto se tide povezanosti stupnja invaliditeta s izvorima podrske u svakodnevnom zivotu, nadena je korelacija samo za varijablu zdravstveni djelatnici. Naime, sto je invaliditet veci, ocekuje se i veca podrska zdravstvenih djelatnika.

Tablica 8. prikazuje povezanost izvora podrske u kriznim situacijama s opcenitim zadovoljstvom sudionika sadasnjim zivotom i stupnjem invalidi- teta. Rezultati pokazuju da su razgovori s prijateljima, druzenje u udrugama osoba s mvaliditetom i razgovor sa strucnjacima povezani s opcenitim zadovoljstvom sadasnjim zivotom. James (2008.:3) defmira kriznu situaciju kao situaciju ili dogadaj koji za osobu predstavlja nepodnosljivu poteskocu te nadilazi njezine trenutne mogucnosti i izvore za rjesavanje problema. Osobi koja se nade u kriznoj situaciji veliku podrsku moze pruziti strucna osoba, bez obzira na to radi li se o strucnjacima koji djeluju unutar udruga za osobe s invaliditetom ili u sklopu nekih drugih institucija koje skrbe za starije osobe s invaliditetom. Sto se pak rice povezanosti podrske u kriznim situacijama i stupnja invaliditeta, nadena je negativna korelacija samo za varijablu razgovora sa strucnjacima. To mozemo protumaciti na nacin da sto je stupanj ispitanikova invaliditeta manji, manja je potreba za podrskom strucnih osoba.

ZAVRSNA RASPRAVAI ZAKLJUCCI

U radu su prikazane neke dimenzije kvalitete zivota starijih osoba s invaliditetom. Istrazivana populacija jest, kako to pokazuju rezultati brojnih istrazivanja vezanih uz kvalitetu zivota, visokorizicna za siromastvo, marginalizaciju i iskljucivanje iz drustva. Rezultati ovog istrazivanja velikim su dijelom u skladu s ranijim istrazivackim nalazima. Ekonomska situacija osoba, odnosno subjektivna procjena materijalnih prilika, uvelike utjece na (samo)procjenu kvalitete zivota. Iz dobivenih rezultata u ovom istrazivanju vidljivo je da znacajan broj ispitanika svoje materijalne prilike procjenjuje kao lose i jako lose te se sukladno tome osjeca siromasnim. Takva situacija trebala bi biti poziv strucnjacima da porade na osmisljavanju programa koji ce starijim osobama s invaliditetom omoguciti da se osjecaju vaznim i vrijednim clanovima svoje zajednice. Na torn podrucju od osobite koristi mogu biti programi skrbi u zajednici kojima se jaca socijalna kohezija zajednice i pruzaju razlicite (direktne ili indirektne) usluge stanovnicima poput savjetovanja, grupa za podrsku, pomoci i njege u kuci, umrezavanja s ostalim clanovima zajednice, mikro-projekti koji poboljsavaju svakodnevnu kvalitetu zivota (npr. uspostavljanje mjesta za sastajanje clanova zajednice, diskusijske grupe itd.). Takve i slicne aktivnosti uvelike mogu pridonijeti podizanju razine zadovoljstva zivotom i smanjenju percepcije siromastva.

Podatci vezani uz samozbrinjavanje takoder ukazuju na relativno nisku kvalitetu zivota starijih osoba s invaliditetom te na potrebu uspostave i pune primjene novih oblika socijalnih usluga na razini obitelji i lokalne zajednice namijenjenih ciljano ovoj populaciji stanovnistva. Postojeca razina socijalnih usluga u zajednici relativno je skromna. Glavni nositelji jos uvijek su centri za socijalnu skrb, dok je uloga obiteljskih centara i organizacija civilnog drustva jos uvijek nedovoljno, odnosno neravnomjerno razvijena. Uzevsi u obzir administrativnu opterecenost strucnjaka iz centara za socijalnu skrb, moze se objasniti njihova nedovoljna prisutnost u podrucju organiziranja i provodenja socijalnih usluga kojima bi se ova populacija mogla koristiti i unaprijediti razinu samozbrinjavanja. Socijalne usluge, prije svega, trebaju biti dostupne i pristupacne, a zatim zasnovane na nacelu uvazavanja stvarnih potreba i mogucnosti razlicitih skupina korisnika. Tehnike osobno usmjerenog planiranja i upravljanja slucajem, kao i sveobuhvatnog planiranja razvoja zajednice, u tome mogu biti od znacajne koristi.

U podrucju stambenog planiranja trebalo bi u buducnosti vise brinuti o potrebi prilagodbe stambenog prostora za starije osobe s invaliditetom. U procese planiranja treba ukljuciti i same osobe koje ce biti korisnici takvih stanova. Na torn podrucju korisni mogu biti razliciti projekti izgradnje stambenih naselja posebno namijenjenih starijim osobama kojih u novije vrijeme ima i u Hrvatskoj. Poticaje za takve projekte treba stvarati u podrucju novog stambenog i socijalnog zakonodavstva.

Rezultati vezani uz podrsku koju dobivaju starije osobe s invaliditetom upucuju na potrebu ocuvanja i jacanja obiteljskih veza i kvalitetnih interpersonalnih odnosa. Suvremeni nacin zivota koji cesto otezava odrzavanje jakih obiteljskih veza najteze pogada upravo najranjivije clanove obitelji. Obiteljsku pomoc zbog toga cesto treba nadomjestiti profesionalnom, volonterskom ili dobrosusjedskom pomoci. U tome znacajnu ulogu mogu, pored javnih sluzbi, odigrati organizacije civilnog drustva, uz kvalitetnu podrsku lokalne zajednice koja treba prepoznati i poticati njihovu aktivnost.

Uocene razlike na varijabli spol, u procjeni materijalnih prilika i u koristenju izvora podrske, ukazuju na potrebu osmisljavanja i vodenja rodno osjetljive socijalne politike i provodenje odgovarajucih socijalnih programa. Tradicionalne podjele uloga zena i muskaraca, poznati problemi vezani uz razlicite oblike podredenosti zena u drustvu, kao i njihovo "pristajanje" da svoje probleme rjesavaju same ili u najuzem obiteljskom krugu, dovode do vecih rodnih nejednakosti i cesto do djelomicnog ili potpunog iskljucivanja zena iz javne sfere. Takva situacija zasigurno visestruko nepovoljno djeluje na kvalitetu zivota starijih zena s invaliditetom.

Uocene razlike izmedu seoskog i gradskog stanovnistva ukazuju da osobe koje zive na selu svoju materijalnu situaciju procjenjuju boljom, ali upucuju i na specificnost zivota u ruralnim sredinama koje treba uzeti u obzir u procjeni i planiranju socijalnih usluga za konkretan socijalni prostor. Starije osobe s invaliditetom koje zive u gradu procjenjuju ulogu neprofitnih organizacija znacajnijom nego oni sa sela, sto je i ocekivano, s obzirom da ljudi na selu ili nemaju takvih usluga u svojoj lokalnoj zajednici ili su im cesto i nepoznate aktivnosti koje provode udruge koje su dostupne. Takvi rezultati mogu biti vazan signal organizacijama u zajednici koje trebaju vise racuna voditi o svojoj vidljivosti i dostupnosti prema korisnicima.

Podatci istrazivanja upucuju na zakljucak da je cak 1/3 ispitanika nezadovoljna i jako nezadovoljna kvalitetom svog zivota, 1/3 nije ni zadovoljna ni nezadovoljna, dok je jako zadovoljnih svega 4,46%, sto predstavlja znacajan indikator da je dozivljaj kvalitete zivota medu starijim ljudima s invaliditetom uglavnom nizak.

S povecanjem broja starih ljudi povecat ce se i broj onih koji imaju odreden stupanj invaliditeta. Prema rezultatima ovog istrazivanja vidljivo je da postoji mnogo prostora i potrebe za podizanje kvalitete zivota starijih osoba s invaliditetom u razlicitim aspektima njihovog zivota, od uklanjanja fizickih barijera u prostoru u kojem zive, preko prilagodavanja njihovih stambenih prostora, do implementacije mjera koje ce prevenirati ulazak u svijet siromastva, pa do razvijanja novih sluzbi i usluga, kako od javnih socijalnih sluzbi, tako i od organizacija civilnog drustva, osobito onih koje djeluju na razini lokalne zajednice.

References

LITERATURA

Abbey, A. i Andrews, F. M. (1985): Modeling the psychological determinants of life quality. Social Indicators Research, 16, 1-34.

Albrecht, G. A. i Devlieger P. J. (1999): The disability paradox: high quality of life against all odds. Social Science & Medicine, 48, 977-988.

Andrews, F. M. i Withey, S.B. (1976): Social indicators of well-being: Americans' perceptions of life quality, New York: Plenum Press.

Bond, J. (1999): Quality of life for people with dementia: Approaches to the challenge of measurement. Ageing and Society, 19, 561-579.

Bronic, M. (2005): Uloga nevladinih neprofitnih organizacija u pruzanju socijalnih usluga i ublazavanju siromastva. Financijskateorijaipraksa, 29, 1, 119-134.

Cairl, R.E., Schonfeld, L., Becker, M., Oakley, M. (1999): The Florida quality of life and care (QLAC) assessment system project. Report to the Florida Agency for Health Care Administration. Unpublished document.

Cummins, R.A. (2005): Moving from the quality of life concept to a theory. Journal of Intellectual Disability Research, 49, 699-706.

Dobranovic, M. (2001): Uloga i znacenje udruga invalida u Hrvatskoj. Ljetopis socijalnog rada, 8, 1, 87-98.

Farquhar, M. (1994): Quality of life in older people. Advances in Medical Sociology, 5, 139-58.

Franks, J. S. (1996): Residents in long-term care: A case-controlled study of individuals in nursing homes and assisted living in Washington state. Unpublished doctoral dissertation. University of Washington, Seattle.

Higgs, P., Hyde, M., Wiggins, R., Blane, D. (2003): Researching quality of life in early old age: The importance of the sociological dimension. Social Policy & Administration, 37, 3, 239-252.

James, R. K. (2008): Crisis Intervention Strategies (6th ed.), Belmont CA: Thomson- Brooks/Cole.

Kane, R.A., Kling, K.C., Bershadsky, B., Kane, R.L., Giles, K, Degenholtz, H.B. et al. (2003): Quality of life measures for nursing home residents. Journal of Gerontology, 58, 240-248.

Kane, R.L. i Kane, R.A. (2001): Emerging issues in chronic care. U Binstock, R.H. i George, L.K. (ur.), Handbook of aging and the social sciences (5th edition). San Diego: Academic Press.

Koruznjak, B. (2003): Stanovanje za starije - interdisciplinarni pristup u formiranju opceg modela stanovanja za starije osobe. Prostor: znanstveni casopis za arhitekturu i urbanizam, 11, 1(25), 1-8.

Lawton, M. P. i Nahemow, L. (1973): Ecology and the aging process. U Eisdorfer, C. i Lawton, M.P (ur.), Psychology of Adult Development and Aging (str. 619-674), Washington DC: American Psychological Association.

Leutar , Z. (2006): Osobe s invaliditetom i siromastvo. Revija za socijalnu politiku, 13, 3-4, 293-308.

Leutar, Z., Ogresta, J., Milic Babic, M. (2008): Obitelji osoba s invaliditetom i mreze podrske. Zagreb: Pravni fakultet Sveucilista u Zagrebu.

Leutar, Z., Stambuk, A., Rusac, S. (2007): Socijalna politika i kvaliteta zivota starijih osoba s tjelesnim invaliditetom. Revija za socijalnu politiku, 14, 3-4, 327-346.

Lovrekovic, M. i Leutar, Z. (2010): Kvaliteta zivota osoba udomovimaza starije inemocne osobe u Zagrebu. Socijalna ekologija: casopis za ekolosku misao i sociologijska istrazivanja okoline, 19, 1, 55-79.

Ljubotina, D., Petak, A., Jankovic J., Berc, G (2004): Religioznost obitelji u seoskoj i gradskoj sredini. Sociologija i prostor, 42, 1/2, 113-138.

McDowell, I. i Newell, C. (1987): Measuring health: A guide to rating scales and Questionnaires. New York: Oxford University Press.

Nacionalna strategija izjednacavanja mogucnosti za osoba s invaliditetom od 2007. do 2015. godine. (2007): Vlada Republike Hrvatske, povjerenstvo Vlade Republike Hrvatske za osobe s invaliditetom, Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i medugeneracijske solidarnosti.

Phillips, D. (2006): Quality of Life. Concept, policy and practice. London and New York: Routledge.

Podgorelec, S. i Klempic, S. (2007): Starenje i neformalna skrb o starim osobamau Hrvatskoj. Migracijske i etnicke teme, 23, 1-2, 111-134.

Rodin, J. (1986): Aging and health: Effects of the sense of control. Science, 23, 4770, 1271-1276.

Rosenberg, G. i Holden, G. (1997): The role of social work in improving quality of life in the community. Social Work in Health Care, 25, 1/2, 9-22.

Sueur, Z. (2005): Siromastvo i socijalni transferi u Hrvatskoj. Financijska teorija i praksa. 29, 1, 37-58.

Sueur, Z. (2008): Socijalna sigurnost i kvaliteta zivota starijih osoba bez mirovinskih primanja u Republici Hrvatskoj. Revija za socijalnu politiku, 15, 3, 435-454.

Vuletic, G i Mujkic, A. (2002): Sto cini osobnu kvalitetu zivota: Studija na uzorku Hrvatske gradske populacije. Lijecnicki Vjesnik, 124 (suppl), 2, 64-70.