DOPRINOS SPOZNAJI AREALA KORALJNIH VRSTA ALCYONIUM ACAULE I EUNICELLA SINGULARIS/A Contribution to Comprehension of Coral Species Alcyonium Acaule and Eunicella Singularis

UVOD / Introduction

U Jadranu su do sada registrirane 92 vrste koralja, od cega je osam endemskih vrsta i cetiri su geografske rase, sto zajedno cini jadranski endemski element (Milisic, 2008.). Medutim potrebno je uzeti u obzir cinjenicu da je hrvatski dio obale jako razveden i da ima 1.185 otoka, otocica i hridi, sto je jedan od temelja bioraznolikosti. U taj impresivni broj nisu uracunati i brojni podvodni grebeni i sike. Na takvim mjestima cesto se registriraju nova stanista pojedinih vrsta, a ponekad i vrste koje nisu bile poznate u Jadranu. U ovom clanku opisujem dvije koraljne vrste registrirane na podrucju Paskih vrata, kojima stanista jos nisu u potpunosti definirana u Jadranu. Prva je kozasti koralj, Alcyonium acaule, a drugi je bijela gorgonija, Eunicella singularis. Iako su registrirane samo njihove pojedinacne kolonije, vjerujem da ce ovo biti doprinos boljem poznavanju jos nedovoljno poznatih areala tih dviju vrsta. Velika razvedenost obale sigurno ce jos dugo vremena uzrokovati promjene karata stanista brojnih biljnih i zivotinjskih vrsta koje obitavaju u Jadranu.

KOZASTI KORALJ, ALCYONIUM ACAULE / Alcyonium acaule

Alcyonium acaule taksonomski pripada podrazredu osmerolovkasa (Octocorallia), redu kozastih koralja (Alcyionacea) i porodici kozastih koralja (Alcyioniidae). Ima dvije vrste, Alcyonium acaule - kozasti koralj, i Alcyonium palmatum - blijeda rucica. Obje vrste u engleskomu govornom podrucju imaju naziv dead man's fingers.

Koralji roda Alcyonium grade kolonije jednako razvijenih mekih grana slicnih prstima. Boja im moze varirati, ali su najcesce crveni. Kolonije nikad nisu prozracne; obicno su tamno purpurno crvene ili smede boje, polipi su zuti i tek rijetko bijeli. Prema Milisic, 2008., vrsta Alcyonium acaule zivi samo u Jadranu, s vertikalnom rasprostranjenoscu do 50 m dubine.

Medutim, taj podatak nije u skladu s radom Garrabou iz 1999. Autor u radu iznosi rezultate pracenja prirastaja kolonija Alcyonium acaule na sjevernoj obali otoka Medes uz zapadnu obalu Katalonije. U radu su dani rezultati ispitivanja stope rasta 84 kolonije, smjestene na dubinama izmedu 11 i 13 m. Takav raspon dubina je odabran kako bi se izbjegle razlike u zivotnim uvjetima pojedinih kolonija uzrokovanih razlikama u dubini. Tijekom dvogodisnjeg razdoblja pracenja rasta, nisu utvrdene vece razlike u promjenama velicine kolonija. Rezultati su potvrdili rezultate prethodnih studija rasta vrsta iz reda Alcyonacea u toplim i tropskim morima, gdje je potvrden njihov spori rast; tako npr. kolonija veca od 2.000 mm2 i sa sedam ogranaka na istrazivanom podrucju, moze biti stara i nekoliko desetljeca. sto se tice dinamike prehrane, utvrdena je ovisnost o godisnjim dobima. Tijekom ljeta se smanjuje dinamika hranjenja, sto je izravno povezano sa slabijim strujanjem mora u to doba godine, uzrokovanim stvaranjem termokline i stabilnijim vremenskim uvjetima. U zakljucku rada autor objasnjava sporu dinamiku rasta grananjem kolonije, sto zahtijeva dosta energije. Medutim, koloniju to moze spasiti od zatrpavanja ili prerastanja drugim organizmima. Ta koraljna vrsta razmnozava se spolnim putem, a morska struja moze licinke odnijeti na velike udaljenosti, pa za posljedicu to ima veliku genetsku raznolikost skupina kolonija. Veca genetska raznolikost omogucuje i vecu prilagodljivost vrste na promjenu uvjeta u okolisu, sto je odlucujuci cimbenik u opstanku.

Koralj A. acuale obitava u sjevernom Jadranu, i to samo kod otocja Brijuna, a u srednjem Jadranu kod Senja i u Kastelanskom zaljevu. Nedavno je pronaden kod otoka Krka (Vrbnik), iako se cesto pronalaze i novi lokaliteti (Milisic, 2008.).

Zavodnik i dr. 2005. opisuju nalaze u Senjskom arhipelagu, najcesce na dubinama od 17 do 42 m. Na dnu tih stanista prevladavaju krupnozrnati pijesak i sljunak, a u okolno more struje donose dosta hranjivih tvari.

Kruzic 2002. opisuje nalaz o u podmorju otoka Mljeta na dubini od 87 m. Nadena kolonija bila je velicine 60 mm, a polipi su bili promjera do 5 mm.

Koralj se drzi na cvrstoj podlozi, na hridinastom i koraligenskom dnu, ali i na raznim predmetima, gdje su kolonije nize, zdepaste, bez vidljivoga sterilnog stalka, s kratkim i cvrstim granama koje se odjeljuju vec u bazi.

Za neke vrste koralja necisto more nije problem kao zivotni prostor. Dok oneciscenje i povecani turbiditet vode mogu biti fatalni za mnoge koraljne vrste, neki su savrseno prilagodeni za opstanak u uvjetima oneciscenih ekosustava (luke, ispusti otpadnih voda). Vrste roda Alcyonium sp. nisu previse izbirljive i na lokacijama s velikom gustocom suspendirane tvari nalaze vazan izvor nutrienata.

Registrirana kolonija prikazana na slikama 1. i 2. uocena je kod Mrke punte (sjeverni dio unutrasnje strane Paskih vrata), na pribliznoj dubini od 5 m. Nalazi se na kamenitom dnu i priblizne je velicine od 20-ak cm. Iako je u vodi bilo detritusa, more se moze okarakterizirati kao bistro. Dno je obraslo brojnim kolonijama kamenih koralja Cladocora caespitosa (slika 3.), posebno dublje od 5 m.

Ovo bi se staniste moglo okarakterizirati kao dosta bistro i pripada koraligenskom facijesu. Nedaleko od same lokacije na dubini od 20 m lezi olupina automobila iz sredine 80-ih (slika 4.), koja je u potpunosti obrasla kolonijama kamenog koralja Cladocora caespitosa (slika 5.).

Jedinke su promjera vecega od 5 mm i duge oko 20 mm. Prema rezultatima pracenja stope rasta ove vrste u Velikom jezeru na otoku Mljetu (Kruzic, Pozar-Domac, 2002.) brzina rasta na lokaciji olupine automobila odgovarala bi onoj na jedinkama u dubljim dijelovima kolonije na Mljetu, oko 1 mm/god., sto je velika brzina s obzirom na vecu dubinu i nize temperature vode na toj lokaciji.

Prethodno se registrirana stanista po svojem tipu dosta razlikuju od stanista oko Brijuna. Dno je prekriveno kvartarnim nanosom koji prekriva vapnence kredne starosti. Kvartarni nanos, koji je istalozila rijeka Po, aluvijalnog je podrijetla, i sastoji se od pijeska, praha i gline i takav nije pogodan kao staniste za brojne vrste koralja.

Lokacije kod Vrbnika bogate su vruljama (podmorskim izvorima slatke vode) koje tijekom izuzetno kisnih razdoblja donose velike kolicine mulja u more (slika 6.). S obzirom na to da kolmatacija morske vode ne odgovara najvecem broju koralja, ona je idealna ekoloska nisa na kojoj mogu egzistirati vrste roda Alcyonium.

Slicna je situacija i u Kastelanskom zaljevu, duz kojega su smjesteni gradovi Split, Solin, Kastela i Trogir, te naselja na otoku Ciovu. Na obali Kastelanskog zaljeva zivi priblizno 300.000 stanovnika i u njemu je zbog velikog broja obalnih izljeva otpadnih voda najveca koncentracija oneciscenja na obalnom podrucju Hrvatske. Kastelanski je zaljev poluzatvoreni morski prostor s izmjenom mora u sredisnjem dijelu jedanput u 30 dana. Rubni prostor zaljeva, osobito njegov istocni dio, gdje je najveca koncentracija oneciscenja, ima minimalnu izmjenu (Androcec, Ivancic, 2003.). Na povecanje mutnoce vode jos utjece i trosenje stijena obale koje su izgradene od eocenskog flisa (lapor i pjescenjak). Hrvatski podvodni snimatelj Miro Andric ovu je vrstu snimio i na uscu rijeke Zrmanje u Novigradsko more, gdje takoder na dnu ima sitnozrnoga detritusa: pijesak, mulj (Andric i dr., 2008.).

Nalaz kod otoka Mljeta registriran je na dubini od 87 m u prekoraligenskom facijesu. Jedina bi slicnost mogla biti s opisanim stanistem u Senjskom arhipelagu i onomu oko otoka Mendes.

S obzirom na velicinu registrirane kolonije, pretpostavljam da je stara vise desetljeca. Iako su istrazivanja brzine rasta bila napravljena dosta daleko od ove lokacije, Garrabou, 1999., rezultate vlastitih istrazivanja korelira s rezultatima istrazivanja vrsta iz iste porodice na dosta udaljenim lokacijama (tropska mora), i uoceno je mnogo slicnosti u dinamici rasta iako se zivotni uvjeti dosta razlikuju. Kako nisam nasao nikakve radove o slicnim istrazivanjima za ovu vrstu u Jadranu, na pretpostavku o starosti kolonije dosao sam na temelju zakljucaka prethodno navedenoga autora.

BIJELA GORGONIJA, EUNICELLA SINGULARIS / Eunicella singularis

Uspravna roznjaca, Eunicella singularis, taksonomski pripada podrazredu osmerolovkasa (Octocorallia) i porodici gorgonija (Gorgoniidae). Ovaj koralj ima kratko stablo s granama jednake debljine. Kolonija se grana vec blizu baze i moze rasti u jednoj ravnini. Grane su slabo razgranate, uzdignute vise-manje usporedno, ne srascuju medusobno. Polipi su rasporedeni oko grana, vrlo su niski ili cak nevidljivi, pa izgledaju glatki. Polipi se mogu uvuci i nemaju operculum (poklopac). Kolonija je bijela, a zbog simbiotskih alga koje cesto zive na njoj, moze biti sivobijela ili bijelozelenkasta. sto se tice Jadrana, relativno bogate populacije nalaze se u rijecko-kvarnerskom i u zadarsko-kornatskom podrucju. Obitava na dubini od 6 do 30 m. Opcenito, areal ovoga koralja u Jadranu nije dostatno istrazen. Uspravna roznjaca, Eunicella singularis, mediteranski je endem i dosta je rasprostranjen u citavom Sredozemnome moru. Vrsta dolazi na naklonjenim stijenama i blokovima opkoljenima pomicnim talozima te na hridinastim padinama vise- manje ravne kamene povrsine i na pjeskovitom (ali vrlo rijetko zamuljeno pijeskovitom) dnu, gdje se ucvrscuje na vecem kamenju i ljusturama skoljkasa. Njezini ravni ogranci rastu u smjeru pridnenih struja.

Kod ovoga koralja spolovi su obicno razdvojeni, pa se jedna kolonija sastoji samo od jedinka jednog spola (muzjaci ili zenke). U ljeto 1999. masovan pomor koralja, uzrokovan visokim temperaturama, zahvatio je stanista uz obalu Francuske. Na nekim je podrucijima stradalo od 60 do cak 100% populacije gorgonija i drugih koralja.

Ova gorgonija ima i gospodarsko znacenje u farmaceutskoj industriji; ona je vazan izvor eunicelina, antivirulenta iz skupine diterpena.

Kolonija prikazana na slikama 7. i 8. snimljena je na lokaciji sargera Kristafor na otoku Pagu (dio juzne obale Velebitskog kanala) na dubini od priblizno 10 m. More je izuzetno bistro, a dno je kamenito, obraslo brojnim vrstama koralja. Posebno je cesta Eunicella cavolinii (slika 9.). Velicina kolonije uspravne roznjace prikazane na slikama 7. i 8. iznosi priblizno 30 cm.

ZAKLJUCAK / Conclusion

Osnovna svrha ovoga clanka bila je opisati lokacije na kojima su registrirane pojedinacne kolonije kozastog koralja, Alcyonium acaule, i bijele gorgonije, Eunicella singularis. Nakon zavrsetka rada jos uvijek smatram da je velika razvedenost obale jedan od glavnih cimbenika bioraznolikosti u hrvatskom dijelu jadranske obale, te da ce ubuduce biti potrebne brojne revizije spoznaja o stanistima podmorske flore i faune. Medutim, s obzirom na pomorsku orijentaciju Hrvatske, razocaran sam malim brojem dostupne literature, koja cesto sadrzava i zastarjele podatke. Ipak vjerujem da ce ovaj clanak, zajedno s prinosima ostalih entuzijasta i zaljubljenika u podmorje, dati svoj doprinos promjeni dosadasnjega trenda.

References

LITERATURA / References

1. Andric, Miro, Bobetic, Hrvoje, Nekic, Nevenka, Vrdoljak, Hrvoje (2008.): Dokumentarna serija Usca rijeka, epizoda 3. Zrmanja

2. Androcec, Vladimir, Ivancic, Bogdan (2003.): Projekt EKO - Kastelanski zaljev GRAÐEVINAR 55 (2003.) 7, pp. 377-381.

3. Garrabou, Joaquim (1999.): Life-history traits of Alcyonium acaule and Parazoanthus axinellae (Cnidaria, Anthozoa), with emphasis on growth. Marine Ecology Progress Series. Vol. 187. March 17. 1999. pp. 193-204.

4. Kruzic, Petar (2002.): Marine fauna of the Mljet National Park (Adriatic Sea, Croatia) 1. Anthozoa, Natura Croatica, Vol 11., No 3, September 30. 2002, Zagreb, pp. 265 - 292.

5. Kruzic, P. & A. Pozar-Domac (2002.): Skeleton growth rates of coral bank of Cladocora caespitosa (Anthozoa, Scleractinia) in lake Veliko jezero (Mljet, National Park). Periodicum biologorum 57:61. Vol. 104, No 2, 123 - 129, 2002

6. Milisic, Neven (2008.): Enciklopedija jadranskih koralja. Marjan tisak, Split, str. 16, 26 - 29, 42 - 43.

7. OCEANA (2008): The corals of the Mediterranean, Fondazione Zegna, http://oceana.org/fileadmin/oceana/uploads/europe/reports/Corals_Mediterranean_eng.pdf (10. 7. 2008.)

8. Zavodnik, Dusan, Pallaoro, Armin, Jaklin, Andrej, Kovacic, Marcelo, Arko-Pijevac, Milvana, (2005.): A benthos survey of the Senj Archipelago (North Adriatic Sea, Croatia). Acta Adriatica, 46 (Suppl. 2), 2005. pp. 3-68.

Rukopis primljen: 5. 5. 2009.