Content area
Full text
Azbest je genericko ime za skupinu silikatnih minerala od kojih su najcesci krizotil, krocidolit, amozit, tremolit, antofilit. Izlozenost azbestu moze uzrokovati benigne bolesti pluca i pleure, kao sto su azbestoza, lokalna i difuzna zadebljanja pleure, bolest malih disnih putova i maligne bolesti kao sto su karcinom pluca i maligni mezoteliom. Inhalirana azbestna vlakna deponiraju se u donjem dijelu disnog sustava, gdje dolazi do interakcije s alveolarnim makrofagima i aktivnoga celularnog imunosnog odgovora koji dovodi do kronicnog sporo progredirajuceg fibrozirajuceg procesa u plucnom intersticiju i pleuri. Azbest moze u izlozenih osoba aficirati imunokompetentne stanice i inducirati malignu transformaciju mezotelnih stanica. Dosada nije jasno utvrdeno djeluju li azbestna vlakna direktno na mezotelne stanice ili indirektno dovode do nastanka malignog mezotelioma. Smatra se da je maligni mezoteliom kompleksan tumor koji je rezultat akumuliranih multiplih genskih ostecenja. Zasada takoder nema potpuno specificnog protutijela za mezoteliom, koji bi izolirano bio dostatan za dijagnozu. Nedavno objavljena istrazivanja djelovanja azbestnih vlakana na T-limfocite pokazala su da azbest djeluje kao superantigen. U oboljelih od malignog mezotelioma utvrdena je povecana ekspresija Bcl-2-gena na perifernim CD4+ T-limfocitima. Ovi nalazi su znacajan doprinos saznanjima o bioloskim ucincima azbesta u razlicitim uvjetima izlozenosti s obzirom na trajanje i intenzitet.
KLJUCNE RIJECI: apoptoza, azbestoza, bcl-2-geni, citokini, fibroblasti, imunologija, maligni mezoteliom, mitogenici, superantigen, T-stanice
KEY WORDS: apoptosis, asbestosis, bcl-2 gene, cytokines, fibroblasts, immunology, malignant mesothelioma, mitogens, superantigens, T cells
Azbest ili azbestni minerali skupina su prirodnih najcesce magnezijsko-silikatnih vlakana koja osim vezanog silicijeva dioksida sadrzavaju jos zeljezo, u manjim kolicinama kalcij i natrij, a u tragovima nikal, kobalt, krom i mangan. Dobivaju se iz zemlje. Azbestni minerali su krizolit (bijeli azbest), amozit (smedi azbest), krocidolit (plavi azbest), tremolit i antofilit. Na osnovi mineraloske klasifikacije dijele se u dvije skupine: serpentinski azbest (krizolit) i amfibolni azbest (krocidolit, amozit, antofilit, tremolit). Ove skupine se razlikuju u kristalizacijskoj strukturi, kemijskim i fizikalnim karakteristikama o cemu ovisi njihov bioloski ucinak. Vlakna serpentinskog azbesta su dugacka, mekana, savitljiva, dijele se u plucima i u mnogim slucajevima nestaju, dok su vlakna amfibolnog azbesta kraca, ostra, kruta i dugotrajno ostaju u plucima (1, 2). Izlozenost azbestu moze biti profesionalna (u radnom okolisu oneciscenom azbestnom prasinom), domicilna (u stanovima radnika cija je odjeca oneciscena azbestom), vicilna (u neposrednom okolisu industrijskih pogona koji rabe azbest)...