Izvori stresa u radu nastavnika u visokom obrazovanju

Abstract

The aim of this study was to determine the sources of stress in the work of university teachers working in Croatia and to construct a questionnaire that would enable quantitative studies in this area. A qualitative study, aimed to determine the sources of stress at work, was conducted on a convenience sample of 34 higher education teachers in different academic ranks (assistants and professors), working in twelve faculties of the University of Zagreb and University in Split. Using the method of guided group discussions, we identified 125 characteristic sources of stress in the work that are logically categorized into nine content groups. Based on a qualitative study, we have constructed Questionnaire of Exposure to Stress in the Work for University Teachers and apply it on a sample of teachers (N=388) from three Croatian universities. After the implementation of confirmatory factor analysis procedures, the final questionnaire contains 68 items, which define the seven latent dimensions of sources of stress: Teaching and students, Consequences of the Bologna reform, Scientific-research work, Role-conflict, Remuneration and recognition, and Interpersonal relationships. The paper presents data on the metric characteristics of the structured questionnaire, and descriptive results of the pilot application. [PUBLICATION ABSTRACT]

Headnote

Sazetak

Cilj je istrazivanja bio utvrditi izvore stresa u radu sveucilisnih nastavnika zaposlenih u Hrvatskoj te konstruirati upitnik koji bi omogucio kvantitativne studije u ovom podrucju. Kvalitativno je istrazivanje ciji je cilj bio utvrditi izvore stresa u radu provedeno na prigodnom uzorku 34 visokoskolska nastavnika u razlicitim zvanjima (suradnickim i znanstveno-nastavnim) zaposlenima na dvanaest fakulteta Sveucilista u Zagrebu i Splitu. Metodom smo voðenih grupnih diskusija identificirale 125 karakteristicnih izvora stresa u radu koji su logicno kategorizirani u devet sadrzajnih skupina. Na temelju smo kvalitativne studije konstruirale Upitnik izlozenosti stresu u radu za sveucilisne nastavnike (ISR-SN) te ga primijenile na uzorku nastavnika (N=388) triju hrvatskih sveucilista. Nakon provedenih postupaka konfirmatorne faktorske analize konacna verzija upitnika sadrzi 68 cestica koje definiraju sedam latentnih dimenzija izvora stresa: Nastava i studenti, Posljedice provedbe Bolonjske reforme, Znanstveno-istrazivacki rad, Konflikt uloga, Uvjeti rada, Primanja i priznanja te Meðuljudski odnosi. U radu iznosimo podatke o metrijskim znacajkama konstruiranog upitnika te deskriptivne rezultate pilot-primjene.

Kljucne rijeci: stres u radu, izvori stresa, nastavnici u visokom obrazovanju

Uvod

Drustvene promjene i rad na sveucilistu

Rad u akademskoj zajednici donedavno je smatran visoko zadovoljavajucim, ''izdvojenim iz stvarnog svijeta'' te, u usporedbi s drugim zanimanjima, relativno ''nestresnim'' zanimanjem (Doyle, 2003; Thorsen, 1996). Unatoc nesto nizoj placi u odnosu na poslovni sektor (Barkhuizen i Rothmann, 2008) faktori koji su osiguravali ovakav status nastavnicima u visokom obrazovanju jesu: autonomija, jasnoca uloge, akademska sloboda, ugovor na neodreðeno te nekompetitivna kolegijalna kultura koju je obiljezavalo konsenzusno donosenje odluka utemeljeno na zajednickim vrijednostima (Kinman, 2001; Thorsen, 1996). Meðutim, struktura i uvjeti rada u akademskoj zajednici uvelike su se promijenili posljednjih desetljeca, sto se odrazilo na procjenu stresnosti posla nastavnika u visokom obrazovanju. Rezultati inozemnih istrazivanja upucuju na povecan stres znanstveno-nastavnih djelatnika u odnosu na nenastavne fakultetske djelatnike, normativnu populaciju, druga zanimanja koja se smatraju stresnima (npr. lijecnike, rukovoditelje) te u odnosu na ranije godine (Barkhuizen i Rothmann, 2008; Catano i sur., 2010; Doyle, 2003; Doyle i Hind, 1998; Gillespie, Walsh, Winefield, Dua i Stough, 2001; Kinman, 1998; Kinman i Jones, 2004; Tytherleigh, Webb, Cooper i Ricketts, 2005; Winefield i Jarret, 2001; Winefield i sur., 2003).

Izravni su antecedenti ovakvih nalaza brojne promjene u visokom obrazovanju, ali i drustvu u cjelini, koje su nastupile posljednjih dvadesetak godina. Na prvom se mjestu moze izdvojiti znacajan porast broja studenata koji nije pracen dovoljnim porastom broja nastavnika, sto rezultira porastom broja radnih sati nastavnika (Cownie, 2004; Gillespie i sur., 2001; Kinman, 1998; Kinman i Jones, 2008b; Parry i sur., 2008; Shaw i Cassell, 2007; Tytherleigh, 2003; Winefield i Jarett, 2001). Istovremeno, nastupaju i promjene u nacinu studiranja u smislu sve veceg naglaska na manjim grupama i mentorskom radu (Parry i sur., 2008), sto nastavnicima donosi vise nastavnih, ali i administrativnih obaveza. Australski istrazivaci (npr. Gillespie i sur., 2001) naglasavaju i promjene strukture studenata - primjerice, veci broj studenata koji placaju studij, internacionalnih studenata te manje kvalitetnih studenata, sto podrazumijeva ''konzumerski'' pristup studenata studiju. Takoðer, danasnji studenti imaju i veca ocekivanja o dostupnosti svojih nastavnika.

Vlasti drzava znacajno smanjuju budzet za znanost i obrazovanje, dok istovremeno od sveucilista zahtijevaju vecu kvalitetu i odgovornost, ''vrijednost za novac'', te efikasan odgovor na potrebe gospodarstva (Cownie, 2004; Shaw i Cassell, 2007; Winefield, Gillespie, Stough, Dua i Hapuarachchi, 2002; Winefield i sur., 2003). Na navedene su promjene, sveucilista odgovorila reformama u kojima je naglasak na vecoj centralizaciji sustava i rukovoðenja (Kinman i Jones, 2008b). Pri tome je u akademskoj zajednici nastao preokret od kulture kolegijalnosti i konsenzusnog donosenja odluka prema birokratskom, neparticipativnom stilu rukovoðenja utemeljenom na trzisnim vrijednostima (Kinman, 1998; Tytherleigh, 2003). Uprave sveucilista kontroliraju efikasnost i odgovornost u koristenju materijalnih resursa. Uvodi se niz kriterija evaluacije istrazivacke i nastavne efikasnosti, sto rezultira manjom autonomijom samih nastavnika te vecim obimom administrativnog posla (Cownie, 2004). Uz porast opce nesigurnosti posla, ukida se institucija ''ugovora na neodreðeno vrijeme'' (Kinman i Jones 2008b; Tytherleigh, 2003), a i prihodi su u relativnom smislu nizi nego sedamdesetih godina proslog stoljeca (Kinman i Jones 2008b). Takoðer, u uvjetima nesigurnosti posla, velike konkurencije i nepovoljnih uvjeta rada nastavnici su suoceni i s pritiskom da privuku vanjska sredstva financiranja istrazivackog rada kroz sponzorstva ili suradnju s gospodarstvom (Hammond i Churchman, 2008). Zahtjevi za profitabilnoscu i komercijalizacijom, meðutim, znacajno interferiraju sa zahtjevima za osiguranjem kvalitete i visoke radne uspjesnosti (Tytherleigh, 2003).

Istrazivanja izvora stresa kod visokoskolskih nastavnika

Promjene u radu sveucilisnih nastavnika potakle su niz istrazivanja ciji je cilj bio utvrditi karakteristicne izvore stresa u radu (npr. Blix, Cruise, Mitchell i Blix 1994; Gillespie i sur., 2001; Kinman, 1998; Kinman i Jones, 2003; Thorsen, 1996; Tytherleigh i sur., 2005; Winefield i Jarrett, 2001; Winefield i sur., 2003). Meðutim, utvrðene se liste izvora stresa u velikoj mjeri razlikuju. Razlike proizlaze iz metoda prikupljanja podataka, a prvenstveno ovise o tome jesu li autori primjenjivali definirane liste stresora ili su analizirali odgovore na pitanja otvorenoga tipa. Najcesce se navode univerzalni izvori stresa: radni uvjeti, radno opterecenje te konflikt radne i obiteljske/drustvene uloge. Ipak, njihove su manifestacije specificne.

U pogledu radnih uvjeta nastavnici nedovoljnim percipiraju financiranje sveucilista te manjak ljudskih i materijalnih resursa kao primarnu barijeru koja onemogucuje ostvarenje radne efikasnosti i odreðenih standarda kvalitete (npr. Gillespie i sur., 2001). Tome se pridruzuje dozivljaj smanjenja vlastite autonomije i kontrole u radu (Cownie, 2004; Gillespie i sur., 2001) te nezadovoljstvo birokratskim stilom rukovoðenja utemeljenom na trzisnim vrijednostima i postojecom organizacijom rada (Kinman, 1998). Nesigurnost posla i otezana mogucnost napredovanja (Gillespie i sur., 2001; Kinman, 1998), losi meðuljudski odnosi, osobito nedostatak podrske kolega i/ili nadreðenih (npr. Narayanan, Menon i Spector, 1999), te osjecaj podcijenjenosti i nedovoljne placenosti posla koji obavljaju (Barkhuizen i Rothmann, 2008; Gillespie i sur., 2001) dodatno otezavaju uvjete rada na sveucilistima.

Radna se preopterecenost manifestira u procjenama da radni zadaci prelaze okvire zakonom propisanih zahtjeva posla (Kinman, 1998; Thorsen, 1996; Tytherleigh, 2003) i dozivljaju vremenskoga pritiska zbog prevelikoga broja nastavnih, istrazivackih i administrativnih obaveza koje vremenski kolidiraju (Barkhuizen i Rothmann, 2008; Gillespie i sur., 2001; Kinman, 1998; Thorsen, 1996). Uz radnu preopterecenost u kvantitativnom smislu, sve domene rada nastavnika u visokom obrazovanju postaju zahtjevnije. Ovdje se prvenstveno misli na stresore u istrazivackoj domeni, kada se od nastavnika/znanstvenika zahtijeva poduzetnicki duh u smislu sposobnosti prikupljanja materijalnih sredstava (Cownie, 2004), dok pritisak za objavljivanjem stalno raste (Cownie, 2004; Kinman, 1998). ''Objavljivati ili nestati'' je slogan koji vlada sveucilistima i koji demoralizira nastavnike (Gillespie i sur., 2001). Kada se radi o poducavanju, treba naglasiti da se danasnji nastavnici bave sve vecim brojem studenata koji su ujedno i zahtjevniji (Gillespie i sur., 2001), prilagoðavaju se novim programima studiranja (Parry i sur., 2008), a istovremeno se uvodi kontrola kvalitete poducavanja (Cownie, 2004; Winefield i sur., 2003). Nadalje, uz nagli tehnoloski napredak u svim aspektima posla s kojim nastavnici trebaju drzati korak, smanjuje se administrativna podrska, tako da nastavnici moraju obavljati sve vecu kolicinu administrativnog posla (Cownie, 2004).

S obzirom na sve vece zahtjeve posla zbog kojih su sveucilisni nastavnici prisiljeni svoj posao odraðivati tijekom veceri i vikenda, postaje nejasna granica radnoga i privatnoga zivota (npr. Barkhuizen i Rothmann, 2008; Cownie, 2004; Kinman i Jones, 2008a, Kinman i Jones, 2008b; Tytherleigh i sur., 2005). Za vecinu je razina ravnoteze radnoga i privatnoga zivota daleko ispod zeljene. Prelijevanje se poslovne domene u privatnu ne javlja samo zbog nepostojanja fizickih granica ovih domena, vec i zbog psihicke preokupiranosti poslom koja ometa druge uloge, ne dozvoljava opustanje u slobodnom vremenu ili ometa spavanje. Nastavnici koji percipiraju manju kontrolu nad poslom, nefleksibilnost rasporeda i manju podrsku od strane nadreðenih dozivljavaju vecu razinu neravnoteze radne i privatne domene, sto je povezano i s nizim razinama psihicke dobrobiti, nezadovoljstvom poslom i namjerom napustanja posla (Kinman i Jones, 2008b).

Dosadasnja istrazivanja biljeze niz indikatora narusene dobrobiti i opadanja radne motivacije nastavnika zaposlenih u visokom obrazovanju. Tako su kod visokoskolskih nastavnika zabiljezene nize razine psihicke dobrobiti (Barkhuizen i Rothmann, 2008; Winefield i sur., 2003), povisene razine sagorijevanja na poslu (Lackritz, 2004), psihosomatska oboljenja (Blix i sur., 1994; Gillespie i sur., 2001; Kinman, 1998), opadanje zadovoljstva poslom (Kinman, 1998.), visoka razina namjere napustanja posla (Barkhuizen i Rothmann, 2008; Gillespie i sur., 2001; Kinman i Jones, 2008b) te smanjenje radnog ucinka (Barkhuizen i Rothmann, 2008; Jacobs, Tytherleigh, Webb i Cooper, 2007; Parry i sur., 2008).

Cilj

U sredistu su provedenoga istrazivanja bili pritisci u radu s kojima se susrecu visokoskolski nastavnici u Republici Hrvatskoj. Cilj je bio opisati izvore stresa u radu sveucilisnih nastavnika i asistenata te konstruirati upitnik koji bi bio temelj za kvantitativne studije u ovom podrucju. U tu smo svrhu proveli istrazivanje u dva koraka: (1) Metodom smo voðenih grupnih diskusija prikupili kvalitativne podatke o specificnim izvorima stresa s kojima se u svom poslu susrecu visokoskolski nastavnici; (2) definirali smo upitnik cije cestice opisuju pojedine izvore stresa te provjerili njegove metrijske znacajke. Cilj je prve faze istrazivanja bio utvrditi kategorije i oblike pritisaka koji se javljaju u ovom poslu, dok je cilj druge faze bila konstrukcija instrumenta za prikupljanje kvantitativnih podataka o stupnju izlozenosti pojedinim izvorima stresa.

Koliko nam je poznato, ovakvi podaci u nas jos uvijek ne postoje. Nas je istrazivacki interes bio potaknut i promjenama u sustavu visokoga obrazovanja s kojima se suocavaju hrvatski sveucilisni nastavnici, a za koje pretpostavljamo da su pojacale i prosirile moguce izvore pritiska u ovom zanimanju. Osim reformi sustava kojima je povecan broj i studija i studenata u Hrvatskoj, u sustav znanosti je posljednjih godina ukljucen velik broj mladih znanstvenika zaposlenih u suradnickim zvanjima i s ugovorima o radu na odreðeno vrijeme. Ovo povecanje broja ljudi obuhvacenih sustavom visokoga obrazovanja nije uvijek praceno i proporcionalnim financijskim ulaganjima, pa Vikic Topic i Fuchs (2006) isticu problem nedovoljnoga ulaganja u znanost i obrazovanje. Sve navedeno upucuje na potrebu da istrazimo kako svoj posao dozivljavaju osobe koje rade u sustavu visokoga obrazovanja, a posebno se relevantnim cini utvrditi pritiske kojima su izlozeni i koje smatraju izvorima stresa.

Metoda

1) Utvrðivanje oblika i kategorija izvora stresa

Sudionici

Ukupno 34 visokoskolska nastavnika, zaposlena na dvanaest fakulteta Sveucilista u Zagrebu i Sveucilista u Splitu, sudjelovalo je u cetiri voðene grupne diskusije (fokus-grupe). Uzorak je bio prigodan. Dob je sudionika bila izmeðu 26 i 61 godinu (M=36.26, SD=8.84), a raspon radnoga staza izmeðu jedne i 34 godine (M=11.03, SD=8.51). U fokus-grupama je ukupno sudjelovalo 16 muskaraca i 18 zena. U dvjema je fokus-grupama okupljeno ukupno 19 nastavnika u suradnickim zvanjima, od cega 16 asistenata i tri visa asistenta. U fokus-grupama nastavnika u znanstveno-nastavnim zvanjima sudjelovalo je ukupno 15 nastavnika, od kojih sedam docenata, sest izvanrednih profesora i dva redovita profesora. Od sest znanstvenih podrucja u Republici Hrvatskoj fokus-grupama obuhvaceni su nastavnici iz pet podrucja (bez predstavnika podrucja biomedicine i zdravstva). Najzastupljenije su bile drustvene (N=14) i tehnicke znanosti (N=10). Cetiri su nastavnika bila iz podrucja humanistickih znanosti, cetiri iz podrucja prirodnih te dva iz podrucja biotehnickih znanosti.

Postupak

Istrazivanje je organizirano po principu dobrovoljnosti i anonimnosti sudjelovanja. Svi su sudionici bili unaprijed upoznati s ciljevima istrazivanja. Dvije su fokus-grupe okupile nastavnike u znanstveno-nastavnim zvanjima, a dvije nastavnike u suradnickim zvanjima. Svaka je grupna diskusija trajala 90 minuta, a voðena je po jedinstvenom istrazivackom protokolu. Na pocetku su sudionici detaljnije upoznati s ciljevima istrazivanja, osiguravanjem anonimnosti i povjerljivosti prikupljenih podataka te je zatrazen pristanak za auditivno snimanje. U uvodnom su dijelu takoðer objasnjena osnovna pravila sudjelovanja te je provedena kratka anketa koja je obuhvatila pitanja o socio-demografskim podacima sudionika. Istrazivacki se protokol glavnoga dijela fokus-grupa sastojao od cetiri grupe pitanja: uvodnoga pitanja: ''Kako je raditi na fakultetu?'', prijelaznoga pitanja: ''Kad cujete pojam stres na poslu, sto Vam vezano za Vas posao prvo pada na pamet?'', kljucno pitanje: ''Koji su glavni izvori stresa na poslu kod nastavnika zaposlenih u visokom obrazovanju?'' te zavrsnih pitanja koja su poticala na sazimanje kljucnih izvora stresa.

Rezultati analize sadrzaja

Preslusavanjem auditivnih snimki fokus-grupa transkriptirani su njihovi sadrzaji. Kvalitativna je analiza sadrzaja uputila na 125 izvora stresa koji su logicno kategorizirani (induktivni razvoj kategorija) u devet inicijalnih skupina: 1. Nastava i studenti (18 tvrdnji, npr.: ''Prevelike studentske grupe na predavanjima/ seminarima/vjezbama''; ''Losi rezultati studenata''), 2. Posljedice provedbe Bolonjske reforme (10 tvrdnji, npr. ''Povecanje kvantitativnih opterecenja u nastavi uzrokovano Bolonjskom reformom''; ''Nosenje s previse promjena u programima studiranja u prekratkom vremenu''), 3. Znanstvenoistrazivacki rad (30 tvrdnji, npr. ''Vremenski pritisak u vezi sa znanstvenim napredovanjem''; ''Neadekvatnost uvjeta za provoðenje istrazivanja''), 4. Administracija i drugi poslovi nevezani za nastavnu i znanstvenu ulogu (4 tvrdnje, npr. ''Obavljanje poslova nevezanih za znanstvenu i nastavnu ulogu (tajnicki, prevoditeljski, lektorski, informaticki i dr. sl. poslovi)''; ''Clanstvo u prevelikom broju razlicitih povjerenstava, komisija i vijeca''), 5. Interferencija nastavnoga, znanstvenoga i administrativnoga posla (11 tvrdnji, npr. ''Svakodnevni pritisak nastavnih, znanstvenih i administrativnih rokova''; ''Potreba za davanjem prioriteta administrativnim i drugim poslovima nevezanima za znanstvenu i nastavnu ulogu''), 6. Uvjeti rada (19 tvrdnji, ''Nemogucnost rada na fakultetu zbog neadekvatnosti prostornih uvjeta rada''; ''Nedostatak/neadekvatnost tehnicke opreme i pomagala potrebnih u znanstveno-nastavnom radu''), 7. Primanja i priznanja (12 tvrdnji, npr. ''Nepostojanje financijske stimulacije izvrsnosti''; ''Premala primanja u usporedbi s kolegama iz struke izvan fakulteta''), 8. Meðuljudski odnosi na fakultetu (14 tvrdnji, npr. ''Vladanje prevelike hijerarhije i autoritarnosti na fakultetu''; ''Losi odnosi s nadreðenim''), 9. Ometanje privatnog zivota (7 tvrdnji, npr. ''Nemogucnost usklaðivanja poslovnoga i privatnoga zivota''; ''Nosenje posla kuci onemogucava posvecenost obiteljskog zivotu'').

2) Konstrukcija upitnika

Sudionici

Na temelju je rezultata kvalitativne studije konstruirana preliminarna forma Upitnika izlozenosti stresu u radu za sveucilisne nastavnike (ISR-SN), koja je sadrzavala 125 tvrdnji koje su opisivale devet utvrðenih sadrzajnih kategorija. Upitnik je primijenjen na uzorku 388 nastavnika zaposlenih na sveucilistima u Rijeci (276 sudionika ili 71% uzorka), Zadru (81 sudionik ili 21% uzorka) i Dubrovniku (31 sudionik ili 8% uzorka). Odaziv je iznosio 31.2% (ova sveucilista zaposljavaju ukupno 1243 nastavnika u znanstveno-nastavnim i suradnickim zvanjima). Uzorak cini 58% zena i 42% muskaraca. U odnosu na ciljani uzorak (53.3% zena naspram 46.7% muskaraca), razlika u pogledu spolne zastupljenosti nije statisticki znacajna (χ2=2.48, df=1, p>.05). Prosjecna je dob nastavnika u uzorku iznosila 39.16 godina (SD=10.94, raspon: 23 - 67 godina), dok je prosjecan radni staz bio 14.01 godina (SD=10.94), od cega je radni staz na sveucilistu iznosio 9.49 (SD=8.65). Vecina je u uzorku nastavnika (preko 86%) zaposlena na puno radno vrijeme. Zaposleni na radno vrijeme krace od punoga cine vecinom stalno zaposleni nastavnici s Medicinskoga fakulteta u Rijeci, koji dio radnog vremena rade u klinickoj praksi. Priblizno su 57% uzorka sacinjavali nastavnici u suradnickim zvanjima, dok je nastavnika u znanstveno-nastavnim zvanjima bilo oko 43%. Precizniji uvid u dobiveni uzorak upucuje da su najveci dio uzorka cinili asistenti (193 odnosno 49.7%), a slijede ih docenti (63 odnosno 16.2%) i izvanredni profesori (49 odnosno 12.6%). Ostatak uzorka cine redoviti profesori (29 odnosno 7.5%), visi asistenti (28 odnosno 7.2%) te redoviti profesori u trajnom zvanju (26 odnosno 6.7%). Nema znacajne razlike u pogledu zastupljenosti pojedinih znanstveno-nastavnih i suradnickih zvanja u dobivenom uzorku u odnosu na ciljani (redovni profesori χ2=1.17, izvanredni profesori χ2=0.32, docenti χ2=0.01, visi asistenti χ2=0.10, asistenti χ2=0.80, u svim slucajevima p>.05). U uzorku je zastupljeno svih sest znanstvenih podrucja. Nastavnici drustvenih znanosti cine 27.3% uzorka (106 nastavnika), a slijede ih nastavnici biomedicine i zdravstva koji cine 22.4% uzorka (87 nastavnika). Nastavnika je tehnickih znanosti bilo 19.8% (77 nastavnika), humanistickih znanosti 18% (70 nastavnika), prirodnih znanosti 8.8% (34 nastavnika), dok je nastavnika biotehnickih znanosti bilo 2% (8 nastavnika). Ostatak (6 nastavnika, odnosno 1.5%) cine nastavnici birani u vise od jednoga podrucja.

Instrumenti i postupak

Osnovni sociodemografski podaci (dob, spol, ukupni radni staz, radni staz na visokom ucilistu, akademski stupanj i zvanje te znanstveno podrucje) ispitani su s po jednom cesticom, a zatim su slijedile cestice preliminarne forme Upitnika ISR-SN. Svih se 125 cestica odnosilo na potencijalne izvore stresa u radu znanstvenika i nastavnika zaposlenih na fakultetu, a zadatak je sudionika bio procijeniti u kojoj je mjeri on prisutan u njihovu poslu. Procjenu su radili na ljestvici od sest stupnjeva, pri cemu je procjena ''1 - to uopce nije karakteristicno za moj posao'', a procjena ''6 - to je izrazita karakteristika moga posla''. Podaci su prikupljani metodom postanske ankete, a sudjelovanje je u istrazivanju bilo dobrovoljno i anonimno.

Rezultati

Konfirmatorna faktorska analiza Upitnika izlozenosti stresu u radu za sveucilisne nastavnike

Kako bi se utvrdila faktorska struktura Upitnika izlozenosti stresu u radu za sveucilisne nastavnike, provedena je konfirmatorna faktorska analiza pomocu programa Mplus 5.21 (Muthen i Muthen, 2009). Procjene su parametara izvrsene uz pomoc algoritma maksimalne vjerojatnosti. Podaci koji su nedostajali zamijenjeni su vrijednostima koje su procijenjene uz pomoc algoritma FIML (engl. Full Information Maximum Likelihood), koji se ujedno smatra metodom izbora za tu svrhu (Brown, 2006). Matrica sa sirovim podacima sluzila je kao ulazna matrica. Kao pokazatelji slaganja modela s podacima izracunati su: test hi-kvadrat, omjer hi-kvadrata i broja stupnjeva slobode, CFI (Comparative Fit Index), TLI (Tucker-Lewis Index), RMSEA (Root Mean Square Error Approximation) i SRMR (Standardized Root Mean Square). Vrijednosti CFI i TLI jednake ili vece od .90 (Marsh, Balla i McDonald, 1988), SRMR i RMSEA vrijednosti koje se krecu u rasponu od .05 do .10 (Brown i Cudeck, 1993) te omjer hi-kvadrata (χ2) i broja stupnjeva slobode manji od 3 upucuju na dobro pristajanje modela s podacima.

Devet je skupina izvora stresa proizaslih iz kvalitativne analize predstavljalo latentne varijable, a njima pripadajuce cestice (n=125) njihove indikatore. S obzirom na nepovoljan omjer broja ispitanika u odnosu na broj cestica za provedbu faktorske analize, koji bi trebao iznositi minimalno 5:1 (Bryant i Yarnold, 1995), najprije je konfirmatornom faktorskom analizom provjerena jednodimenzionalnost svake latentne varijable zasebno, odnosno valjanost pojedinih indikatora. Ovaj je postupak rezultirao eliminacijom faktora Administrativni poslovi (koji je inicijalno obuhvacao samo 4 cestice od kojih vecina nije imala salijentna faktorska zasicenja) te ukupnim zadrzavanjem 68 cestica rasporeðenih na 8 latentnih faktora. Slaganje je modela s podacima za svaki faktor bilo u prihvatljivom rasponu, te su sve cestice imale faktorska zasicenja veca od .50 (uz p<.01), odnosno latentni faktor koji je u njihovoj osnovi objasnjavao vise od 25% njihove manifestne varijance (Brown, 2006).

Nakon redukcije je ovih èestica omjer broja ispitanika i broja varijabli postao prihvatljiv sto je omoguæ ilo provjeru multifaktorskoga modela koji je sadrzavao 68 èestica za koje je pretpostavljena projekcija na 8 preostalih faktora proizaslih iz kvalitativne analize. Specifikacijom je modela dopusteno kovariranje latentnih varijabli. Rezultati konfirmatorne faktorske analize ovog modela pokazuju djelomicno slaganje pretpostavljenog modela s podacima χ2=4749.635, df=2456, p<.01, χ2/df=1.93, CFI=.75, TLI=.74, RMSEA=.058 (C.I. .055-.060) i SRMR=.069. Vrijednosti RMSEA i SRMR krecu se u prihvatljivom rasponu od .05 do .10, a omjer hi-kvadrata i broja stupnjeva slobode manji je od 2. No, inkrementalni indeksi slaganja (CFI i TLI) nalaze se znatno ispod prihvatljive granice od .90. Osim toga, korelacija izmeðu latentnih faktora Interferencija nastavnoga, znanstvenoga i administrativnoga dijela posla i Ometanje privatnoga zivota bila je veca od .85 sto upucuje na slabu diskriminativnu valjanost ovih dvaju faktora. Stoga je odluceno ponoviti postupak konfirmatorne faktorske analize pri cemu su spomenuti faktori svedeni na jedan, odnosno pretpostavljena je projekcija cestica faktora Interferencija nastavnoga, znanstvenoga i administrativnoga dijela posla i Ometanje privatnoga zivota na jedan zajednicki faktor. Spajanje faktora u ovom slucaju ima i svoju konceptualno uporiste u cinjenici da se cestice ovih dvaju faktora sadrzajno odnose na preplitanje razlicitih zivotnih uloga koje imaju sveucilisni nastavnici, kao sto su uloga nastavnika, znanstvenika, supruznika i roditelja. Ovaj je faktor nazvan Konflikt uloga.

Pristajanje novoga modela podacima bilo je slicno prethodnom: χ2=4274.959, df=2189, p<.01, χ2/df=1.95, CFI=.75, TLI=.75, RMSEA=.058 (C.I. .056-.061) i SRMR=.068. Vrijednosti RMSEA i SRMR manje su od .10, a omjer hi-kvadrata i broja stupnjeva slobode manji je od 2, sto potvrðuje vrlo dobro slaganje modela s podacima (Hu i Bentler, 1999). Iako inkrementalni indeksi slaganja (CFI i TLI) sugeriraju odbacivanje modela, prilikom interpretacije indeksa slaganja je vazno imati na umu da na velicinu pojedinih indeksa slaganja cesto utjecu cinitelji kao sto su velicina uzorka, kompleksnost modela, metoda procjene parametra, normalitet ili sama vrsta podataka (Brown, 2006). Primjerice, vrijednost TLI cesto upucuje na lazno odbacivanje modela ako je uzorak malen (Hu i Bentler, 1999). Stovise, prema nekim autorima (npr. Marsh, Hau i Wen, 2004) konvencionalni su kriteriji pristajanja modela podacima cesto odvise restriktivni kada je rijec o konfirmatornoj faktorskoj analizi mjernog instrumenta koji sadrzi veci broj faktora (5 do 10) predstavljenih dovoljno velikim brojem cestica (najmanje 5 do 10 po skali), cak i kada je rijec o dobrim mjerama. I na kraju, indeksi slaganja predstavljaju samo jedan aspekt evaluacije modela - jednako je vazna i interpretabilnost solucije, velicina i statisticka znacajnost procijenjenih parametara koja je u skladu s ocekivanjem. Naposljetku, s obzirom da modifikacijski indeksi nisu upucivali na prisutnost parametara, u vidu kriznih zasicenja ili korelacija reziduala pojedinih cestica koji bi doveli do znacajnog poboljsanja slaganja modela s podacima (tj. svi su modifikacijski indeksi bili priblizno iste i relativno niske velicine) te ujedno bili konceptualno opravdani, odluceno je da se ne provede modifikacija modela. U zavrsnom su modelu faktorska zasicenja pojedinih indikatora pripadajucim latentnim konstruktima bez iznimke bila veca od .50 i statisticki znacajna (p<.01), a korelacije su izmeðu latentnih faktora bile pozitivne te umjerene do visoke (od r=.37 izmeðu faktora Uvjeti rada i faktora Konflikt uloga, do r=.82 izmeðu faktora Nastava i studenti i faktora Meðuljudski odnosi na fakultetu). Rezultati su zavrsne konfirmatorne faktorske analize prikazani u Tablici 1.

Zakljucno se na temelju provedenih faktorskih analiza moze ustvrditi da Upitnik izlozenosti stresu u radu za sveucilisne nastavnike (ISR-SN) sadrzi 68 cestica raspodijeljenih na 7 faktora (odnosno skala): 1. Nastava i studenti (n=8; npr. ''Nerazumijevanje od strane studenata'' i ''Prevelik tjedni broj sati nastave''); 2. Posljedice provedbe Bolonjske reforme (n=6; npr. ''Povecanje kvanitativnih opterecenja u nastavi uzrokovano Bolonjskom reformom'' i ''Negativan utjecaj Bolonjske reforme na kvalitetu posla''); 3. Znanstvenoistrazivacki rad (n=12; npr. ''Nekonkurentnost na meðunarodnoj znanosti zbog neadekvatnih uvjeta rada'' i ''Prepustenost samome sebi u znanstvenom radu zbog nedostatka suradnika i/ili potpore''); 4. Konflikt uloga (n=11; npr. ''Nemogucnost usklaðivanja profesionalnog i privatnog zivota'' i ''Nemogucnost usklaðivanja znanstvene i nastavne uloge''); 5. Uvjeti rada (n=8; npr. ''Nedostatna financijska sredstva za sudjelovanje na znanstvenim skupovima'' i ''Neadekvatna tehnicka opremljenost za znanstveni ili nastavni rad''); 6. Primanja i priznanja (n=9; npr. ''Premala materijalna primanja u odnosu na velike zahtjeve posla'' i ''Nedostatna financijska stimulacija za znanstveno napredovanje'') i 7. Meðuljudski odnosi (n=14; npr. ''Nadreðeni nedovoljno cijeni Vas rad'' i ''Previse izrazena hijerarhija i autoritarnost na fakultetu'').

Pouzdanost skala i deskriptivni parametri

Nakon utvrðivanja je faktorske strukture upitnika provjerena pouzdanost pojedinih skala izracunavanjem koeficijenta pouzdanosti tipa unutarnje konzistencije (Cronbach alfa) te su utvrðeni njihovi osnovni deskriptivni parametri (prikazani u Tablici 2.). Pouzdanosti su pojedinih skala tipa unutarnje konzistencije (Cronbach alfa) zadovoljavajuce visoke i krecu se od .81 za skalu Nastava i studenti do .92 za skalu Meðuljudski odnosi. Kolmogorov-Smirnovljevim testom utvrðeno je da distribucija rezultata statisticki znacajno odstupa od normalne jedino na skalama Primanja i priznanja (p<.05) i Meðuljudski odnosi (p<.01). Pri tome, rezultati na skali Primanja i priznanja pokazuju tendenciju grupiranja oko visih vrijednosti tj. na negativno asimetricnu i spljostenu distribuciju, dok je distribucija rezultata na skali Meðuljudski odnosi pozitivno asimetricna i spljostena. S obzirom da se pripadajuce vrijednosti asimetricnosti i spljostenosti ne razlikuju mnogo od nulte (ocekivana vrijednost kad je distribucija rezultata normalna) te su u okvirima prihvatljivih (asimetricnost <1, spljostenost <3) (Kline, 2005), moze se zakljuciti da su pojedine skale ovoga upitnike dovoljno diskriminativne.

Napomena: 1=Nastava i studenti; 2=Posljedice provedbe Bolonjske reforme; 3=Znanstvenoistrazivacki rad; 4=Konflikt uloga; 5=Uvjeti rada; 6=Primanja i priznanja; 7=Meðuljudski odnosi na fakultetu; Sva faktorska zasicenja i sve korelacije meðu latentnim varijablama znacajne su uz p<.001.

Rasprava

Na temelju je kvalitativnoga i kvantitativnoga istrazivanja izvora stresa u radu sveucilisnih nastavnika konstruiran Upitnik izvora stresa u radu za sveucilisne nastavnike (ISR-SN) koji sadrzi 68 cestica koje definiraju sedam skala upitnika, odnosno latentnih dimenzija izvora stresa u radu: Nastava i studenti, Posljedice provedbe Bolonjske reforme, Znanstvenoistrazivacki rad, Konflikt uloga, Uvjeti rada, Primanja i priznanja te Meðuljudski odnosi. Upitnik je razvijen induktivnom metodom, kvalitativnim istrazivanjem radnih iskustava i dozivljaja posla sveucilisnih nastavnika. Izjave su nastavnika prikupljene metodom grupno voðenih diskusija predstavljale temelj za kvantitativno istrazivanje u kojemu je na prigodnom uzorku od 388 nastavnika primijenjena preliminarna forma upitnika koja je sadrzavala 125 opisa karakteristicnih izvora stresa u radu. Nakon provedbe je konfirmatorne faktorske analize te analize pouzdanosti u konacnoj formi zadrzano 68 cestica. Upitnik u cjelini pokazuje prihvatljive metrijske znacajke i predstavlja dobar temelj za daljnja kvantitativna istrazivanja u ovom podrucju.

Utvrðeni se izvori stresa kod visokoskolskih nastavnika dijelom preklapaju s univerzalnim izvorima profesionalnoga stresa (npr. Williams i Cooper, 1998), no njihove su manifestacije u radu sveucilisnih nastavnika specificne.

Tako, primjerice, rezultati provedenoga istrazivanja upozoravaju da sveucilisnim nastavnicima znacajan izvor stresa predstavljaju losi Meðuljudski odnosi, koji su prepoznati i svrstani u kategoriju opcih stresora koji predstavljaju prijetnju psihickoj dobrobiti pojedinca u radnim organizacijama (Cartwright i Cooper, 1996). Sveucilisni nastavnici se ne razlikuju u ovom aspektu od djelatnika u drugim radnim organizacijama. Meðutim, sadrzajno gledano, ovaj izvor stresa podrazumijeva u vecoj mjeri nepovoljne odnose s nadreðenim i/ili mentorom, a u manjoj mjeri sa suradnicima. Tako najveca faktorska zasicenja imaju cestice: ''Nadreðeni nedovoljno cijeni Vas rad'' i ''Previse izrazena hijerarhija i autoritarnost na fakultetu''. U ovom je smislu varijabla meðuljudskih odnosa na fakultetu odreðena i hijerarhijskim sustavom moci, odnosno dominantnom kulturom distance (vidi Susanj, 2005). Osim nepovoljnih meðuljudskih odnosa s nadreðenima, suradnicima i nenastavnim osobljem, ovim su faktorom obuhvacene i cestice koje upucuju na nedostatak sluha uprave fakulteta za probleme s kojima se sveucilisni nastavnici susrecu u svom radu, ali i na opcenito preslabu suradnju unutar akademske zajednice. Ovdje treba napomenuti da su losi meðuljudski odnosi na fakultetima te nezadovoljstvo stilom rukovoðenja uprava fakulteta utvrðeni kao znacajni izvori stresa i u stranim istrazivanjima (npr. Kinman, 1998; Narayanan,Menon i Spector, 1999).

Slicno tome, univerzalni su izvori stresa vezani za Primanja i priznanja. Kod sveucilisnih nastavnika, osim nesrazmjera zahtjeva posla i materijalnih prihoda, ova dimenzija podrazumijeva i brojne druge aspekte radnoga konteksta, kao sto su nebiljezenje i/ili neplacanje prekovremenoga rada, nepostojanje financijske stimulacije izvrsnosti te opcenito ''neposten'' sustav nagraðivanja koji nije ovisan o radnom ucinku, odnosno postignucima. Kao sto su sudionici fokus-grupa sami naveli, navedeni problemi vezani za primanja i priznanja izviru iz iskrivljenoga sustava vrednovanja na opcoj drustvenoj razini. Ovaj dozivljaj podcijenjenosti u materijalnom i statusnom smislu nije karakteristican samo za hrvatske nastavnike, vec je zabiljezen i u istrazivanjima provedenima u drugim, najcesce ekonomski razvijenijim zemljama od Hrvatske (vidi npr. Barkhuizen i Rothmann, 2008; Gillespie i sur., 2001).

Konacno, Konflikt uloga univerzalan je izvor stresa u suvremenom radnom kontekstu. On proizlazi iz razlicitih uloga koje svaki pojedinac u odreðenom zivotnom trenutku ima te njihove meðusobne ''borbe'' u hijerarhiji prioriteta. Kako su granice izmeðu razlicitih zivotnih domena promjenjive i uvijek propusne, dozivljaj je konflikta izmeðu razlicitih zivotnih uloga snazan izvor stresa i determinanta dobrobiti (vidi Jelusic i Maslic Sersic, 2005). Najcesce se pritom misli na dozivljaj interferencije radnoga i obiteljskoga zivota te prelijevanje jedne zivotne domene u drugu. Tako dolazi do dozivljaja ometanja radne uloge zbog npr. roditeljske ili obiteljske ili, cesce, do ometanja obiteljske uloge zbog zahtjeva posla (Frone, Yardley i Markel, 1997; Greenhaus i Beutell, 1985). Meðutim, osim zbog dozivljaja interferencije izmeðu radne i privatne domene, konflikt uloga moze se javiti i zbog interferencije razlicitih i cesto suprotnih zahtjeva posla. Kod sveucilisnih se nastavnika ova vrsta konflikta javlja prvenstveno izmeðu nastavne, znanstvene i administrativne uloge koje obiljezavaju njihov posao. Pritom se kao izvor pritiska dozivljava prioritet administrativnih poslova naustrb nastavnih i istrazivackih te nastavnih naustrb istrazivackih zadataka.

Negativno je prelijevanje posla na obiteljsku i drustvenu domenu zabiljezeno kao znacajan izvor stresa sveucilisnih nastavnika i u inozemnim istrazivanjima (npr. Barkhuizen i Rothmann, 2008; Kinman i Jones, 2008a, 2008b; Tytherleigh i sur., 2005). Velicina je interferencije radnoga i privatnoga zivota povezana s nekim objektivnim pokazateljima radnog opterecenja, a neka su istrazivanja pokazala kako visokoskolski nastavnici cesto rade vise od 40 sati tjedno. Primjerice, Kinman i Jones (2004) su na britanskom uzorku dobili da 59% njih radi vise od 45 radnih sati, a 21% vise od 55 sati tjedno. Pritom, vecina nastavnika kao razlog prekovremenih sati navodi nemogucnost obavljanja posla tijekom standardnoga radnog vremena. Prekovremeni rad podrazumijeva rad u slobodno vrijeme, npr. navecer i vikendom, cime se narusavaju granice radnoga i slobodnoga vremena. U buducim bi istrazivanjima trebalo prikupiti detaljnije podatke o radnom opterecenju nasih visokoskolskih nastavnika, prvenstveno o prekovremenom radu, odnosno o prosjecnom broju tjednih radnih sati.

Kao poseban su se izvor stresa u ovom istrazivanju izdvojili Uvjeti rada. Ovaj izvor proizlazi iz dozivljaja nepovoljne financijske i kadrovske situacije na drustvenoj i sveucilisnoj razini. Slicno kao i njihovi strani kolege, i hrvatski visokoskolski nastavnici percipiraju nedovoljnu stimulaciju znanosti od strane drzave (npr. Barkhuizen i Rothmann, 2008; Gillespie i sur., 2001). Neadekvatna materijalno-tehnicka opremljenost nastavnicima predstavlja prepreku u svakodnevnom nastavnom i znanstvenom radu, tako da se moze reci da je ukupno radno opterecenje sveucilisnih nastavnika dodatno povecano zbog nedovoljne kadrovske ekipiranosti te organizacijskih slabosti sveucilista i fakulteta.

Iz neadekvatnih uvjeta rada dijelom proizlaze i problemi obuhvaceni izvorom stresa Nastava i studenti. Ovaj se izvor stresa odnosi uglavnom na dozivljaj prevelikoga nastavnog opterecenja u smislu velikoga broja sati nastave i razlicitih kolegija koje su nasi nastavnici duzni obavljati te prevelikoga broja studenata za cije su poducavanje odgovorni. Osim navedenoga, ovaj izvor stresa obuhvaca odnose sa studentima, zainteresiranost i motiviranost studenata te opcenito kvalitetu studenata. Dobiveni se rezultati mogu usporediti s rezultatima australskih autora koji takoðer upucuju na pad kvalitete studenata u odnosu na ranije generacije kada studiranje nije bilo masivno, vec je predstavljalo odabir i postignuce manjeg dijela populacije (npr. Gillespie i sur., 2001).

Slicno kao kod nastavnog rada, i stresori vezani za Znanstvenoistrazivacki rad su velikim dijelom uvjetovani neadekvatnim uvjetima rada na sveucilisnoj i drustvenoj razini. Njega nasi nastavnici dozivljavaju i kao razlog vlastite nekonkuretnosti na meðunarodnoj znanstvenoj razini. Pritom se kao posebna manifestacija ove dimenzije pritisaka javlja i dozivljaj nepostojanja sprege izmeðu znanosti i prakse/privrede.

Naposljetku, kao posebna je kategorija izvora stresa utvrðen faktor koji smo nazvali Posljedice provedbe Bolonjske reforme. Radi se o ''novom'' izvoru stresa koji se odnosi na promjene u nastavnom radu koje nastavnici dozivljavaju prvenstveno kao nametnuto povecanje opsega poslova. Ono se odnosi na veci broj nastavnih sati i intenzivniji rad sa studentima te zadatke vezane uz osmisljavanje novih predmeta i studijskih programa. Nasi su nalazi konzistentni s istrazivanjem koje je organizirao Sindikat znanosti (Kristof, Pisk i Radeka, 2011). Prema ovim rezultatima, vecina sveucilisnih nastavnika smatra da je provedba Bolonjske reforme povecala radno opterecenje, prvenstveno u smislu vece kolicine administrativnih obaveza te nastavnoga opterecenja na racun znanstvenog rada. Istovremeno, izrazita, cesto dvotrecinska vecina ispitanih nastavnika smatra kako ovom reformom nije ostvareno poboljsanje kvalitete studiranja u ciljanim aspektima. Takvi stavovi mogu biti posljedica otpora promjenama koji prati sve organizacijske reforme usmjerene na sadrzaj i oblik rada (vidi Boonstra, 2008), ali mogu biti i pokazatelj neuspjeha uvedenih promjena koji moze biti uzrokovan neadekvatnoscu samih ciljeva i/ili nacina njihove implementacije. Posebno visok stupanj otpora mozemo ocekivati kada uvoðenje promjena ne ukljucuje participaciju samih zaposlenika, u ovom slucaju visokoskolskih nastavnika, u donosenju kljucnih odluka o ciljevima, nacinima i terminima njihovog ostvarivanja (vidi Lines, 2004). Rezultati nasega istrazivanja upucuju na potrebu sustavnoga pracenja rezultata Bolonjske reforme i prikupljanja podataka o kvalitativnim i kvantitativnim promjenama koje je ova reforma izazvala u radu sveucilisnih nastavnika. Kada govorimo o posljedicama provedbe Bolonjske reforme kao izvoru stresa u radu visokoskolskih nastavnika, sadrzaje pritisaka koje ovaj faktor opisuje trebalo bi provjeriti nakon odreðenoga vremena, kada mozemo pretpostaviti da na dozivljaj pritiska u radu nece utjecati sama novost u zahtjevima i radnim zadacima.

Iako rezultati provedenih analiza upucuju na potencijalnu korisnost Upitnika izvora stresa u radu za sveucilisne nastavnike (ISR-SN) u buducim istrazivanjima, vazno je istaknuti i neka metodoloska i statisticka ogranicenja ovoga istrazivanja. Prvo, potrebno je osvrnuti se na odstupanja rezultata kvantitativne u odnosu na rezultate kvalitativne analize. Naime, samo je sest originalnih kategorija dobilo i statisticko uporiste nakon provedbe konfirmatorne faktorske analize. Kategorija Administracija i drugi poslovi nevezani za nastavnu i znanstvenu ulogu se zbog premalog broja cestica neadekvatnih faktorskih zasicenja u potpunosti izgubila, dok su originalne kategorije Interferencija nastavnoga, znanstvenoga i administrativnoga dijela posla i Ometanje privatnog zivota zbog sadrzajne slicnosti cestica, i posljedicno previsoke korelacije latentnih faktora, spojene u jedan, jedinstveni izvor stresa nazvan Konflikt uloga. Ova se odstupanja mogu pripisati vecem broju mogucih cimbenika kao sto su razliciti ispitanici koji su sudjelovali u kvalitativnom i kvantitativnom dijelu istrazivanja, neizbjezna subjektivnost razvrstavanja pojedinih cestica u kategorije, ali i konzervativnost i restriktivnost konfirmatorne faktorske analize kod koje cesto i male i nevazne devijacije od hipotetskoga modela mogu dovesti do njegova odbacivanja. Nadalje, omjer je izmeðu broja ispitanika i broja cestica u inicijalnom upitniku bio nepovoljan za provedbu konfirmatorne faktorske analize multifaktorskog modela na svih 125 originalnih cestica. I na kraju, vazno je obratiti pozornost na umjerene do visoke interkorelacije faktora sto moze upucivati na stanovitu smanjenu diskriminativnu valjanost pojedinih faktora (npr. korelacija izmeðu faktora Znanstvenoistrazivacki rad i Primanja i priznanja). Zbog svega je navedenoga potrebno provesti kriznu validaciju ovoga mjernog instrumenta u istrazivanju kojim ce biti obuhvacen veci broj ispitanika kao i dodatne varijable koje ce omoguciti i procjenu vanjske valjanosti pojedinih skala.

Unatoc nedostacima provedeno nam je istrazivanje dalo uvid u izvore stresa u radu visokoskolskih nastavnika u Hrvatskoj, a u buducim bi istrazivanjima bilo zanimljivo ispitati razlike u izlozenosti stresu izmeðu pojedinih zvanja, organizacija i znanstvenih podrucja. Dozivljene pritiske u radu bilo bi vrijedno povezati s nekim objektivnim karakteristikama rada kao sto su vrsta ugovora o radu, ucinkovitost (mjerena npr. brojem objavljenih radova u znanstvenim casopisima) ili broj radnih sati. Takoðer, posebno bi vrijedno bilo povezati neka obiljezja radnoga konteksta, kao sto su organizacijska klima i kultura ili stil rukovoðenja, s izlozenoscu pojedinim izvorima stresa. Ovi bi nalazi mogli biti polaziste za planiranje organizacijskih intervencija u sustavu visokog obrazovanja i omogucili bi snazniji utjecaj organizacijske psihologije u ovom sve otvorenijem i masovnijem podrucju ljudskoga rada.

Sidebar

Sources of Stress in theWork of Teachers in Higher Education

Abstract

The aim of this study was to determine the sources of stress in the work of university teachers working in Croatia and to construct a questionnaire that would enable quantitative studies in this area. A qualitative study, aimed to determine the sources of stress at work, was conducted on a convenience sample of 34 higher education teachers in different academic ranks (assistants and professors), working in twelve faculties of the University of Zagreb and University in Split. Using the method of guided group discussions, we identified 125 characteristic sources of stress in the work that are logically categorized into nine content groups. Based on a qualitative study, we have constructed Questionnaire of Exposure to Stress in the Work for University Teachers and apply it on a sample of teachers (N=388) from three Croatian universities. After the implementation of confirmatory factor analysis procedures, the final questionnaire contains 68 items, which define the seven latent dimensions of sources of stress: Teaching and students, Consequences of the Bologna reform, Scientific-research work, Role-conflict, Remuneration and recognition, and Interpersonal relationships. The paper presents data on the metric characteristics of the structured questionnaire, and descriptive results of the pilot application.

Keywords: stress at work, sources of stress, teachers in higher education

Primljeno: 27.04.2011.

References

Literatura

Barkhuizen, N. i Rothmann, S. (2008). Occupational stress of academic staffin South African higher education institutions. South African Journal of Psychology, 38, 321-336.

Blix, A.G., Cruise, R.J., Mitchell, B.M. i Blix, G.G. (1994). Occupational stress among university teachers. Educational Research, 36, 157-169.

Boonstra, J. (2008). Introduction. U: J.J. Boonstra (Ur.), Dynamics in organizational change and learning (str. 1-25). Chichester: John Wiley and Sons.

Brown, T.A. (2006). Confirmatory factor analysis for applied research. New York: The Guilford Press.

Brown, M.W. i Cudeck, R. (1993). Alternative ways of assessing model fit. U: K.A. Bollen i J.S. Long (Ur.), Testing structural equation models (str. 36-62). Thousand Oaks, CA: Sage.

Bryant F.B. i Yarnold P.R. (1995). Principal-components analysis and exploratory and confirmatory factor analysis. U: L.G Grimm i P.R. Yarnold (Ur.), Reading and understanding multivariate statistics (str. 99-136). Washington, DC: American Psychological Association.

Cartwright, S. i Cooper, C.L. (1996). Coping in occupational settings. U: M. Zeidner i N.S. Endler (Ur.), Handbook of coping: Theory, research, applications (str. 202-220). Chichester: John Wiley and Sons.

Catano, V., Francis, L., Haines, T., Kirpalani, H., Shannon, H., Stringer, B. i Lozanzki, L. (2010). Occupational stress in Canadian universities: A national survey. International Journal of Stress Management, 17, 232-258.

Cownie, F. (2004). Two jobs, two lives and a funeral: Legal academics and work-life balance. Web Journal of Current Legal Issues Ltd, 5. Preuzeto s http://webjcli.ncl.ac.uk/2004/issue5/cownie5.html.

Doyle, C.E. (2003). Work and organizational psychology: An introduction with attitude. Hove, E. Sussex: Psychology Press, Taylor & Francis.

Doyle, C. i Hind, P. (1998). Occupational stress, burnout and job status in female academics. Gender, Work and Organisation, 5, 67-82.

Frone, M.R., Yardley, J.K. i Markel, K.S. (1997). Developing and testing an integrative model of the work-family interface. Journal of Vocational Behavior, 50, 145-167.

Gillespie, N.A., Walsh, M., Winefield, A.H., Dua, J. i Stough, C. (2001). Occupational stress in universities: Staffperceptions of the causes, consequences and moderators of stress. Work and Stress, 15, 53-72.

Greenhaus, J.H. i Beutell, N.J. (1985). Sources of conflict between work and family roles. Academy of Management Review, 10, 76-88.

Hammond, C. i Churchman, D. (2008). Sustaining academic life: A case for applying principles of social sustainability to the academic profession. International Journal of Sustainability in Higher Education, 9, 235-245.

Hu, L. i Bentler, P.M. (1999). Cutoffcriteria for fit indexes in covariance structure analysis: Conventional criteria versus new alternatives. Structural Equation Modeling, 6, 1-55.

Jacobs, P.A., Tytherleigh, M.Y., Webb, C. i Cooper, C.L. (2007). Predictors of work performance among higher education employees: An examination using the ASSET model of stress. International Journal of Stress Management, 14, 199-210.

Jelusic, J. i Maslic Sersic, D. (2005). Obiteljske i radne okolnosti kao prediktori ravnoteze obiteljskog i poslovnog zivota zaposlenih majki. Suvremena psihologija, 1, 23-36.

Kinman, G. (1998). Pressure points: A survey into the causes and consequences of occupational stress in UK academic and related staff. London: Association of University Teachers. Preuzeto s http://www.ucu.org.uk/media/pdf/pressurepoints.pdf

Kinman, G. (2001). Pressure points: A review of research on stressors and strains in UK academics. Educational Psychology, 21, 473-492.

Kinman, G. i Jones, F. (2004). Working to the limit: Stress and work-life balance in academic and academic related employees in the UK. WP 65. London: Association of University Teachers. Preuzeto s http://www.ucu.org.uk/media/pdf/4/7/workingtothelimit.pdf

Kinman, G. i Jones, F. (2008a). Effort-reward imbalance, over-commitment and work-life conflict: Testing an expanded model. Journal of Managerial Psychology, 23, 236-251.

Kinman, G. i Jones, F. (2008b). A life beyond work? Job demands, work-life balance, and wellbeing in UK academics. Journal of Human Behavior in the Social Environment, 17, 41-60.

Kline, R.B. (2005). Principles and practice of structural equation modeling. New York: The Guilford Press.

Kristof, M., Pisk, K. i Radeka, I. (2011). Primjena Bolonjskog procesa na hrvatskim sveucilistima, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja. Preuzeto s http://www.nsz.hr/vijesti/istrazivanje-o-primjeni-bolonjskog-procesa-na-hrvatskim-sveucilistima

Lackritz, J.R. (2004). Exploring burnout among university faculty: Incidence, performance, and demographic issues. Teaching and Teacher Education, 20, 713-729.

Lines, R. (2004). Influence of participation in strategic change: Resistance, organizational commitment and change goal achievement. Journal of Change Management, 4, 193-215.

Marsh, H.W., Balla, J.R. i McDonald, R.P. (1988). Goodness-of-fit indexes in confirmatory factor analysis: The effect of sample size. Psycholgical Bulletin, 103, 391-410.

Marsh, H.W., Hau, K. iWen, Z. (2004). In search of golden rules: Comment on hypothesis- testing approaches to setting cutoffvalues for fit indexes and dangers in overgeneralization Hu and Bentler's (1999) findings. Structural Equation Modeling, 11(3), 320-341.

Muthen, L.K. i Muthen, B.O. (2009). Mplus user's guide, (5th ed.). Los Angeles, CA: Muthen& Muthen.

Narayanan, L., Menon, S. i Spector, P.E. (1999). Stress in the workplace: A comparison of gender and occupations. Journal of Organizational Behavior, 20, 63-73.

Parry, J., Mathers, J., Thomas, H., Lilford, R., Stevens, A. i Spurgeon, P. (2008). More students, less capacity? Medical Education, 42, 1155-1165.

Shaw, S. i Cassell, C. (2007). ''That's not how I see it'': Female and male perspectives on the academic role. Women in Management Review, 22, 497-515.

Susanj, Z. (2005). Organizacijska klima i kultura. Jastrebarsko: Naknada Slap.

Thorsen, E.J. (1996). Stress in academe: What bothers professors? Higher Education, 31, 471-489.

Tytherleigh, M.Y. (2003). What employers may learn from English higher education institutions: A fortigenic approach to occupational stress. Journal of Industrial Psychology, 29, 101-106.

Tytherleigh, M.Y., Webb, C., Cooper, C.L. i Ricketts, C. (2005). Occupational stress in UK higher education institutions: A comparative study of all staffcategories. Higher Education Research and Development, 24, 41-61.

Vikic Topic, D. i Fuchs R. (2006). Znanstvena i tehnologijska politika Republike Hrvatske: 2006.-2010. godine. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

Williams, S. i Cooper, C.L. (1998). Measuring occupational stress: Development of the pressure management indicator. Journal of Occupational Health Psychology, 3, 306-321.

Winefield, A.H., Gillespie, N., Stough, C., Dua, J.i Hapuarachchi, J. (2002). Occupational stress in Australian universities: A national survey 2002. A Report to the Vice Chancellors, National Tertiary Education Union, Faculty and Staffof Australian Universities and The Ministers for Education and Health.

Winefield, A.H., Gillespie, N., Stough, C., Dua, J., Hapuarachchi, J. i Boyd, C. (2003). Occupational stress in Australian university staff: Results from a national survey. International Journal of Stress Management, 10, 51-63.

Winefield, A.H. i Jarrett, R. (2001). Occupational stress in university staff. International Journal of Stress Management, 8, 285-298.