Ljudska prava zena, Razvoj na meðunarodnoj i nacionalnoj razini 30 godina nakon usvajanja Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije zena

Abstract

Ljudska prava zena, Razvoj na meðunarodnoj i nacionalnoj razini 30 godina nakon usvajanja Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije zena, Ivana Radacic i Jelka Vince Pallua, ur., Institut drustvenih znanosti Ivo Pilar, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, Zagreb 2011., 360 str. Hrvatska spada u red zemalja koje su svojom pravnom regulativom i institucionalnim mehanizmima ucinile iskorak u postizanju rodne ravnopravnosti pa tako u nas, osim ravnopravnosti spolova kao ustavne vrednote, postoji i Zakon o ravnopravnosti spolova i niz institucionalnih mehanizama koji bi trebali osigurati i stvarno provoðenje ravnopravnosti, poput Pravobraniteljstva za ravnopravnost spolova, Vladinog ured za ravnopravnost spolova, Koordinacije za ravnopravnost spolova u tijelima drzavne uprave. Buduci da u nas ima razmjerno malo literature koja se bavi tematikom zenskih ljudskih prava, ovaj interdisciplinarni zbornik vrijedan je prinos i svakako poticajno polaziste za buduca istrazivanja u akademskoj zajednici, kao i konkretna djelovanja na realizaciji zenskih ljudskih prava svakoga od nas.

Ljudska prava zena, Razvoj na meðunarodnoj i nacionalnoj razini 30 godina nakon usvajanja Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije zena, Ivana Radacic i Jelka Vince Pallua, ur., Institut drustvenih znanosti Ivo Pilar, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, Zagreb 2011., 360 str.

Diskriminacija zena globalni je problem i, unatoc postojanju meðunarodnih i nacionalnih pravnih instrumenata, prisutna je u gotovo svim drustvima. Hrvatska spada u red zemalja koje su svojom pravnom regulativom i institucionalnim mehanizmima ucinile iskorak u postizanju rodne ravnopravnosti pa tako u nas, osim ravnopravnosti spolova kao ustavne vrednote, postoji i Zakon o ravnopravnosti spolova i niz institucionalnih mehanizama koji bi trebali osigurati i stvarno provoðenje ravnopravnosti, poput Pravobraniteljstva za ravnopravnost spolova, Vladinog ured za ravnopravnost spolova, Koordinacije za ravnopravnost spolova u tijelima drzavne uprave. K tomu, Hrvatska je potpisnica Konvencije UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije zena, usvojene 1979. godine, a kod nas na snazi od 1991. godine.

Demokratska drustva stite ljudska prava, a ona svoj temelj grade na nacelu jednakosti i zabrane diskriminacije. Unatoc tomu, u stvarnome je zivotu Hrvatska daleko od ozivotvorenja ravnopravnosti zena i muskaraca, ljudska prava zena krse se na razlicite nacine.

Konvencija UN-a definira diskriminaciju zena "kao svaku razliku, iskljucenje ili ogranicenje ucinjeno na osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha ugrozavanje ili onemogucavanje priznanja, uzivanja ili koristenja ljudskih prava i osnovnih sloboda u politickom, gospodarskom, drustvenom, kulturnom, graðanskom ili drugom podrucju na osnovi ravnopravnosti muskaraca i zena, obrazovnom, ekonomskom, socijalnom, kulturnom, graðanskom i svakom drugom podrucju zivota".

Najocitiji primjeri krsenja zenskih prava su u slucajevima obiteljskoga i seksualnog nasilja kao i reproduktivnih i seksualnih prava. Valja naglasiti da diskriminacija u vecini demokratskih zemalja nece biti izravna vec neizravna. Tu neizravnu mnogi ce tesko prepoznati i osvijestiti, jer je temeljena na nizu predrasuda i stereotipa ugraðenih u kulturu i drustvene vrijednosti pa ce upravo zbog toga zene teze naci zaposlenje, ili ostvariti pravo na pristup socijalnim uslugama, a dodatno je zabrinjavajuce sto se pronosi kroz obrazovanje i znanost.

Ovaj je zbornik nastao godinu dana nakon istoimene konferencije koju je Institut Ivo Pilar organizirao u suradnji sa Uredom za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske 27. i 28. svibnja 2010. godine u Zagrebu, u okviru znanstvenih susreta Annales Pilar. Konferencija je imala meðunarodni karakter pa su u zborniku, osim hrvatskih autorica i autora, objavljeni radovi autorica iz Bosne i Hercegovine, Nizozemske i Velike Britanije. Raznolikosti pristupa u propitivanju stanja ljudskih prava zena na nacionalnoj i meðunarodnoj razini pridonosi i razlicitost autora koji ne dolaze iskljucivo iz znanstvenog okruzenja, vec i iz organizacija civilnoga drustva koje se bave promicanjem i zastitom zenskih ljudskih prava.

Struktura zbornika slijedi strukturu konferencije pa su radovi podijeljeni u sedam tematskih cjelina. Prvi tematski blok "Razvoj ljudskih prava zena i rodne ravnopravnosti" donosi dva rada. Helena Stimac Radin pise o izvjestavanju Republike Hrvatske o primjeni Konvencije UN-a o ukidanju svih oblika diskriminacije zena, dok Ivana Radacic analizira praksu Europskog suda za ljudska prava u zastiti ljudskih prava zena. Drugi blok "Zenska ljudska prava i religijske zajednice" donosi tri teksta. O pravima zena u zidovskom braku pise Judith Frishman, Jadranka Rebeka Anic problematizira rodne predrasude u krscanstvu, dok Zilka Spahic-Siljak u svome radu analizira odnos islama prema zenskom dostojanstvu, rodne teorije u islamu te prakse stavljanja rezervi na UN-ovu Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije prema zenama u muslimanskim zemljama. U trecem dijelu zbornika "Rodni stereotipi, predrasude i diskriminacija" okupljeni su radovi Nadezde Cacinovic o stereotipima u filozofskoj tradiciji, Smiljane Leinert Novosel koja pak analizira empirijsko istrazivanje iz 2009. godine o percepciji graðana o rodnoj diskriminaciji u politici i Sanje Sarnavke koja razmatra aspekte rodne ravnopravnosti u emisiji "Otvoreno" Hrvatske televizije. Sljedeci je tematski blok posvecen zenama i visokom obrazovanju. U njemu je objavljen tekst Jelke Vince Pallua u kojemu autorica analizira diskriminaciju zena unutar sustava visokoga obrazovanja, poentirajuci da bez jednakosti prava na obrazovanje nema niti unaprjeðenja polozaja zena u drugim segmentima zivota. Biljana Kasic propituje mogucnosti feministicke kritike i subverzivnost zenskih studija unutar institucionalnog visokog obrazovanja, dok lijecnica Elizabeth Poskitt iz Velike Britanije predstavlja rad udruge Meðunarodna federacija visokoobrazovanih zena. Peto je poglavlje posveceno pravima zena u sferi rada i socijalne skrbi. Mario Vinkovic u svome tekstu pokazuje manjkavosti institucionalnih mehanizama zastite zena i posljedice neizravne diskriminacije zena na trzistu rada. Ivana Kapor Safranko pak upozorava da su zene rastrgane izmeðu obitelji i posla te smatra nuznim donosenje strategije razvoja upravljanja zenskim radnim potencijalom. O rodnim dimenzijama beskucnistva na temelju provedenog istrazivanja pisu autorice Lynette Sikic-Micanovic i Marija Geiger Zeman. Igor Martinovic autor je jedinoga teksta objavljenog u pretposljednjem bloku o nasilju nad zenama. On se bavi analizom sudske prakse i pravnom regulativom obiteljskog nasilja te nudi alternativno rjesenje za poboljsavanje pravne regulative. Posljednje, sedmo poglavlje posveceno je reproduktivnim pravima. Donosi clanak Alison Diduck u kojemu se autorica zalaze za provoðenje politike supstancijalne jednakosti s muskarcima. Naime, u kontekstu reproduktivnih prava nije moguce pronaci univerzalno primjenjivu formulaciju jednakosti. Smatra da je u tom slucaju bitno prepoznavanje bioloskih razlika umjesto njihova potiskivanja. Drugi rad u ovome bloku, ujedno i posljednji, rad je Branke Galic koja analizira politiku reproduktivnih prava u Hrvatskoj posljednjih desetljeca. Pokazuje se da se u nas podcjenjuje reproduktivni status zena sto za posljedicu ima povecavanje rizika reproduktivnog zdravlja zena, stigmatiziranje i porast diskriminacije. Stoga se autorica zauzima za feministicku poziciju zene subjekta donositeljice odluka.

Radovi u ovome zborniku jasno ukazuju na duboki rascjep izmeðu zamisljenog i ostvarenog. Buduci da u nas ima razmjerno malo literature koja se bavi tematikom zenskih ljudskih prava, ovaj interdisciplinarni zbornik vrijedan je prinos i svakako poticajno polaziste za buduca istrazivanja u akademskoj zajednici, kao i konkretna djelovanja na realizaciji zenskih ljudskih prava svakoga od nas.

Zeljka Jelavic