METALOGENIJA JUZNE TISIJE - MOSLAVACKA GORA, PSUNJ, PAPUK, KRNDIJA

Abstract

Core of the Moslavacka Mt. is built of S-type granite and granodiorite, wrapped up in migmatites. Outer zone is represented with metamorphites of amphibolite facies. The Moslavacka Mt. is a product of regional metamorphism on Lower Paleozoic pelito-psammitic protholite. Numerous quarries exploited granite, amphibolite, gabbro, orthogneiss. Stronger concentrations of sillimanite, andalusite, cordierite, garnet, and tourmaline were observed in different types of rocks. The pegmatite phase generated veins and irregular boddies of metasomatic-injected pegmatites with garnet and tourmaline. Hydrothermal quartz veinlets with sulphides have only mineralogical significance. Migmatites and S-granites form central parts of the Slavonian Mts. Dating gave age of 314-333 Ma (Namurian-Westphalian). Metaclastites of lower metamorphic sequences contain palynomorphs from Silurian to the Lower Carboniferous. Graphitite deposits generated by regional metamorphism were exploited in the mines Brusnik, Sivornica and Brezovo Polje in the Psunj Mt. and in the mine Kapitol in the Papuk Mt. Numerous metasomatic injected pegmatites were exploited on the locations Veliki and Mali Debeljak, Tocak, Bilo, Lom and quartz veins at Zavlaka and Moticina Gornja. Postcollisional I-granites gave a small volastonite skarn deposit in the Kiseljevacki brook. Mineralogical occurrences of hematite, pyrite, asbestos and copper are genetically bounded with diabases. Talc-chlorite schists were exploited in the mine Koprivna (Psunj). Longlasting investigations of sedimentary uranium occurrences were negative. The best results were obtained in the Kaptol, Cipalovac and Ninkovac brooks. In the alluvium of numerous brooks more significant quantities of gold, monazite, rutile, zircon and scheelite were found. [PUBLICATION ABSTRACT]

Headnote

Kljucne rijeci: Juzna Tisija, Moslavacka gora, Psunj, Papuk, Krndija, S-graniti, migmatiti, pegmatiti, kvarc, grafitit, uran, talk, rezistati rijetkih minerala

Sazetak

Jezgra Moslavacke gore izgradena je od S-tipa granita i granodiorita. Obavijena je migmatitima, a vanjsku zonu pretstavljaju metamorfiti amfibolskog facijesa. Moslavacka gora je produkt regionalnog metamorfizma donjopaleozojskog i starijeg pelitsko-psamitskog protolita. U sva tri tipa stijena mjestimice su uocene jace koncentracije minerala silimanita, andaluzita, kordijerita, granata i turmalina. U pegma-titskoj fazi formirano je niz lecastih tijela i zila metasomatsko-injekcijskih pegmatita s podredenim turmalinom, granatom i kvarcem cadavcem. Hidrotermalne kvarcne zice sa sulfidima su mineraloskog znacaja. Za potrebe gradevinarstva bili su otvoreni ili jos rade kamenolomi granita, granitgnajsa, amfibolita, gabra i ortognajsa.

Migmatiti i S-graniti izgraduju sredisnje dijelove slavonskih planina. Namir-vestfalske su starosti, od 314 do 333 Ma. Metaklastiti nizih metamorfnih sekvenci sadrze palinomorfe silurske do donjokarbonske starosti. Regionalnim metamorfizmom formirana grafititna lezista otkapana su u rudnicima Brusnik, Sivornica i Brezovo Polje u Psunju te u rudniku Kaptol u Papuku. Brojne metasomatsko-injekcione zile i tijela pegmatita otkapane su na lokacijama Veliki i Mali Debeljak, Tocak, Bilo, Lom. Kvarcne zile su vadene u Zavlaci i Moticini Gornjoj. Za postkolizione I-granite vezan je volastonitski skarn u Kiseljevackom potoku. Za dijabaze vezane su mineraloske pojave hematita, bakra, pirita i azbesta. Talk-kloritni skriljavci vadeni su u rudniku Koprivna na Psunju. Visegodisnja intenzivna istrazivanja sedimentnih pojava urana u Radlovackoj formaciji Papuka nisu dala pozitivne rezultate. Najznacajnije pojave nadene su u potocima Kaptol, Cipalovac i Ninkovac. U podrucju slavonskih planina bili su otvoreni ili jos rade kamenolomi granita, amfibolita, dijabaza i permotrijaskih kvarcita. U aluvionima brojnih potoka nadene su znacajnije kolicine zlata, selita, monacita, rutila, cirkona.

Key words: South Tisia, Moslavacka Mt., Psunj, Papuk, Krndija Mts., S-granite, migmatite, pegmatite, quartz, graphitite, uranium, talc, rare minerals

Abstract

Core of the Moslavacka Mt. is built of S-type granite and granodiorite, wrapped up in migmatites. Outer zone is represented with metamorphites of amphibolite facies. The Moslavacka Mt. is a product of regional metamorphism on Lower Paleozoic pelito-psammitic protholite. Numerous quarries exploited granite, amphibolite, gabbro, orthogneiss. Stronger concentrations of sillimanite, andalusite, cordierite, garnet, and tourmaline were observed in different types of rocks. The pegmatite phase generated veins and irregular boddies of metasomatic-injected pegmatites with garnet and tourmaline. Hydrothermal quartz veinlets with sulphides have only mineralogical significance.

Migmatites and S-granites form central parts of the Slavonian Mts. Dating gave age of 314-333 Ma (Namurian-Westphalian). Metaclastites of lower metamorphic sequences contain palynomorphs from Silurian to the Lower Carboniferous. Graphitite deposits generated by regional metamorphism were exploited in the mines Brusnik, Sivornica and Brezovo Polje in the Psunj Mt. and in the mine Kapitol in the Papuk Mt. Numerous metasomatic injected pegmatites were exploited on the locations Veliki and Mali Debeljak, Tocak, Bilo, Lom and quartz veins at Zavlaka and Moticina Gornja. Postcollisional I-granites gave a small volastonite skarn deposit in the Kiseljevacki brook. Mineralogical occurrences of hematite, pyrite, asbestos and copper are genetically bounded with diabases. Talc-chlorite schists were exploited in the mine Koprivna (Psunj). Longlasting investigations of sedimentary uranium occurrences were negative. The best results were obtained in the Kaptol, Cipalovac and Ninkovac brooks. In the alluvium of numerous brooks more significant quantities of gold, monazite, rutile, zircon and scheelite were found.

Uvod

U radu je dan prikaz magmatskih, metamorfnih i sedimentnih rudnih lezista i mineralnih pojava u slavonskim planinama Moslavacka gora, Psunj, Papuk i Krndija. Autor je iznio kriticki osvrt na dosadasnje publicirane radove predstavivsi svoje stavove o metalogeniji tog podrucja.

Metalogenija Moslavacke gore

Osnove geoloske grade Moslavacke gore

Osnovne postavke o geologiji Moslavacke gore dali su Kispatic (1889), Korolija et al. (1985), Pamic (1990), Jurkovic & Pamic (2001) i Pamic & Jurkovic (2002).

Jezgra Moslavacke gore povrsine 100 km2 predstavlja granitski pluton pretezno izgraden od biotit-muskovitskih granodorita i granita (moncogranita). Jednotinjcasti varijeteti su rijetki. Moncodioriti, dioriti i gabrovi javljaju se kao omanja tijela. Ishodna taljevina je nastala iz krustalnih pelitskih i psamitskih stijena. Radi se o S-granitima sintektonskog porijekla karakteriziranim s δ18OSMOW = 10-13 [per thousand] i K2O > Na2O. Stijene su peraluminijskog tipa. Znacajna je prisustnost povisenog sadrzaja andaluzita, silimanita, kordijerita, granata i turmalina.

Pluton je obavijen migmatitima, narocito na zapadnoj i jugoistocnoj strani. Granitoidi na svojim marginama pokazuju jasnu folijaciju konformnu s migmatitima i metamorfitima. Metateksitni migmatiti dominiraju u vanjskoj zoni migmatita a stromatitni u unutarnjoj zoni. Stupanj migmatizacije je razlicit sto se odrazava na odnosu paleosoma, leukosoma i melanosoma.

Metamorfiti amfibolskog facijesa predstavljaju vanjsku zonu Moslavacke gore. Najvise su prisutni na jugoistoku i istoku ali se javljaju kao uske zone u granodioritima (sl. 1). Dominiraju biotitski paragnajsevi sa uslojenim amfibolitima i rijetkim tinjcastim skriljavcima. Cesti su i kordijeritsko-biotitski te andaluzitsko-kordijeritsko-biotitski paragnajsevi. Silimanitski granatski hornblenda tipovi paragnajseva su rjedi. Pamic (1990) smatra da parageneze sa andaluzitom, silimanitom i kordijeritom klasificiraju te stijene u tzv. Abakuma seriju (niski do srednji metamorfizam).

Moslavacka gora je produkt regionalnog metamorfizma donjopaleozojskog i starijeg pelitsko-psamitskog protolita za vrijeme donjokarbonske kolizije. Formirani su progresivno metamofozirani kompleksi stijena grinsist i amfibolitnog facijesa Abakuma serije. Dijelovi tih metamorfita zahvaceni su procesima anateksisa i palingeneze te se formirao sinkematski granodioritski i granitski pluton S-tipa s rudimentarno razvijenom pegmatitsko-pneumatolitskom fazom.

U toku krede i donjeg paleogena (88-43 Ma) odnosno za vrijeme laramijske i pirinejske faze alpske orogeneze moslavacki pluton i njegov omotac migmatita i metamorfita dozivio je metamorfni overprint. Izdizanje Moslavacke gore kao horsta pocelo je u miocenu i nastavilo se u pliocenu i kvartaru.

Metalogenetski procesi

Faza regionalnog metamorfizma. U toj fazi formirani su abrazivni minerali silimanit, andaluzit, kordijerit i granat koji se pojavljuju kao bitni, sporedni ili akcesorni minerali u S-granitoidima, migmatitima i metamorfitima amfibolitnog facijesa u Moslavackoj gori. Na sl. 1 oznacena su podrucja sa izrazitim povisenjem sadrzaja navedenih abrazivnih minerala u granitoidima.

Silimanit (Al2SiO5) kao sporedan sastojak izgraduje stijene amfibolitnog facijesa a pojavljuje se i u odredenom broju granitoidnih stijena. Pretezno je podreden sastojak, rjede bitan sastojak. Fibroliti silimanita su uklopljeni u kvarcu i feldspatu ili se razvijaju po kristalima biotita, a javljaju se i u nakupinama. Andaluzit (Al2SiO5) je sastojak u jace metamorfoziranim stijenama amfibolitnog facijesa, ali ga ima i u paragnajsevima, migmatitima i granitoidnim stijenama, rijedak je u tinjcevim skriljavcima. Pretezno je akcesoran sastojak, rjede podreden, rijetko kao bitan sastojak. Zbog njegovih idiomorfnih kontura Pamic (1990) smatra da je magmatogenog porijekla, a ne ksenomorfan mineral. Ceste su mu idiomorfne konture, u feldspatima se vide uklopljeni prizmatski kristali andaluzita. Kordijerit [(Mg, Fe)2Al4Si5O18)] se narocito javlja u sriljavcima amfibolskog facijesa, paragnajsevima, rjedi je u migmatitima, rijedak u granitoidima i tinjcevim skriljavcima. Ponekad se nalazi u sekundarnim zilicama s kvarcem. Granat (almandin) [Fe3Al2(SiO4)3] se kao bitan sastojak javlja u nekim varijetetima granitoidnih stijena a narocito u paragnajsevima. U migmatitima je sporedan sastojak, u granitoidima kao akcesorni mineral. U postkinematskoj fazi javlja se kao porfiroblast s uklopcima kvarca. Turmalin je naden kao akcesoran mineral u granitima i migmatitima. U nekim granitima je sporedan ili cak bitan sastojak. U paragnajsevima je akcesoran mineral. Na sjevenom rubnom dijelu moslavackog plutona u granodioritima, moncogranitima kolicina turmalina doseze 2-5%, izuzetno i do 25% (Pamic, 1990). Crni turmalin je redoviti sastojak pegmatita Moslavacke gore.

Na pojedinim lokacijama neki od tih minerala postaju bitni sastojci stijena i time sirovina za abrazive. U okolini takvih lokacija trebalo bi ispitati aluvione zbog moguceg pronalaska rezistata s nekim od tih minerala.

Glavna faza kristalizacije palingene taljevine. U toj fazi kristalizirale su plutonske stijene, mnoge od njih pogodne za otvaranje kamenoloma tehnickog i gradevnog kamena.

Tehnicki kamen. Najpoznatiji su kamenolomi granit-gnajseva Garic grad, Grabovica, Mikleuska, granita Mikleuska, Gornja Jelenska (Bolcic, 1949, 1953), amfibolita Pleterac, gabra Podgaric ortognajsa Novo Selo.

Gradevni kamen. Granit na lokalitetu Kamenica koristio se u graditeljstvu i kiparstvu (Koch, 1899). Postoje podaci da se u Mikleuski klesao granit i da su se izradivale kocke od granita u kamenolomu Zorovac Tajder (1948a, 1948b), Tucan (1949), Kucelj (1949a; 1949b). Kasnije je bilo vise kamenoloma granita, no kopalo se uglavnom u povrsinskim rastrosenim dijelovima.

U Moslavackoj gori ima kvarcita koji sadrze malo kordijerita i muskovita (Baric, 1956, Jurkovic, 1962).

Aplitoidna faza granitskog plutona. Leukogranit i moncogranit javljaju se kao zile debele 1-2 m ili manji budeni (sl. 1).

Kasnomagmatska pegmatitsko-pneumatolitska faza. U mramorima Zorovac potoka i Garic potoka, juzno od sela Podgarica u jugoistocnom dijelu Moslavacke gore nadene su neuobicajene parageneze koje su duze razdoblje izazivale kontradiktorna genetska shvacanja.

Tucan (1953) smatra da je mramor iz Zorovac potoka (forsteritski kristalasti vapnenac) nastao kontaktnom metamorfozom dolomitnog vapnenca. Isto stanoviste dijele Tucan & Baric (1955). U studiji Barica (1956) opisana su prethodna istrazivanja kontaktolitnih stijena Moslavacke gore. Formiranje klinohumita, skapolita i flogopita tumaci autor dovodom fluora, klora i vode iz granitne magme. Mramore smatra kontaktnometamorfnim stijenama.

Jurkovic (1962) u svom radu prenosi misljenje navedenih autora o pojavama vezanim za pneumatolitsku fazu hercinskog juvenilnog granitskog plutona.

Baric (1972) opisujuci mramore iz potoka Zorovac i Garic smatra da su klinohumit [Mg9Si4O16(F,OH)2], flogopit [K(Mg,Fe)9.AlSi3O10(OH,F)2], skapolit [(Na,Ca,K)Al3(Al,Si)3Si6O24(Cl,F,OH,CO3,SO4)], turmalin [(Na,Ca)(Mg,Fe2+,Fe3+,Al,Li)3Al6(BO3)3Si6OH18(OH)4] nastali kontaktnom metamorfozom iz granitne magme. Prisutnost tih minerala ukazuje na pneumatolitsko djelovanje granitne magme na dolomit ili dolomiticni vapnenac kao protolite. Po njegovom misljenju radi se o kontaktnom metamorfizmu u hornblenda hornfels ili piroksen hornfels facijesu.

Pamic (1990) osporava njihovu identifikaciju kao "hornfelsove" i "skarnove". Hornfelsovi su po Pamicu (l.c.) andaluzitsko-silimanitsko-kordijeritski feldspatsko biotitski skriljavci koji tvore nekoliko metara uske zone izmedu najvisih dijelova stijena amfibolitskog facijesa i najdonjeg dijela migmatita. "Skarnovi" su po njemu mramori s razlicitim varijetetima amfibolitskih skriljavaca koji prelaze smanjenjem hornblende i vecim ucescem granata u hornblenda-feldspat-klinopiroksen skriljavac. Garasic (1993) je takoder u sivim mramorima Zorovac potoka uz ostale minerale identificirala klinohumit i flogopit. U bijelim mramorima je nasla flogopit. I ona je smatrala da je protolit glinoviti dolomiticni vapnenac. Po njenom misljenju proces je bio polimetamorfan. U prvoj fazi, dinamometamorfnoj, dolomiticni vapnenac je prekristaliziran u mramor. U drugoj, kontaktnometamornoj fazi formiran je klinohumit. Treca faza je retrogradna metamorfoza. Sivi mramori su formirani uz t=573°C, sivobijeli uz t=500°C, a faza s klinohumitom kod 460°C.

Elementi fluor, klor, bor i litij karakteriziraju kasnu magmatsku fazu bez obzira da li se radi o juvenilnoj ili palingenoj taljevini pri cemu je palingena oskudnija na tim elementima. Smatram da se radi o rudimentarnoj pojavi palingenog granitskog skarna u mramorima Zorovac i Garic potoka. Za procjenu tzv. hornfelsova nema uvjerljivih dokumenata.

Pegmatiti Moslavacke gore. Prvi nalaz zile "pisanog granita" s turmalinom u granitu Vrtlinske zabiljezio je Wolf (1861/1862). Slijede zapisi Kocha o zilama pegmatita u Grabovnici (1899a), te u gnajsu potoka Pescenice s krupnim listovima biotita (1899b). U kamenolomu Jelenska Kispatic (1901) je nasao zilu slicnu onoj u Vrtlinskoj. Tucan (1904) je detaljno proucio tada poznate pegmatitske pojave Moslavacke gore, te smatra da su pegmatiti u granitima i gnajsevima po sastavu i strukturi identicni. Pegmatiti u tinjcastim skriljavcima su kratke i do nekoliko cm debele zice. Granat i turmalin su mikroskopskih velicina. Pegmatiti u amfibolitima sadrze dominantno albit, uz njega ima kalcita i epidota, dok su kvarc i muskovit rijetki. Vrlo tanke pegmatitske zilice u olivinskom gabru sadrze albit, kvarc i cirkon. Sve zile imaju pegmatitsku strukturu medusobno sraslih i proraslih minerala. Uocio je i pertitsko i mikropertitsko srastanje mikroklina i albita. Ortoklas je podreden, najcesce kao ortoklasmikropertit. Tucan (l.c.) tumaci postanak moslavackih pegmatita hidrogenetickom teorijom lateralne sekrecije. Turina (1937) opisuje pegmatitsku zilu debelu 2 m i dugu 10 m, otkrivenu do 3 m dubine kod sela Slatine. Izgradena je od ortoklasa i kvarca (cadavca) s manjim ili vecim gnijezdima muskovita (s listovima dugim 3-6 cm) i granata (crven, neprovidan). Omjer ortoklas: kvarc = 1:1. Rezerve su 100t. Jurkovic (1962) i Jurkovic et al. (1970) su misljenja da uz metasomatsko-injekcione pegmatite postoje i juvenilni pegmatiti. Pamic (1990) tvrdi da su nadene brojne pojave pegmatita, narocito u juznom dijelu Moslavacke Gore. Markovic (2002) navodi i novije nalaze pegmatita kod Gornje Jelenske, uz napomenu da nije provedeno istrazivanje.

U daljem tekstu navode se bitne karakteristike minerala pegmatita kako ih je opisao Tucan (1904).

Kvarc sadrzi obilje fluidnih inkluzija i uklopaka drugih minerala. Mikroklin je vrlo krupnokristalast, najcesce kao mikroklin pertit. Molekularni mu je sastav: 50.7% mikroklina, 36.8 % albita, 2.6 % anortita, 7.8 % SiO2, 1.8% R2O3. Albit je polisintetski sraslac ili u vidu ortoklas ili mikroklin pertita. Muskovit i manje cest biotit razvijeni su u velikim listicima (do 8 cm duzine). Kemijski sastav muskovita (u zagradi je od biotita): SiO2 44.9 (34.9) %; Al2O3 30.4 (9.2); Fe2O3 3.8 (23.5); FeO 0.8 (11.3); CaO 1.1 (3.5); MgO 0.6 (2.7); MnO ø (trag); Na2O 4.4 (0.4); K2O 8.7 (10.0); H2O 5.5 (4.6); Cl ø (trag). Fluor nije detektiran. Turmalin je redovit sastojak moslavackih pegmatita. Razvijen je kao crni, oveci zonarno gradeni kristali. Unutar kvarca ima oblik sitnih iglica. Sadrzi fluidne inkluzije. Sastav (%): SiO2 37.3; B2O3 7.9; Al2O3 28.1; Fe2O3 1.0; FeO 17.3; MnO 1.9; CaO 0.6; MgO 2.1; Na2O 2.2; K2O 0.7; Cl trag, g.z. 1.1. Granat je u vidu sitnih crvenih zrnaca, urasao u kvarcu i feldspatu. Molekularni sastav: 50.05% spesartina, 43.19% hercinita, 3.15% andradita. Neka zrna su opticki anomalna. Cirkon i apatit su akcesorni minerali, a zeleni klorit je pseudomorfan po biotitu. Kispatic (1901) spominje nalaz zaobljena kristala topaza velicine 1.5x3 cm koji vjerojatno potjece iz pegmatita.

Prva datiranja biotita iz pegmatita Moslavacke gore od 75 i 57 Ma dao je Pamic (1990). Palinkas et al. (2000) ispitali su fluidne inkluzije u kristalima kvarca pegmatitske zile iz Srednje Rijeke u sjevernom dijelu Moslavacke gore (sl. 1) i datirali muskovit u njoj. Zila je izgradena od mikropertita, mikroklina, ortoklasa, albita, kvarca, turmalina, biotita i muskovita. Obrubljena je aureolom aplita istovjetnog sastava te srednjezrnatim dvotinjcastim granitom, bogatim na turmalinu.

Kristali kvarca sadrze velik broj tri tipa inkluzija koje se razlikuju gustocom i salinitetom. Inkluzije su NaCl-H2O i NaCl-H2O-CO2 tipa. Salinitet je 5-6.2 wt% NaCl equ., a Th TOT od 340-360°C. Muskovit iz pegmatita dao je "plateau age" od 73.2 ± 0.8 Ma. Autori smatraju da je navedena vrijednost vrijeme kristalizacije muskovita i/ili "coolinga".

Balen et al. (2001) dobili su lose definiranu Sm-Nd izohronu od 77 ± 3.3 Ma na pegmatitu Srednje Rijeke, a sa Ar-Ar metodom na muskovitu istog pegmatita 74 ± 1.0 Ma sto tumace overprintom za vrijeme alpske orogeneze.

Pegmatiti Moslavacke gore su pseudopegmatiti, odnosno homogeni pegmatiti (Guilbert & Park, Jr., 1986), koji su palingenog porijekla. Temperature Th TOT od 340-360°C, izmjerene na inkluzijama kvarca u pegmatitu su temperature overprinta za vrijeme laramijskog (krednog) metamorfizma, a ne temperature formiranja pegmatita koje su znatno vise. Pegmatiti Moslavacke gore su nastali u istovremenom ciklusu kad i S-graniti u variscijskoj epohi.

Hidrotermalne pojave. Kvarcne zilice s pirotinom u Moslavackoj gori zabiljezio je Baric (1956).

Rezistati. Na jednom uzorku aluvija iz Suhajice dobiveno je 0.3 g/t zlata, a na drugom uzorku nepoznatog nalazista 0.5 i 13.5 g/t zlata. Kvarc cadavac porijeklom iz pegmatita je naden u aluviju Gornje Jelenske, Mustafine klade i Gornje Vlahinicke, a monacit i selit su nadeni u tragovima. Ortoklas je naden u nanosu Suhajice (Bolcic, 1949a).

Diskusija

Prva metalogenetska razmatranja o Moslavackoj gori dao je Tucan (1904) koji je postanak pegmatita tumacio hidrogenetickom teorijom lateralne sekrecije.

Tucan (1953), Tucan & Baric (1955) i Baric (1954,1972) su determinirali blokove stijena u Zorovac i Garic potoku kao hornfelsove i skarnove genetski vezane na moslavacki granit.

Prva metalogenetska razmatranja podrucja slavonskih planina objavio je Jurkovic (1962). Dijeli ih na magmatska i metamorfna lezista. Granitski pluton Moslavacke gore, veze za variscijski orogeni ciklus srednjeg ili gornjeg karbona. Granitski pluton je erozijom zasjecen u akrobatolitskom ili epibatolitskom nivou i tako su otvorene kontaktno-pneumatolitske aureole (Moslavacka gora) s pegmatitima i kontaktolitima.

Jurkovic et al. (1970) smatraju da je pretezan dio pegmatita metasomatsko-injekcionog tipa, a podredeno i juvenilnog karaktera.

Pamic (1990) klasificira stijene koje su Tucan i Baric odredili kao kontaktolite kao normalne clanove regionalno metamorfozirane sekvence amfibolitskog facijesa. Na temelju dvokomponentnog dijagrama K2O:Rb, granitoida Moslavacke gore Pamic smatra da se radi o nespecijaliziranim granitima u smislu rudonosnosti. Na dvokomponentnom dijagramu K2O-U-Th tocke leze izvan polja izdvojenih kositrenih granita, jedino granit iz busotine Opeka pada u to polje. Distribucija elemenata iz grupe lantanida ukazuje na krustalno porijeklo magmatske taljevine i na hibridizaciju.

Garasic (1993) smatra da su mramori Zorovac potoka Moslavacke gore polimetamorfne stijene. Prva faza je dinamometamorfna. U drugoj fazi izvrsena je kontaktna metamorfoza i stvaranje klinohumita. U trecoj fazi izvrsena je retrogradna metamorfoza s razlicito temperiranim paragenezama.

Jurkovic & Pamic (2001) smatraju da je metalogenija Moslavacke gore vezana na kasni stadij likvidne faze i pegmatitsko-penumatolitsku fazu hercinskog sinkinematskog palingenog granitskog plutona S-tipa. Hidrotermalna faza ima samo mineraloski znacaj.

Metalogenija Papuka, Psunja i Krndije

Osnove geoloske grade

Metamorfne sekvencije slavonskih planina su barovijenskog tipa sa zonalnim raspore-dom indeks minerala, od klorita do silimanita i distena. Stijene viseg stupnja metamorfizma predstavljene su gnajsevima i tinjcastim skriljavcima proslojenim ortoamfibolitima. Stijene nizeg stupnja metamorfizma su zeleni skriljavci, filiti i kloritoidni skriljavci (Raffaelli, 1965; Vragovic, 1965; Tajder, 1972; Vragovic & Majer, 1980; Jamicic, 1988; Jurkovic & Pamic, 2001; Pamic & Jurkovic 2002).

Migmatiti i S-graniti izgraduju sredisnje dijelove slavonskih planina. S-graniti su dominantno granodioriti s prijelazom u moncogranite dok su kvarcni dioriti i moncograniti podredeni. Odnosi 87S/86Sr od 0.7063 do 0.7075 i δ18O od 10-11 [per thousand] dokazuju krustalno porijeklo S-granita i migmatita. Whole-rock izohrone dale su starost od 314 i 317 Ma, tj. namir-vestfalsku starost (Pamic et al., 1988). Ar-Ar datiranje na koncentratima muskovita i biotita iz paragnajseva dalo je vrijednosti od 333 do 324 Ma.

Metaklastiti nize metamorfnih sekvenci sadrze palinomorfe silurske do donjokarbonske starosti (Jerinic et al., 1994). Pamic & Jurkovic (2002) smatraju da bi to mogla biti starost protolita barovijenskih metamorfnih sekvenci.

Vrlo niska metamorfna sekvencija, koju je Jamicic (1988) nazvao Radlovacka formacija, javlja se samo u jugoistocnom dijelu Papuka. Izgradena je od slejtova, filita i metapjescenjaka kroz koje su probili silovi metadijabaza i metagabra (Pamic & Jamicic, 1986). Navucena je na metamorfite, a u diskordantnom je polozaju u odnosu na mezozojske sedimente. U stijenama te formacije nadeni su vrlo zaobljeni vitrinit/internitit klastovi silursko-karbonske (?) starosti karakteristicni za priobalne i rijecne sedimente. Braun et al. (1984) smatraju da je Radlovacka formacija izgradena od cetiri stratigrafske jedinice. Drugi ciklus koji je uranonosan predstavlja kontinentalne sedimente lepezastih delti te aluvijalno-jezerske sedimente.

U zapadnim dijelovima Psunja i u Krndiji javljaju se I-granitoidi s podredenim moncodioritima, gabrovima i alpinotipnim ultramafitima (Marci, 1973). Odnos 87S/86Sr od 0.7040 i d18O od 7-8 [per thousand] ukazuju na porijeklo iz gornjeg plasta (Pamic & Lanphere, 1991). K-Ar datiranje koncentrata hornblende i biotita iz I-granita dalo je od 339 do 332 Ma, odnosno namir-vestfalsku starost.

Korisni minerali i stijene slavonskih planina

Za vrijeme variscijskog progresivnog regionalnog metamorfizma formirano je niz varijeteta granitoida, zatim amfibolita, mramora i kloritskih skriljavaca, pogodnih sirovina za gradevinski i tehnicki kamen, te su otvarani i napustani brojni kamenolomi.

U brojnim stijenama amfibolitskog facijesa formirali su se, pretezno kao akcesorni minerali, ali ponekad i kao sporedni sastojci, abrazivni minerali disten, silimanit, staurolit, kordijerit te granat i turmalin. Do sada nisu detaljnije ispitivani.

U toku variscijskog regionalnog metamorfizma u stijenama niskog metamorfizma formirana su iz dispergirane organske tvari znacajna grafititna lezista. U Psunju su radila tri rudnika: Brusnik, Sivornica i Brezovo polje, a u Papuku rudnik Kaptol.

Aplitske zile, pegmatitske zile i nepravilna tijela formirana su pretezno u migmatitima, podredeno u stijenama amfibolitskog facijesa iz palingene taljevine kao iskljucivo metasomatsko-inhibicijske tvorbe. Eksploatacija pegmatita izvrsena je u podrucju Tocak - Bilo Lom i potoku Brzaja (rudnici Veliki i Mali Debeljak). Kvarcne zile su otkopavane kod Zavlake (Psunj) i Moticine gornje (Krndija). Pegmatitima i kvarcnim pojavama treba u perspektivi posvetiti vecu paznju. Kvarcne zilice su dijelom sinkinematske, a dijelom postkinematske sekrecije.

Za variscijske postkolizione I-granite vezana je omanja pojava volastonitskog skarna na kontaktu s mramorima u Kiseljevackom potoku sjeverno od Kaptola.

U postvariscijskoj fazi, u Radlovackoj formaciji formirana su sedimentna lezista urana malih dimenzija i niskih koncentracija uranskih minerala. Najznacajnije pojave su u podrucju potoka Kaptol, Cipalovac i Ninkovac.

Istovremeni dijabazi i spiliti dali su samo mineraloske pojave spekularita (hematita), pirita, malahita, azbesta, a u njima je otvoreno i nekoliko kamenoloma dijabaza.

Talk-kloritni skriljavci otkapani u rudniku Koprivna (Psunj) i pojave klorita u podrucju zapadnog Psunja nisu datirane, ali pripadaju postvariscijskom razdoblju.

Za razdoblje permotrijasa vezan je postanak kvarcita u kojima je bilo otvoreno niz kamenoloma: Toplica (sjeveroistocni Papuk), Zeljnak kod Siraca, Velinac (Vucjak kamenski), Kosted (Vetovo), Kojesin Gaj i Balun-Pjeskovi (Moticina gornja, Krndija).

Ispitivanjem aluviona pronadeni su brojni lokaliteti sa akumulacijama rijetkih minerala: zlata, monacita, selita, rutila, cirkona i kvarcnog krsja.

U sredisnjem dijelu Psunja, u brojnim pritocima potoka Rasaska i Sivornice izvrseno je ispitivanje geokemijske distibucije Pb, Zn, Cu, Co, Ni, Mn i Fe u teznji pronalazenja primarnih hidrotermalnih pojava

Abrazivni minerali. U stijenama amfibolitskog facijesa sredisnjih dijelova Psunja znacajni su sporedni sastojci granat i staurolit, a u juznim dijelovima rijetki su disten i iglicasti silimanit. Kod Rogolja, u gnajsevima znacajan je sastojak kordijerit. U amfibolitima Psunja cesti su granat, ilmenit i titanit (Jamicic et al. 1989).

Granitoidne stijene Papuka sadrze akcesorni granat i turmalin. U podrucju Ravne Gore gnajsevi ponekad sadrze staurolit, a rijetko i silimanit, dok je sporedan granat. Kod Zveceva nadeni su granatski amfiboliti (granat-amfibolitski, granat-muskovitski, granat-diopsidski). U gnajsevima sjeverno od Kutjeva (Krndija) kao konstituenti identificirani su staurolit i granat.

Gradevni i tehnicki kamen. Psunj. Prije 1941. radio je kamenolom granita i crnih amfibolitskih skriljavaca na lokaciji Zavlaka-Seovica (Bolcic, 1954a,b; Jovanovic, 1957), a iza 1945. granit se vadio na jugozapadnoj padini Smrece u Sedlar-Seovici. U dolini Rogoljice radila su dva kamenoloma, a cetiri u dolini Rasaske na I-granitima Omanovca.

U Bobari, Sirincima i Sagovini (juzni dio Psunja) ranije je bilo u pogonu nekoliko manjih kamenoloma granita i metamorfita. Sjeverozapadno od Giletina vaden je amfibolit u Percinu, Giletincima i Kopacicu. Sjeverozapadno od Koprivne bio je stari kamenolom amfibolita, a sjeverno od Orljavca lomljen je granit (Jamicic et al.,1989, Markovic, 2002).

Papuk-Krndija. Ovdje se nalaze kamenolomi granita, granodiorita i granitoida: Tresnjevica kod Vocina, Selacki potok i Duboki potok 1.5 km sjeveroistocno od Vucjaka Kamenskog, Kutjevacka rijeka sjeverno od Kutjeva, Kolariste 3 km sjeverno od Cukure, Trcinoga sjeverno od Ljeskovice, Dragaljevac sjeveno od Gradilista; amfibolita: Mladi Gaj sjeveroistocno od Velike, Velika i Mala Reka kod Vetova (kamenolom Javor), Bedenic potok uz cestu Gradiste-Gradac, Jezerska kosa i Stari fatovi sjeverno Ljeskovice, "Duboka" 3-5 km istocno od Polovase, Tricinoga kod Borovika; mramora: jugozapadno od Gradca, 1 km od kote +404; sericit-kloritskih skriljavaca: 3 km jugozapadno od Gornje Moticine u potoku Marijenta, te 2 km jugozapadno od Strijezevice u potoku Samanovica (Jurkovic et al., 1948; Jovanovic & Sikic, 1954; Jovanovic, 1956; Spevec & Crnkovic, 1962; Raffaelli, 1967; Jamicic, 1983; Pencinger & Luksic, 1994, 1995).

Ukrasni (arhitektonski) kamen. Papuk. Po podacima Markovica (2002) u dolini Pakre do Zaila prije 1914. poceo se lomiti granit i proizvoditi rubni kamen, kocke i blokovi za piljenje ploca. Pokusaj je obnovljen izmedu 1948-1950, ali se uskoro proizvodilo samo kamen lomljenac i tucenac. Kvalitetni granit u Jankovom potoku je u vodozastitnom podrucju.

Kod Metle, 7 km sjeveroistocno od Bucja, zapocelo je 1987. istrazivanje porfiroblasticnog granita i gnajs-granita (zebrato). Pogodnim nacinom piljenja dobiva se trakasta tekstura pogodna za obloge. 1989. i 1990. izvadeno je 155 blokova sa 155 m2 povrsine. Taj kamenolom danas vise ne radi (Jovicic et al., 1992). Metamorfozirana sedimentna lezista grafitita. Historijat istrazivanja. Kispatic (1878) spominje nalaz crnih grafitonosnih filita i grafitonosnih kloritoidnih skriljavaca u Brusniku i Rogolju u planini Psunj. Koch (1899) je nasao grafit u Hambaristu i Rogolju.

Jurkovic (1962) pise o pojavama grafitita i grafititicnih skriljavaca u Brusniku, Rakovcu, Omanovcu, Hambaristu, Golom Brdu, Kaptolu, Sivornici. Pojave grafitita su prostorno vezane na grafiticne skriljavce koji sadrze nekoliko postotaka ugljika. Lezista grafitita imaju oblike cijevi, slojeva, slojevitih leca nepravilnih oblika. Nakon stvaranja lezista doslo je do intentzivnih tektonskih poremecaja.

Jurkovic et al. (1970) pisu da su se u razdoblju od 1951. do 1961. vrsila visekratna geoloska i rudarska istrazivanja pojava grafitita u slavonskim planinama. Osim ranijeg aktivnog rudnika Brusnik otvoreni su novi rudnici Sivornica sa 4.580 t rezervi rovne rude te Kaptol sjeverno od Slavonske Pozege sa rezervama od 260 t grafita.

Jamicic (1983) i Jamicic et al. (1989) pisu da se stariji metamorfni tip grafitnih pojava i to unutar grafiticnih skriljavaca predkambrijske starosti javlja u potoku Rakovac (u seriji klorit-sericitskih skriljavaca), u Omanovcu i potoku Rasaska (u manjim masama gnajseva) i zapadnog dijela Psunja. Pojave su male lece i tanki proslojci. U potoku Brusnik (NW Psunj) i u gornjem toku potoka Sivornica nalaze se mladi donjokarbonski resedimentirani grafiti unutar metagrauvaka. Jamicic et al. (1987) navode pojave grafitita na Krndiji kod Gradista, zatim u sjevernom dijelu Papuka, te jugozapadno od Orahovice.

Sinkovec & Krkalo (1994) dijele grafitne pojave na Psunju na (1) podrucje Brusnik (sjeverni dio Psunja); (2) podrucje Rasaska-Omanovac (zapadni dio Psunja - sl. 2) i (3) podrucje Brezovo Polje - Sivornica (sredisnji dio Psunja).

Zona Brusnik je duga 10 km i siroka 70-120 m. Izgradena je od klorit-sericitskih skriljavaca s interkalacijama metakvarcnih pjescenjaka i kvarcita s grafiticnim skriljavcima. Veci broj malih grafitnih pojava i veliko cijevasto grafitno tijelo rudnika Brusnik nalaze se u 20 m debelom paketu grafiticnih skriljavaca i grafiticnih pjescenjaka pruzanja E-W sa 10-24% C. Cjevasto tijelo lezista Brusnik debelo 0.8-2.0 m, lokalno do 5 m, pruza se N-S s padom od 45-70° na zapad dugo je 40-70 m, po padu 100 m. Dalo je 10000 t grafitita sa srednjom analizom prikazanom u tabeli 1. Rudnik Brusnik je zapoceo rad 1946/47., imao je tri etaze i dubinu od 76.5 m, a 1963. je bio zaplavljen i rad obustavljen. U potoku Rakovac su nadene oknima dubokim 5-8 m, te u potkopima i niskopima dugim 20-30 m male lece grafitita, debele 15-60 cm sa 31.8% C.

Zona Rasaska-Omanovac predstavlja uski pojas pruzanja N-S uklijestena izmedu progresivnog metamorfnog kompleksa na istoku i miocenskih sedimenata na zapadu. Duga je 4 km, izgradena od pjescenjaka i slejtova sa interkalacijama grafiticnih skriljavaca. Pojava Omanovac je otkrivena 1955/56., sastoji se od vise malih leca razlicitih debljina. Iz jedne slojevite lece debele 25 cm izvadeno je 60 t rude. Dalje analize te rude prikazane su u tabeli 1. Lokalitet je napusten zbog niskog sadrzaja ugljika u rovnoj rudi. Grafitit Hambarista koji se kopao 1892., imao je visok sadrzaj ugljika (tabela 1). Na lokaciji Rasaska istrazivalo se 1955/56. potkopom od 27 m i oknima dubokim 3-5 m. Nadene su 20-25 cm debele lece grafitita sa sadrzajem prikazanim u tabeli 1. Iskopano je 3-4 t grafitita, u stijenskoj masi bilo ga je samo 5 %.

Zona Sivornica-Brezovo Polje pruza se N-S u najvisem dijelu Psunja. Grafiticna zona je duga 7 km, siroka 3 km i asocirana je sa zelenim skriljavcima. Intrudirana je metadijabazima. Pojave grafitita su brojne, pruzaju se E-W i NE-SW, ali znatno su manje od onih u zoni Brusnik. Lezista grafitita u rudnicima Sivornica i Brezovo Polje imaju oblike uslojenih izduzenih i klinastih leca. Sadrzaj ugljika krupnokristalastog grafitita je 50-55% C. U Sivornici istrazivanje je pocelo 1956. i otvorena su dva rudnika grafitita 1957. s maksimalnim sadrzajem od 67.5-70.90 % C, u prosjeku 56.22 %. Popratni slojevi sadrze 0.5-24.9 % C (prosjek 8.45 % C). Oba su rudnika zatvorena 1970 (sl. 4.). Na sjevernoj strani Kestenjka nadeni su samo centimetar debeli proslojci grafitita.

U planini Papuk najveca pojava grafitita nalazi se u Bistrom potoku sjeverno od Kaptola. Na toj pojavi otvoren je rudnik Kaptol. Sastoji se od nekoliko leca grafitita u grafiticnim skriljavcima koje su presjecene potkopom dugim 120 m i istrazene busenjem. Najvece lece sadrzavale su do 10 t grafitita sa 60% C. 1941. je izvadeno 50 t. Iza 1945. istrage su pronasle dva sloja grafitita. Glavni sloj je debeo 0.2-1 m (lokalno 1.6 m) i dug je 100 m. Analize grafita iz rudnika Kaptol nalaze se u tabeli 1. (Markovic, 2002). U god. 1956. utvrdene su rezerve od 5000 t te je obnovljena proizvodnja.

U prvoj fazi otkopavanja sadrzaj ugljika u rudi bio je 60%, ali se postupno snizavao. Kod sadrzaja od 25-35% C u rudi proizvodnja je obustavljena. Okolni grafiticni skriljavci sadrzavali su od 8 do 13% C. Oko 2 km jugozapadno, u desnom pritoku Bistrog potoka postoji neistrazena pojava grafitita.

Male pojave grafitita nadene su sjeverno od ceste Kaptol - Velika. U potoku Strazeman juzno od Kosteda (+665) i na lokaciji Biskupec nalaze se dva sloja, po 1 m debela, grafiticne gline istrazena plitkim oknom. Pojava grafitita u potoku Radovanci (NW od Velike) nije istrazivana. U potoku sjeverno od Golog Brda istrazivane su dvije pojave medusobno udaljene 40 m s potkopima dugim 20 m u tektoniziranoj stijeni, ali je ruda imala nizak sadrzaj ugljika, 8.87-11.60 % C (Jurkovic & Maric, 1947).

U Krndiji, u podrucju Vetova u Maloj i Velikoj Reci, 0.5 km od njihova spajanja kopao se grafitit, u zoni dugoj 100 m, za proizvodnju boja. Sjeverozapadno od sela Gradac u Krndiji postoji nekoliko manjih neistrazenih pojava grafitita i grafiticnih skriljavaca. Jugozapadno od Orahovice nadene su cm-dm debele grafiticne gline unutar metarski debelih naslaga grafiticnih skriljavaca.

O grafititima Slavonije pisali su Sinkovec (1983), Jurkovic (1995), Jurkovic & Pamic (2001).

Markovic (2002) napisao je sazet prikaz rudarenja na grafitu Slavonije na osnovi izvjestaja u arhivi Instituta geoloska istrazivanja u Zagrebu: Babic (1949b), Baric (1947), Bolcic & Jovanovic (1954), Filipovic (1946), Jurkovic & Maric (1947), Maric (1948), Paskievic (1941a), Sinkovec (1951, 1954, 1957, 1960/61), Tajder (1947,1948a). Godisnja proizvodnja grafitita bila je izmedu 1000-1500 t, dosegnuvsi maksimalnu vrijednost od 1700 t. God. 1971. proizvodnja je obustavljena.

Laboratorijska ispitivanja grafitita. Koch (1899) je na uzorcima grafiticne supstance iz Hambarista i Rogolja u Psunju odredio sadrzaj od 55% ugljika sto je ukazivalo da se ne radi o cistom grafitu. U radu Jurkovica (1962) izneseno je da su rentgenogrami dokazali da se ne radi o grafitu, vec o ugljevitoj tvari visokog disperziteta, tj. o grafititu. Refleksioni pleohroizam i anizotropni efekti su kod grafitita nizi nego oni u grafitu. Zbog te cinjenice kriptokristalasti grafitit Psunja i Papuka koristio se samo u ljevarstvu, u industriji boja, kod izrade suplje cigle, te za pripremu suspenzije za parne kotlove radi sprecavanja pojave kamena kotlovca.

Sinkovec & Krkalo (1994) podvrgnuli su uzorke grafitita ispitivanju stupnja kristaliniteta na temelju pozicije i sirine pika (d002Å) na difraktogramu. Koristeci publicirane razultate Landisa (1971) autori su uzorke grafitita Brezovog Polja i Brusnika pripisali grafitu d2, pri cemu je grafit iz Brezovog Polja blizak grafitu d1A, (d002 = 3,466Å), a onaj iz Brusnika je blizak grafitu d3 (d002 = 3,520Å), odnosno antracitu (d002 = 3,523Å).

Isti autori su izvrsili i opticka ispitivanja. Struktura grafitita je uglavnom mikrobrecasta (sl. 3a, 3b) pri cemu angularni fragmenti grafitita dominiraju nad jalovinom. Mnoga zrna odrazavaju primarnu strukturu ugljevite tvari. Refleksijski pleohroizam je vrlo jak, a anizotropni efekti su jasni. Po optickim svojstvima grafitit Psunja se nalazi izmedu antracita i grafita sredene strukture. Matriks se sastoji od kvarca s podredenim muskovitom, hidrotinjcem, kloritom i epidotom. Moc refleksije grafitita je umjerena do slaba, i iznosi od 3.57 % (Sivornica) do 5.13% (Brusnik), te 4.45% (Brezovo Polje).

Temperature paljenja (Firsova et al., 1988) koje ukazuju na stupanj metamorfizma kod grafitita Psunja variraju od +420 do +480°C (izuzetak je Brezovo polje 22B sa +540°C). Te vrijednosti upuæ uju da se metamorfizam odigrao uz PT uvjete karakteristiène za facijes zelenih skriljavaca.

Geneza grafitita. Jurkoviæ (1962) je misljenja da se radi o regionalno metamorfoziranim bituminoznim, ugljevitim pelitima. Prilikom metamorfoze doslo je do geokemijske preraspodjele ugljika i formiranja lokalnih akumulacija s 10-15 % C, a u posebno pogodnim okolnostima do koncentracije s 40-50 % C. Jamièiæ et al. (1989) smatraju da postoje dva stratigrafska nivoa u kojima su formirana grafitna lezista. Stariji stratigrafski nivo je predkambrijske starosti, u kojem su nastala primarna grafitna lezista regionalnom metamorfozom pelitnih ugljevitih sedimenata, a u mlaðem, donjokarbonskom nivou grafit je pretalozen. Sinkovec & Krkalo (1994) su misljenja da su grafitna lezista Slavonije nastala iz ugljevite supstance regionalnim metamorfizmom. Lezista su penekontemporalna i nastala su za vrijeme variscijske orogeneze. Smatraju da preostale rezerve grafitita u zatvorenim rudnicima iznose 50000 t.

Prouèavanjem pojava grafitita slavonskih planina Psunja, Papuka i Krndije utvrðeno je da su grafititne pojave strogo vezane za stijene facijesa zelenih s skriljavaca, sto je u skladu s laboratorijskim ispitivanjem objavljenim u radu Sinkovec & Krkalo (1994). Radi se o formacijama oznacenim na geoloskim kartama 1:100 000 list Orahovica (Jamicic et al. 1989) i Daruvar (Jamicic et al. 1987) sa Scose (klorit -sericitski skriljavci), Sco (kloritski skriljavci), D3 ili 1C (devonske metagrauvake, metapjescenjaci I sejlovi). Nejasna je jedino stratigrafska pozicija vrlo malih pojava grafitita na lokacijama Rogolji i Hambariste na zapadnom Psunju.

Cinjenica da svi grafititi imaju istovrsne fizikalno-kemijske karakteristike, ukazuje da su pretrpjeli istodobni regionalni metamorfizam u donjem karbonu, sto demantira hipotezu o starijim primarnim i mladim pretalozenim grafititima Jamicic et al. (1987, 1989).

Apliti. Maric i Crnkovic (Jurkovic, 1962) nailaze na sitnozrnate aplitske zile zajedno s pegmatitima i kvarcnim pojavama u porfiroblasticnom gnajsu istocnog Papuka. Jamicic et al. (1987) navode da se apliti javljaju u istocnom Papuku u migmatiziranom gnajsu i granitu kao i pegmatiti. Sitnozrne su strukture, izgradeni su od albita i kvarca s malo muskovita i rijetko mikroklina. Jamicic (1988) navodi da pojava aplita uz pegmatite ima na sjevernom i srednjem Papuku.

Pegmatiti Papuka, Psunja i Krndije. Raffaelli (Jurkovic, 1962) je nasao u jugozapadnom dijelu Papuka (Ravna gora) uz granitske zile i brojne pegmatitske zile u migmatitima i u biotitskim i muskovit-biotitskim paragnajsevima. Razlikovao je metasomatsko-injekcione pegmatite razvijene kao male lece i nepravilne zile neizrazenog salbanda koji se pretezno javljaju u migmatiziranim porfiroblasticnim gnajsovima embresitskog tipa od juvenilnih pegmatita koji imaju oblik ostro oivicenih zila tanjih od 50 cm pretezno konkordantnih folijaciji biotitskih gnajseva migmatitske zone. Pegmatiti su izgradeni od kvarca, mikroklina, mikroklinpertita, biotita, muskovita i granata. Pretpostavlja se da su akcesorni minerali selit, cirkon i monacit jer su nadeni u nanosima okolnih potoka. Slihovi s monacitom bili su radioaktivni. Vragovic (Jurkovic, 1962) je u sjevernom i zapadnom Papuku takoder uocio dva tipa pegmatita. Metasomatske u granitima i gnajsevima s akcesornim granatom turmalinom, selitom i cirkonom, te zilne pegmatite u amfibolitima, gnajsevima i porfiroblasticnim granitima koji su sadrzavali turmalin i epidot. U istocnom Papuku su Maric i Crnkovic (Jurkovic, 1962) pronasli u Pusinskoj planini, Velikoj Reki, Pistanskoj Reki, Papuckoj Reki zile pegmatita, te aplita i kvarca tanje od 50 cm u porfiroblasticnom gnajsu. Mjestimice pegmatiti sadrze granate ili turmalin.

Raffaelli & Milosevic (1964) opisuju pegmatite koji se istrazuju i vade na lijevoj strani ceste Vocin - Zvecevo, na lokalitetima Mali Debeljak (Breza); Veliki Debeljak (Ðukina Kosa) te Tocak kraj kote Bilo (+830). U tom su podrucju ranije zvecevski staklari vadili feldspat iz pegmatita za proizvodnju stakla. Teren je izgraden od biotitskog i biotit-amfibolskog gnajsa. Zile pegmatita su debele od nekoliko mm do 50 cm. Deblje zile do 2 m su rijetke, a najvece tijelo je na Ðukinoj Kosi (Veliki Debeljak) dugo preko 25 m, siroko od 3-8 m, a visoko 3-5 m. Nalazi se u uskriljenom sitnozrnatom granit-gnajsu. Iz njega je izvadeno 30 t muskovita, od toga 10 t iz jednog gnijezda. U Malom Debeljaku (Breza) 2 km jugozapadno od Velikog Debeljaka pegmatit je debeo 2 m, sastoji se od mikroklinpertita s 20 x 20 cm velikim gnijezdima kvarca i muskovita s listovima od 10 x 10 cm. Golub & Siljak (1965) ispitali su laboratorijski muskovit iz pegmatita Tocka. Kemijskom analizom utvrdili su i sadrzaj fluora (0.21% F) koji indicira da se radi o metasomatsko-injekcionim pegmatitima. U njemu je nadena i druza 1 cm velikih kristala granata. Na vrhu Tocak otkrivene su raskopima zile i nepravilna tijela pegmatita istih karakteristika kao oni na Debeljaku. Muskovit je koristilo poduzece iz Grubisnog Polja za elektroizolacione materijale, a feldspat je slan u Jugokeramiku. Ranije, oko 1910. god., kvarc se koristio u staklari Zvecevo. U istocnom Papuku (Jankovac, Druma, Razboj, Torinacko brdo te Rusta) izgradenom od mikroklinskog porfiroblasticnog gnajsa nalaze se brojne pegmatitske zile, medu njima i deblji pegmatiti.

Jurkovic et al. (1970) pisu o dva tipa pegmatita: metasomatsko-injekcioni i zilni pegmatiti. Kod manjeg broja zila utvrdena je zonarna grada koja se manifestira (a) povecanjem zrna prema sredini ili (b) promjenom granuliteta i kolicinskih odnosa minerala (rijetki su s inverzijom strukture). Glavni minerali su mikroklin i mikroklin-pertit, slijede kvarc, albit-oligoklas, muskovit i biotit. Rijetki su pegmatiti s podjednakim udjelom mikroklina i albita. Akcesorni minerali su granat, turmalin, cirkon, apatit i coisit. S fluorescentnom svjetiljkom utvrdeni su selit i monacit.

Jamicic et al. (1987) i Jamicic et al. (1989) opisuju nalaz zila i nepravilnih, izduzenih gnijezda pegmatita u dolinama potoka Gudno, Budanica, Vojlovica, Radetina, Krajcinovica, srednjeg toka Brzaje i to u migmatitskim gnajsevima. Sastav pegmatita: mikroklin-pertit, kvarc, muskovit, kiseli plagioklas, rijedak biotit. Kao akcesorni minerali javljaju se, lokalno granat, turmalin i cirkon.

Markovic (2002) pise da je u Psunju otkopana samo jedna tanja zila pegmatita dok su u Papuku nadene najznacajnije pegmatitske pojave. Osobito brojne su zile pegmatita u srednjim tokovima potoka Gudno, Budanica, Vojlovica. Slicnih pegmatita ima u granitima Vocina, kod Ljutoca. Neke zile su deblje od 3 m, ali nisu istrazivane.

Problem geneze pegmatita. Tucan (1904) zastupa stav da su svi pegmatiti Moslavacke gore nastali lateralnom sekrecijom (hidrogenetska teorija).

Jurkovic (1962), na temelju diskusija s Raffaellijem i Vragovicem, zastupa stanoviste da uz dominantne metasomatsko-injekcione pegmatite vezane na procese metamorfizma postoje i juvenilni pegmatiti koji se javljaju u vidu ostro oivicenih zila tanjih od 50 cm pretezno konkordantnih folijaciji metamorfita. Jurkovic et al. (1970) takoder smatraju da su zilni pegmatiti juvenilnog porijekla vezani na I-granite. Postojanje juvenilnih pegmatita zastupaju i Jamicic et al. (1987, 1989) i Markovic (2002).

Do sada nisu izvrsena specijalna ispitivanja pegmatita na sastav REE, mikroelemente, izotope kisika, fluidne inkluzije. Na osnovi dosadasnjih rezultata ispitivanja pegmatita moze se tvrditi da su svi ili gotovo svi pegmatiti slavonskih planina metasomatsko-injekcioni. Pojave juvenilnih pegmatita vezanih na I-granite nisu do sada dokazane. Pegmatiti su u slavonskim planinama vezani prvenstveno na S-granite i migmatite.

Kvarcne zile. Malo je podataka o lezistima kvarca u slavonskim planinama i uglavnom se radi o izvjestajima u Arhivu IGI-a u Zagrebu. Babic (1949a) i Markovic (2002) izvjestavaju o kvarcnoj zili debeloj 0.5 do 1.5 m nasuprot kamenolomu gnajs-granita kod Zavlake Omanovac na zapadnom dijelu Psunja. Eksploatirao ju je rudnik grafita Pakrac i otkopani kvarc slao u tvornicu ferolegura u Sibeniku. Bolcic et al. (1958) navode da je u bunaru kod lugarnice u Moticini Gornjoj u dubini od 4.5 m nadena kvarcna zila debela 1.5 m. Kvarc se koristio u obliznjoj staklani Marienthal. U radovima Jurkovic (1962) i Jurkovic et al. (1970) spominju se pojave tankih, do 50 cm debelih kvarcnih zila koje su ulozene konkordantno folijaciji stijena niskog metamorfizma i u porfiroblasticnom gnajsu istocnog Papuka. Radi se o mlijecnobijelom kvarcu s rijetkim listicima muskovita. Jurkovic & Pamic (2001) smatraju da su brojne monomineralne kvarcne zile u stijenama barovijenske serije sinkinematske i postkinematske sekrecije. Pamic (oral comm.) navodi 1 m debelu zilu koja je raskopima otvorena na duzini od 1.5-2 km iznad kamenoloma amfibolita u Vetovu na glavnom grebenu Papuka. Jurkovic (1995) smatra kvarcne zile Vetova produktom hercinske metalogeneze.

Mineralizacija I-granita

Mladi I-graniti probijaju metamorfni kompleks slavonskih planina. Njihovi proboji su uoceni u dolini potoka Rogoljica, njenih istocnih pritoka i pri vrhu Omanovca u zapadnim dijelovima Psunja. Veca masa tih granita u dolini potoka Kiseljevac, sjeveroistocno od Velike probila je metamorfite. Manjih masa ima u migmatitskim gnajsevima Papuka.

I-graniti su srednje do krupnoznati i sastoje se iz mikroklina, kiselog plagioklasa, kvarca, malo muskovita, kloritiziranog biotita. Akcesorni minerali su apatit i cirkon. Sekundarni minerali su coisit i epidot (Braun et al., 1989).

Pojava skarna s volastonitom, titanitom, tremolitom i granatom na kontaktu s mramorom interkaliranim u klorit-sericitskim skriljavcima vezana je na granit u Kiseljevackom potoku. U skarnu nema rudnih minerala (Jamicic, 1988). Jurkovic (1995) smatra da je skarn u Kiseljavackom potoku produkt hercinske metalogenije. Prema izjavi B. Sinkovca (oral comm., 2003) uspjelo mu je identificirati u tom skarnu oveci listic grafita i nekoliko zrnaca halkopirita.

Marci (1971) je opisala tzv. "reakcione skarnove" u dolinama Donje Rasaske i Roguljice u zapadnom dijelu Psunja na kontaktu intrudiranog I-granita i amfibolita. Izvrsila se izmjena hornblende u biotit pri cemu je oslobodeni Ca2+ reagirao s ilmenitom i stvorio reakcioni rub titanita ponekad i u vidu idioblasta. U zoni kontakta je povecan udio Fe2+, Mg2+ i Ca2+, a snizen udio Al3+, Si4+ i Fe3+ , a sadrzaj vanadija povecan za 50% na 1500 ppm.

Markovic (2002) navodi pojavu galenita 1 km sjeverno od Velike koja je otkrivena u XIX stoljecu. Pojava je u vezi s nalazom 1.5 grama teskih zrnaca elementarnog olova u nekadasnjim pralistima zlata. Oko 1.5 km istocnije nalazi se Olovni potok. Moja je pretpostavka da je hidrotermalni galenit u genetskoj vezi sa kiseljevackim I-granitom.

Mineralizacija urana na Psunju, Papuku i Krndiji

Na planini Psunj Institut za nuklearne sirovine iz Beograda odredio je 1968. sadrzaj urana u vodama (fluorometrijskom metodom) do 0.5 ppb, a u detritusu od 0.1 - 3.5 ppm U. Radiometrijski premjer nije dao znakove uranske mineralizacije (Braun & Dravec, 1980).

Na Papuku je istrazivana Radlovacka formacija koja se pruza s obje strane Radlovackog potoka preko Cesljakovackog Visa, Dubocanke, Velicanke, Radovanke do potoka Velinac (24 x 2-5 km2). Istrazivanje urana u Radlovackoj formaciji trajala su od 1979. do 1983. godine.

Braun et al. (1984) smatraju da je serija izgradena od 4 stratigrafske jedinice (mezoritmova). Prvi ciklus je prema nalazu flore (Brkic et al. 1974) karbonske starosti, a dublji dijelovi i devonske starosti (Jamicic, 1979; Jamicic et al., 1987). Izgraduju ga crni i sivi glinoviti skriljavci, sivi pjescenjaci, konglomeratni pjescenjaci i konglomerati, zavrsavajuci sa sivim do ljubicastim glinovitim sejlovima. Drugi ciklus je izgraden od sivih do ljubicastih pjescenjaka u izmjeni s crvenoljubicastim siltitima, sejlovima i finozrnim pjescenjacima na koje su vezane pojave urana (Braun, 1984a). To su kontinentalni sedimenti lepezastih delta (fan delta) ili aluvijalno-jezerski talozi. Treci ciklus je izgraden od visekratnih subritmova od konglomerata u bazi do siltita i sejlova u vrhu. U tom ciklusu doslo je do proboja dijabaza i spilita. Cetvrti je ciklus diskordantan, izgraden je od vise ritmova koji su debeli od 1 do 10 metara, a fluvijatilnog su porijekla (kanalski sedimenti) prelazeci u sedimente podvodnih delti, te u trijaske naslage.

Rudni slojevi pripadaju drugom mezoritmu sa ritmickom izmjenom sedimenata od konglomerata do ljubicastih sejlova. Zeleni i ljubicasti klinovi se klinasto ili poput jezika izmjenjuju vertikalno i lateralno. Uran se javlja u sivim pjescenjacima raznog granuliteta, intarkalirani lecasto, predstavljajuci dijelove kanalskih sedimenata koji su talozeni u reduktivnim uvjetima. Utvrden je kontinuitet mineralizacije u dubinu, ali su rudonosni slojevi tanki i ne postoji ravnoteza izmedu urana i njegovih produkata raspadanja.

Mineralizacija urana otkrivena je 1980. (Braun & Dravec, 1981) radiometrijskom prospekcijom. U 1981. je izvrsena poludetaljna radiometrijska prospekcija i regionalna geokemijska prospekcija. U 1982. vrsena su detaljna istrazivanja u potocima Kaptol, Smrdljivac i Cipalovac i to radiometrijska, emanometrijska, geokemija urana u tlu te geolosko profiliranje, odredivanje sadrzaja urana i drugih elemenata, autoradiografija, analiza ravnoteze urana i njegovih razgradnih produkata (Opic et al., 1988, Dravec-Braun, 1984). Tim istrazivanjem utvrdena je mineralizacija u desnom pritoku potoka Cipalovac, sjeveroistocno od Bazove glave (Braun, 1983) na duzini od 200 m, a djelomice i u lijevim pritocima Kaptol potoka. Svi izdanci se nalaze u drugom ciklusu sedimenata. Vezani su na identicne litostratigrafske jedinice sto ukazuje na sedimentni nacin postanka uranske mineralizacije. Intenzitet orudnjenja je vrlo promjenljiv, lokalna obogacenja sadrze do 1500 ppm U. Ekonomska vrijednost orudnjenja je vrlo ogranicena, ali su autori (Braun et al., 1984) preporucili daljnje istrage zbog genetskog tipa orudnjenja (Braun, 1981, 1984a,b; Braun et al., 1983a,b, Braun et al., 1984; Oreski, 1985).

U lijevom pritoku potoka Kaptol najjaca anomalija je kod Ravne Kose, u lijevom pritoku, u sivim srednjezrnatim pjescenjacima (2500 cps, 30x iznad fona). S X-ray fluorescencijom izmjereno je 19 ppm U. Sjeverozapadno od Medvjedaljak Kose anomalija je od 250 cps, u kvarcnim konglomeratima sa 20 ppm U. U slivu Cipalovac potoka, u desnom pritoku, sjeveroistocno od Ravnog brda i juzno od Ravne Kose dvije su anomalije, jedna sa 4500 cps (65x vise od fona) sa 3 ppm U. Oko 100 m uzvodno izmjereno je 1000 cps (15x vise od fona) sa 34-156 ppm U. U lijevom pritoku Cipalovac potoka, na sastavku sa Smrdljivim potokom, u pjescenjacima je radioaktivnost 250 cps sa 126 ppm U. U Smrdljivom potoku, juzno od Viljevacke Kose dva eraticna bloka pokazuju 6000 cps (75x vise od fona) sa maks. sadrzajem od 1479 ppm U. Busotina SPB-1 izradena 1985. u Smrdljivom potoku bila je negativna (Oreski, 1985).

U Radlovackoj seriji kao najpovoljnija pozicija odabrana je ona u desnom pritoku potoka Cipalovac, sjeveroistocno od Bazove glave. Jedna busotina, 75 m duboka, nabusila je prvi orudnjeni sloj izmedu 28,2-28,6 m sa 580 ppm U, a od 44,95-45,85 (0.9 m) drugi sloj sa 41 ppm U. Okolne nemineralizirane stijene imaju ispod 10 ppm U. Ultravioletnom svjetiljkom utvrdena je prisutnost autunita. (Oreski, 1985). Pomanjkanje ravnoteze izmedu urana i uranskih razgradnih produkata radioaktivnog raspadanja s migracijom urana ukazuje na infiltracije koje su dovele do lokalnog obogacenja u srednje-krupnozrnatim pjescenjacima.

U 1980. otkriveno je 7 anomalija, u podrucju Ninkovackog potoka, u zoni dugoj 1.1 km, u pjescenjacima, konglomeratima, siltitima (0.25 km2). Ta litostratigrafska jedinica se nalazi unutar klorit-sericitske serije od Ninkovackog potoka do Vinkovacke Kose dalje na istok. Najjace anomalije su Zmago 1 i 2. Sa X-ray fluorescencijom utvrden je maksimalni sadrzaj od 300 ppm U, dok je γ-spektrometrijskom metodom odredeno 150 ppm U. Radioaktivnost je iznosila 200-600 cps. Dominantan mineralizirani litoloski clan je srednje-krupnozrni pjescenjak (lokalno konglomerat) s kloritoidom. Mineralizacija je jako neujednacena, uranonosni horizonti su tanji od 1 m (Braun et al., 1983a, b).

Anomalija greben je duga 200 m, siroka 6-10 m. Istrazena je emanometrijski i a-tragovima, γ-spektrometrija je dala 375 ppm U, a X-ray fluorescencija 186 ppm U. Mineralizirani su krupnozrni pjescenjaci, grafiticni skriljavci i siltiti klorit-sericitske serije. Anomalija Stef zapadno od Ninkovacke Kose proteze se do Hercegovackog potoka - γ spektrometrija je dala maksimum od 100 ppm U, a a-ray fluorescencija 219 ppm U. Mineralizirani su sitno do krupnozrni pjescenjaci s kloritoidima iz klorit-sericitske serije.

U 1981. istrazivano je podrucje Petrov vrh i Kapovac (na sjeveru), Mala rijeka (na jugu), izvoriste Male rijeke (na zapadu), Sankovac (na istoku). U tom podrucju ispitivan je Petrov vrh, Cacina Voda te Remetska rijeka. U Remetskoj rijeci je naden maksimum od 834 i 604 ppm U. Ispitivanje je izvrseno emanometrijom, radiometrijom i γ-spektrometrijom.

U podrucju Sankovca i Cacine Kose detaljnim istrazivanjem je γ-spektrometrija dala 37.5 ppm U. Oreski (1985) pise da su u Ninkovaci izradene 4 busotine, a u Remetskoj rijeci jedna busotina. U 1985. je izradeno 6 busotina NNB 12,13,14,15,16 u Ninkovackom potoku RRB-1 u Remetskoj Reci i Vranovu (Oreski, 1985). Tri su bile pozitivne. Utvrden je sadrzaj od 100-300 ppm U; a radioaktivnost od 200-600 cps.

Identificirani su slijedeci uranski minerali: primarni kofinit i sekundarni autunit, uranospinit, uranospatit, U-Fe-Ti oksidi, hidroksidi i fosfati. U toku epigeneze nastala su obogacenja duz klivaza (Braun et al., 1983a,b).

Mineralizacija genetski vezana na dijabaze (spilite)

U dolinama Radlovackog potoka, Velinca te u izvorisnom dijelu potoka Dubocanka i na drugim lokacijama javljaju se nepravilne zice, ili nepravilna tijela spilita (dijabaza) ili su interstratificirani u karbopermskim naslagama. Sastav: albit, klorit, aktinolit, hornblenda, relikti klinopiroksena, kalcit i magnetit (Jamicic et al., 1987).

Spiliti se javljaju u podrucju Brezovog Polja i na hrptovima koji se spustaju prema Strmcu u vidu zila, nepravilnih ili interstratificiranih (Jamicic et al, 1989).

Azbest u vidu vlakanaca duzine do 10 cm javlja se uzduz ploha jaceg klizanja unutar spilita (dijabaza) (Jamicic et al., 1987, 1989).

Malahit se javlja u subarkoznim metagrauvakama Radlovacke serije. Pojave su samo mineraloskog znacaja s maksimalnim sadrzajem od 0.47 % Cu. Halkopirit je vjerojatno glavni primarni mineral (Braun et al., 1983).

Spekularit (tinjcasti hematit) je naden u vidu nekoliko cm debelih i desetke cm dugih zilica u porfiroblasticnim gnajsevima i granitima u okolini Jankovca. Jamicic et al. (1987) smatraju da su genetski te pojave vezane na mladu magmatsku aktivnost. Isti autori nasli su spekularit s dolomitom i piritom sjeverozapadno od Gazije na dvije susjedne povrsine velicina 2x2 m na kontaktu filita sa siltitom. Pojave pirita su ceste u amfibolitima, granitima i gnajsevima sjeverno od Velike kao i manje intenzivno u sericitskim skriljavcima jugozapadno od Orahovice. Markovic (2002) navodi pojavu hematita kod sela Rogolji, uz potok Celiju na Psunju. Pise i o starom sljakistu zeljezne rude juzno od Bohora (sjeverna strana Drace), te o fragmentima magnetita u aluviju Cernika.

Talk-kloritni skriljavci istocnog dijela Psunja

Prve podatke o istrazivanju talk-kloritnih skriljavaca zapadno od sela Orljavac i Koprivna na istocnim padinama Psunja dali su Kispatic (1891), Jovanovic et al. (1956) i Sinkovec (1960,1961), a publicirao ih je Jurkovic (1962). Naknadne podatke dali su Sila (1962) i Sinkovec et al. (1963). Rudarsko-geolosko istrazivanje vrseno je od 1959. do 1962. U seriji zelenih skriljavaca pruzanja NE-SW, u duzini od 5 km i sirini od 1 km ulozeni su konkordantno brojni tanji (dm) i deblji (1-4 m) milovkini skriljavci izgradeni od "milovke" kvarca, kaolina, kalcita, pirita. Jurkovic (l.c.) smatra da su rudne pojave nastale u tektoniziranim zonama djelovanjem hidrotermalnih ili pseudohidrotermalnih otopina. Kratak zapis o steatitu dao je Paskievic (1941a, b).

Detaljno laboratorijsko i terensko istrazivanje proveli su Scavnicar & Sinkovec (1964). Narocitu paznju posvetili su glavnom rudnom sloju u Orasi potoku debelom 1-10 m, u prosjeku 2-4 m koji je pracen s nekoliko tanjih slojeva. Zona orudnjenja se pruza od sela Orljavca na sjeveroistoku do sela Snjegovici na jugozapadu (7x1.5 km). Rudarski je istrazena na duzini od 450 m i dubine od 125 m.

X-Ray, DT, TG, opticka i kemijska ispitivanja dala su slijedeci mineraloski sastav: klinoklor, talk, kvarc, hidrotinjac, kalcit, ± albit (tabela 2). Koncentrati dobiveni rudarenjem uspjesno su zamijenili talk u nekim industrijskim procesima.

Scavnicar & Sinkovec (1964) su postavili hipotezu o metasomatskom procesu otopinama oslobodenim za vrijeme metamorfizma u dubini. Protolit je bio dolomiticni lapor. Otopine su preferirale odredene slojeve, koncentrirale Mg2+ ione, eliminirale topive komponente i stimulirale kristalizaciju klorita.

Jurkovic et al. (1970) pisu da je rudnik "talka" sa separacijom proradio 1963. s kapacitetom od 1500 t/god. U pogonu je bio kratko, nepoznato vrijeme. Oplemenjivanjem rovne rude koncentracija klorita i talka je znatno povisena pa se ruda koristila kao punilo u industriji papira i u proizvodnji insekticida.

Jamicic et al. (1987) pisu da u sjevernoj padini Tocka ima nepravilnih masa i alohtonih blokova peridotit-serpentinita na kojem su uocene promjene u serpentinite ili u serpentin-talk-aktinolitne skriljavce. Markovic (2002) pronalazi podatak da je iz nanosa Kesten potoka izvadeno 15 t pirofilita i talka u razdoblju od 1937-1939. Kod Oble glave, zapadno od sela Koprivna na lokaciji Catrnja otkopano je 150 t "talka" za tvornicu u Borovu. Talk je naden i u Snjegovicu. Pamic (oral comm.) smatra da je leziste nastalo iz serpentinita.

Kloritne zice jugozapadnog dijela Psunja. Kloritne zice u dolinama potoka Jezerine i Rasaske opisali su Marci et al. (1975). Utvrdili su slijedecu paragenezu: klorit (dominantan), kvarc, kalcit, pirit, turmalin, adular i hornblenda. Zastupljeni su slijedeci varijeteti klorita: lavalit, Fe-ripidolit, delesit i piknoklorit. Klorit i dijabazi na obliznjem brdu Tresnjica imaju vrlo slican sastav mikroelemenata, osobito je karakteristican kobalt (B. Scavnicar, 1965). Zbog toga se smatra da su kloriti i dijabaz u genetskoj vezi.

Pojava klorita u Papuku. U zoni niskometamorfnih skriljavaca, u selu Kamenski Vucjak B. Scavnicar (1965) je ispitala detaljno gust, kompaktan, monomineralni agregat zelenog ripidolita. Naden je u prvom desnom pritoku potoka Vranovo.

Slovenec (1986) je istrazio nekoliko tanjih zilica kvarca sa stapicastim (1.5 cm dugim) kristalicima andaluzita djelomice rastrosenog u margarit i muskovit. Nadene su na putu od Strmca prema Brezovom Polju (jugoistocni Papuk) u tinjcastim skriljavcima. Isti autor je u jezgrama busotina niskometamorfnih skriljavaca u Ninkovackom potoku, u Velikom Sankovcu nasao pirofilit, a u jezgrama busotina u Kaptol potoku i Cipalovac potoku paragonit.

Za potrebe gradenja otkopavani su spilitizirani dijabazi: u potoku Radlovac, jugozapadno i sjeverno od Orahovice (dobro mehanizirani kamenolom), a sjeverno od Velike naden je dijabaz pogodan za eksploataciju (Jamicic et al., 1987; Markovic, 2002).

Kvarciti kao gradevni kamen

Kvarciti planina Papuka i Krndije su slabo metamorfozirani kvarcni pjescenjaci permotrijaske starosti. Leze iznad filitnih konglomerata i cine prelaz u donjotrijaske naslage, a dijelom vjerojatno pripadaju i donjem trijasu (Jamicic et al., 1987). Protoliti kvarcita su subarkozni pjescenjaci, protokvarciti. Vezivo je sericitno, dijelom kvarcno i karbonatno. Zelenkastosive su boje. Dimenzija zrna je od 0.07-0.170 mm. U mineraloskom sastavu dominantan je kvarc, a podredeni su plagioklas, muskovit, partikule kvarcovitih stijena, certa, a akcesorni minerali su cirkon, rutil, turmalin, ± leukoksen, ± ilmenit, ± granat. U tabeli 3 su dane karakteristicne kemijske analize kvarcita.

Zapadno od Moticine Gornje greben je izgraden od kvarcita, sto je narocito vidljivo na pozicijama Kojesin Gaja na zapadu, Balun-Pijeskova na juznim padinama (debeljina sloja 50-80 m) i Kopcicevog brda na sjeveru (Jurkovic, 1948; Bolcic et al. 1958).

Kamenolom kvarcita (1938-1950.) se nalazio jugoistocno od Siraca (Psunj) u predjelu Mracani, uz potok Zelinjak, 3 km od sela Orasje. Sluzio je za posipanje cesta. Slican kamenolom kvarcita postojao je u sjeverozapadnom Papuku, juzno od potoka Toplica.

Kod Velinca, desnog pritoka Dubokog potoka, jugoistocno od Zveceva je napusteni kamenolom permotrijaskog kvarcita u naslagama debelim 15 m (Babic, 1949a). Radi se o kvarcvaki sa zrnima od 0.07 do 0.150 mm. Sporedni sastojci su plagioklas, muskovit i detritarne partikule kvarcnih stijena. Akcesorni minerali su cirkon, turmalin, granat. Matriks cine obilan mikrokristalast kvarc i listicav sericit. (Krkalo & Simunic, A., 1979).

Naslage kvarcita debele 40-50 m eksploatirane su kod Kosteda, sjeverno od Strazemana. Metakvarciti su u izmjeni s metagrauvakama. Mineraloski sastav metakvarcita: kvarc, malo feldspata, rijedak cert i muskovit. Akcesorni minerali su cirkon, rutil, turmalin, leukoksen, ilmenit, "limonit". Prisutno je vrlo malo matriksa. Zrna su velicine od 0.07-0.17 mm.

U dolini potoka Velicanka, 7 km sjeverno od Velike na poziciji Duboka nalaze se crvenkastosmedi manje sivi kvarciti.

Jugozapadno od Orahovice u potoku Hercegovac, na lokaciji Planina otkriveni su kvarcni filiti. Ima ih na brdu Kapovac (+792), zatim ispod Petrovog vrha (+697), te jugoistocno od sela Gazija (Peskovi) (Krkalo & Simunic, 1979).

U Petrovom vrhu postoji napusteni kamenolom kvarcita sjeverozapadno od usjeka ceste Kutjevo-Orahovica. Stijena je kvarcvaka (zrna 0.05 do 0.12 mm). Mineraloski sastav vrlo slican prethodno opisanim s bogatim matriksom. (Krkalo & Simunic, A., 1979).

Kod Petrovca, 5 km jugozapadno od Gazija te kod Kerekusa, 3 km juzno od Gazija otkapali su se permotrijaski kvarciti i konglomerati (Markovic, 2002).

Istrazivanje permotrijaskih naslaga na uran

U permotrijaskim naslagama Papuka nadeni su samo tragovi urana (Oreski, 1985). U dolinskom detritusu izmedu Male i Velike Toplice te Bastaja i Korenicana nadeno je u prosjeku 1.62 ppm U, maksimalno 22.3 ppm U. Najvece su vrijednosti na kontaktu s granitom. Vode uz taj kontakt imaju do 50 puta visi sadrzaj radona od fona (max. 2800 cps). Braun (1984a) smatra da bi uranosne mogle biti starije (neotkrivene) permske naslage kao sto su u Zirovskom Vrhu (Slovenija) i Meczeku (Madarska).

Busotina u Toplici, na krajnjem sjevernom dijelu Papuka, istocno od Daruvara prolazeci kroz permotrijaske naslage usla je u granite, ali nisu bili radioaktivni (Oreski, 1985).

Na 30 km2 izvrsena je radiometrijska prospekcija i emanometrija izvorskih voda (Rn i Ra u vodi). U granitima je utvrdena povisena radioaktivnost, a u permo-trijaskim stijenama samo na 2 lokacije. U izvorskim vodama povisen je Rn, ali Ra je vrlo nizak sto upucuje na zakljucak da je Rn migrirao iz dubljih dijelova granita.

Geokemijska istrazivanja aluviona na Psunju

Analizirana je 1968. povrsina od 50 km2 planine Psunj izmedu potoka Rasaska na sjeverozapadu, preko izvorista potoka Sirovnice i Vodostaja na sjeveru, zatim do potoka Javornica na istoku, te do pritoka gornjeg toka Trnavke na jugu. Na zapadu od Rasaskog bunara do usca Prve, Druge i Trece Rasaske potoka.

Analizirani su uzorci detritusa u potocima juznog dijela Psunja na sadrzaje olova, cinka, bakra, nikla, kobalta, zeljeza i mangana (Braun & Dravec, 1981). Analize su vrsene aparatom Beckman 485, double beam AAS s autolaminiranim plamenikom.

Nadene su anomalije u slijedecim potocnim nanosima: Rekavica potok (Cu,Zn,Mn), Sibnjacki potok (Cu,Zn,Pb,Co,Mn), pritoci Sibnjackog potoka (Pb,Fe), Jelen potok (Cu), Crnac potok (Cu), Gornje Jezerce potok (Cu,Co,Fe), Sredelj potok (Cu, Zn, Pb,Ni,Co), Bukin potok (Cu), Sivornica potok (Co), pritok Sivornice (Ni, Mn), Crni potok (Co,Fe), Sagovina potok (Fe), Sapovac potok (Mn), Ðukin potok (Zn,Pb), Stara Reka potok (Zn,Fe,Mn), Rasaska Treca potok (Zn,Pb), Ribnjacki potok (Pb), Gradina potok (Ni), desni pritok Rekavice (Fe), Jezersko potok (Mn), Ostruznica potok (Mn).

Geokemijsko istrazivanje je provedeno kako bi se indicirale do sada neotkrivene hidrotermalne pojave na ciju prisutnost upucuju navedene polimetalne anomalije.

Bivarijantni korelacioni odnosi izrazeni koeficijentom korelacije pokazuju na dendrogramu dvije grupe elemenata u stohastickoj vezi (a) Mn, Fe, Cd i (b) Ni, Cu, Zn (slabija veza). Pb je slabo vezan na Zn.

U reliktnoj gornjopermskoj lateritskoj kori trosenja formiranoj na biotit-muskovitskom gnajsu u izvorisnom dijelu Olovnog potoka nadeno je 536 ppm La, Ce i Nd (Braun et al., 1983).

Rezistati

Podatke o zlatu, selitu, monacitu, cirkonu, rutilu nalazimo u radovima Hauer (1852), Kispatic (1878), Pilar (1883), Kispatic & Tucan (1914), Tucan (1919, 1953), Jurkovic (1962), Jamicic et al. (1987, 1989) i Markovic (2002). Dodatni podaci se nalaze u izvjestajima fonda Instituta za geoloska istrazivanja u Zagrebu: Bolcic (1949), Scavnicar (1951), Jovic (1955), Maksimovic & Petrovic (1955), Mesic (1956), B. Scavnicar (1951), te Scavnicar & Jovic (1955).

Psunj. Zlato je nadeno u Rogoljici i potocima sjeverozapadnog Psunja, selit u Barskom potoku, Dubaji (sjeverozapadni Psunj), gornjem toku Sumetlice, Rasaskoj, Slobostini, Rogoljici, potocima sjevernog Psunja, a monacit je naden u potocima i njihovim pritocima u sjevernom Psunju.

Papuk. Zlato je nadeno u Samanovici (pritoka Brzaje), Brzaji, Velicanki, kod Velike, kod Kutjeva, u Ravnoj gori; selit u Samanovici, u potocima Krajna, Seginac, Glogovac, Pistanska Reka, Vojkovacka Reka, sjeverna Pakra, pritoci Brzaje; monacit u potoku Luke, te pritocima Ravne gore, sjeverne Pakre; cirkon je u potocima Ravne gore i Strazemanki; a rutil u Brzaji, potoku Luke, Strazemanki, Velicanki, Radovanki.

Paleorezistati zlata. U naslagama donjeg miocena kod Velike, Kutjeva te Gradista nadeno je 1.03, 1.25 i 3.58 g/t zlata.

Minerali rezistata potjecu iz stijena metamorfnih kompleksa slavonskih planina. Dio zlata mogao bi biti iz postpaleozojskih riolita.

Rezistati kvarca. U Radusinu, 100 m od sela blizu zeljeznicke pruge Gazija postoje naslage kvarca od nekoliko tisuca tona (Bolcic et al., 1958).

Kod Humljana-Kokocaka-Krajne-Gornjeg Pistana ima mnogo kvarcnog pijeska i sljunka sa feldspatima, tinjcima i glinom. Sirovina bi mogla biti nakon pranja pogodna za proizvodnju stakla (Bolcic et al., 1958).

Krkalo & Simunic, A. (1979) su nasli na poziciji Tocak sjeveroistocno od Zveceva (Kota 807) vecu kolicina kvarca sa 99% SiO2 koji potjece iz eksploatiranih pegmatitskih zica. Kod Nasickog Gradca, 400 m od ceste Nasice-Kutjevo ima nanosa valutica kvarca.

Primljeno: 10.07.2003.

Prihvaceno: 30.10.2003.

Zahvalnost

Ministarstvu znanosti i tehnologije zahvaljujem za financijsku pomoc kod istrazivanja. Posebno se zahvaljujem Dipl. prof. biol. Blanki Celinscak za pomoc pri izradi geoloske i metalogenetske osnove Moslavacke gore i slavonskih planina.

References

Literatura

A. Publicirani radovi

Balen, D., Schuster, R. & Garasic, V. (2001): A new contribution to the geochronology of Mt. Moslavacka Gora (Croatia). In: PANCARDI 2001. II Abstracts, editors: A. Adam, L, Szarka & J. Szendröi, DP-2, Sopron, Hungary, 19-23,09,2001.

Baric, Lj. (1954): Biotitno-kordijeritski skriljavac s andaluzitom iz Jaske potoka u Moslavackoj gori. Geologija, 2, Ljubljana.

Baric, Lj. (1956): Prethodna istrazivanja kontaktolita u Moslavackoj gori., Ljetopis JAZU, 61.

Baric, Lj. (1972): Kontakno-metamorfni mramori iz okolice Podgarica u Moslavackoj gori (Hrvatska). VII kongres geologa SFRJ, 2, 1-28.

Braun, K. (1984a): Istrazivanje urana u SR Hrvatskoj (1978-1983). Savj. "Rezultati dosadasnjih i pravci daljih istrazivanja nuklearnih sirovina". Zbornik savjet., 62-98, Beograd.

Braun, K. (1984b): Koncepcija daljnjih istrazivanja urana na podrucju SR Hrvatske. Savjetovanje "Rezultati dosadasnjih i pravci daljnjih istrazivanja nuklearnih sirovina". Zbornik radova, 328-348, Beograd.

Braun, K., Dravec, J., Slovic, V., Crnogaj, S, Valkovic, V. & Makjanic, J. (1983): Pojave mineralizacije urana na Papuku i Krndiji.- Geol. vjesnik 36:111-115, Zagreb.

Brkic, M., Jamicic, D., & Pantic, N. (1974): Karbonske naslage u Papuku (sjevernoistocna Hrvatska).- Geol. Vjesnik 27:53-58, Zagreb.

Dravec-Braun, J. (1984): Usporedba rezultata regionalne radiometrijske i geokemijske prospekcije urana na podrucju Papuka i Krndije. Savjet. "Rezultati dosadasnjih i pravci daljih istrazivanja nuklearnih sirovina". Zbornik savj., 348-358, Zagreb.

Firsova, S. O., Cipurskij, S. J., Cerkasen, V. J. & Satskij, G. V. (1988): Rentgenograficeskoe izucenie u glerodistih vesestv i problema grafitovoga termometra.- Lit. pol. Iskop. 5, 72-82.

Garasic, V. (1993): Metamorphic conditions of amphibolite facies rocks from Moslavacka Gora (in Croatian). M. Sc thesis, Univ. of Zagreb, pp. 142.

Golub, Lj. & Siljak, M. (1965): Muscovite from Tocak (Papuk, Croatia). Acta geologica, 4, 333-359, Zagreb.

Guilbert, M. J. & Park, Jr. F (1986): The Geology of Ore Deposits, 1985 pp., W. H. Freeman and company, USA.

Hauer, F. (1852): Vukotinovich Abhandlung über die Beschaffenheit des Moslaviner Gebirges. Jhrb. Geol. Reichsanstalt, I 171, Wien.

Jamicic, D. (1979): Prilog poznavanju tektonskih odnosa Papuka i Krndije.- Zbornik radova IV god. znanstveni skup Sekcija za primjenu geologije, geofizike i geokemiju znanstvenog Savjeta za naftu, 199-266, Zagreb.

Jamicic, D. (1983): Strukturni sklop metamorfnih stijena Krndije i juznih padina Papuka.- Geol. vjesnik 36:51-72, Zagreb.

Jamicic, D. (1988): Strukturni sklop slavonskih planina. Doktorska disertacija. 152 str., Sveuciliste u Zagrebu.

Jamicic, D., Brkic, M., Crnko, J. and Vragovic, M. (1987): Osnovna geoloska karta 1:100.000, list Orahovica (2-33-96) s tumacem.- Savezni geoloski zavod, Beograd.

Jamicic, D., Vragovic, M., and Maticec, D. (1989): Tumac OGK SFRJ 1:100.000, list Daruvar, pp. 55, Beograd.

Jerinic, G., Pamic, J., Sremac, J. & Spanic, D. (1994): Palynological and Organic-Petrographic Data on Very Low and Low.- Grade Metamorphic Rocks in the Slavonian Mountains (Northern Croatia).- Geologia croatica 47/2:149-159, Zagreb.

Jovicic, D., Oreski, E. & Kraljeta, B. (1992): Leziste arhitektonskog kamena granit "zebrato" (Ravna gora-Papuk) Croatia. Rud. geol. naftni zbornik, 4, 127-138, Zagreb.

Jurkovic, I. (1962): Rezultati naucnih istrazivanja rudnih lezista Hrvatske.- Geol. vjesnik 15/1, 249-294, Zagreb.

Jurkovic, I. (1995): Metalogenija paleozoika Dinarida na podrucju Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Zapadne Makedonije.- I Hrvatski geoloski kongres, Opatija 1995. Zbornik radova, knjiga I, pp. 275-280, Zagreb.

Jurkovic, I. & Pamic, J. (2001): Geodynamics and metallogeny of Variscan complexes of the Dinarides and South Tisia as related to plate tectonics.- Nafta 52(9), 267-284, Zagreb.

Kispatic, M. (1878): Slike iz rudarstva.- Poucna knjiznica Matice Hrvatske, 2, 8+231, 40 sl., Zagreb.

Kispatic, M. (1889): Kristalinski trup Moslavacke gore. Rad JAZU, 95, 24-51, Zagreb.

Kispatic, M. (1891): Kloritoidni skriljavac iz Psunja. Rad JAZU, 104, 3-8, Zagreb.

Kispatic, M. (1901): Rude u Hrvatskoj. Rad jug. akad. znanosti i umjetnosti, knj. 147, Zagreb.

Kispatic, M. & Tucan, F. (1914): Slike iz rudstva. Matica Hrvatska, pp. 381, Zagreb.

Koch, F. (1899a): Grafit od Hambarista kod Rogolja u Psunju. Glasnik Hrv. Narav. Drustva 10/6:231-234, Zagreb.

Koch, F. (1899b): Prilog geoloskom poznavanju Moslavacke gore. Rad JAZU, 139(27), 1-28, Zagreb.

Korolija, B., Vragovic, M., Crnko, J. & Mamuzic, P. (1985): Tumac za osnovnu geolosku kartu SFRJ 1:100.000, list Bjelovar, Sav. Geol. zavod, 1-45, Beograd.

Landis, C. A. (1971): Graphitization of disperse carbonaceous material in metamorphic rocks.- Contrib. Miner. Petrol., 30, 34-45.

Marci, V. (1971): Metasomatski procesi u kontaktnim zonama granita i amfibolita na podrucju Donje Rasaske (Psunj): Geol. vjesnik, 24:123-131, Zagreb.

Marci, V. (1973): Petrogenesis of granites from Mt. Psunj (in Croatia). Acta geologica, 7, 179-231, Zagreb.

Marci, V., Medimorec, S., and Scavnicar, S. (1975): Zilne pojave klorita u jugozapadnom dijelu Papuka.- Geol. vjesnik, 28:217-241, Zagreb.

Markovic, S. (2002): Hrvatske mineralne sirovine, 544 str. Izdanje Inst. geol. istr., Zagreb.

Opic, L., Oreski, E., and Jamicic, D. (1988): Primjena statistickih metoda kod istrazivanja urana na Papuku.- Geol. glasnik, posebna izdanja VI, Zbornik radova VI skupa sedimentologa Jugoslavije, 165-175, Titograd.

Palinkas, A. L., Balogh, K., Strmic, S., Pamic, J. & Bermanec, V. (2000): Ar-Ar-dating and fluid inclusion study of muscovite from the pegmatite of Srednja Rijeka, within granitoids of Moslavacka gora Mt., North Croatia. In: "PANCARDI 2000. Special Issue, Abstracts", B. Tomljenovic, D. Balen & B. Saftic (Eds), Vijesti 37(3), 95-96, Dubrovnik.

Pamic, J. (1990): Alpinski granitoidi, migmatiti i metamorfiti Moslavacke gore i okolne podloge Panonskog bazena (Sjeverna Hrvatska, Jugoslavija).- Posebna izdanja JAZU, 10, 7-121, Zagreb.

Pamic, J., Lanphere, M. & McKee, E. (1988): Radiometric ages of metamorphic and associated igneous rocks of the Slavonian Mountains in southern parts of the Panonian Basin.- Acta geologica 18:13-39, Zagreb.

Pamic, J. & Lanphere, M. (1991): Hercynian granites and metamorphic rocks from the Mts. Papuk, Psunj, Krndija, and the surrounding basement of the Pannonian Basin in Slavonian (Northern Croatia, Jugoslavia). Geologija 34:81-253, Ljubljana.

Pamic, J. & Jurkovic, I. (2002): Palaeozoic tectonostratigraphic units of the northwest and central Dinarides and the adjoning South Tisia. International Journal of Earth Sciences, 91, 538-554.

Pilar, Gj. (1883): Rudarstvo u Hrvatskoj. Rad JAZU, 68, 217-228, Zagreb.

Raffaelli, P. (1965): Metamorfizam paleozojskih skriljavaca u podrucju Ravne gore (Papucko gorje - Slavonija).- Geol. vjesnik 18/1, 61-111, Zagreb.

Slovenec, D. (1986): Nalazi pirofilita, paragonita, margarita i glaukonita u stijenama slavonskih planina.- Geol. vjesnik 39:61-74, Zagreb.

Scavnicar, B. (1965): Termicke strukturne i kemijske karakteristike klorita s Papuka.- Geol. vjesnik 18/2: 269-280, Zagreb.

Scavnicar, S. & Sinkovec, B. (1964): Talk-kloritni skriljci na istocnim obroncima Psunja.- Geol. vjesnik 17:3-18, Zagreb.

Sinkovec, B. (1983): Grafit.- Zbornik radova. III Savjetovanje o nemetalicnim mineralnim sirovinama, 273-283, Bled.

Sinkovec, B. & Krkalo, E. (1994): Graphite Deposits from Mt. Psunj in Slavonia (Eastern Croatia).- Geologia croatica 47/1, 103-126, Zagreb.

Tucan, F. (1904): Pegmatiti u kristalinicnom kamenju Moslavacke gore. Rad JAZU, 159, 160-208, Zagreb.

Tucan, F. (1919): Nase rudno blago. Matica Hrvatska, 218 pp, Zagreb.

Tucan, F. (1953): Nov prinos poznavanju kristalastih stijena Moslavacke gore. Spomenica Mise Kispatica, JAZU, 39-83, Zagreb.

Tucan, F. & Baric, Lj. (1955): Petrografska istrazivanja Moslavacke gore u 1953. godini. Ljetopis JAZU, 60, 315-316, Zagreb.

Vragovic, M. (1965): Graniti i gnajsi Papuka. Doktorska disertacija, pp. 232, Sveuc. u Zagrebu.

Vragovic, M. & Majer, V. (1980): Prilozi za poznavanje metamorfnih stijena Zagrebacke gore, Moslavacke i Papuka (Hrvatska, Jugoslavija). Geol. vjesnik, 31, 295-307, Zagreb.

Wolf, H. (1861/1862): Bericht über die geologische Uebersichtsaufnahme der Districte des Warasdin-Kreuzer und Warasdin-Georger Grenzregimentes.- Verhandlungen der K. K. Geol. Reichsanstalt, p. 216, Wien.

B. Nepublicirani radovi u arhivima i fondovima

Babic, B. (1949a): Kremeni pijesci, sljunci i kvarciti u NR Hrvatskoj. Arhiv IGI, br 1597, 1-11, Zagreb.

Babic, B. (1949b): Grafit u Hrvatskoj. Fond Inst. geol. istr. br. 1598, Zagreb.

Baric, Lj. (1947): Pregled pojava rudnika grafita Brusnik, Golo Brdo i Kaptol - Fond Inst. Geol. istr. br. 735, Zagreb.

Bolcic, I. (1949a): O pojavama ortoklasa kod Suhaje, Kotar, Cazma. Fond Inst. geol. istr. br. 1593, Zagreb.

Bolcic, I. (1949b): Pregled kamenoloma Zorovac (Podgaric - Moslavacka gora). Fond Inst. geol. istr. br. 1616, Zagreb.

Bolcic, I. (1953): Geoloski i tehnicki pregled kamenoloma u Moslavackoj gori kod sela G. Jelenska. Fond Inst. geol. istr. br. 2090, Zagreb.

Bolcic, I. (1954a): Geoloski pregled kamenoloma KNO Pakrac. Fond Inst. geol. istr. br. 2287, Zagreb.

Bolcic, I. (1954b): Geoloski pregled kamenoloma Seovica-Zavlaka kod Pakraca. Fond Inst. geol. istr. br. 2288, Zagreb.

Bolcic, I. & Jovanovic, D. (1954): Rudna nalazista na podrucju KNO Slavonska Pozega, Fond Inst. geol. istr. br. 2301, Zagreb.

Bolcic, I., Jovanovic, D. i Res, D. (1958): Istrazivanje vapnenca, diorita, kvarcita i ugljena na podrucju opcine Nasice. Arhiv IGI br 3045, pp 1-7, Zagreb.

Braun, K. (1983a): Istrazivanje nuklearnih sirovina na podrucju Papuka. Projekt 14/2.Istrazivanje pojava uranske mineralizacije u Radlovackoj seriji. Arhiv IGI, Zagreb, 027/83.

Braun, K. (1983b): Projekt izrazito prioritetnih istrazivanja 14/2. Istrazivanje uranske mineralizacije u "Radlovackoj seriji" na podrucju Papuka za 1983. god. Arhiv IGI, Zagreb, br. 178/83.

Braun, K. & Dravec, J. (1981): Radiometrijska i geokemijska istrazivanja na podrucju Psunja, pp 1-53, Arhiv IGI, Zagreb.

Braun, K., Valkovic, V., and Strumberger, V. (1981): Detaljna istrazivanja u podrucju Ninkovaca-Siroka Tabla (anomalije Zmago-1 i Zmago-2, Arhiv IGI Zagreb, br 8382.

Braun, K., Dravec, J., Valkovic, V. (1983a): Poludetaljna i detaljna istrazivanja Papuka u 1982. god. Arhiv IGI, Zagreb, br. 098/83.

Braun, K., Oreski, E., Dravec, J. and Jovicic, D. (1983b): Sinteza rezultata poludetaljnih i detaljnih istrazivanja podrucja Papuka u 1982. godini. Arhiv IGI, Zagreb, br. 135/83.

Braun, K., Jelaska, V. and Jamicic, D. (1984): Program sedimentoloskih, strukturoloskih i geokemijskih istrazivanja uranonosnih naslaga podrucja Papuka i Krndije. Arhiv IGI, Zagreb, br. 182/84.

Braun, K., Dravec-Braun, J., & Jamicic, D. (1989): Metalogenetske karakteristike Papuka i Krndije.- Arhiv IGI, Zagreb.

Filipovic, V. (1946): Pojava grafita u okolici sela Brusnik, Kotar, Pakrac. Fond Inst. geol. istr. br. 430, Zagreb.

Jamicic, D. (1984): Strukturno-geoloska istrazivanja Pozeske gore, Krndije i Papuka u svrhu obrade postojecih pozajmista gradevnog kamena (devet lokaliteta). Fond Inst. geol. istr. br. 134 Zagreb.

Jovanovic, D. (1956): Geoloski pregled kamenoloma "Toplica" kod Daruvara. Fond Inst. geol. istr. broj 2663, Zagreb.

Jovanovic, D. (1957): Rezerve granita u podrucju kamenoloma "Seovice" kao sirovinske baze poduzeca "Slavonija kamen" u Pakracu. Fond Inst. geol. istr. 2909, Zagreb.

Jovanovic, D. & Sikic, D. (1954): Rudna nalazista u podrucju KNO Sl. Pozega. II dio. Fond Inst. geol. istr. br. 2315, Zagreb.

Jovanovic, D., Siber, A., Rozgaj, S. i Lemaic, F. (1956): Zapisnik o istraznim radovima na milovku kod sela Koprivna, NO Kotara Slavonska Pozega. Fond Inst. geol. istr., Zagreb.

Jovic, P. (1955): Prethodni izvjestaj o istrazivanju rijetkih minerala u KNO Slavonska Pozega. Fond Inst. geol. istr. br. 2429, Zagreb.

Jurkovic, I. (1948): 1) Pregled kvarcita na poziciji Balun-Pjeskovi kod Moticine Gornje; 2) Kvarcni sljunci i pijesci izmedu Humljana i Gornje Pistane kraj Orahovice i Cuzinaca. Arhiv IGG br. 715, 1-4, Zagreb.

Jurkovic, I. & Maric, L. (1947): Pojava grafitoidne supstane kod Velike, Golog brda, Kaptola i Vetova, te kaolina kod Backog i Novog Sela (sve u okolici Sl. Pozege).- Fond IGI, br. 695, Zagreb.

Jurkovic, I.,. Suic, J. & Tajder, M. (1948): Izvjestaj o pregledu kamenoloma Slavonije i Baranje. Fond Inst. geol. istr. br. 757, Zagreb.

Jurkovic, I., Braun, K., Sinkovec, B. and Vragovic, M. (1970): Studija o sadasnjim i potencijalnim lezistima nemetala u SR Hrvatskoj. Feldspati i muskoviti.- Arhiv IGG Zagreb, pp 1-24.

Krkalo, E. & Simunic, A. (1979): Detaljna geoloska prospekcija kvarca i kvarcita na podrucju Krndije, centralnog i juznog Papuka te sjeveroistocnih padina Psunja. Arhiv IGG br. 7240, 1-4, Zagreb.

Kucelj, Z. (1949a): Geoloski pregled kamenoloma TT "Granit", Podgaric. Fond Inst. geol. istr., br. 1617, Zagreb.

Kucelj, Z. (1949b): O granitu Moslavacke gore. Fond Inst. geol. istr., br. 1618, Zagreb.

Maksimovic, S. & Petrovic, J. (1955): Mineralosko ispitivanje nanosa rijeka slavonskih planina. Fond Inst. geol. istr., br. 2519, Zagreb.

Maric, L. (1948): Izvjestaj o grafitoidnoj supstanci Brusnika. Fond Inst. geol. instr. br. 1060, Zagreb.

Mesic, Lj. (1956): Slihovanje recentnih nanosa potoka Vecanke i Brzaje na Papuku. Fond Inst. geol. istr. br. 2677, Zagreb.

Oreski, E. (1985): Izvjestaj o stanju radova na istrazivanjima nuklearnih sirovina u podrucju Papuka.- 4 pp. Arhiv IGG, Zagreb.

Paskievic, K. (1941a): Izvjestaj o rudistima grafita, hematita i steatita u pozeskom kraju. Fond Inst. geol.istr. br. 74, Zagreb.

Paskievic, K. (1941b): Izvjestaj o nalazistu pirofilita i talka kod Orljavca i Rasne u Kotaru Sl. Pozega. Fond Inst. geol. istr., br. 73, Zagreb.

Pencinger, V. & Luksic, B. (1994): Elaborat s proracunom rezervi tehnickog gradevnog kamena kamenoloma "Giletinci" kod N. Gradiske. Fond Inst. geol. istr., br. 96/94, Zagreb.

Pencinger, V. & Luksic, B. (1995): Elaborat o rezervama tehnickog gradevnog kamena "Duboka" kod Caglina. Fond Inst. geol. istr., br. 75/95. Zagreb.

Raffaelli, P. (1967): Izvjestaj o pregledu kamenoloma oko Siraca.- Fond Inst. geol. istr., br. 4243/b, Zagreb.

Raffaelli, P. & Milosevic, F. (1964): Izvjestaj o pregledu nalazista pegmatita u podrucju Papuka, lokalitet Debeljak-Tocak, pp. 10.- Arhiv Inst. geol. istr. Zagreb, br. 198/64 (3770).

Sila, A. (1962): Istrazni radovi na milovkin skriljac u Bukovoj ravni kod Koprivne. Fond Inst. geol. istr., br. 3493, Zagreb.

Spevec, I. & Crnkovic, B. (1962): Geoloski izvjestaj sa procjenom sirovinske baze u kamenolomima industrije "Radlovac", Sl. Orahovica. Centar za unapredenje gredevinarstva, 14, 11-20, Beograd.

Scavnicar, B. (1951): Mineralni sastav kvartarnih sedimenata iz podrucja Orahovice. Fond Inst. geol. istr., br. 3415, Zagreb.

Scavnicar, B. & Jovic, P. (1955): Istrazivanje potocnih nanosa u podrucju Papuka. Fond Inst. geol. istr., br. 2519, Zagreb.

Sinkovec, B. (1951): Kartiranje sjevernih obronaka Psunja radi izdvajanja grafitonosne serije. Fond Inst. geol. istr. br. 1881, Zagreb.

Sinkovec, B. (1954): Zapisnik o utvrdivanju rezervi grafita Brusnik. Fond Inst. geol. istr., br. 2341, Zagreb.

Sinkovec, B. (1957): Pregled pojava grafita u potoku Sivornica. Fond Inst. geol. istr., br. 2810, Zagreb.

Sinkovec, B. (1960/1961): Istrazni radovi na milovku kod Slavonske Pozege (Koprivna) u 1959. i 1960. g. Fond Inst. geol. istr. br. 3617 i 3381, Zagreb.

Sinkovec, B., Scavnicar, S., Sila, A. & Zajec, B. (1963): Istrazivanja lezista talknog skriljca Koprivne kod Sl. Pozege. Fond Inst. geol. istr., br. 3617, Zagreb.

Tajder, M. (1947): Izvjestaj o pojavi grafita u potoku Brusniku kraj sela Brusnik. Fond Inst. geol. istr., br. 690, Zagreb.

Tajder, M: (1948a): Pregled kamenoloma Moslavacke gore. Fond Inst. geol. istr., br. 814, Zagreb.

Tajder, M. (1948b): Izvjestaj o istraznim radovima u Golom Brdu i Kaptolu. Fond Inst. geol. istr., br. 822, Zagreb.

Tucan, F. (1949): Pregled kamenoloma Zorovac. Fond Inst. geol. istr., br. 1616, Zagreb.

Turina, I. (1937): O kamenolomu granita i pegmatitskoj zili u Moslavackoj gori kod sela Slatine, srez Kutina. Fond Inst. geol. istr. br. 1319, Zagreb.