MINERALNE SIROVINE SISACKOG PODRUCJA

Abstract

In the paper, on the basis of the author's knowledge, for the first time, chronostratigraphic and genetic classification of all known mineral resources located in the central part of Croatia (Sisak, Petrinja, Glina, Dvor na Uni, Hrvatska Kostajnica and Novska), is given in more detail. Metallic and nonmetallic mineral resources, coal, oil, gas as well as drinking water, water for balneology and industry related spatially and/or genetically with the Upper Paleozoic, Mesozoic and Cenozoic deposits, are presented. Taking into consideration the present days level of research, the past extent of the exploitation as well as genetic potential of each own estimate of their long term prospects with regard to the economy of the Croatia. [PUBLICATION ABSTRACT]

Headnote

Kljucne rijeci: Oblast Siska, Hrvatska, Metalne i nemetalne siro-vinc. Ugljen, nafta, plin. Pijaca, balneoloska , industrijska voda. Kronostratigrafsko i genetsko razvrstavanje sirovina i njihov eko-nomski potencijal.

U ovom radu, na osnovi autorovih znanstvenih saznanja, po prvi puta se daju detaljno kronostratigrafsko i genetsko razvrstavanje svih poznalih mineralnih sirovina u oblasti srediinje Hrvat-ske (Sisak, Petrinja, Glina, Dvor na Uni, Hrvatska Kostajnica i Novska). Opisane su metalne i nemetalne sirovine, gradevinski rnaterijali, ugljen, nafta, plin, kao i voda za pice, lijccenje i industriju, vezane prostorno i/ili genetski na gornjo-paleozojske, mezozojske i kenozojske naslage.

Uzimajuci u obzir dosadasnji stupanj istrazenosti, obujam ranije eksploatacije kao i genetski potencijal svake sirovine, autor daje ocjenu njihove perspektive za ekonomiju Hrvatske.

Key-words. Sisak region, Croatia. Metallic and nonmetallic mineral resources. Coal, oil, gas. Drinking, balneological and industrial water. Chronostratigraphical and genetical classification and their potential.

In the paper, on the basis of the author's knowledge, for the first time, chronostratigraphic and genetic classification of all known mineral resources located in the central part of Croatia (Sisak, Petrinja, Glina, Dvor na Uni, Hrvatska Kostajnica and Novska), is given in more detail.

Metallic and nonmetallic mineral resources, coal, oil, gas as well as drinking water, water for balneology and industry related spatially and/or genetically with the Upper Paleozoic, Mesozoic and Cenozoic deposits, are presented.

Taking into consideration the present days level of research, the past extent of the exploitation as well as genetic potential of each own estimate of their long term prospects with regard to the economy of the Croatia.

UVOD

Pojedini dijelovi sisackog podrucja razbcite su geo-loske grade. Povrsine opcina Sisak i Novska izgra-dene su od sedimenata mladeg kenozoika pri ccmu su kvartame i pliocenske naslage domtnantne, a naslage miocena podredene. Podrucje opcine Petrinja je slicne grade, ali se dio kvartarnih i pliocenskih naslaga smanjuje u korist miocenskih, a utvrdene su i naslage starijeg kenozoika. U opcini Kostajnica dominiraju naslage kenozoika, ali se zapadno od Hrvatske Dubice i Hrvatske Kostajnice nalaze manje povrgine gornjokrednih naslaga. Podrucje opcine Glina karakteriziraju mezozojske naslage, kredne su podredene, a trijaske nisu otkrivene. Ostali dio pokriven je starijim i mladim kenozoikom. Podrucje opcine Dvor na Uni je najkompleksnije geoloske grade. Juzni i jugozapadni dio (Trgovska Gora) pokriven je gornjopaleozojskim naslagama koje su u smjeru jugozapada obrubtjene trijaskim naslagama. Na sjeverozapadu se nalazi jurski ofiolitski kom-pleks s neSto krednih naslaga, dok se na sjevernom i sjeveroistocnom dijelu nalaze kenozojske naslage. U tektonskom smislu sjeverozapadni dio sisackog podrucja pripada Savskoj Potolini, a ostali dio Pre-gibnoj zoni Unutarnjih Dinarida (si. 1).

MINERALNE SIROVINE U GORNJOPALEOZOJSKIM NASLAGAMA

Paleozojske naslage izgraduju Trgovsku Goru koja se nalazi na krajnjem jugu sisackog podrucja, 40-50 km SSW od Siska. Najstarije otkrivene naslage izgradene su od donjodevonskih Iejlova i siltita u alternaciji s graduiranim pjescenjacirna, tipiw turbiditski facijes dubljeg mora (Buzaljko & Mojicevic, 1986). Sedimentacija se nastavlja tokom cijelog karbona Eiji su razliciti nivoi paleontoloski dokazani. U karbonu se u toku sinorogeneze nastavlja flisni stadij, koji postepeno prelazi u plitkomorsku litoralnu sedimentaciju. Petroloski su karbonske sedimente proucili Majer, (1964), Raffae11i & ' Skavnicar, (1968), Sikic et dl., (1970), Magd alenit , (1971). Devidc-Nedela, (1953)podijelila je karbonske naslage na stariju (csp) i mladu (cps) seriju, dok je Braun (1977) stariju seriju nazvao bazalnom, a mladu pjescenjackom. Starija je serija predstavljena Sejlovima u alternaciji s finogradiranim siltitima i finozmim pjescenjacima subgrauvaknog tipa s jako podredenim karbonatnim stijenama (vapnenci, dolomitihi vapnenci, dolomiti, ankeriti) koje su uloiiene kao proslojci i lece. Mlada je serija predstavljena finozrnim, srednjezrnim i rjede krupnozrnim subgrauvaknim pjescenjacima te srednjezrnim i krupnozrnim grauvakama. U smjeru mladih Clanova smanjuje se udio pelitne frakcije, a povecava se debljina slojeva pjegenjaka i njihova granulacija. U bazalnoj seriji duz rudnih pojava i tektonskih struktura zapailena je i izrazita autigena karbonatizacija sedimenata. Debljina karbonskih naslaga procijenjena je na 600-1000 metara.

Prostomu granicu izmedu starije i miade serije karbonskih naslaga povukla je Devide-Nedela (1953) linijom koja presijeca Trgovsku Goru od WNW ka ESE i to od Bucinog brda SSW od Kokirne (+535) do utoka potoka Srebmjak u rijeku Unu. Usprkos pomanjkanja fosila u mladoj pjescenjackoj seriji autorica smatra, da dio te serije pripada donjem permu, dok Jelaska (1979) na temelju litoloSke komparacije pretpostavlja da krupnozrni klastiti pripadaju donjem permu. Permotrijas (P,T), odnosno gredenski slojevi, nalaze se samo na rubnim dijelovima paleozojskih naslaga Trgovske Gore u transgresivnom odnosu, ali konkordantni s donjotrijaskim naslagama i debljine od 60 do 120 m.

Opce pruzanje gornjopaleozojskih naslaga je NW-SE. Na sjeveroistocnom dijelu podrucja naslage zali-jezu prema SW sa 50-90°. U tektonskom su kontaktu s mezozojskim i kenozojskim naslagama.

Historijal. U ilirsko i rimsko doba u Trgovskoj Gori se nidarilo na limonitnu rudu oksidacionih zona ankeritnih i siderit-nih nidnih pojava te na srebronosne galenite sideritnih leiiSta. Rudarenje obnavljaju rudari Sasi u 10. i 11. vijeku. Procval rudarstva zbio se u razdoblju od 1453. do 1578. god. u doba grofova Zrmjskih koji su vadili srebronosne galenite u podmcjima Zrin, Catrnja, Srebrenjak i Tomasica. Najezdom Turaka prestaje rudarska djelatnost (Jurkovic, 1953, 1962). Proizvedeno je 2-3.000 t olova metala i iz njega izvadeno od 800 do 1400 kg srebra. U 19, vijeku izvadeno je samo 83,5 I olovne rude iz rudnika Franz.

Istrage se obnavljaju u razdoblju od 1768. do 1913. god. na zeljezne, bakarnc i olovne rude. U razdoblju od 1768. do 1788. g. teiiite je bilo na istrazivanju bakarnih ruda u sirem podru£ju Gradskog potoka i TomaSice. Od 1788. do 1832. g. intenzivirano je istrazivanje i proizvodnja zeljezne rude u Sirem podrucju Gvozdanskog, Resanovica i Kosnc. Od 1804. g. rade dvije manje visoke peci za pridobivanje sirovog zeljeza u Kosni i Trgovima. U razdoblju od 1832. do 1838. g. u Trgovima je uz visoku pe£ radila manja prina pec koja je oplemenjivala rovnu bakarnu rudu sa 6-8% Cu na 33% Cu. Intenzivnija proizvodnja bakarne rude zapocela je izgradnjom taltonice bakra u Beilincu 1842. god. Proizvodnja bakra trajaia je do 1870. g. kad je zbog pada cijene bakra obustavljcna. Talionica bakra je preuredena u visoku pec za proizvodnju ieljcza, a proizvodnja zeljezne rude je ozivjela i trajaia do 1897. g., kad su visoke pe£i u BeSlincu i Trgovima zatvorene. Od 1901. do 1913. g. obnavlja se belgijskim kapitaJom istraiivanje i proizvodnja bakrene t ieljcznc rude (Renter, 1910). U razdoblju od 1936. do 1941. god. proizvedeno je 60-65,0001 zeljezne rude, od Sega oko40.0001 iz rudnika Meterizc.

Kordunski radnici nemelala u Topuskom zapoieli su 1948. g. isirage u leiiiiu branta Jokin poiok i leiiitu Meterize. Slijedete godine preuzimaju radove »Rudnici zeljezne nide« u Ljubiji prosimjuci ih na lokalitct Paukovac i Jankovac. God, 1950, radovi su obuslavljeni, a 1952. g. radove obnavlja talionica zeljezne rude u Capragu kod Siska na leziitima zeljezne rude u Bredi, Mautneru, Meterizama, Jokin potoku, Gubavcu, Vidoriji, Tur-skom potoku, Zalicima, Barakama i Jankovcu, zatim na bakarnim leiistima u Srebrenjaku, Katarini i Gradskom potoku. Od 1955. do 1966. g. proizvedeno je 83.000 I hmonita (branta) u Jokin potoku i 64.000 t u Meterizama. Radovi su obustavljeni jer se pokazalo da nisu ekonomicni (Jurkovic, 1960, 1962; Sinko-vet, 1961/62, 1968). U toku 1970/71 izvrseno je detaljno karti-ranje, geofiziiko snimanje i geokemijska prospekcija podruCja Gradskog potoka. RezuKati dviju buSotina dubokih 200 m bili su negativni (Braun, 1977).

Poznavanju minerala leiiSta Trgovske Gore doprinos su dali Racquet (1789), Zepharovich (1859), Kiipatic (1901), Tucan (1908, 1941), Jurkovic (1960, 1988, 1989). Konkordantnost rudnih pojava s okolnim sedimentima, slojevit i lecast oblik pojavljivanja te pojavu paralelnih rudnih zona utvrdili su Lipoid (1856), Andrian (1868), Hauer (1870) i Reu t er (1910). Po Jurkovidu (1962b) rudne pojave vezane su na gomjopalcozojsku hercinsku metalogenu epohu i hidroter-malnog su porijekla. Jurkovic & Sinkovee (1978) iznose misijenje da leziSta mogu biii i submarinsko-hidrotermalnog porijekla. Tu bipotezu dalje razraduju Jurkovic & Durn (1988) i Jurkovic (1988). PalinkaS (!985, 1988, 1990) na temelju izotopnih analiza olova i fluidnih inkluzija u kvarcu pretpostavija vulkanogeno-sedimentno porijeklo, ali gornjopermsku ili trijasku starost. Magdalenic(1971, 1974) i Jurkovic (1991) prouca-vaju pliocenska Ie£i5ta iimonita tip "Meterize" i njihovu genezu.

Tipovi rudnih lezista

1. Sideritska lezista sa srebronosnim galenitom

(a) Podrucje Srebren j ak-S vinica nalazi se u slivu potoka Srebrenjak, lijeve pritoke rijeke Une kod sela Matijevici te na lijevoj strani sliva potoka Svinica, 3,5 km NW od Bosanskog Novog. Rudarilo se u srednjem vijeku i u doba Vojne Kra-jine. U donjem toku potoka Srebrenjak istrazivalo se kracim potkopima Marijana i Strgar side-ritne pojave malih razmjera, pruzanja NW-SE, obje s halkopiritom kao glavnim suifidnim mineralom, dok je galenit bio podreden. U izvorisnom dijelu potoka Srebrenjak potkopima Adam, Frohm Eva i potkopom 2 istrazivale su se pojave slojnih zica siderita debele od 0,2 do 2 m, vrlo nepostojane po pruzanju. Sadrzavale su srebronosni galenit kao glavni sulfid, halkopirit je bio podreden. Golim okom vide se u paragenezi siderit, kvarc, halkopirit, galenit, sfalerit i tetraedrit, a mikroskopom arsenopirit, gersdorfit, Ni-lineit, milerit, enargit, burnonit, bulan-zerit, markazit, kalcedon i sericit (Jurkovic, 1960). Galenit iz potkopa Eva sadrzavao je 488, odnosno 380 g/t srebra, a iz potkopa Srebrenjak 483 g/t (Reuter, 1910). Sideritska pojava s halkopiritom Svinica, oko 0,5 km SW od vrha Sakica brda (+ 255) istrazena je potkopom i raskopima Narda. Radilo se o dvije partalclne rudne zone vrlo skromnih razmjera. Galenit je sadrzavao 93, odnosno 180 g/t srebra.

(b) Podrucje Zrin-Catrnja nalazi se od 4 do 7 km juznije od Gvozdanskog u slivu izvoriSta sastavaka Malog Majdanskog potoka te izvoriSnog sliva sastavaka Velebitskog potoka. U srednjem vijeku odvijala se vrlo intenzivna rudarska djelatnost na srebronosne galenite, Pri kraju 18. vijeka austrou-garska je vlada pokuSala podzemno povezati sjevcrni (Zrin) i juzni (Catrnja) revir potkopom oko 80 m ispod srednjovjekovnih radova, ali su radovi obustavljeni zbog pomanjkanja sredstava kad je nedostajalo od 200 do 250 m za spajanje. U reviru Zrin izradeni su potkopi Zrin i Leopold, niskopi Aleksan-dar i Franciska te okna Leopold i Julija-na. Otvorene su tri paralclne rudne zone opceg pruzanja N-S, odnosno NNW-SSE s padom na E. U reviru Franz, oko 350 m istocnije u Simonovom potoku, orudnjenje je bilo konkordantno ulozeno u sedimente koji su oblikovali plitku sinklinalu. Rudi-ste je s tri potkopa u tri nivoa istrazeno od 250 do " 400 m po pruzanju i80mu dubinu do dna sinklinale. U okolini Zrina radili su manji rudnici zeljezne rude Ilinicka i Ograda(u oksidacionim zonama side-ritske pojave) te rudnik bakra KoSujevac. U juznom dijelu podrucja bilo je otvoreno leziste Jamarsko s potkopima Donje i Gornje Jamar-sko i okno Jamarsko. Sastojalo se od tri para-lelne slabo orudnjene zone i cetvrte glavne, bolje mineralizirane zone. Glavni istrazni rad u podrucju Catrnja bio je potkop Ferdinand, dug 200 m, pruianja NW-SE, a slijedio je rudnu zonu u dubini od 75 m ispod povrSinskih izdanaka. Manje istrage izvedene su potkopima Catrnja na lijevoj i desnoj obali istoimenog potoka. U potoku Grigorije izradeni su potkopi Donji i Gornji Justemberg koji su slijedili dvije paraielne rudne zone. U potoku ManaSica izdanci siderita s galenitom istrazeni su kracim potkopom Manasica.

Rudne zone u podrucju Zrin-Catmja su relativno tanke, mineralizacija je u prosjeku od 10 do 30 cm debela, rjede od 0,5 do lm. U njenim tanjim dije-lovima kolicina sulfida opada, a raste udio kvarca. Svi zadebljali dijelovi mineralizacije su povadeni. Siderit je glavni rudni mineral u cijelom podrucju. Kvarc je znacajan sastojak, u tanjim dionicama rud-nih zona ima ga viSe od siderita. Golim okom opaza se galenit, koji je glavni sulftdni mineral (izuzetak je rudnik Franz gdje ima vise halkopirita), slijedi halkopirit, pa tetraedrit i pint, dok su sfalerit i gersdorfit vidljivi mikroskopom.

2. Bakrooosna sideritska lezista

(a) Podrucje Tomasica nalazi se oko 5,5 km SE od Bosanskog Novog, na okuci rijeke Une, u podrucju Radica brda. Postoje ostaci brojnih sre-dovjecnih radova na srebronosne galenite, a intenziv-nije tstrage vodenc su na bakar u doba Vojne Krajine s tri potkopa jedan iznad drugog, izvoznim potkopom i oknom. Gnijezda i lecasta zadebijanja smjenjivala su se s isklinjenjima i siromasnijim dijelovima. U razdoblju izmedu 1904. i 1913. vrsena je eksploata-cija bakrene rude, U 1952. g. izradene su iza prelom-nica tri kontrolne busotine kojima su nabuSeni samo tanki rudni proslojci i lecice, pa su dalje istrage obustavljene. Manji negativni istrazni raskopi izve-deni su na Stanic Pol j ani, 0,5 km NE of Toma-Sice. U potoku Matinovic, 1,5 km zapadnije od potoka Tomasica, otvorena je u doba Vojne Krajine manja sideritska pojava jednake parageneze. Pro-sjecni sadrzaj bakra rovne rude u Tomasici iznosio je 7,5% Cu, a mjestimice se nailazilo i na obogacenja sa srebronosnim galenitom. Glavni mineral je bio siderit, zatim je slijedio kvarc, a u manjoj mjeri i barit. Od sulfida dominirao je halkopirit, zatim galenit, pa pirit, dok su tetraedrit, te sfalerit bili rijetki (Jurkovic, 1960).

(b) Podrucje Gradski potok-Katarina -Svinica-Kosna zahvata prostor izmedu potoka Velebit na jugu i jugoistoku. potoka Sredorak na istoku i sjeveru te kose Hasanov Grob (+383) na zapadu. Unutar tog podrucja bila su istrazivana i djelomice eksploatirana cetiri leziSta bakrene rude: Gradski potok (najznacajnije), Svinjica, Katarina i Kosna. Oksidacione zone tih leziSta s kvalitetnim limonitom otkapane su u ilirsko, rimsko i sasko doba. Primarne zone s bakronosnim sideritom nisu tada istrazivane. U doba carice Marije Terezije zapocelo se s istragama na limonite i bakronosne siderite u razdoblju 1768-1913. g.

RudiSte Kosna nalazi se istocno od Kosna Glavice (+381). Rudna zona duga 200 m, pruzala se NW-SE, odnosno NNW-SSE, s padom od 45-55° (mjestimice i strmijim) na SW. U prvoj fazi vadio se limonit (40.000-50.000 t) dobre kvalitete, debeo na izdancima od 1 do 3 m, prema dubini od 0,5 do 1 m. Dublji dijelovi lezista otvarani su potkopima te se uslo u primarnu zonu sa sideritom i halkopiri-torn. Ta ruda jc samo djelomice koristena, jer je sadrzaj Cu samo mjestimice dosizao 6-8% koliko je tada trazeno za rovnu rudu. Orudnjenje je dubi- nom osiromasilo, rasla je kolicina kvarca i pirita na racun siderita i halkopirita. Tetraedrita, sfalerita i galenita bilo je u rudi vrlo malo.

RudiSte Katarina nalazi se u gornjem toku potoka Dragicevac, u NW produzetku lezista Gradski potok. Potkopima Donja i Gornja Katarina otvorene su dvije paraielne rudne zone. Ispod oksi-dacione zone s limonitom uSlo se u siderit s promjen-ljivom kolicinom kvarca, a od sulfida najvile je bilo pirita, zatim halkopirita, mnogo manje tetraedrita, ponegdje sfalerita i rijetko galenita. U 1952. g. ocigceni su stari radovi, ali su napuSteni zbog nega-tivnih rezultata.

Rudiste Svinjica nalazi se u gornjem toku istoimenog potoka. Istrage su utvrdile dvije paraielne rudne zone konkordantno ulozene u okolne stijene. Potkopima Donja i Gornja Svinjica uslo se ispod oksidacione limonitske zone u kvarcovit siderit s paragenezom slicnom onoj u lezistu Katarina.

Rudiste Gradski potok nalazi se ispod Gradina kose u izvorisnom dijelu Gradskog potoka. U 19. stoljecu to je bio jedajn od znacajnijih rudnika bakra Austrougarske monarhije, iako s danasrijeg gledista skromnih razmjera. U 1768. g. zapocela je izrada potkopa ispod starih radova u prelaznoj limo-nitsko-sideritskoj zoni. Na torn nultom horizontu izvedeni su potkopi Gliickauf (+ 312), Gornji Baptist a ( + 285 i + 278) i Nova Nada (+ 283). Orudnjenje je praceno na duzini od 575 m s pruza-njem NNW-SSE i padom 45-62° na SW, odnosno WSW. Na NW dijelu orudnjenje je presjeceno vrlo jakim rasjedom s padom ka SE, a na SE dijelu drugim rasjedom sa suprotnim padom na SW (ploha orudnjenja imala je oblik trapezoidnog klina). Iza 1832. g. otvoren je nizi, prvi horizont na +265 m s tri potkopa Gornji Gradski potok, Donji Baptista i Gornji Breunner. Duzina rudne zone do obje prelomnice iznosila je 540 m. Drugi horizont otvoren je potkopima Donji Gradski potok (+ 248), Kempen (+ 238), Kornelija (+236) te glavnim izvoznim potkopom Donji Breunner (+ 232) s duzinom rudne zone od 490 m. God. 1862. zapocela je izgradnja izvoznog okna Gradina (Emilija) na koti +287 koji je do obustave radova 1870. god. bio dubok 120 m doseg-nuvgi kotu +167 m. Iz okna su otvoreni treci horizont ( + 187) dug do prelomnica 380 m te £etvrti horizont (+167) dug 350 m. Horizonti su bili precnicima spojeni s oknom Gradina. Bakronosna ruda se preko okna odvodila na potkop Donji Breunner i u talio-nicu u BeSlinac. U razdoblju od 1870. do 1897. g. u Gradskom se potoku vadio samo limonit najgornjih horizonata kao i bakrom siromasni siderit (s manje od 1 % Cu) iz potkopa Nova Nada i Gornji Baptista.

Rudarska djelatnost obnovljena je u razdoblju od 1901. do 1913. g. Okno Gradina produbljeno je do kote +147 i elektrificirano. Izveden je i peti najdonji horizont (+140) s rudnom zonom dugom 260 m i iz njega 6 niskopa po 15 m duzine koji su utvrdili snizenje udeSca siderita i sulfida, povecanje udjela kvarca, pirita i ulozaka jalovine te sve ceSce tekton-ske poremecaje.

U lefiStu Gfadski potok razvile su se tri medusobno paralelne sideritne rudne zone konkordantno uloZene u gomjopaleozojske sedimente. Podinska zona je bila najbogatija bakrom, dosezala je debljinu od 3 m. U podinskom salbandu nalazio se uloZak gotovo &tog, masivnog halkopirita debeo od 30 do 50 em. Siderit iznad njega koji je tvorio glavninu rudne mase sadrZavao je uprskanja, impregnacij e i gnjezdaSca halkopirita. Iznad te podinske zone slijedio je uloiak Sejla debeo oko 1,4 m pa zatim druga rudna zona debela od 1 do 2 m, znatno slabije orudnjena s uloScima halkopirita od 1 do 10 cm. Iznad druge zone nalazio se ponovno ulobk Sejla debeo oko 1,4 m pa krovinska rudna zona debela u prosjeku 1 m, s mnogo manje sulfida i vrlo nepostojana popruhju i padu. Gomji horizonti u Gradskom potoku bili su mohiji i bolje orudnjeni, prema dubini sve siromaSniji i nepostojaniji.

Siderit je glavni mineral rudiSta. Ucesce kvarca iznosilo je od 10 do 15%, rastuci s dubinom. Od sulfida najvise je bilo halkopirita. Golim okom uoceni su borntt, tetraedrit, galenit, sfalerit i gersdor-fit, a pod mikroskopom milerit, frajbergit u galenitu, te bravoit i kalcit. Od hipergenih minerala identifi-cirani su getit, lepidokrokit, halkozin, kovelin, mala-hit, azurit, bakar, srebro i kuprit. Rovna ruda imala je prosjecni sadrzaj 6,55% Cu, Bogatom se smatralo rudu s viSe od 9% Cu, siromasnom rudu s 1-3% Cu, a siderite s manje od 1% Cu tretiralo se kao zeljeznu rudu, Po Haueru (1870) u rovnoj rudi bilo je 90% prosjecne i samo 10% bogate bakrene rude. Navodimo nekoliko analiza:

Rudarske istrage izvedene od 1959. do 1977. god. pratile su u proCiScenim starim radovima stalnu smjenu slabo orudnjenih s bolje mineraliziranim dio-nicama (povadenim ranijim radovima). Nepovadeni, siromaSniji dijelovi dugi po nekoliko desctaka metara imali su prosjecnu debljinu samo 0,4-0,6 m, tek mjestimice do I m. Lokalno su uocene dvije do tri paralelne rudne zone, cesto predstavljene kao nekoliko cm debele slojne zice koje su se racvale ili spajale.

3. ieljezna rudna leiista

U podrucjima Resanovic Rosa, Gvozdansko, Besiinac, Jokin potok i Vidorija rudarilo se u oksi-dacionim zonama leiiSta siderita, a lokalno i na limonite nastale oksidacijom lezista ankerita te anke-ritiziranih vapnenaca i dolomita.

(a) Podrucje Resanovic K o s e omedeno je na sjeveru potokom 2irovac, a na jugu potokom Burazovac. Najstariji rudarski radovi bili su povrsin-ski raskopi. U razdoblju od 1880. do 1897. g. orud-njenje je otvoreno s tri potkopa Jankovac na NW padinama kose is tri potkopa Bura- zovac na SE padinama, pri cemu je donji potkop Burazovac bio spojen sa srednjim potkopom Jankovac. Radovi su utvrdili tri paralelne rudne zone opceg pruzanja NW-SE s padom 75-80° ka SW, Orudnjeni pojas bio je debeo 13 m i u njemu je podinska zona bila u prosjeku debela 0,5 m, srednja oko 2 m, krovinska oko 1 m, tj. ukupno 3,5 m. Radovi su otvorili mineralizaciju na 80 m po vertikali. God. 1951/52. oascena su sva tri potkopa u Jankov-cu, a u razdoblju 1959/61. izraden je temeljm potkop s kote +233 ra, dug 350 m radi ispitivanja orudnjenja iza prelomnica, ait su presjecene samo tanje limonit-ske slojne zice, pa su radovi obustavljeni (Sinko-vec, 1960/61, 1969). Rovna ruda sadrzavala je 42-50% Fe, 1-6% Mn, 16-22% SiO^sub 2^ te 9,8-10,4% gubitka zarenjem.

(b) Podrucje Gvozdansko nalazi se izmedu sela Komora na zapadu i sela Dupale na istoku.

Leziste Komorska Glavica bilo je otvoreno u rimsko doba manjim povrsinskim kopovima na juznim padinama Glavice na duzini 500 m i do dubine 30 m. Limonit je kavernozan i dosta kvarco-vit. Krajem 19. vijeka pokusalo se potkopom dugim 190 m presjeci dublji nivo rudne zone, ali bez pozi-tivnih rezultata. LeziSte je bilo promjenljive debljine, u prosjeku 1-3 m, mjestimice do 10 m, ali i sa slabijim ili cak sterilnim partijama. Po izvjestajima povadeno je 30.000-50.000 t limonita, preostale rezerve nisu prikladne za ekonomtfnu eksploataciju.

Leziste Marinac potok otvoreno manjim dnevnim kopom i Josik jarak otvoreno s tri kraca potkopa nalaze se istocnije od starog grada Gvozdansko. Lezista su dala oko 6.000 t limonita iz lecastog tijela dimenzija 70 x 25 m. Leziste Ora-slje sjeverno od skole u Gvozdanskom s dvije paralelne rudne zone pruzanja E-W i padom na jug, jedna debela do 6 m \ druga do 2 m, otvoreno je na duzini od 400 m, ah se pokazalo vrlo neposto-jano po pruzanju.

LeziSte Karola uz glavnu cestu sadrzavalo je siderit debeo od 0,3 do 0,7 m s dosta kvarca te mjestimice obilnim uprskanjima halkopirita, zatim pirita i vrlo malo galenita. Pojava je malih razmjera; izvadeno je oko 500 t rude.

Leziste Bubrek Glavica izmedu jarka Marinac i Bekin potok, leiiSte Bekin potok, oko 1 km istocnije od crkve u Gvozdanskom, leziste Janja Bare, oko 0,5 km istocnije od Bekin potoka te leziste Dupale u dolini potoka Brana pretstav-Ijaju manje pojavc vrlo kvarcovitih limonita, do 2 m debele, vrlo malih rezervi rude.

(c) Podrucje BeSlinac prostire se SE od sela Gvozdansko. Veca leziSta su Meterize i Gubavac u kojima se vadio praskasti limonit (brant) u pliocen- skim sedimentima. Opisana su u poglavlju o keno- zojskim leziStima. Od ostalih leziSta navodimo: Bredu, Mautner, Sestinsku Kosu, SiSmanovac, Vujicice i Staru Vinogra- dinu. Vecinom su to vrlo mala leziSta skromnih rezervi rude.

LeliSte Sestinska Kosa nalazi se u slivu Sestinskog potoka, lijeve pritoke Majdanskog potoka. Limonitna je pojava potpuno povadena tokom 19. vijeka. Leziste Breda nalazi se 1 km zapadntje od sela BeSlinca, lecastog je oblika, difgo 100 m, debelo do 3 m, s tvrdim, kavernoznim, kvarcovitim Hmonitom s 38,4% Fe, 2,3% Mn i 29,9% Si0^sub 2^. Nizi nivo poduhvacen je iz susjednog rudnika Meterize i utvrdeno je oko 20.000 t rude (Zloch, 1897). God. 1959. je otvorena niza etaza, ali su rezultati bill negativni. Lezi&e Mautner je oko 150 m zapadnije od Brede. Provjera geofizicke anomalije u god. 1959/60 data je negativne rezultate.

(d) Podrucje Jokin potoka nalazi se izme-du potoka Ljubina na SE i potoka Velebit na NW. Glavno je teiiSte Jokin potok koje sadrzi brant u pliocenskim sedimentima pa je opisano kod kenozoj-skih leziSta. Od ostalih pojava limonita su B a r a k e oko 0,5 km W od lezista Jokin potok te Zalici koja su sadrzavala 6.500 t limonita

(e) Podrucje Vidorija nalazi se u slivnom podrucju potoka Vidorija, desne pritoke potoka Lju-bine. Unutar sejlova i grauvaknih pjeScenjaka nalazi se niz ulozaka vapnenaca i dolomiticnih vapnenaca i na njih vezana leziSta Vidorija, Vidorija Glavica, Primorski Jarak, Likarevac, GrmuSani, Svetinja i Turski potok.

LeziSte Vidorija sadrzavalo je po Zlochu (1897) 66.000 t limonita. U 1959/60. g. ociscen je 270 m dug najdonji potkop (Sinkovec, 1960). Utvrdeno je da primarna zona sadrzi najvise do 30% Fe (u ankeritima), odnosno samo 15-20% Fe u ankeritiziranim dolomitima te je ta" cinjenica uz teskoce rudarenja zbog velikog dotoka vode dovela do obustave radova. LeziSte Turski potok je dalo oko 40.000 t limonita iz oksidacione zone duge 200 m i duboke do 40 m. Obnovljene istrage u 1959/60. god. pokazale su da jc primarna zona vrlo siromaSna zeljezom (Hunsruck tip orudnjcnja).

4. Baritne rudne pojave

Baritne pojave s malo uprskanog galenita, pirita i tetraedrita nalaze se u gornjopaleozojskim sedimentima podrucja TomaSice u SE dijelu Trgovske Gore (Jurkovic, 1959, 1960). Valutice barita s malo uprskanog pirita i tetraedrita u potoku Mati-novic spominje i Sinkovec (1968). Kod Gvo-zdanskog nalaze se manje lcce barita s vrlo malo pirita i galenita blizu kontakta paleozojskih sedimenata s trijaskim naslagama (Jurkovic, 1959, 1962). Lecastu zicu barita debelu 0,4 m sjeverno od Gvo-zdanskog jarka spominje i Sinkovec, (1968), a Sikic et at., (1970) daju analizu rude: 52,3% BaSO^sub 4^, 22.3% SiO^sub 2^, 15,6% Fe^sub 2^O^sub 3^, 8,2% Al^sub 2^O^sub 3^ i 0,2% MgO.

5. Kvarcne i kalcitne zice

U starijoj seriji karbonskih sedimenata nailazi se na konkordantno ulozene kvarcne zice raziicitih deb-ijina. U Jokin potoku su debele do 0,8 m, a u potoku Vidorijai do 1 m. Obicno su tanje. Ccste su i pojave kvarcnih zica koje presijecaju paleozojske sedimente, narocito ih ima u tektonski poremecenim dijelovima paleozoika (Devide-Nedela, 1953). U vapnencima karbona zapazaju se i brojne kalcitne ziiice. BuSotina izradena god. 1971/72. u Gradskom potoku presjekla je ziiice kvarca s karbonatima (pre-tezno ankerit, rjede siderit, bez sulfida), odnosno druga buSotina sterilne kvarc-albitne ziiice (Braun, 1977). Meduslojne su zice vjerojatno singenetske, prslinske zice su epigenetske, mlade, alpskog su tipa, formirane u mladem orogenom ciklusu.

6. Lezista gradevinskog materijala

(a) Ekspandi raj uci materijali. Orijenta-cione analize ekspandiranja pelita iz potoka Ljubina, Velebit, Cemernica, Socanica u poduzecu Jugokera-niika pokazale su po Braunu et al., (1986) da postoji mogucnost pronalazenja pogodnog materijala.

(b) Vapnenci i dolomiti kao tehnicki kamen nalaze se unutar gornjopaleozojskih sedimenata, ali su malih dimenzija za ekonomicmi eks-ploataciju (Braun et al. 1986). Po podacima Tucana (1947) na poziciji Kalinovac, nize neka-danje talionice u Beslincu, nalazio se kamenolom vapnenca za potrebe visoke peci.

(c) Pjescenjaci i konglomerati kao tehnicki kamen nalaze se u podrucju Gvo-zdansko. Sitnozrne brece i krupnozrni pjeSCenjaci u Sestinskom jarku, desnoj pritoci Majdan-skog potoka, eksploatirani su za gradnju lokalnih mostova.

7. Maticne stijene nafle i plina

Gornjopaleozojske stijene koje sadrze bitumena (sejlovi, vapnenci i dolomiti) mogle bi biti maticne stijene za naftu i plin u glinskoj i dvorskoj depresiji Pregibne zone (Spaic & Vugrinec, 1982).

MINERALNE SIROV1NE U MEZOZOJSKIM NASLAGAMA

Trijaske naslage nalazimo samo u juznim, jugozapadnim i sjeverozapadnim rubnim zonama opcinc Dvor na Uni gdje tektonskim kontaktom obrubljuju gornjopaleozojski masiv Trgovske Gore. U sektoru Dobretin razvijen je srednji trijas, odnosno nediferencirane naslage srednji-gornji trijas, a na zapadu i sjeverozapadu Trgovske Gore donji trijas, te srednji trijas oko Kokirne i juzno od Bojne.

Jurske naslage u kojima prevladava tzv. ofio-litski kompleks doger-malma, imaju znacajno prosti-ranje. Nalaze se u tektonskom kontaktu s paleozoi-kom sjeverno od Beslinca, Gvozdanskog i Zirovca i prostiru se dalje u podrucje Buzete, Brezovog Pofja, Brubna, Bojne i Sasave. Donjojurske naslage su uocene samo kao izoiirane pojave manjih razmje-ra. Pretezno su to olistoliti u ofiolitskom kompleksu. Srednjojurske naslage (doger) predstavljene selfnim plocastim vapnencima, djeiomice dolomitiziranim, rjede vapnencima dubljeg mora, su takoder olistoliti unutar ofiolita. Gornjojurske naslage (malm) izgra-dene su po § p a r i c i (1981) od magmatsko-sedimen-tnog kompleksa u kojcm dominiraju eruptivi, zatim razliciti autohtoni i alohtoni sedimenti, a najmanje ima metamorfita. Olistoliti alohtonih sedimenata su trijaske, lijaske i dogerske starosti, formirani su u nepravilne mase koje ne pokazuju karakteristike normalnih sedimenata nego melanza koji je zapoCeo formiranje u lijasu, nastavio se u dogeni i zavrSio u donjem malmu. U najgornjem maimu, a dijelom i u donjoj kredi sedimenlacioni uslovi su normalni, magmatska aktivnost je prestala.

Kredne naslage su vrlo ogranicene: donjo-kredne kod Vranovine i Lipove Glave, a gornjo-kredne kod Brestika i Brezovog Polja, zatim u dolirti Stupnice pa istocno i zapadno od grada Kostajnice te u trokutu Bacin-Velebit-Slabinja zapadno od Hrvatske Dubice. Zapadno i istocno od Hrvatske Kostajnice nalaze se klasticne i karbonatne naslage s eruptivima. Donji dio predstavlja olistromni melanz, a gornji turbidite (Jelaska et al., 1969; Sparica, 1980; Jovanovic & MagaS, 1986). Manje mase spilita i keratofira na lijevoj obali Unc kod Kostajnice opisuje Majer (1983). Tektonski pokreti krajem gornje krede, u toku laramijske oro-gene faze, uzrokovaii su borane strukture.

Tipovi rudnih le/ista

1. Zeljezne rudne pojave srednjotrijaskog subnta- rinskog Yulkanizma vulkanogeno-sedimentne forma- cije opisali su Jurkovic (1953, 1962); Sinkovec (1960, 1968); Jurkovic (1962); Braun et al., (1968).

(a) Podrucje Kokirne (+535) nalazi se 5 km W od Gvozdanskog i sadrzi ostatke rudarskih radova iz 1909. g. na juznim padinama Kokirne, zatim na SW padinama kod zaseoka Bamjaca te sjevemo i juzno od sela Komora. Kod Barnjate radovi su u crvenim srednjotrijaskim Sejlovima, a kod Komore i NE padinama Kokirne u glini nastaloj karstifikaci-jom vapnenaca i dolomita. Izvadeno je oko 50 t hematita (spekularita). U 1959. g. rudnik Ljubija je izveo manje istrage s negativnim rezultatima. Osim u Sejlovima i rezidualnim glinama hematit je uocen i u neSto starijoj seriji "pietra verde", svijetlih roz-naca, pjeScenjaka i vapnenaca. Kemijski sastav hematitske rude je ovaj: 61,44% i 52,78% Fe, 0,19% i 0,28% Mn, 3,07% i 16,30% SiO^sub 2^ te 6,9% gubitka zarenjem.

(b) Podrucje Gornjeg i Donjeg Dobre-t i n a koje se nalazi u izvoris'nom slivu potoka Cemer-nicc zapadnije od TomaSice a izgradeno je od srcd-njotrijaske dijabaz-roznjacke serijc (Devide-Nedela, 1453) bilo je pokriveno rudnim poljiimt na hematitsku rudu, ali o istragama nema podataka (Jurkovic, 1953, 1962).

(c) Podrucje Bojne sadrzi pojave crvenih zeljezovitih Sejlova s rudnim konkrecijama koje imaju 16-20% Fei 44-65% SiO^sub 2^ (Sinkovec, 1968). Mineralizacija je vidljiva u zoni dugoj 4 km (Pepin rudnik), ali pojave su malih razmjera.

2. Srednjelrijaski tufovi i tufiti kod Kokirne i Cvetovica u opcini Dvor na Uni su malih razmjera i nepodobni zaeksploataciju ugradevne svrhe (Sparica, 1981; Braun et al., 1986).

3. Trijaski vapnenci i dolomiti su pogodna sirovina za proizvodnju tehnickog kamena: agregati za beton, drobljenac za donje nosive slojeve u cestogradnji, kamen i sitnez za izradu bitumimziranih nosivih slo-jeva (BNS) svih tipova cesta. Po Braunu et al., (1986) takve se sttjene nalaze u NW dijelu opcine Dvor na Uni u podrucju sela Komora i u brdu Kokirna i gornjotrijaske su starosti. Ostaci starih kamenoloma vide se na NW padinama Kokirne, zatim na sjevernim obroncima Kokirne u blizini sela Komora u dolomitu. Izdanci dolomita, dolomiticnog vapnenca i breca nalaze se i zapadno od Kokirne kod Bozica, Mickovica i Spanovice. U istocnom dijelu op£ine Dvor na Uni postoji napusteni kamenolom Varda, ali je kamen nepodesan za upotrebu. U pojasu od Zakopado Cvetovica ima vise pojava dolomita. U SE dijelu opcine, kod D o b r e t i n a ima vise napuStenih kamenoloma dolomita i vapnenca. Povremeno radi kamenolom kod Gornjeg Dobretina. Dalje na zapad kod Radute postoji viSe malih napuStenih kamenoloma drobivog dolomita. Za nasipavanje sumskih cesta koristio se kamen u slivovima potoka Cemernice i Jam-nice te kod Kotarana, Banjana i Zivkovi-ca. Kod Labrnice, s lijeve strane potoka Svinice, 0,6 km od ceste za Dvor na Uni, postoji po Luk-Sicu (1979) teziSte trijaskog dolomitskog pijeska cije su rezerve procijenjene na 8 milijuna tona. Radi se o fino zdrobljenom, nevezanom iii poluvezanom dolomitu upotrebivom za zbuke.

4. Stijene ofiolitskog kompleksa kao sirovine za gradevinarstvo

(a) Metamorfite su izucavali Kispatic (1899), Simunic et al., (1969), Sikic et al., (.1970), Raffaelli & Magdalenic (1970), Sparica (1981) i najdetaljnije Majer (1979, 1984), Po Majeru pojas metamorfita proteze se od SaSave uz cestu Gltna-Obljaj i Gasnog brda kod Buzete do u tzvoriSte potoka Bojne i do Gvozdanskog u podrucju Male Rudine i Kopcic Sume u duzini od 25 km. Metamorfiti su kataklastjcni, post-kristalizaciono deformirani. Dominiraju metape-liti i metapjeScenjaei. Tosu raznovrsni tinj-cevi Skriljci i gnajsevi koji sadrze analuzit, kordijerit, staurolit, granal, silimanit (fibrolit) u promjenljivim kolifinama. Rjedi su kaicijski felzovi (mramori, skar-novi, Ca-hornfels) i kvarciti. Iznad metapelita leze amfiboliti i amfibolni gkriljci nastali meta-morfozom dijabaza i gabroidnih stijena (ortome-tamo rf it i). Volumno jh ima vise ncgo metapelita, Metapeliti se nalaze uz sjeverni rub amfibolskog bloka SaSava-Klasnic te duz juznog ruba od Blazista preko Vilenjaka, Slatine, Brubna i izvorista Bojne. Glavna masa se proteze od Brezovog Polja ka Cavlo-vici do Gvozdanskog u bazi ultramafita Male Rudine. Metamorfiti tvore po V. Majeru veliki "list" (plocu) blagog nagiba debelu nekoliko stotina metara, odno-sno 1 km kad su u pitanju amfiboliti. Cijela je masa raskidana u blokove uslijed diferencijalnog kretanja. Braun et a I., (1986) smatraju da amfiboliti u podrucju opcine Glina predstavljaju pogodan material za cestogradnju.

(b) Magmatiti su detaljno opisani u radovima V. Majera koji je izdvojio dvije grape tih stijena. U prvoj su ultramafiti medu kojima dominiraju pendotiti (lercoliti, harcburgiti, te rijetko feldspatski peridotiti), zatim serpentinizirani peridottti, serpen-tiniti, zicni pirokseniti, amfibolski gabri utisnuti u peridotite te amfiboliti nastali metamorfozom granat-skih piroksenita. Manji blokovi peridotita su olisto- liti, a veca su tijela navucena na sedimente i eruptive (VjeSala, Ljeskavica, Dikavac). U drugoj grupi su stijene dijabaz-sptlit-keratofirskeasoci-jacije: dominiraju spiliti (spilitski dijabazi i sitno-zrni spiliti), slijede dijabazi, a plagiograniti i albit-graniti su rijetki. Stijene pripadaju tipicnoj natrijskoj seriji (do 5% Na). Izdanci manjih masa spilita i dijabaza nalaze se u potoku Sasava, u izvoriStu Cemernice, SW od Obljaja te kod Vratnika kraj sela Zirovac (Majer, 1973). Kraj sela Klasnic i Brezovog Polja ima amfibolskog dijabaza i rjede spilita i plagiogranita (Majer, 1976). Kod Bojne ima vecih i manjih pojava spilita, dijabaza, keratofira, ponekad s piroklastitima i tufovima (Majer, 1979). U podrucju Brdani-Gvozdansko-Rujevac-Lje-skovica-Stupnica ima vise pojava spilita i dijabaza, rjede plagiogranita (Majer, 1980). O dijabazima SW od Vrtline, Hrv. Sela, Vranovine (opcina Glina) i njegovim svojstvima u gradevne svrhe pise B o I c i c (1948). Braun et a I. (1986) navode da su se spiiiti eksploatirali izmedu Donjeg Zrrovca i Vratnika i koristeni su za proizvodnju agregata za beton, zatim kao drobljenac za donji stroj cesta te BNS-a na svim tipovima cesta, kao i kamena sitnez za asfalt-beton. Rezerve su im ogranicene. PiSu i o lercolitima kod Gvozdanskog koji su vadeni u oma-' njem kamenolomu za nasipavanje lokalnih cesta. Povremeno su eksploatirani i serpentiniti u pojasu Vratnika preko sela Beke i Gole Rudine do Trgova i sjevernije u dofini Stupnice od Ljeskovca do Gavica brda. Koristeni su za nasipavanje lokalnih i sumskih cesta. Filjak (1952) navodi kamenolome dijabaza i melafira uz potok SaSava, kamen je koriSten za nasipavanje cesta.

5. Mineralne pojave vezane za ofiolitski kompleks

(a) Pojave zilica talka s malo brucita te zilice kalcita nastalog iz aragonita iz potoka Danguba, 1 km E od Brezovog Polja u opcini Glina, opisali su Majer & Slovenec (1973). Talk i brucit smatraju produktom visokotempera-turne hidrotermalne djelatnosti.

(b) Pojave bijelog, gustog magnezita u vidu spleta zilica opisuje Tucan (1948) oko 3 km NNW od sela Bcslinac kraj Menicana i Dupala, unutar serpentiniziranih partija lercolita. Filjak (1952) spominje pojavu zilica vlaknatog serpen tin-skog azbestau serpentinitima Buzete. Braun et al., (1986) navode nalaz magnezita i hrizo-til-azbesta u serpentinitima doline Stupnice N od Pedlja.

(c) Pojave palagonita (vulkansko staklo) nalaze se po M a j e r u (1979) unutar rijetko prisutnih piroklastita Banije.

(d) Pojave granatitakod sela Klasnica u opcini Glina opisuje Majer (1984). Stijene sadrze oko 80% granata, ostatak su kvarc i opaki minerali (medu njima neidentificirani sulfidi). Slice skarnu u kojem je granat glavni mineral. Granat ima ovaj sastav:3-9% grosulara, 8-14% piropa, 14-22% spesartina i 62-69% almandina. Potencijalno predstavljaju abra-zivni materijal.

(e)Kalcijev hornfels bogat titanom naden je na nekoliko mjesta, a na jednom lokalitetu i amfibolski granatski skriljac (Majer, 1984).

(f) Pojavu okera kod Brezovog Polja navodi bez drugih podataka Boleic (1948).

6. Kredni plocasti i tankouslojevni vapnenci u dolini Stupnice pogodni su po Braunu et al., (1986) za nasipavanje lokalnih i Sumskih cesta.

7. Gomjokredni magmatiti (manje mase spilita i keratofira) u okolini Hrv. Kostajnice podobne su za gradevne svrhe (Majer, 1983). Slicne stijene navode zapadno od Hrv. Dubice Jovanovic & MagaS (1986).

8. Nafta i plin su perspektivni za pronalaienje u dijelu Pregibne zone koji obuhvaca glinsku i dvorsko-zrinjsku depresiju (Spaic & Vugrinec, 1982). Pogodnim maticnim stijenama smatraju se donjotri-jaski bituminozni pjeskoviti lapori te gomjokredni bituminozni Skriljci i flisne naslage. Predlazu se duboka istrazna buSenja. Slicne stavove zastupa i Kranjec (1982), kao i Gjetvaj et al. (1986), aii upozoravaju na probleme visokih pritisaka, viSih od 50 bara, kao i na temperature vise od 200°C te na prisutnost korozivnih plinova H^sub 2^S i C0^sub 2^.

MINERALNE SIROVINE U KENOZOJSKIM NASLAGAMA

O geologiji kenozoika detaljno pi§u Pikija & Sparica (1989).

A. Mineralne sirovine u paleogenu

Paleocenske naslage koje su se diskordantno talo-zile na uboranim mezozojskim kompleksima dokazali su kod Medurace zapadno od grada Petrinje B a b i c et al. (1976). To su gornjopaleocenski grebenski vapnenci s ulo£cima pjeScenjaka koji leze iznad deb-lje serije konglomerata, konglomcraticnih pjeSce-njaka i pjescenjaka.

Eocenske naslage su vrlo rasirene u Samarici i Zrinskoj Gori. Naslage su srednjo i gornjoeocenske starosti. To su alternacije vapnenaca, pjeScenjaka, konglomerata, laporovitih sejlova, biokalkarenita i lapora. U gomjem eocenu nalaze se i proslojci uglje-na. Iz srednjeg eocena u gornji eocen mijenja se flisni sinorogeni karakter sedimentacije u postoro-geni molasni tip. (Jelaska et al., 1970, Pikija, 1986).

1. Mineralne sirovine u paleocenskim naslagama

Na lokalitetu Medurace, 1,8 km juzno od istoi-menog sela, a 7 km W od Petrinje bio je aktivan kamenolom vapnenca srednjeg, odnosno gornjeg paleocena (Babic et al., 1976) koji je koriSten za proizvodnju vapna, a pogodan je za gradnju obaloutvrda, kao tucenac i u metalurSke svrhe (B o 1 -5ic, 1948; Bolcic et al., 1953). Lokalitet navodi i Pikija (1986).

2. Mineralne sirovine u eocenskim naslagama

Eocenski konglomerati koje je petrograf-ski istrazio Majer (1983) koristeni su na vise loka-liteta u opcini Dvor na Uni u gradevinske svrhe (Braun et al., 1986).

3. Eocenski (oligocenski ?) ugljeni

(a) Ugljonosno podrucje Brezovo Polje-Brubno nalazi se juzno od Gline u slivu rjecice Maje. Prve istrage iz 1871/72. g, opisao je Aleksi j evic (1932) a nalazile su se kod Brubna, ali su radovi napustcni. Ugljen je bio debeo 1,2 m, s uloscima crnog bituminoznog Sejla. Njegove podatke citiraju Boieic (1948) i Anic (1949). Filjak (1952) detaljno optsuje istrage kod Vla-dica mlina, 3 km juznije od Buzete. Dva sloja ugljena, istrazivalo se 80 m dugim potkopom, prvi debeo 1,87 m, drugi 1,22 m s uloskom konglomerata od 0,65 m. Ti slojevi su duz pruzanja isklinjavali u nekoliko cm debele proslojke crnog, sjajnog ugljena u ugljevitim glinama. Kod zaseoka Vladici po Filjku nalazi se samo eroziona "krpa" eocena s ugljenom. Ulosci ugljevitog skriljca s proslojcima sjajnog ugljena unutar sivih lapora otkriveni su kod Brubna i SI a tine . TakSic (1968) je misljenja da se ugljene naslage nalaze u izoliranim povrsinama (erozioni ostatci) opceg pruzanja N-S i pada od 45 do 50° na W i da su rezerve vrlo ogranicene. Za eocensku (oligocensku ?) starost tih ugljena opredje-liuju se Sikic et al., (1970), Sparica (1981) i Sikic (1989).

(b) Podrucje sliva potoka Plavicevica, Curcinica i zaseoka PrevrSac sadrzi po podacima S i k i c a (1989) pojave neistrazenih eocen-skih (oligocenskih ?) ugljena.

4. Nafta i ptin u dvorsko-zrinjskoj i glinskoj depre- siji mogli bi genetski biti vezani za sedimente eocen- skog fliSa i oligocenske bituminoznc skriljce kao njihove maticne stijene (Spaic & Vugrinec, 1982).

B. Mineralne sirovine u neogenu

1. Piroklastiri kenozojskog magmatizma nalaze se u podrucju K lasnic"a i Dobrljinau slatkovod-nim naslagama donjeg miocena (M^sub 1^), unutar glina s proslojcima tufova i ugljena (Sikic e t a I., 1970). Mu tic (1979) je u uzorcima iz Brestika i Bojne utvrdita kristaloklasticne i vitroklasticne tufove. Pojave tufova u klastitima helveta-otnanga spominje Sparica (1981). Braun et al., (1986) predlazu istrazivanja tufova kao potencijalnih nosioca bento-nita i bentonitskih glina.

2. Lezista ugljena u helvetskim naslagama miocena

(a) Podrucje Vrtl jine-Prij eka-Dol-njaki prostire se izmedu potoka Sasave i Buzete na zapadu i rjecice Maje na istoku, a na jug do Buzete, 5-6 km juznije od Gline. Istrage iz 1871/72. g. s obje strane potoka Buzete, izmedu Prijeka i Vrtljine opisuje Paul (1874). Obnovljeni radovi iz 1920. g., veci radovi iz 1932, g. koje je izvelo "Banovina d. d." te ciglana Popovic iz Siska prikazani su u izvjeStaju Aleksijevica (1932), koji je pret-postavljajuci da se radi o neprekinutom pojasu dugom 10 km ugljenih naslaga debelih 2,5 m proci-jenio pogresno rezerve na 12,5 mil. tona. Rovnt ugljen s 50% grube vlage (nakon suSenja) dao je 24.200 kJ/kg za toplinu sagorijevanja, a sadrzavao je 19,95% pepela, 3,72% ukupnog sumpora i 3,91% higrovlage. Jurkovic (1948) je upozorio na cinje-nicu da se ugljene naslage sastoje uglavnom od ugljevitih glina cija debljina mjestimtce dosize 10-15 m, all cistog, sjajnog crnog ugljena u vidu tankih ulozaka i proslojaka ima najvige 0,5-0,6 m ukupne debljine. Filjak (1952) opisujuci detaljno stare radove smatra da su rezerve vrlo ogranicene i nepo-dobne za ekonomicnu eksploataciju, s kojim stavom se slaze i TakSic (1968). Za helvetsku (otnang) starost ugljena tog podrucja opredjeljuju se Sikic et a I. (1970, Pik i j a (1986) i Sikic (1989).

Analize ugljena iz Buzete citirane u izvjeStajima Aleksijevica (1932), Sabioncella (1941), Anica(1949)i Filjka (1952) dalesuove rezultate: vlaga 3,91-4.96%, pepeo 17,73-36,20%, ugljik 44,45-57,70%, vodik 4,29-4,76%, kisik 10,64-11,18%, gorivi sumpor 3,23-5,35%, sagorjevna toplota 17.510-24.785 kj/kg, ogrjevna mo£ 16.590-23.435 kJ/kg, koks 59,25-65,0%, cisti koks 28,80-43,10%, suho-hlapivo 31,21-35,79%, fiksni ugljik 24,49-56,21 %, hlapivo 43,79-52,00%. Analiza Svelo-vanja dala je (kod + 540°C): 75% polukoksa, 8,1% prakatrana, 13,1% Svelne vode, 3,8% praplina + gu-bici. Svelovanjem su dobiveni dobri rezultati, dosta ima katrana, dobiveno je 70 nr1 plina/t visoke kalo-ricne vrijednosti

(b) Podrucje DodoSi-TremuSnjak- Mackovo Selo-Begovici-Pastu§a

Ugljene naslage nalaze se od potoka Brucice na zapadu do rijeke Sunje i brda Cvilinovac na istoku u rasponu od 8 km. Rje£ica Petrinjcica dijeli podrucje na istocno i zapadno krilo i predstavlja vjero-jatno rasjednu zonu. Prema sjeveru naslage se pro-stiru do Banskog Grabovca, SuSnjare i Gornje Pasture, a na jug do Martinovica, Mackovog Sela i Bego-vica tj. na razdaljini od 4 km. NE dio je u opcini Petrinja, a SW dio u opcini Glina. Podatke o torn podrucju nalazimo u izvjeStajima Aleksijevica (1932), Bolcica(1948a, b), Tolica (1950, 1951, 1954), Anica(1949), Tolica & Fil j ak a (1950), Tolica et al. (1950), Taksica (1968), Sikica (1989).

U 1907. g. otvoren jc zapadnije od sela DodoSi rudnik ugljena koji je bio aktivan do 1914. g. Istrage rudarskim radovima i buSenjem pokrile su podrucje izmedu DodoSa, TremuSnjaka, Mackovog Sela, Begovica i Donje Pastuse, o cemu svjedoce brojni stari radovi. Izmedu dva rata rudarenje je bilo vrlo skromno. U 1950. g. izradenc su kontrolne busotine kod DodoSa, u Tremusnjaku i Susnjaru koje su trebale provjeriti navodne vrlo pozitivne rezultate ranijih buScnja. Pokazalo se da ugljeni slojevi iskli-njuju prema sjeveru i jugu, nabuSene su uglavnom ugljevite gline s vrlo tankim proslojcima ugljena.

Sektor Martinovici-Dodosi-SuSnjar- Grabovac-Kraljevfiani bio je predviden za otvaranje novog rudnika ugljena kod Grabovca, ali je plan napusten nakon negativne buSotine kod crkve Sv. Lazara. Ugljenokop DodoSi otvorio je ugljen 450 m po pruzanju i 190 m po padu sve do velikog rasjeda na zapadu. Rudarilo sc na dva ugljena sloja, donji debeo 1,5 m u prosjeku i gornji debeo 1 m s jalovim ulogkom od 0,5 do 3 m. Pruzanje je bilo N-S, a pad od 13° na zapad. Ugljenokop Tremu- Snjak, istocnije od jame DodoSi, bio je otvoren niskopom s tri elazc. Pruzanje, pad i kvaliteta uglje-nih siojeva kao u Dodosima. Jama je radila do 1932. g., preostale rezerve su procijenjene na 170.000 t. Jama Begovici, istocnije od Tremusnjaka bila je manjih razmjera, otvorena niskopom 1914. g. U 1936/37. g. izvedene su manje istrage u potoku C v i -li novae. Sektor Begovici-Donja PastuSa-Gornja Pastusa bio je slabije istrazen iako postoji znacajan broj starih radova. Ugljcne se naslage sastoje uglav-nom od ugljevilih glina s vrlo nepouzdanim podacima o broju ugljcnih proslojaka i njihovim debljinama. Isto vrijedi i za sektor Pastusa-JoSanica. Sektor Veliki Gradac-Mali Gradae izmedu potoka Brucica, Petrinj-cica i Badinovac juznije od Dodosa nije istrazivan i nema podataka.

O cijelom podrucju o preostalim rezervama postoje kontradiktorni podaci, ali je ocito da su najkvalitetniji dijelovi ugljonosnog podrucja pova-deni, a preostale rezerve nepodesne za ekonomicnu proizvodnju. Iz izvjeStaja Anica(1949)i Tolica (1951) podaci analiza pokazuju za ugljen iz Dodosa i Tremusnjaka ove rezultate: gruba vlaga 14,00-24,00%, higrovlaga 6,28-14,13%, gorivi sumpor 2,35-3,09%, ukupni sumpor 2,92-6,00%, pepeo 7,90-14,50%, gornja kaloricna vrijednost osusenog na zraku ugljena 14.685-19.440 kJ/kg. donja kalo-ricna vrijednost 12.890-18.175 kJ/kg. Uzorak iz Dodosa dao je svelovanjem: 5,22% prakatrana, 30,0% svelne vode, 50,02% polukoksa i 14,76% plin + gubici. Ugljene naslage slatkovodnom helvetu (otnang) pripisuju Pikija (1986) i Sikic (1989).

(c) Podrucje Donje Lovce-Gornje Lovce nalazi sc zapadno od pruge Sunja-Bosanski Novi, oko 8,5 km juznije od scla Meccncani. Ugijo-nosni pojas dug je 4 km, sirok 0,5 km. Istrage su u vi5c navrata izvodene u razdoblju 1883.-1941. g.. u oknu Georg (1920. g.), u selu Donje Lovce (pot-kopom izvadeno 1000 t ugljena), a u razdoblju 1939/ 41. niskopom i smjcrnim hodnikom istrazivaio se do 2 m lecasta zadcbljanja ugljenog sloja. U selu Srednje Lovce pracen je izdanak debeo 1,8 m koji se u produzenju istanjio na 0,6 m. Po Taksicu (1968) rezerve su ugljenih naslaga vrlo malene, jer su razvijcne u medusobno nepovezanim kotlinama. Po Sikicu (1989) ugljen pripada slatkovodnom helvetu (otnangu).

3. Tortonske (iniocenske) karbonatne stijene za gradevinske svrhe

O tortonskim naslagama (NL2) koje su raSirene u Baniji pisu Sikic et al., (1970), Lu ksic (1979), Sparica (1981), Simunic (1985), Braun et al. (1986) a o ttm naslagama u podrucju opcine Novska Kranjec & Blaskovic (1976).

Vapnenac za metalurske svrhe u Zeljezari Sisak vadio se u kamenolomu GraduSa neposredno uz Medurace kod Hrvatske Kostajnice (I. G. I., 1968). Kamen je gust i cvrst. U srediSnjem dijelu 20 m debelog sloja slabije vezan i sipak. Sa 6 busotina u 1968. god. dobivene su rezerve od 5,758.000 t sa srednjim sastavom: gub. zar. 42,81%, SiO^sub 2^ 1,16%, CaO 53,57%. MgO 0,66%, R^sub 2^O^sub 3^ 1,04%, P^sub 2^O^sub 5^ 0,055%, SO^sub 3^, 0,02%. Po podacima Copa (1988) proizvodnja je pocela 1964. god. s 25-35.000 t godi-snje do 1983. g. (za przne pcci i aglomeraciju), kasnije s 10-20.000 t/god samo za aglomeraciju, jer se poceo koristiti i dolomit. Litotamnijski vapnenac (sipina) iz Graduse sadrzi po Copu 42,5% gub. zar., 53% CaO, 0,4% MgO i 2% SiO^sub 2^.

Litotamnijski vapnenac Hrastovice, juzno od brda CepeliS kod Petrinje, pretczno u vidu "sipine" s nekoliko kompaktnijih proslojaka, pogodan je kao drobiz za posipavanje cesta, kao r'ina frakcija za kalcifikaeiju zemljista, a u form! blokova za gradevne svrhe (Bolcic, 1948). BuSenjem do 30 m dubine odredene su rezerve i sastav: gub. zar. 42,93%, SiO^sub 2^ 1,03%, R^sub 2^O^sub 3^ 0,50%, CaO 54,63%, MgO 0,52%, SO^sub 2^ 0,011%; pogodan je i za izgradnju nasipa (I. G. I., 1988). U izvjeStaju Bolcic et al. (1953) navode se lokaliteti litotamnijskih vapnenaca pogod-nih za proizvodnju vapna: Zelj. stanica Hra-stovica, Podvoznik, Maricev Jarak, Gradina, Gornje Mokrice, Gora, Cuntic, JoSavica-Zilic i Kraljevcani. U selu Gora, podno Cuntic grada i u Kraljevcanima radile su ranije poljske vapnare.

U opcini Dvor na Uni tortonski vapnenci i litavci cksploatirani su na lokalitetima Kosijersko brdo, Nozinici, Lotin, Dabici, Vukelici i Zrin (Braun et al., 1986, Simunic, 1985). Sirovine su pogodnc kao kamen za zidanje i oblaga-nje. Lokalitet Zrinje 1978. g. istrazen je busenjem, te kemijski i tehnoloski. Utvrdene su rezerve od 1,6 mil. tona mekanog, sipkog litotamnijskog vapnenca trovrsne kvalitete: s manje od 93% CaCO^sub 3^ za grad evne svrhe i metalurgiju, s 91-96% CaCO^sub 3^ za indu-striju cenienta, stakia, Ijevarstvo i prehrambenu industriju, s viSe od 96% CaCO^sub 3^ za proizvodnju Fe-Ni, Na^sub 2^O^sub 3^, klornog vapna, amonijaka, u kozar-skoj i kcramickoj industriji. U 1985. g. kamen je ispitan radi koristenja u arhitektonskogradcvne svrhe (Braun et al., 1986). Tomasic et al., (1986) su dokazali unutar 200 m debeljh naslaga tortona proslojke debele od 15-20 cm do 2 m zuc-kastog mikrita do biomikrita s 94,73% CaCO^sub 3^, 0,46% MgO i 3,38% SiO^sub 2^ pogodnog za kalcitizaciju zemljista s rezervama od 545.000 t.

4. Sirovine za cementnu industriju (miocen)

Na lokalttetu Divus a izmedu sela Divusa i Kozi-broda u opcini Dvor na Uni istrazene su juzne padine Kosijerskog brda izgradenog od sarmatskih i tortonskih naslaga. U 1978. g. teren je geoioski snimljen i izbusena je 41 plitka busotina te utvrdene rezerve od 37,598.000 t sirovine sastava: 20,3% gub. zar., 51.1% SiO^sub 2^ + netopivo, 1,2% A1^sub 2^O^sub 3^, 2,3% Fe^sub 2^O^sub 3^, 21,9% CaO (39,1% CaCO^sub 3^), 1,2% MgO, 0,3% Na^sub 2^O, 0,4% K^sub 2^O i 0,9% SO^sub 3^, (Luksic, 1979). Lokacija cementare predvidena je sjeverno od sela Kuljani, zapadno od ceste Dvor na Uni-Kostajnica.

Braun e t al. (1986) navode lokalitete Kepci-ja, Korizma, Jarnovac-Mackovo brdo, Segestin, Popov most i VuCane kao pogodna mjesta za istrazivanje sirovina za cementnu i drugc industrije. Preporucaju istrazivanje tufova Kobiljaka kao eventualnc dodatke pri proizvodnji pucolanskog cementa.

5. Sirovine za portland i roraan cement u panon- skim naslagama

Po Kranjecu & BlaSkovicu (1976) lapori izmedu Croatica i Banatica naslaga panona podobni su za proizvodnju portland cementa, a vapnenci u Croatica naslagama oko Novske za proizvodnju roman cementa. Iste stavove iznosi i Sparica et al., (1984).

6. Termalne i mineralizirane vode

Miletic et al., (1975) rezlikuju u Hrvatskoj gornju hidroloSku zonu s pijacom vodom i donju zonu s termalnom vodom. Donja zona sadrzi vodu kao energetsku sirovinu. a podobna je i za ekstrak-ciju otopljenih mineralnih tvari, za banjsko lijeccnje te za prehrambenu industriju i tclinologiju. Ta zona ima povisenu temperaturu vode i povisenu minera-lizaciju, ceste su u njoj pojave nafte i piina. Nalazi se u tercijernim ili starijim naslagama. NE dio sisac-kog podrucja koji pripada Savskom arteskom bazenu ima geotermicki gradijent od 20 do 30 m/°C. Arteski nivo s temperaturom vode visim od 20°C pocinje na dubini od 63,5 do 295 m. Salinitet donje zone iznosi od 10 do 20 mg/l, mjestimice do 30 mg/l. Kolicina joda je u vecini busotina visa od 18 mg/l. Po Mileticu (1969) u savskom arteskom bazenu udio poroznih stijena je promjenljiv, koeficijent fil-tracije za grublje klasticne stijene varira od k = 10^sup -1^ do 10^sup -4^ cm/sek. Poroznost opada dubinom, u pokrov-nim naslagama je 30-35%, u dubini od 2,5 km je 15-20%. Salinitet je tipa NaCI s izuzetkom Abichi sJojeva gdje ima 1/7 tipa NaHCO^sub 3^. Urumovic et al. (1976) razlikuju vtsi geotermicki stupanj od 35 m/°C u sredisnjim dijelovima Savske potoline od ntzeg stupnja s 15 m/°C u obodnim dijelovima. Prema Kranjecu i Cubricu (usmeno priopcenje) u sisackom dijelu Savske potoline potencijalni rezer-voari za toplu vodu jesu karbonatne i karbonatno-klasticne stijene, a mozda i klasticne stijene. Po Galovicu (1981) busotina kod Lekenika naisla je zagrebacki akvifer topic vode na 1770 m dubine u litotamnijskom vapnencu s termickim gradijentom od 18,2 m/°C. Po navodu Pikije (1986) najdublja busotina kod Siska (1015 m) dala je vodu s + 52°C i izdasnoscu od 4,6 l/scc. Voda izlazi iz pliocenskih scdimenata i u eksploataeiji je, Povremeno uz vodu izlazi i metan. U biogenom badenskom vapnencu kod Petrinje nabusena je 1983, g. topla voda s + 46°C. Po Cubricu (1987) istrazivanjem na naftu potvrdeno je postojanje termalnog akvifera u tercijernim sedimentima pliocena i miocena te u vapnen-cima i dolomitima mezozoika. Te se vode mogu koristiti u energetske, rekreaciono-baineoloske i agroindustrijske svrhe. Istrage na termalne akvifere zapocele su 1970. g. ispitivanjem negativnih naftnih busotina, a kasnije i novim buSotinama. Negativna naftna busotina Si-1 naknadno je napucana u inter-vain 785-1085 m dubine i dobivena je voda s t = + 49°C i izdasnoscu od 14 m^sup 3^/sat. Busotina Si-ter-1 dala je 11 m^sup 3^/sat sa t = + 50°C. U podrucju Petrinje buSotina Pe-1 dala je na dubini 648-778 m vodu s +45°C i kapacitetom od 18 m3/sat. Po Sarinu et al., (1976) termalne vode malog saliniteta sluze kao vode za navodnjavanje II i III klase.

7. Mineralne vode za babieoloske svrhe

O jodnoj vodi u Capragu pise Miholic (1929, 1934) navodeci da sadrzi 1,48 mg J/kg vode, a u radu Miholica (1940) sisacko vrelo se sistema-tizira u jodna vrela koja su radioaktivna (0,0364 mg/l). U 1930/31. g. buSotine su dale slanu vodu s 818 mg/l Cl i 5,92 mg/l joda na dubinama od 138, odnosno 181 m, dnevnog kapaciteta od 3600 1 uz povremeno izbacivanje plina (Sahnazarov, 1943). Ivanfcevic & Tomic (1946) su u sisaikoj vodi utvrdili i prisuinost fluora. Haramustek et al., (1952) pisu da je voda sisackog vrela st= +5 2,6°C i s 25,3 mg/l joda koristena u kupalistu sagradenom 1932. g. i to tako da se najprije koristila mijesanjem voda od +19,2°C i 3,6 mg/l joda, kasnije (1936. g.) s izvornom vodom rashladenom s 20% hladne vode. Indikacije: kompenzaciona oboljenja kardiovasku-larnog sistema (arterioskleroza, hipertonija), kro-nicni reumatizam, upalne i hormonalnc geneze zen-skih oboljenja, aortitis, hepatitis, u manjoj mjeri netoksicke stnime, skrofuloze, neke kozne bolesti i medicinska rehabilitacija. Voda je pogodna za pice, kupanje i inhaliranje. Salinitet iznosi 0,6491%, reak-cija slabo alkalicna. SiromaSna je sulfatima, bogata alkalnim kloridima, naroEito s NaCl, ima poviSeni sadrzaj NaHCO^sub 3^, amonijaku, joda, broma i vanadija. Po internacionalnoj klasifikaciji NaCl: N/1000 = 214,4; Na = 91,l i Cl= 101,1. Trauner (1954) pise o djelovanju sisackog jodnog peloida, a Trauner et al., (1955) o Ijekovitosti sisacke jodne vode. Miletic (1969) smatra da je vrelo Sisak u vezi s konatnim vodama dubokih arteSkih horizonata.

8. Nafta i plin

Prve su istrage bile kod Ivanic Kiostra (1905. g.) u Posavskim Bregima (1922/23). Prececu (1927,), Sisku (1928), Gojlu (1930/33), a u Janja Lipi (1941/ 42) je otkriveno tada najvece plinsko leziste i ponovno u Gojlu (1941/45) s otkrivenim tada najve-cim naftnim lezistem. U podrucju Siska izbusio je Teslic 65 plitkih busotina, pronasao plin i koristio ga za pogon svoje tvornice (Sahnazarov, 1943), Od 1945. g, zapocela su sistematska istrazivanja podrucja izmedu Save i Kupe (podrucje opcine Sisak), ali su rezultati bili negativni. Pozitivne su bile mnoge busotine na podrucju opcine Novska, Kutina i Ivanic Grad koje podrucje je u 1968. g. sadrzavalo 80% svih rezervi nafte i plina Hrvatske. Lezista nafte pronadena su u raspucanim stijena ma podloge mladeg tercijera. Od 1968. g. istrazivanja su nastavljcna u dubljim horizontima sjevernih rub-nih i srediSnjih dijelova Savske potoline, kao i u drugim tipovima zamki. Zapocela su i geofizicka i geoloska istrazivanja Prcgibne zone Unutarnjih Dinarida u tzv. karlovackoj, glinskoj i zrinjsko-dvor-skoj depresiji, jer su njihovu potencijalnost pozitivno ocijenili Sparica (1981), Kranjec (1982), Spaic & Vugrincc (1982), Gjetvaj et al. (1986) na temelju podataka graviinetrijskih karata LabaSa et a I. (1979). U Pregibnoj zoni maticnim se stijcnama smatraju marinski eocen, oligocenski bituminozni skriljci, panonske naslage i donjopont-ske naslage. Kao moguce zamke navode se osim antiklinala, zamke ekranizirane normalnim i rcver- snim rasjedima te kombimrane zamke u blokovskim strukturama. Po Sparici (1981) perspektivne su i Vukomcricke Gorice (pojava plina u nekim busoti-nama na ugljen po Filjaku, 1952).

U podrucju opcine Novske pojave metana u poto-cima Vocarac, Koritarica i LaniSte, nafte u Paklenici, H^sub 2^S plina u Paklenici i Vocarici, izdanaka nafte u Kurjakani ukazivale su na perspektivnost pronalaze-nja lezista nafte i plina tc su pronadena polja Lipov-Ijani i Jamnica (Filj ak, 1952, Kranjec & Bla-Skovic, 1976, Sparica et al., (1984). Pikija (1986) navodi povrsinske pojave plina kod Prerovca i Dubrovcaka. Plin sadrzi 59,3% metana, ostalo su ctan, propan, butan i pentan.

9. Le/ista ugljena 11 pliocenskim naslagama

(a) Podrucje Vu kome ricki h Goricapro-stire se od Rakovog potoka, 15 km SW od Zagreba do Letovanica, 15 km W od Siska, u duzini od 40 km, od cega sisackom podrucju pripada 1/3 SE dijela od Kravarskog do Letovanica. U geoIoSkom smislu radi se o antiklinali izgradenoj od pliocenskih naslaga pruzanja NW-SE formiranoj nakon pliocena (Tak-Si6 & JuriSa, 1957). Donjopaludinske naslage sastoje se od raznobojnih glina s mjestimicnim ulo5-cima glinovitih srednjezrnih pijesaka i vise ugljenih slojeva. Nad njima su gomjopaludinske naslage izgradene od pjeskovitih glina s vccim brojem ulo-zaka pijesaka, mjestimice i sljunaka s najmladim (izvanbilancnim) slojem ugljena. Cijelo se podrucje dijeli u tri strukture: Gornji Dragonozec-Dubranec-Kozjaca-Zitkovcica (16 km2), zatim Zitkovcica-Kra-varsko-Pustika te Pustika-Zebinec-Cerje (21 km2), kojc cijelo pripada sisackom podrucju.

Rudarenje jc zapocelo 1874, g. s oknima Gliickauf, Ludwig, Olga i Sidonia izmedu Kravarskog i Cerja kao i u Petkovom Dolu kraj Cerja (Jurkovic & Anic, 1949, Taksic & JuriSa, 1957). Rudarenje je obnovljeno izmedu 1941/1943. u okolici Kravarskog gdje je otvoren ugljenokop s dva niskopa i tri podzemne etaze i iskopom od 15 do 18 t/dan ugljena. Nakon obustave radovi su ponovno zapoceli novim niskopom, ali su zbog nerentabilnosti obustavljeni 1949. g.

God. 1955. zapocela su sistematska busenja u podrucju Vukomerickih Gorica i to u scktoru Cerje-Kravarsko gdje je izbuSeno 13 busotina. TakSic SL Jurisa (1957) uzeii su u procjenu rezervi samo slojeve iznad 1,5 m debljine. S prosjecnom debljinom od 3 do 4,5 m dobili su 45 milijuna t ugljena C^sub 1^ kategorije. God. 1957. izbuseno je 11 busotina u sektoru Pustika (NW dio zone) - Petkov Dol (SE dio zone) koje su pogustile raniju mrezu buSotina. Utvrdeno je postojanje diskontinuiteta ugljenih naslaga po padu i pruzanju te je novi proracun dao 20,4 mil. tona C^sub 1^, kategorije (Taksic & Jurisa, 1958). Ugljen je sadrzavao 9,10-15,65% pepela, 43,10-52,70% grube vlage i 7.785-9.460 kJ/kg (donja kaloricna vrijednost). To je mladi smedi ugljen, odnosno lignit. Utvrdena su cetiri sloja: prvi, najmla-di sloj konstantno debeo 3ms vrlo rijetkim umetcima jalovine, drugi sloj s dva banka i umetkom gline, treci sloj takoder s dva banka, rijetko deblji od 1,5 m, a cetvrti sloj nalazi se samo izolirano. Prufanje slojeva je WNW-ESE s padom 3-4° na ENE, lokalno 8-14°. Pikija (1986) takoder smatra da je ugljen pliocenske starosti.

(b) Podrucje desne obale Kupe NW od P e t r i n j e kod sela N e b o j a n a ima izdanaka ugljena na obali i pod vodom na duzini od 100 in (Bolcic, 1948). U god. 1939. busenjem je otkriven sloj ugljena debeo 0,4-0,5 m kod Mokrickog Luga, u koritu rijeke Kupe na dubini od 30 m, a nes"to dublje i drugi ugljeni horizont, cime su veri-ficirana busenja iz perioda 1920-1925. god. (Bolcic, 1948, Pikija, 1986).

(c) Podrucje B acuga-Kralje vcan i uz zeljeznicku prugu Sisak-Gtina na povrsini od 10 km2 sadrzi izdanke lignita u kongerijskim glinama. Kod TaborUta i Hrastovice ugljen je debeo samo 0,1-0,2 m (Aleksijevic, 1932; Bolcic. 1948). Anic (1949) te pojave ugljena smatra neekonomic-nim za dalje istrazivanje.

(d) Podrucje Sunja-Komarevo-Gra-duSa-Blinja je ugljonosno, na poziciji Pupno-vac kod sela Madzari nalaze se napusteni ugljenokopi s objc strane Madzareve kose. Kopanje ugljena zapocelo je 1914. god. Pocetkom rata rad je napusten, obnovljcn je u 1941. g., a 1942, zaruscn. Vadio se I m debeo lignit za talionicu u Capragu. Kvalitetniji lignit vadio se potkopom na istocnoj strani kose. (Bolcic, 1948) O tim ugljenima piSe i Pikija (1986).

(e) Podrucje Novske poznato je po uglje-nokopu Nov ska koji je bio otvoren 1874. g. t ,5 km istocnije od grada. Sastojao se od okna, nekoliko potkopa i 200 m dugog izvoznog hodnika. Ugljeni sloj debeo 1,6-1,8 m s padom od 25° ka SW bio je otvoren 110 m po pruzanju. Postojao je navodno i podinski sloj ugljena. Dalji izdanci nalazili su se kod Dobre Vode, 1,8 km NW od Novske, kod Mur a t o vice, ali nisu istrazivani te kod Ra j ica Gornjih. Po Taksicu (1968) ugljene naslage nalaze se u gornjem pontu te donjim, srednjim i gornjim paludinskim nastagama. Po Kranjecu & Blagkovicu (1976) ugljeni slojevi su u podini RIV i Rv horizonta kvarcnih pijesaka srednjeg dijela gor-njopontskih, odnosno Rhomboidea naslaga (ksiliti) te u podini dacijskog kata (donji paludinski slojevi), odnosno u podini D; horizonta kvarcnih pijesaka. U krovini D1N horizonta uocene su tamnosive uglje-vite gline. Analiza lignita iz podine Rv horizonta dala je: 13% vlage, 9% pepela, 52% ugljika, 1,5% sumpora i 18.000 kJ/kg. Pikija (1986) navodi i pojave ugljena kod Martinske Vesiu gornjo-pontskim i paludinskim naslagama.

10. Tercijerna lezista limonita

U udubljenjima paieoreljefa gornjopaleozojskih sedimenata na sjevemim i sjeveroistocnim obodima Trgovske Gore, unutar tercijernih kontinentalnih sedimenata, nalaze se izolirana lezista limonita (bran-ta), tzv. »Hunsriick tip«. U limonitu praskastog tipa nalaze se intimno izmijesani minerali grupe glina i getita s manjim ili vecim odlomcima Cvrstog limonita te krsja okolnih stijena. Najznacajnija leziSta tog tipa nalaze se u Meterizama (BeSlinac) i Jokin poto-ku, dok su lezista Kalinovac, Paukovac, Gubavac, Mala Kosna i Barake manjih razmjera. Kvalitet rude je vrlo promjenljiv, od 23% Fe u Gubavcu do 43% Fe u Meterizama i Jokin potoku. O genezi tih lezista pise Jurkovic (1991).

LcziSte Mcterize zapadno od sela Beslinac rudarski je otvoreno u 19. vijeku. U predratno vri-jeme to je bio najznacajniji nidnik zeljeza u Trgov-skoj Gori. U razdoblju od 1936 do 1941. god. izva-deno je oko 45.000 t limonita. Istrazivanja su obnov-ljena 1952. god., a ponovna eksploatadja 1957. g. Trajala je do 1965. g. U torn razdoblju izvadeno je 67.000 t limonita. Radovi su prekimiti jer se pokazalo da je ljubijska ruda znatno jeftinija. Preostale rezerve od 43.000 t A kategorije i 21.900 t C, kategorije tmale su srednji sadrzaj 43% Fe, 2,5% Mn, 16% SiO2i30% grube vlage. Po Magdalenic (1974) limonit Meteriza je imao 40-60% Fe, 1-6% Mn i 3-25% SiO^sub 2^, a medu akcesorijama nadeni su turmalin, disten i cirkon.

Leziste Jokin potok nalazi se u istoimenom potoku koji uvire u potok Ljubinu oko 1 km iza sela Stojakovici. Unutar gornjopaieozojskih sejlova i grauvaknih pjescenjaka pruzanja NW-SE i strmog pada ka SW nalazi se urezan kanjon dug oko 400 m, sirok 20-40 m ispunjcn tercijcrnim sedimentima pretezno pliocenskim. LeziSte limonita dugo je vise od 200 m. U svom NW dijelu je stabog kvaliteta s 25-30% Fe, jer sadrzi dosta gline, pijeska, sljunka i odlomaka okolnih izmijenjenih stijena. U sredi-snjem i SE dijelu, duzine oko 200 m, kvalitet rude je bolji jer sadrzaj Fe varira od 40 do 46%. Na krajnjem SE dijelu leziste se direktno nastavlja na tvrdi limonil oksidacionog pojasa primarnog siderit-skog ili ankeritskog le^ista. Postotak Fe raste dubi-nom, jer raste i koiicina odlomaka tvrdog limonita. U razdoblju 1936/41. g. izvadeno je 3.000 t rude. Kordunski rudnici obnavljaju radove 1948. g., a 1949. g. preuzimaju ih rudnici u Ljubiji. Izbuseno je 16 plitkih busotina (Tolic, 1948). God. 1950. istrage su obustavljene i ponovno obnovljene 1952. g. LeziSte je detaljno istrazeno smjernim potkopom i precnicima. Proizvodnja je zapocela 1955. god. i prekinuta 1966, g.; proizvedeno je 83.000 t rude, od toga 1653 t siderita, 5107 tvrdog limonita i 76.240 t branta. Preostale su rezerve od 24.000 t A kategorije i 110.000 t C^sub 1^ kategorije s 43% Fe, 2,5% Mn, 16% SiO^sub 2^ i 30% grube vlage (Sinkovec, 1948).

Leziste Kosna nalazi se SE od Beslinca. God. 1940. izbuseno je 35 plitkih busotina od kojih samo 5 pozitivnih (Tolic, 1948).

LeziSte Gubavac nalazi se u istoimenoj uvali u tektonskom rovu dugom 600 m, sirokom 150 m. dubokom 80 m ispunjenim tercijernim sedimentima (pretezno pliocenskim). Potkop iz doline £irovca dug 200 m trebao je poduhvatiti orudnjenje. Radovi su obustavljeni, jer se pri istragama u Stikinoj reSni 1959/61 utvrdio slab kvalitet rude oneciSccne pijc-skom: 13-32% Fe, 1-9% Mn, 17-69% SiO^sub 2^, 2-14% Al^sub 2^O^sub 3^ (Sinkovec, 1968).

Leziste Barake nalazi se 400 m W od Jokin potoka. U 1948. izbuSene su tri buSotine. Samo jedna nabusila je brant i tvrdi limonit (Tolic, 1948). U 1959. nova buSotina nabusila je 1 m branta. Potkop iz smjera Baraka usao je u ankeritizirane dolomite s vrlo niskim sadrzajem Fe (Sinkovec, 1968).

Brant se koristio za proizvodnju sirovog ieljeza u mjesavini sa 75% sintera. Peletiziranje branta nije bilo ekonomicno, jer je ljubijska ruda bila jeftinija. Po misljcnju Brauna et al., (1968) mogu£e je koriStenje branta u kemijskoj industriji kao Sto to danas rade u Ljubiji.

11. Pliocenski kvarcni pijesci

Kvarcni pijesci koji sadrze vise od 98% SiO, kori-ste se u industriji stakla, u metalurgiji, Ijevarstvu, kcramiei, gradevinstvu, za brusenje stakla i CiScenjc metalnih povrsina.

U opcini Dvor na Uni poznate su pojave kvarcnih pijesaka kod Udetina. Rudina, Bekin potoka, Mag-novca, Meteriza. Vododerina i Kosnc.

Leziste Udetin je najbolje istrazeno. Nalazi se juzno od istoimenog sela, 4 km NE od Trgova. Sire podrucje izgradeno je od pliocenskih pijesaka, sljunaka i pjeskovitih glina. Kvarcni pijesak ima oblik sloja debljine 10-12 m s nagibom od 5° ka NW (LukSic et al., 1979). Na temelju podataka gest buSotina izracunate su rezerve: 73.376 t A, 359.756 t B i 72.192 t C^sub 1^, kategorije. Odnos pijesak: jalovina u pokrovu = 2:l. Srednja analiza data je: 80% SiO^sub 2^, 0,1% A1^sub 2^O^sub 3^, 0,8% Fe^sub 2^O^sub 3^, 0,2% CaO, 0,1% MgO, 0,1% Na^sub 2^O + K^sub 2^O, 1,8% gub. zar. te 16,3% vlage (Braun et al.. 1986).

Leziste Rudine, 300 m od sela Beke, sastoji se od dvije male pojave pijesaka u kolieini od 500 t sa 91,5% SiO^sub 2^ + netopivo, 0,08% Al^sub 2^O^sub 3^, 0,4% Fe^sub 2^O^sub 3^, 0,15% CaO. 0,1% MgO. 0,1% Na^sub 2^O + K^sub 2^O, 1,0% gub. zar. i 7,1% vlage (Luksic et al., 1979). Leziste Vodod e rina je 0,5 km od usca Stupnice u Zirovae kod sela Serbule. Izdanak pijeska ima malu povrsinu. a debeo je 2 m (Lukiic et at., 1979; Braun et al.. 1986). Leziste Meterize nalazi se 0,7 km SW od Bcslinca. Pijesak je zute boje. Pojavu spominju Tucan (1947), Babie (1948). I. G. I. (1968). Luksic et al. (1979) i Braun et al. 1986). Leziste Mag-novae je malih dimenzija. nalazi se izmedu Mete-rize i Kosne, sadrzi sitnozrni pijesak, slabo glinovit (Luksic et al., 1979; Braun et al., 1986). Leziste Beke nalazi se sjevcrno od istoimenog sela. Na izdanku debelom 1-1,5 m pijesak je dobrc kvalitete: 96,1% SiO^sub 2^, 0.4% Fe^sub 2^O^sub 3^, 1,6% ALO^sub 2^ 0,3% CaO, 0,2% MgO. bez Na^sub 2^O, 0,3% K^sub 2^O, 0,6% gub. zar. (Luksic et al., 1979; Braun et al., 1986). Po Magdalenic (1979) plicenski kvarcni pijesci su kontinentalnog porijekla talozeni u jezer-sko-mocvarnoj sredini.

U opcini Novska izmedu Lipika, Kozarice. Novske i Kricke po podacima Kranjeca & Blaskovica (1976) nalaze se znacajne pojave kvarcnih pijesaka. U gornjopontskim (Rhomboidea) naslagama debelim od 380 do 450 m nalazi se pet horizonata pijesaka. Najznacajniji je R^sub I^ ili "Jagma horizont", mjestimice debeo i iznad 10 m. Nalazimo ga sjeverno od Brezovca, juzno od Baira. izmedu Brestace i Novske, kod Bukvika i u potoku Paklcnica. Horizont je kontinuiran, mjestimice ima unakrsnu i kosu slo-jevitost. U srcdisnjcm dijelu gornjopontskih naslaga nalaze se R^sub II^ i R^sub III^ horizonti dok su R^sub IV^ i R^sub V^ u gornjim dijelovima naslaga s proslojcima ugljena. Nasiage Daca (donjopaludinske) izgradene su pre-tezno od glina i sadrze tri horizoma pijesaka D^sub I^; D^sub II^ i D^sub III^ dekametarskih debljina. Ti kvarcni pijesci su s maio ili vise tinjaca, nestalni su po pruzanju, sadrze uloske krupnozrnih pijesaka i Sljunaka. Debljina Daca je oko 250 m, Donjolevantske (sred-njepaludinske) nasiage dcbele oko 100 m sadrze pretezno gline i u njima ulozen sloj S^sub I^ kvarcnog pijeska, Gornjolevantske (gornjopaludinske) nasiage pijeska, glina, pjeskovhih glina, debele 260 m, sadrze pet easebnih debljih horizonata cistih kvar-cnih pijesaka: G^sub I^, G^sub II^, G^sub III^, G^sub IV^, G^sub V^. Analize svih horizonata kvarcnth pijesaka tmaju ovaj sastav: 86, 69-91,86% SiO^sub 2^, 3,24-6,50% Al^sub 2^O^sub 3^, 0,35-2,13% Fe^sub 2^O^sub 3^, 0,50-1,10% CaO, 0,17-0,41% MgO, 0,37-3,41% Na^sub 2^O + K^sub 2^O, 0,43-2,83% gub. zarenjem. Granulacija pijeska varira od 0,1 do 1 mm, praha ima 1,75-19,7%. O pijescima podrucja Novske s misljenjem da postoje velike rezerve pisu Sparica et al., (1984) i Crnko (1989).

U podrucju opcine Giine, zapadno od rijeke Gline nalaze se kvarcni pijesci unutar naslaga levanta i pleistocena. Pijesci su siltni, rjede pjcskovjti siltovi, dobro su sortirani i sadrze 90-96% SiO^sub 2^, 0,7-3,4% gub. zar. te malo Fe^sub 2^O^sub 3^ i A1^sub 2^O^sub 3^ (Pikija, 1986).

12. Lezista keramickih i vatrostalnih glina

U opcini Dvor na Uni postoji niz lokaliteta tih sirovina: Pedalj, Meterize, Bekin potok, Mala Kosna, Rujevac, Trgovi, Diipale, Menicani, Zvije-zda, Brdo Vilenjsko. Tvornica keramickih plocica u Rujevcu izgradena je na bazi sirovine leziSta Pedalj. O tiavedenim mineralnim pojavama pisali su Vuc-kovie (1945), Paskie vie (1945), Tucan(1947), Jurkovic & Kulik (1948), Babic (1949), I. G. 1. (1968), Braun et al., (1986).

Leziste Meterize nalazi se 1 km W od Beslin-ca. Kaolinska pojava otkrivena je prilikom eksploa-tacije zeljezne nide. U razdoblju od 1926. do 1936. g. tt. "Kolor" iz Zagreba proizvcla je 7.000 t kaolina, a od 1936 do 1941. g. privatnik J, Holzinger izvadio je daljih 500 t. God. 1940. izbusene su 24 istrazne busotine (dubine od 15 do 50 m) od kojih su cetiri nabusile bijeli kaolin debeo 1-3 m, a ispod njega stare radove na limonite (Tolic, 1948). Tehnoloska ispitivanja pokazala su da je kaolin podoban za proizvodnju kiselootpornih opeka tc kao dodatna komponenta za fasadne i podne plocice. Stezanje kaolinskih glina u sirovom stanju iznosi 3-5%, kod palenja 2,5-6%, kod sintrovanja 10-14%. Deforma-cije kod palenja su minimalne. Gline se lako obra-duju, cvrstoca na lorn iznosi 1-1,5 MPa. Wiirth (1970) je izradio rnineralosku analizu kaolinskih glina Meterize i odredio: 20-25% kaolinita, zatim kvarc, itit, montmorijonit. Racionalna je analiza dala ovaj sastav: 56,07% kaolinita + ilita, 36,18% kvarca i 7,75% feldspata. Sirovina najbolje kvatttete (A grupa) podobna je za kiselootporne proizvode i kao primarna komponenta za zidne i podne plocice. Sirovina grupe B koristi se kao sekundama komponenta u gradevnoj keramici, a glina trece kategorije (C grupa) za opekarske proizvode. Kemijski sastav glina iz rovova Meterize i Zvijezda se krece u ovim rela- cijama: 4,10-6,76% gub. zar. 64,81-72,16% SiO^sub z^, 20,00-23,30% A1^sub 2^0^sub 3^, 1.41-1,90% Fe^sub 2^O^sub 3^, 0,46-1,13% CaO. 0,40-0,67% MgO, 0,17% Mn^sub 2^O^sub 3^ i 0,025% SO^sub 3^. Prema mineraloskim istrazivanjima Magdalenic (1974) glina lezista Meterize sastoji se od: 20-30% kaolinita, 13-22% hidromuskovtta, 4-9% ilita. 41-53% kvarca, 0-7% montmorijonita, malo feldspata, klorita, getita. organske tvari te rijctkih valutica certa, pjescenjaka, kvarcita, erupti-va, vapnenca i dolomita.

Leziste Bekin potok nalazi se 1,5 km NE od sela Gvozdansko, Izdanak gline debeo je 0,2-0,5 m. LeziSte je 1968. god. istrazivano s tri raskopa. Tehnoloske su analize pokazale da je sirovina podobna za proizvodnju podnih i fasadnih plocica te kao dodatak za sanitarnu keramiku, Analiza je dala: 6,16% gub. zar., 69.2% SiO^sub 2^, 21,0% A1^sub 2^O^sub 3^, 1,43% Fe^sub 2^O^sub 3^, bez CaO i MgO.

Leziste D up ale, 1,5 km sjevernije od Beslinca ima izdanak debeo 0,3 m, otvoren 30 m po pruzanju. Kemijski sastav gline je: 4.94% gub. zar., 61,9% SiO^sub 2^,22,67% A1^sub 2^O^sub 3^, 7,68% Fe^sub 2^O^sub 3^, bez CaO i MgO.

Leziste Mala Kosna, 1 km SE od Beslinca istrazeno je 1940. g. s 35 busotina od kojih su samo dvije naisle na bijelu glinu (Tolic, 1948).

Leziste Ruj evac nalazi se kod kuce Zuber u istoimenom selu. Izdanak bijele masne gline debeo je 0,2-0,3 m. LeziSte nije istrazivano. U lezistu Menicant u dolini potoka Busnica ispod vrha Klopcic Sume vide se izdanci bijele, masne, plasticne gline neposredno uz serpentine i lercolite.

Na potezu Rujevac-Miletici raskopima sn otkriveni slojevi keramickih glina kod Mile tic a, Milice-vica, Nisevica, Brda Vilenjskog i Ped-1 ja. Prema rezultatima istrazivanja Sikica et al., (1970) to podrucje je izgradeno od pliocena konti-ncntalnog facijesa. Donji dio sastoji se od krupnozmih sedimenata koji su direktno talozeni na starom reijefu. Gornji dio pliocenskih naslaga sastoji se od tamnosivih i sivih plasticnih glina debelih oko 8 m. To su montmorijonitsko-kaolmitsko-ilitne gline pogodne za proizvodnju keramike. Iznad glina je sloj sivozelenih kvarcnih pijesaka debeo 2,2 m s feldspatom, odlomcima kvarcita i certa te malo gra-nata i kromita. Povrh toga su zutc i smede pjeskovite i siltozne opekarske gline debele 15 m pokrivene pjeskovitom ilovinom. Slojevi su gotovo neporeme-ceni, horizontalni ili blago nagnuti.

Leziste Pedalj nalazi sc kod sela Stupnica, 0,4 km E od sela Pedalj. To je najvece i najbolje istrazeno leziste koje predstavlja sirovinsku bazu tvornice u Rujevcu. Vec su preliminarna tehnoloska istrazivanja izvrsena u 1958. god, pokazala da je glina Pectlja upotrebiva za proizvodnju samotne opeke niskog SK 28/29, za fasadne plocice i za izvlacenja proizvoda u vakuum presi. Istrazni radovi izvedeni 1968/70. utvrdili su da sloj gline ima debljinu od 6,5 do 9,2 m i da je ujednacenog sastava. Hori-zontalno polozena leca gline ima promjer 800 m s rezervama od 645.000 t B kategorije, 1,351.000 t C^sub 1^ kategorije i 2,240.000 t C^sub 2^ kategorije. Krovinske opekarske gline imaju rezerve od 7 mil. tona. Mine-raloska analiza koju je izradila Magdalenic (1974) dala je: 20-44% kaolinita, 7-16% ilita, 13-30% montmorijonita te 30-45% kvarca s malo feld-spata, klorita, getita, organske tvari i rijetkih detri-tarnih partikula raznih tipova stijena. Kemijskc ana-lize dale su ove rezultate:

Gline Pedlja se lako obraduju uz dodatak 21-29% vode. Cvrstoca na lom je niska, od 0,5 do 0,7 MPa, stczanje je 5-7%, deformacije kod palenja su male i nastaju kod sintrovanja. Gline nemaju karbonata. Pogodne su za sve tipove tehnologija koje se pale do 1100°C te za keramickc proizvode koji se pale izmedu 1100-1400°C. Jedna trecina uzoraka (A gru-pa) je npotrebiva kao primarna komponenta za proi-zvodnju plocica, sanitamu tehniku i kiselootporne proizvode. Ti se uzorci pale u svijcdoj krem boji, u podrucju sintrovanja u jos svijetlijem tonu, Dvjje trecine uzoraka pate se zagasitije, a kasnije u sivoj boji. Upotrebivi su iako u manjem udjelu za sve tehnologije proizvodnje podnih i zidnih plocica.

U opcini Kostajnica u podnozju Begic brda na poziciji Donja VeleSn j a vide se izdanci kaolin-skih (?) glina debcli 0,2-0,4 m (I. G. I., 1968).

U opcini Glina Pikija (1968) navodi izdanke keramickih glina s obje strane rijekc Gline unu-tar naslaga donjeg tevanta i pleistocena kao proslojkc u pijescima i sljuncima. Sadrze 34% kaolinita, zatim ilita, montmorijonita, kvarca, feldspata. Gubitak zarenjem iznosi 7-12%.

U opcini Novska u podrucju Jagma-Popovac-Paklenica gornjopontske. a joS vi£c paludinske i pleistocenske naslage sadrze gline raznih boja medu kojima i kaolinske, vatrostalne gline (Kranjec & Blaskovic, 1976).

13. Voda za pice i industriju iz miocenskog akvifera

Naslage srednjeg miocena nalaze sc u Baniji izmedu Zrinjske gore na jugu i rijeke Kupe na sjeveru. To su litotamnijski vapnenci, pjescenjaci te glinoviti vapnenci koji su mjestimice izrazito nevezani. Primarna poroznost je znacajna za akumulaciju pod-zemnih voda, a sekundarna za omogucavanje pod-zemnih tokova (U r u m o v i c, 1989). Tortonski akvi-feri uoceni su u vapnencima slivova potoka Goli-nja (izdasnost 80 1/sek) i Svinice (40 1/sek), oba izmedu Gline i Pokupskog; potoka Utinje (100 1/sek) SW od Petrinje, potoka GraduSe (15 1/sek) i rijeke Su nj e (110 l/sek) kraj grada Sunje (Sikic & Urumovic, 1977). Po misljenju Uru-movica & Du j mo vica (1979) i Urumovica & Hlevnjaka (1982) kapacitete navedenih akvifera moguce je povecati odgovarajucim bunarskim zahvatima. Povoljni tortonski akvjferi mogu se oce-kivati na juznoj strani Zrinjske gore u podrucju opcine Dvor na Uni, jer su i geoloSki i hidroloSki uvjeti povoljni, te ih je potrebno sistcmatski istrazi-vati.

Iz tortonskog akvifera opskrbljuju se vodom gra- o dovi Glina, Petrinja i Kostajnica. Grad Glina i okolna naselja dobivaju vodu iz akvifera u potoku Golinji kod Gornjeg Taborista s dva bunara kapaciteta 40 1/sek. Crpiliste se moze prosiriti i osi-, gurati vodu za cijcli vodoopskrbni sistem. Grad ; Petrinja dobiva vodu iz 10 bunara i izvora tortonskog akvifera s kapacitctom od 100 1/sek. Grad : Kostajnica koristi podzemnu vodu iz Pasinog j Vrela kraj sela Mecencani s dva eijevna bunara koji daju 37 1/sek vode (Magdalenic et al., 1976).

14. Voda za pice i industriju iz kvartarnog akvifera

Gornja hidroloska zona izmedu Save i Drave stra- tigrafski pripada kvartaru a u njoj se razlikuju tri hidroloskze jedinice, od kojih podrucje rijeke Odre ravnica lijeve obale Save pripadaju jedinici ravni-carskih krajeva. U toj jedinici vodonosni horizonti imaju primarnu poroznost a kocficijent filtracije je visok. Dubina podzenine vode varira od 0 m na istoku, 1-3 m kod Siska pa do 60 m kod Zagrcba. Kapacitet bunara je 4-8 1/sek na istoku do 20-60 l/sek na zapadu. Nivo vode nalazi se na prvom nepropusnom sloju i oscilira tim vise sto je blizi rijeci Savi. Kvalitet vode za pice opada od zapada ka istoku Posavine, zadovoljava do Lipovljana. Voda Posavine po Mileticu, (1969) pripada posebnoj hidrokemijskoj jedinici koju karakterizira visoka mincralizacija (778 mg/1 vode), visoka mcdijalna tvr-doca i visoka medijalna karbonatna tvrdoca. Pritisak vode raste od zapada ka istoku Posavine gdje se voda nalazi pod arteskim pritiskom. U istom se smjeru smanjuju kapacitet i vodopropusnost a sve jace doiazi do izrazaja dublji, donji vodni horizont (Pikija, 1986 za lokalitet Dubrovcak). Po Uru-movicu et al., (1976) elektrokarotazni dijagrami pokazuju da gornji dio akvifera pripada rastresittm kvartarnim sedimentima debelim nekoliko stotina metara, najviSe u sredisnjim dijelovima Savske poto-line. Taj dio ima visok udio propusnih slojeva, slatku vodu i mogucnost njenog komuniciranja. U kvartarnim naslagama Banije opskrba vodom je manje povoljna, jer su naslage mnogo tanje i u susnim mjesecima, zbog visokog hipsometrijskog nivoa u odnosu na rijecnu vodu, slab je kapacitet.

Iz kvartarnog akvifera vodom se opskrbljuju Dvor na Uni i podrucje Sisak-Petrinja. Gradic Dvor na Uni crpi vodu bunarima akvifera rijeke Une a (20 Ysek), ali je kapacitet malen zbog vrlo tankog sloja propusnih naslaga pijesaka i Sljunaka. Crpiliste je po K. Urumovicu izlobeno zagadenju industrijskim otpadnim vodama. Na temelju studije Poljakaet al., (1974) opskrba Siska i Petrinje povrgin skim vodama Kupe i podzemnih voda naslaga aluvija Kupe ne zadovoljava. Po njihovom misljenju potre ban je zahvat podzemne vode Sireg podrucja Siska te su predlozili izgradnju crpilista kod Grede sa 1501/sek i kod Lekertika s 300 1/sek. Za rcalizaciju takvih projekata zapocelo je ispitivanje debelih naslaga slju-naka i pijesaka u ravnici uz rijeku Savu (Sarin, 1976). Izvedena je prva faza istraga geoelektrickim sondiranjem uz desnu obaiu Save od Drneka do Trebarjeva s razmakom sondi od 500 m i dubinom 100 m. Dobiveni indeksi provodnosti ukazali su na vrlo potencijalni akvifcr N i NW od Lckenika koji se sastoji od debelih naslaga sljunaka i pijesaka vrlo velike propusnosti podoban za lociranjc bunara s kapacitetima vise od 50 17sek, ponegdje do 80 l/sek pa i 100-130 1/sek. Glavni izvor napajanja akvifera je rijeka Sava. Geoelektricna mjerenja pokazala su da je podloga korita Save u sektoru Struzec-Precko vrlo propusna, manje povoljna je u sektoru Drnek-Vrbovo i Raca-Jezcro. Bunari blize Savi su izdasniji.

Sarin e t a 1. (1976) ispitali su kvalitet podzemnih voda NW dijela Hrvatske za potrebe navodnjavanja. Vode su klasificirane u odnosu na (a) hidrokemijski faktor SAR (sodium adsorption ratio) koji odrazava konc, Na+ u odnosu na Ca^sup 2+^ i Mg^sup 2+^ ione te (b) salinitet (ukupna mineralizacija) mjeren i izrazen kao specificna clektricna vodljivost. U dolini Save prevladavaju vode [II klase, osobito E i SE od Velike Gorice. U podrucju Vukomerickih Gorica voda je I i II klase tj. vrlo dobra i pogodna za navodnjavanje.

15. Gline za proizvodnju opcke i crijepa

(a) u opcini Sisak: gliniSte Zazine, 10 km WNW od Siska, sadrzi glimi koja daje pecenu ciglu sa stezanjem od 8.8% i upijanjem vode od 9,5%. Lokalitet je perspektivan. Gliniste Veliki Gaj nalazi se na lijevoj obali Save NE od Siska. U 1952. g. ciglana "Odra" proizvodila je 3 mil. komada opeke i 1,5 mil. komada crijepa. Nasiage gline su debele 5 m, Naknadnim busenjem prosirena je siro-vinska osnova, ali je glina sadrzavala previse vap-nenca a upijanje vode nakon pecenja kretalo se od 20,9 do 34,2%. Povoljniji lokalitet je kod Guldova SE od Siska. Gliniste Kanak-Crnac, SSE od Capraga, istrazeno je u 1948. god. i utvrdene su znacajne rezerve gline. Glina pecenjem daje ciglu sa stezanjem od 6% i upijanjem vode od 14.9%. GliniSte Sas" nalazi se NW od zeljeznicke stanice SaS. Sa 11 busotina dokazane su rezerve od 150.000 m gline u sloju debelom 4-5 m. Pecena opeka imala je stezanje 3,4-8,8%, a upijanje vode 9,8-16,6%. Pogodna je dijelom za proizvodnju opcke, dijelom za crijep.

(b) u opcini Petrinja: na glinistu Jazvert ik, SE od istoimenog sela na putu za Drencinu, s 12 busotina istrazen je sloj gline debeo 6,5-7 m. Pecena opeka imala je stezanje 7,5%, a upijanje vode 9,2%. Glina na poziciji Veliki Klanjac dala je opeku sa stezanjem od 12,6% i upijanjem vode od 6,8%. Gliniste CeSko Sclo, 4 km E od Petrinjc, smatra se perspektivnim. Gliniste Donji Jabukovac-Kraljevcani istocno od sela Jabu-kovac davalo je 1948, glinu za ciglanu poljskog tipa. Gliniste Banski Grabovac, 13 km juznije od Petrinje, je vecih razmjera, ali je nedovoljno istrazeno.

(c) u opcini Glina: GliniSte »Obnova«, I km od zeljeznicke stanice Glina otvoreno je 1920. g., obnovljeno 1945. g. s modcrniziranom ciglanom. U 1954. s 8 buSotina utvrdene su rezerve gline od 400.000 m\ Gline raznovrsne masnoce nakon mije-sanja i stajanja preko zime daju sirovinu za proizvodnju suplje i pune opeke, stropne i blok opeke te svih vrsti crijepa. U 1958. g. ciglana je proizvodila 2 mil. komada proizvoda, a predvidena je rekons-trukcija na 5 mil. komada.

(d) u opcini Dvor na Uni: Gliniste Rosu-1 j a, 3 km NW od Dvora na Uni, istrazeno je 1948. s 10 busotina i utvrden je sloj gline debeo od 5 do 13,7 m. Glina je pogodna za proizvodnju opeke i tlacnog crijepa. Stezanje pri pecenju bilo je 7-9%, a upijanje vode 11,1-13,7%. Mijesana s laporom pogodna je za proizvodnju tankostijene robe. Gliniste Pedal j u svom krovinskom dijelu sadrzi oko 7 mil. tona gline za proizvodnju opcke i crijepa.

(e) u opcini Kostajnica: Iz glinista Pou-n j e uz zeljeznicku stanicu Hrvatska Kostajnica proi-zvodena je cigla iz sloja glinc dcbelog 2,5^1 m, a crijep uz dodatak iapora iz podine. S 14 buSotina na obje strane glinista proSirena je sirovinska osnova. Tehnoloskim ispitivanjem utvrdena je mogucnost proizvodnje pune i suplje opeke, crijepa i tankostijene robe. Rezerve su procijenjene na 155.000 m\ uz godisnju proizvodnju 1,5 mil. komada opeke i 0,5 mil. komada crijepa. GliniSte Hrvatska Dubica u Jelas Polju, koje je snabdjevalo sirovi-nom dvije poljske ciglane, prosireno je s 4 buSotinc (1949) i pronadene su rezerve za proizvodnju opeke i crijepa. Pri pecenju glina je imala stezanje od 9% i upijanje vode od 10%. Priktadna je za proizvodnju svih vrsti opeka. crijepa i tankostijene robe.

(f) u opcini Novska: Gliniste Novska istrazeno je 1968. god. i smatra se perspektivnim. Postoje jos glinista Lipovljani i Lipovica. Po mislje-nju Kranjeca & Blaskovica (1976) i Spa-rice et a I., (1984) u podmeju opcine ugornjopont-skim, a jos vise u paludinskim i pleistocenskim nasla-gama postoje pojave opekarskih raznobojnih glina.

Podaci o navedenim glinistima nalaze se u izvje-stajima Bolcica (1948), Tolica (1948). Ferica & Boicica (1948). Ferica (1948). Tolica (1954), Boiaica & Ferica (1952), I. G. I. (1968), M agdalenic (1974), Luks ica (usmeno saopcenj e. 1988), Jovanovica & MagaSa (1986).

16. Sljimak i pijesak

Na obalama Save, Kupe i Petrinjcice kopa se pijesak a vise manjih kopova pijeska ima u paludinskim, donjolevantskim i pleistocenskim naslagama (Pi kij a, 1986). Lezista Sljunaka i pijesaka ima i u kvartarnim naslagama NE od Dubice, u koritu rijeke Une. Eksploatiraju se: Ustica, Jasenovac, Visnjica (Jovanovic-MagaS, 1986). Po LukSicu u tuci Sisak i u Galdovu postoji stalna deponija sljunka i pijeska.

17. Ostale mineraloske pojave

Treseta ima u glinovitim i pjeskovitim siltovima, sljuncima i pijescima u podlozi holocena Savske potolme (Pikij a, 1986). Tripoli j a u vidu proslo-jaka ima u sarmatskim laporima u podruCju Jagma-Popovac (Kranjec-BlaSkovic, 1976) i u donjo-sarmatskim slojevima kod Rujevca i Dobrljina (Sikic et al., 1970). Li moni t kao konkrecije nalazi se u sloju debelom oko 1 m koji lezi ispod 0,5 m debelih nastaga "5arenih" kvartarnih naslaga 3 km W od Sunjc (Crnko, 1989). Bituminozni tamnosivi dotomit Kordic brda kod Cvetojevica mogao bi se koristiti kao prirodno gnojivo (Luksic, 1979).

Primljeno: 15. II. 1993.

Prihvaceno: 27. V. 1993

Sidebar

1) Prosireno i dopunjeno predavanje odrzona simpoziju »Seak - vise od 2000 godina postojanja«, odrzanog 1989. god. u Suku u organizaciji opcine Sisak, a pod pokroviteljstvom Hrvatske Akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).

Sidebar

Mineral resources of the Sisak region, Croatia

I. Jurkovic

In this paper the author describes the ore deposits and occurrences of the metallic and nonmetallic mineral resources of central Croatia covering six communes: Sisak, Pctrinja, Glina. Dvor na Uni, Hrvatska Kostajnica and Novska (Fig. I). The metallic and nonmetallic ore deposits, the occurrences of coal, oil, gas, building material, drinking, balneological and industrial water are classified chronostratigraphically and genetically.

Within the Upper Paleozoic strata are situated magmattc hydrothermal siderite deposits containing smaller or larger amounts of copper, lead and silver sulfides and sulfosalts and also their oxidation zones. The occurrences of smaller barite, quartz and calcite veins have been described as well as relatively rare deposits of limestones, dolomites and sandstones suitable as building material.

In the Mesozoic complex, the only metallic deposits are mine-ralogical occurrences of hematite related to the Middle Triassic submarine volcanism. More significant are the deposits of the building material such as tuffs, luffitcs. limestones, dolomites. all belonging to the Middle and Upper Triassic.

In the frame of the Jurassic ophiolitic complex the author indicates the amphibolites, amphibole schists, spilites, diabases, keratophyres and Iherzolitcs as very suitable building material for the road construction and other construction works. The mineralogical occurrences of talc, serpentine asbestos, magnesite. and granatile related to the same complex were cited, too.

The most space was dedicated to the numerous occurrences of the mineral resources located within the Cenozoie era complex.

To the Paleogene period belong Paleocene limestones suitable for building construction and Eocene (Oligocene) coal deposits.

The Neogene mineral deposits and occurrences are the most important for the whole area. The Lower Helvetian and Pliocene coal deposits in a number of coal regions, the occurrences of oil and gas in the Sava Trough as well as their possible potential in the Suture zone of the Inner Dinarides, are described and estimated.

Among the mineral resources for the constructing industry the Torlonian carbonate rocks, the Pliocene and Quaternary clay-pits for the manufacture of fire-baked bricks, flat and half-round tiles: the Tortonian and Sarm;ilian limestones and marls suitable for the cement works as also the deposits of the pottery clay, ceramic and fire-clay, are presented.

The deposits ol quartz sands, powdery limonite, pyrin.lasliles. gravels and sands have been described.

Specific alention has been devoted to the water supply problem. With this aim in view the Tortonian and Ouarternaire groundwater aquifers have been described with the evaluation of the possible resource potential for the drinking, balneological, agricultural and industrial water supply.

References

LITERATURA

Andrian, v. F. (1868): Die Erzlagerstatten bci Tergovi in der croat. Militargrenze. - Verh. geot. Reichsanstalt, Wien

Babic, Lj., Gusic, I. & Zupanic, J. (1976): Grcbenski paleocen u Baniji (SrediSnja Hrvatska), - Geol. Vjesnik, 29, 11-17, Zagreb

Buzaljko, R. & Mojicevic, M. (1985): Tumac osnovnc geol. karte list B, Novi, Sarajevo

Cubric. S. (1987): Obnovljiva geoiermijska energija i njen utjecaj na ekonomiku proizvodnje geotermijske energije na nekim lezistima u SR Hrvatskoj. Doktorska disertacija, Rudar-sko-geoloSko-naftni fakultet Sveucililta u Zagrebu, Zagreb

Galovic, S. (1981): Perspektive pronalazenja i koriStenja termal-nih voda na sirem jugoistocnom podrucju Zagrcba. - DIT. INA-Naftaplin, 11, 6, Zagreb

Gjetvaj, I., Martinec, R. & Vlasic, B. (1986): Problematika i perspektiva na istrahirn podrutjima INA Naftaplina. - Nafta, 37, 7-8, 343-352, Zagreb

Hacquet, B. (1789): Oryctographia camiolica, oder physikalische Erdbeschreibung des Herzogtbumes Krains, Istrien und zum Teild. benachtbaren Lander, Leipzig

Haramustek, B., Miholic, S. & Trauner, L. (1952): Godisnjak balneoloskog klimatoloskog instituta NR Hrvatske, sv. I, 162 str., Zagreb

Ivancevic, I. & Tomic, D. (1946): Fluor u termalnim vodama Siska, Lipika i Daruvara. - Izv. izd. Inst. za farmakol. i toksikol., 311946, 27-37, Zagreb

Jelaska, V., Bulif, J. & OreSki, E. (1970): Stratigrafski model eocenskog fliSa Banije. - Geol. Vjesnik, 23, 81-94, Zagreb

Jovanovic, c. & Magas, N. (1986): Osn. geol. karta list Kostajnica, Beograd

Jurkovic, I. (1959): Pojave barita u Hrvatskoj. - Geol. Vjesnik, 12, 77-94, Zagreb

Jurkovic, I. (1960): Polymetal parageneses of the ore occurrences in the catchement area of the Srebrenjak brook south of the town Dvor na Uni in Croatia. - Geol. Vjesnik, 13, 14P-161, Zagreb

Jurkovic, I. (1962): Rezultati naucnih istrazivanja rudnih lezista u NR Hrvatskoj Geol. Vjesnik, 1511, 249-294, Zagreb

Jurkovic, I. (1988); Hercinska metalogeneza rudnih lezlsta Trgovskc Gore u Hrvatskoj, Geol. Vjesnik, 41, 369-393, Zagreb

Jurkovic, I. (1989): Galena-bearing ore occurrences in the Catrnja district of Trgovska Gora in Croatia. - Zbornik RGN fakulteto, 23-28, Zagreb

Jurkovic, I. (1989 a): Copper ore deposits in the Gradski potok ore field of Trgovska Gora district in Croatia. - Geol. Vjesnik, 42, Zagreb

JurkoviC, I. (1990): Iron-Ore Deposits in the Kosna ore field Trgovska Mountain, Croatia. Geol, Vjesnik, 43, 187-194, Zagreb

Jurkovic, I, & Sinkovec, B. (1978): Razvoj geologije rudnih leziSta u SR Hrvatskoj u proteklih 25 godina (1951-1976). - Geol. Vjesnik, 30, 317-339, Zagreb

Jurkovit, I. & Durn, G. (1988): Lead deposits in the Zrin district of Trgovska Gora in Croatia. - Geol. Vjesnik, 41, 317-339, Zagreb

Kispatic, M. (1899): Nastavak bosanskc serpentinske zone u Hrvatskoj. - Rad JAZU, 139, 44-73, Zagreb

Kispatic, M. (1901): Rude u Hrvatskoj. - Rad JAZU, 147, Zagreb

Kranjec. V. (1982); Tendencijc i neki problemi najnovijih istraiivanja nafte i plina u glavnitn podrucjirna Jugoslavije. - Nafta, 33/9, 479-482, Zagreb

Kranjec, V. & Blaskovic, I. (1976): Geoloski odnosi u podrucju Jagma-Popovac-Paklenica (zapadna Slavonija. Sje-vema Hrvatska) s osobitim osvrtom na pojave kremenih pije-saka. - Geol. Vjesnik. 29, 91-123, Zagreb

Labas, V., Krulc, Z. & Aljinovic, B., Brdarevic, N. & Lovric, D. (1979): Rezultati dosadddiih geofzifkih istra- Zivanja »Pregibne zone«. - Nafta, 32/10, 487-497

Lipoid, V. M. (1856): Die Erzlagerstatten nachsl Trgove im zweilen Banat-Rogimente d. croat. Militargrenze. - Jhr. geol. Reichsanst, 7, 484-850, Wien

Magdalenic, Z. (1974); Kontttientalni tercijerni sediment i pod-rue j a Metcrize-Pedalj u Baniji, - Geo!. Vjesnik, 27, 173-187, Zagreb

Magdalenic, A,, Jurak, V., Kovacevic, S. & Capar. A, (1976); Problemi zahvata vode u dolini Sunje. - Zbornik 4. Jug. simp, o hidrogeol. i toz, geol., knj. I. Hidrogeologija, 223-232, Skopje

Majer, V. (1973): Spiliti i dijabazi iz Sasave i spiliti iz Cemernice u Baniji (Hrvatska). - Geol. Vjesnik. 26. 123-136, Zagreb

Majer, V. (1974): Spiliti Vratnika u Baniji (Hrvatska). - Geol. Vjesnik, 27, 199-207, Zagreb

Majer, V. (1976): Stijene »dijabaz-spilit-keratofirske asocijacije« u podrucju izmedu Klasnica i Brezova Polja u Baniji (Hrvatska). - Geol. Vjesnik, 29, 221-235, Zagreb

Majer, V. (1979): Stijene »dijabaz-spilit-keratofirske asocijacije« u podrucju Bojne (Hrvatska). - Geol. Vjesnik, 31, 229-240, Zagreb

Majer, V. (1980): Stijene »dijabaz-spilit-keratofuskaes ocijacije« u podrucu Gvozdanskog i Ljeskovice u Baniji (Hrvatska). - Acta Geologica, 1011, 1-33, Zagreb

Majer, V. (1983 a): Stijene dijabaz-spilit-keratofiske asocijacije u okolici Hrvatske i Bosanske Kostajnice (Jugoslavija). - Rad JAZU, 404, Razred za prir. znanosti, 19, 7-26, Zagreb

Majer, V. (1983 b): Magmatske stijene »spilit-keratofirske asocijacije« iz terciiernih konglomerata s oboda Zriniske Gore u Baniji - Rad JAZU, knj. 404, Razred za prir.- znanosti, knj. 19, 27-52, Zagreb

Majer, V. (1984): Metamorfne stijene u ofiolitskoj zoni Banije, Jugoslavija. I dio. Metapeliti. - Rad JAZU, 411, Raz. prir. znan., 20, 35-82, Zagreb

Majer. V. & Slovenec. D. (1973): Talk i brucit iz serpentinita kod Brezovog Polja u Baniji(Hrvatska)-. Geol. Vjesnik, 26, 123-133, Zagreb

Miholic, S. (1929): Geohemija joda. - Rad XI god. skupa Jug. Lek. drustva, Beograd

Miholic, S. (1934): Kemijsko istraZivanje jodnih voda u Jugoslaviji. - Glasnik Hem. drdtva Kralj. Jugoslavije, knj. 51 sv. 3 i 4, 155-177, Beograd.

Miholic, S. (1940): Noviji nazori o kerniji mineralnih voda. - Arhiv za kemiju i tehnologiju, 14, 142-155, Zagreb

Miletif, P., Nowinsky, A. & Urumovic, K. (1975): 0 drugoj hidrogeoloskoj zoni Sjeveme Hrvatske, Zbornik radova RGN fakulteta 111, 97-100, Zagreb

Mutic , R. (1979): Tufovi u donjohelvetskim naslagama u podruEju Brestika i Bojne (Banija, Hrvatska). - Geol. Vjesnik, 31, 353-366, Zagreb

Palinkas, L. (1985): Lead isotope Patterns in Galenas from some Selected Ore Deposits in Croatia and NW Bosnia. - Geol. Vjesnik, 38, 175-189, Zagreb

Palinkas, L. (1988): Geokemijske karakteristike paleozojskih metalogenetskih podrucja Samoborske Gore, Gorskog Kotara, Like, Korduna i Banije. - Disertacija

Palinkas, L. (1990): Siderite-Barite-Polysulfide Deposits and Early Continental Rifting in Dinarides. Geol. Vjesnik, 43, 181-186, Zagreb

Paul, C. M. (1874): Die Braunkohlen-Ablagerungen von Croatien und Slavonien. - Jahrb. d. k. k. Geol. Reichsanst., III Heft, 24 Band, Wien

Pikija, M. et al., (1986): Osnovna geol. karta lista Sisak, Beograd

Raffaelli, P. & Magdalenic, Z. (1970): Metamorphic and magmatic rocks in the Gvozdansko-Brezovo Polje Area (Banija). - Bull. Sc. Cons. Akad. Yug. (A), 15/9-10, 313-314, Zagreb

Reuter, K. (1910): Die Beslinacer Bergbauverhaltnisse, Beslinac. In R. Papp's (1919): Die Eisenen - und Kohlenvoratte des ungarischen Reiches, Budapest

Spaic, V. & Vugrinec, J. (1982): Ocjena perspektivnosti i predvidanja daljnjih istrahih radova na naftu u prostoru »Pregibne zone« na teritoriju SR Hwatske. - Nafta, 32/11, 549-560, Zagreb

Sarin, A. & Kostovic-Donadini, K. (1976): Kvalitet podzemnih voda za navodnjavanje u sjeverozapadnoj Hwatskoj. - Zbomik radova 4. Jug. simp. o hidrogeol. i inz. geol., 381-385, Skopje

Simunic, A. & Magdalenic, Z. (1972): Geoloska istraiivanja pliocenskih glina Korduna i Banije. - VII Kong. geol. Jug. (1970), knj. 111, 207-297, Zagreb

Sparica, M. (1981): Mezozoik Banije, Korduna i dodirnog podrufja Bosne. - Najla, posebno izdanje, 245 str., Zagreb

Sparica, M. & Buzaljko, R. & JovanoviC, C. (1984): Osnovna geol. karta, list Nova GradiSka, Beograd

Tomic, D. (1958): Der Fluorgehalt Kroatischer Trink-und Mineralwasser. - Gesundheits-Ingenieur, 7911958, 11, 337-341

Trauner, L. (1954): Sisatki jodni peloid. - Reumatizam, I, 38, Zagreb

Trauner, L. & MiholiC, S. & Grmek, M. D. (1955): Jodno 1jeEiliSte Sisak. - Lijecicki Vjesnik, LXXVIII1955, 10-12, 555540, Zagreb

Tucan, F. (1941): MineraIoSko-petrografsko istraiivanje Trgovske Gore. - Ljetopis JAZU, 53, Zagreb

Urumovic, K., Hernitz, Z., Simon, J. & Velic, J. (1976): 0 propusnom mediju kvartarnih te gornjo i srednjopliocenskih naslaga Sjeverne Hmatske. Zbornik radova 4. Jug. simp. o hidrogeol. i id. geol., knj. I, Hidrogeologija, Skopje

Zepharovich, v. V. R. (1873): Mineralogisches Lexicon 11, Wien

NEOBJAVLTENO

Aleksijevic, A. (1932): Studie fiber den Bergbaubesitze der Aktiengesellschaft far Montanindustrie »Banovina d. d . « .- A. IGI (Arhiv Instituta za geoloika istrazivanja) Zagreb

Anic, D. (1949): Rudarski radovi na ugljen u podrutju Vrtljine- Buzeta i DodoSi-TremuSnjak, juino od Gline. - A. IGI br. 1509, Zagreb

Babic, B. (1949):. Bijele i kaolinske gline u NR Hnatskoj. - A. IGI br. 1590, Zgb

Bolcic, I. (1948 a): Prethodni izvjestaj o pregledu glinista ciglane KNO Kostajnica. - A. IGI br. 895, Zagreb

Bolcic, I. (1948 b): Prethodni izvjestaj o istrazivanju glinista ciglane Rosulja KNO Dvor na Uni. - A. IGI br. 896, Zagreb

Bolcic, I. (1948 c): Prethodni izvjestaj o istraiivanju glinista Kanak-Crnac, GNO Sisak. - A. IGI br. 1040, Zagreb

Bolcic, I. (1948 d): Izvjestaj o pregledu glinista Jazvenik, Sisak, A. IGI br. 771

Bolcic, I. (1948 e): Izvjestaj o istrazivanju sirovina u kotaru Petrinja, A, IGI br. 846, Zagreb

Bolcic, I. (1949); Prethodni izvjestaj o istrazivanju glinista poljske ciglane u Hrv. Dubici. - A. IGI br. 1579, Zagreb

Bolcic, I. & Sikic, D. (1952): Definitivni izvjeStaj o geol. pregledu novog gliniSta »Veliki Gaj« preko Save. - A. IGI br. 2027, Zagreb

Bolcic, I., Taksic, A. & Sila, A. (1953): Orekognosciranju kamenoloma vapnenca u Medurdama, KraljevlSanima i Hrastovici, kotar Petrinja. - A. IGI br. 2088

Braun, K. (1977): Regionaha istrazivanja bakronosnog podruqa Trgovske gore. A. IGI br. 6513, Zagreb

Braun, K., Dravec-Braun, J., Peh, Z. & Crnogaj, S. (1986): Izvjestaj o rezultatima istra2ivanja nemetalnih sirovina podruEja opkine Dvor na Uni u 1985. g. A. IGI, 120186, Zagreb

Devide-Nedela, D. (1953): Rudno podrufje Beslinac. Geoloska karta s turnatem. A. IGI, Zagreb

Feric, M. (1948): Tehnoloski izvjestaj o ispitlvanju glinista ciglane u Sasu, KNO Kostajnica. -A. IGI br. 1026, Zagreb

Feric, M. (1949): Izvjestaj o tehnoloskom ispitivanju uzoraka gline s glinista kotarske ciglane u Kostajnici. - A. IGI br. 158.5, Zagreb

Feric, M. & Bolcic, I. (1948): Izvjestaj o ispitivanju glinista ciglane Rosulja, KNO Dvor na Uni. -A. IGI br. 1001, Zagreb

Feric, M. & Bolcic, I. (1949): Izvjestaj o istraiivanju glinista kotarske ciglane u Sdu. - A. IGI br. 1057, Zagreb

Filjak, R. (1952): Izvjestaj o geoloskim istrahim radovima na podrucju Kozarica-Kritka-Novska. - A. IGI, Zagreb

Filjak, R. (1952 a): Izvjestaj o geoloskim i tektonskim odnosima te pojavama mladeg sjajnog kamenog ugljena u Buzeti (Banija). - A. IGI br. 2056, Zagreb

Granigg, B. (1934): Misljenje o nalazistirna zeljezne rudace kod Beslinca kraj Bos. Novog (prevod s njemafkog). A. IGI, Zagreb

Hauer, K. (1910): Izvjestaj o rudnim pojavama Trgovske gore (prevod). A. IGI, Zgb

Inst. za geol. istr. (1970): Mineralne sirovine u Soc. Rep. Hrvatskoj. - A. IGI br. 4868, Zagreb

Inst. za grabev. istr. (I.G.I.) (1968): Mineralne sirovine i hidrogeoloska problematika podrufja bivseg kotara Sisak (u izvjestaju se nalaze i poglavlje o metalnim sirovinarna Trgovske gore od B. Sinkovca, te o ugljenima od A. Taksica. - A. IGI br. 4524, Zagreb

Jovanovic, D. (1964): Lezista glina, keramitkih sirovina, njihova dosadanja istrazivanja i potreba daljnjih istrativanja. - A. IGI br. 3777, Zagreb

Jurkovic, I. (1953): Rudno podrufje BeSlinac. -A. IGI, Zagreb

Jurkovic, I. (1962): Studija metalogene oblasti Trgovske Gore. Dio 11. A. IGI, Zagreb

Jurkovic, I. & Kulik, R. (1948): Zapisnik o pregledu rudnika mangana Pecka i rudnika bijele gline Beslinac. - A. IGI br. 810, Zagreb

Jurkovic, I. & Anic, D. (1949): Ugljonosne naslage podrucja Kravarsko-Sisacko Cerje. - A. IGI br. 1629, Zagreb

Luksic, B. (1979 a): Istrazvanje za cementnu industriju Dvor na Uni, Ieziste Divusa. - A. IGI br. 7275, Zagreb

Luksic, B. (1979 b): Istraiivanje kvarcnog pijeska na podrutju Dvora na Uni, letiste Udetin i ostala nalazista. A. IGI br. 7280, Zagreb

Magdalenic, Z. (1971): Petrografske analiize uzoraka paleozojskih i pliocenskih sedimenata iz podrucja Meterize-Pedalj, region Kordun-Banija. - A. IGI br. 72/71

Paskievic, K. (1945): Rezultati dosadanjih ispltivanja kaolinskih rudigta FD Hrvatske. A. IGI br. 452, Zagreb

Raffaelli, P. & Scavnicar, B. (1968): Sedimentoloska i geokemijska korelacija paleozojskih naslaga Dinarida, IV dio, 94 str. - A. IGI, Zagreb

Sahnazarov, D. (1943): Drug izvjestaj o istraznim busotinama Siska, Hrvatska. - A. IGI br. 395, Zagreb

Sarin, A. (1976): Istraini radovi za opskrbu Siska podzemnom vodom. Preliminarni tehnicki izvjestaj. - A. IGI br. 6203, Zagreb

Sikic, D. (1954): Nadopuna izvjestaja i rezerve kamenoloma »Mitine« kod sela MeduraEe u kotaru Petrinja. - A. IGI br. 2292, Zagreb

Sikic, L., Milanovie, M., Jovic-Erceg, B., Simunic, Al. & Magdalenic, Z. (1970): Godisnji izvjestaj o izvrsenim radovima na regionalnim istrdivanjima minerogenog podrufja Banija-Kordun u 1969. god. -A. IGI br. 4829, Zagreb

Sikit , D. & Urumovic, K. (1977): Studija vodonosnih naslaga gomjeg badenijena (torton) Korduna i Banije. - Fond RGN fakulteta, Zagreb

Simunic, Al. et al. (1972): Regionalna geol. istrazivania minerogenog podrucja Banije i Korduna. Godisnji izvjestaj. - A. IGI br. 5184, Zagreb

Simunic, Al. (1985): Rezultati petrografske analize uzoraka dolomita i vapnenca u podruEju Banije. - A. IGI br. 121185, Zagreb

Sinkovec, B. (1960, 1961): Istrahi radovi na teljezne rude na podrucju Trgovske gore i Petrove gore u 1960. i 1961. - A. IGI br. 3390, Zagreb

Sparica, M. et al., (1981): Tumac kompilacijske geoloske karte upregibne zoneu u 1:200.000. - A. IGI, Zagreb

Taksic, A. & Jurisa, M. (1957): VukomeriEke Gorice. - A. IGI br. 2800, Zagreb

Taksic, A. & Jurisa, M. (1958): Vukomericke Gorice (nastavak). - A. IGI br. 3047

Tolic, Lj. (1948): Izvjestaj o pregledu mjesta buknja na podrucju Beslinca, kotar Dvor na Uni. - A. IGI br. 828, Zagreb

Tolic, Lj. (1951): Analiza istrznih busenja na podrutju Dodosi. - A. IGI br. 197312.

Tolic, Lj. (1954 a): Geoloska istrazivanja glinitta ciglane Kostajnica. - A. IGI br. 2319, Zagreb

Tolic, Lj. (1954 b): Geoloska istrafivanja glinista ciglane u Glini. - A. IGI br. 2338, Zagreb

Tolic, Lj. & Blazevic, Z. (1958): Geoloska ispitivanja glinista ciglane »Obnova«, Glina. - A. IGI br. 2980, Zagreb

Tomasic, I., Brkic, N. & Baric, R. (1986): Sirovinska osnova lezista vapnenca Zrinj. - A. IGI, Zagreb

Tucan, F. (1947): Izvjestaj o rudnim i mineralofkim prilikama Trgovske i Petrove gore. - A. IGI br. 699, Zagreb

Turina, I. (1933): Izvjestaj. Sudbena procjena visoke peci i njenih postrojenja te rudnih lezista tt. »Narodna ind. preduzeca A. D.« u Rujevackom Beslincu. - A. IGI, Zagreb

Urumovic, K. & Dujmovic, J. (1979): HidrogeoloSka istra- zivanja doline Bucice za potrebe vodoopskrbe Pokupskog. - Fond RGN fakulteta, Zagreb

Urumovic, K. & Hlevnjak, B. (1982): Vodoopskrbni sustav opeine Glina. Hidrogeoloska istralivanja Prezdan Vrela kod G. Taborista u 1981. g. - Fond RGNF-a, Zgb

Vuckovic, J. (1945): O kaolinima u Beslineu i okolini. - A. IGI br. 323, Zagreb

Würth, M. (1970 a): Nalaz o ispitivanju glina lokacije »Pedalj« - A. IGI. br. 4829

Würth, M. (1970 b): Izvjestaj o ispitivanju gline »Beslinac«- A. IGI br. 5002

Zloch, T. (1897): Procjena rudokopa i talionica BeSlinac-Trgove (prevod). - A. IGI, Zagreb