NEKADASNJI RUDNIK ASFALTA "SKRIP" NA OTOKU BRACU

Abstract

No reliable data exist on the beginning of work in the asphalt mine at Skrip, however, we suppose it could have been in mid-eighteenth century. Later on, about the year 1780, entrepreneurs got permission to excavate asphalt also on minor locations in the vicinity. In 19th century, particularly by the middle of this century, production of natural bitumen from bituminous dolomites was intensified and it was carried out in two round furnaces. Natural bitumen was used in the Adriatic region, particularly in Venice. Searching for asphalt, miners of those limes made a mine, i.e. an inclines of some 300 m length with the approximate altitude difference of 40 m, and shorter lateral galleries and inclines in the length of further 300 m. Bitumen is differently infiltrated and/or impregnated in dolomites. Due to this relatively variable stockwork, exploitation was probably terminated by the year 1874. A later try of exploitation with two shorter adits not meet the expected results. [PUBLICATION ABSTRACT]

Headnote

Kljucne rijeci: Rudnik asfalta, Povijest rudnika, Otok Brac

Nema pouzdanih podataka kad se zapocelo s radom u rudniku pakline (asfalta) u Skripu. Pretpostavljamo da je to moglo biti sredinom XVIII. stoljeca. Kasnije, oko 1780. poduzetnici dobivaju dozvolu za kopanje pakline i na obliznjim manjim nalazistima. U XIX. stoljecu, posebno sredinom tog stoljeca, intenzivira se vadenje prirodnog bitumena iz bituminoznih dolomita u dvjema okruglim pecima. Prirodni se bitumen rabio u jadranskom podrucju, a osobito u Vencciji. U potrazi za asfaltom nekadasnji su rudari nacinili rudnik, tj. niskop duzine priblizno 300 metara s visinskom razlikoni 40-tak metara. Od glavnog niskopa odvajaju se hodnici s lijeve i desne strane, pa duzina svih bocnih hodnika iznosi jos 300-tinjak metara. Promjenljiva je orudnjenost vjerojatan razlog napustanja eksploatacije asfalta oko 1874. Kasniji pokusaj eksploatacije u dva kraca potkopa nije dao ocekivane rezultate.

Key-words: Asphalt mine, Mine history, Island of Brac

No reliable data exist on the beginning of work in the asphalt mine at Skrip, however, we suppose it could have been in mid-eighteenth century. Later on, about the year 1780, entrepreneurs got permission to excavate asphalt also on minor locations in the vicinity. In 19th century, particularly by the middle of this century, production of natural bitumen from bituminous dolomites was intensified and it was carried out in two round furnaces. Natural bitumen was used in the Adriatic region, particularly in Venice. Searching for asphalt, miners of those limes made a mine, i.e. an inclines of some 300 m length with the approximate altitude difference of 40 m, and shorter lateral galleries and inclines in the length of further 300 m. Bitumen is differently infiltrated and/or impregnated in dolomites. Due to this relatively variable stockwork, exploitation was probably terminated by the year 1874. A later try of exploitation with two shorter adits not meet the expected results.

Uvod

Nedaleko od mjesta Strip na sjevernom dijelu otoka Braca, a juzno od supeiarske lukc, nalazi se napuSteni rudnik asfalta "Skrip". To je jedno od tri dobro ofiuvana najstarija nalaziSta asfalta u Hrvatskoj. Potrebno je istaknuti da ovo nalazis"te nije deialjno geoloiiko-rudarski isirazeno. lako postoje podaei o kakvoci sirovinc (M a r s c h a 1 1, 1856, Schubert, 1909 i drugi) i o iirazivanju drzavnih i privatnih poduzetnika (Steinkohien-Gewerkschaft, Homing, L' Asphalreine), o samom rudniku nema objavljenog rudarskog prikaza. Stoga ovdje iznosimo vlastita zapazanja i podatke iz dostupne arhivske grade.

Geoloska istrazivanja na oloku BraCu pokazala su da ima nekoliko razina u gornjokrednim naslagama s poviScnim sadriajem organske tvari (B o r o v i C el al., 1977). Opfja njihova obiljezja, s prikazom rezuliata istrazivanja nekolicine aulora, dao je J e 1 a s k a (1984). On istice da je S e b e c i c (1976) klasificirao bituminuzne slijene Braca u dva osnovna tipa: 1. biiuminoznestromatolitne vapnencc (biolitite), koje je (SebeclC) otkrio na Bracu, na lokalitetima Mirce, brdo Brizi i drugdje, 2. bituminozne nelaminirane dolomite kraj Skripa i u Pod Badnju. S c b e c i t (1979 b) povezuje veeinu bituminoznih pojava u karbonatnim slijenama Vanjskih Dinarida s pukoiinskim, rasjednim Hi brecaslim zonama uz rubove tektotiski uzdignutih struktura. Osim geoloSkih ispitivana su i geoclcklric'ka svojstva bituniinoznih nalaziSta (S e b e tit i V u C k o v i c, 1978), pa je prema specific'nim elektricnim otporima utvrdeno da se vecina nalaziSta odlikuje nizlm vrijednostima, tj. prelezno manje od 1.000 Q u odnosu na jalove podinskc i krovinskc karbonalne slijene. To je odraz jaCeg utjeeaja vlage na bituminuzne poroznije karbonalne stijene od samog bitumena, pa je moguce indirektno podzemno otkrivanje bituminoznih leziSta u zavodnjenim lerenima. Tako je procijenjena debljina bituminoznih stromatolitnih vapnenaca u brdu Brizi od 4 do S m, pa i viSe, dok su naslage bituminoznih dolomita u Skripu debljine priblizno 20 m. Na temelju satelitskih snimaka utvrdeno je da se vecina (2/3) bituminoznih nalaziSta u Vanjskim Dinaridima nalazi na sjeeis'tu ill uz sjecista startjih rasjednih sustava pruzanja NW-SE i mladih rasjednih sustava pruzanja NE-SW, a dijelom NW-N/SE-S. Uz lo, polozaji bituminoznih nalaziSta mogu biti epicentri jakih potresa (Sebecic, 1979b).

Identificirani su mnogi rasjedi pruzanja NE-SW koji do tada nisu registrirani, npr. popreCni rasjed Skrip - Donji Dolac u sklopu rasjednc zone olok Hvar - BraC - kopno Mosor. Ranije su povrSinska nalaziSla ugljikovodika povczivana s lektonikom reversnih rasjeda, odnosno navlacenja s pruzanjem rasjeda NW-SE desetak pa i viSe kilometara (K o s* c e c, 1972), s tumacejem da ih je takva lektonika mogla saCuvati, ali i degradirali. E r c e g o v a c el al, (1981) prikazuju organsko-petrografska istrazivanja kerogciut, te organsko-kemijska jspitivanja bitumena iz senonskih dolomita Skripa. Isti jc autor a prilogu radaJelaska i O go r e 1 e c (1983) dao cjclovit prikaz obiljezja i sastava prirodnog biiumena i kerogena otoka Braca. Skrtpski bituminozni dolomili pripadaju prema Jelinicu et al., (1994) dijelu kampanskih naslaga formacije PuCisca (O a I i t i Jelask a, 1990). U navedenim radovima piSe da se glavnina bituminoznih i kerogenih slijena na BraCu nalazi u predjelu SmriCja (Smirce, Soldo, 1978) blizu Mirca, (jugoistocno od Sutivana) te u brdu Brizi (juzno od Supelra) unutar senonskih vapnenaCkih naslaga, zaiim u scnonskim dolomitima kraj Skripa i u Pod Badnju. Pojave bituminoznih vapncnaca od Kolaca u srcdis'njem dijelu Braca (sl.l) gornjoturonske su starosti (Kra nj ec etal.,1964)

Tijek rudarskih radova

O pocetku dobivatija prirodnog asfalta u Skripu nema podaiaka. Prema nekim naznakama to je moglo biti sredinom XVIII. stoljcca (O I c g o v i c, 1949). Na to upucuju arhivski podaci a kopanju t'osilnih ugljena, tj. kerogenih stromatolitnih vapncnaca (prijc zvani hituminnzni ili uljni Skriljavci) na podruCju Smricja. Soldo (1978) navodi da je artiljerijski porucnik Jeronim Biilio zajedno s Dominikom Stressijem dobio 1782. invcstituru vadcnja losilnog ugljena u cijdoj Dalmaciji. Biilio je "ugljen" odvazao do Sutivana, a dalje su ga otpremali trabakulom do korisnika. Dozvolu za kopanjc pakliitc u Martinici (hlizu Sv. Martina) ili SmirCi dobili su potom domaci poduzetnici. Ocito zbog slabog rezultala na SmirCi radovi su prestali. Kako sc nijc radilo o fosilnom ugljcnu vec o paklini Biilio nije mogao sprijcciti kopanje pakline domacim poduzetnictma. Ncuspjch kod Mirca nije umanjio interes poduzctnika, Vjerojatno jc vec u to vrijcme uspjeh u Skripu, u drugoj polovici XVIII. sloljeca, pobudio znatan interes, koji se posebno isticao sljedeccg stoljcca, pa i u vrijeme francuskc okiipactjc Dalmacije (O z c g o v i c, 1949), a osobito nakon tog razdoblja u vrijcme Austro-Ugarske uprave, kad rudarska istrazlvanja i eksploatadju preuzimaju na Bracu rudarska ivrtka Steinkohlen - Gewerkschaft, kao i poduzetnici koji dobivaju koncesije za rudna polja-samorove.

Otuda nazivi pojedinih rudnih polja kao Sto su "Hermann" i "Gustav" u okolici hrda Brizi, "Wilhelm" poviSc sela Mirce. "Austrija" na Sticenom brdu ncdaicko sela Podhumc ili "Dalmacija" u Sumartinu (T o m a S i c, 1949). Medutim nili na jcdnom od tih rudnih koncesija nisu obavljeni veci radovi, pa je njthova vrijednost ostala nedovoljno poznata.

O rudniku u Skripu objavljcno je nekoliko kracih izvjesca u onodobnom dnevnom tisku (J u t r o n i c, 1971). Tako se "Cava d'asfalto sulla Brazza" spominjc u "Gazctta di Zara" u broju 97 iz 1843. U "Mare Adriatieo" pak 1848. dr. Vtlim Menis navodi da su tijckom 4 godine u rudniku proizvcdenc znatnc kolieme paklinc. Bitumen koji se dobio zaimjavanjem bilumenske stijene ndvozio SC korisnicima u Vcncciju i druge iuke Jadrana. Koliku se vaJnost pridavalo rudniku i njegovoj proizvodnjs objaSnjava podatak da su proizvodi iz Skripa prikazani zajedno s ostaiim aslaltima iz Dalmacije na izloitoi u Parizu 1855. gdje je bilo prisutno 30 izlagaca iz Francuskc, Austrije, Bavarske, Spanjolske, Portugala, Kanade t Meksika (M a r s c h a 11, 1856).

Slijcdecih godina nastupile su znatnc leSkoce. Odluceno je da se rudnik prcpusti privatnicima. U listu Il Dalmatia" u broju 31 od 19.4.1873. piSc da su rudnik, tj. rudarsko pravo kupili Francuzi, pa sc iskazuje zelja za dobar uspjeh. Novi korisnik bio je "L'Asphaltienc"-Societe Anonymc da Asphaltcs et des Bitumens de L 'Adriatiquc, Paris. Poku.saj cksploalacije nije uspio. Smatrajuci da je nalaziSte iscrpljeno francusko je poduzece oduslalo od kupnje rudnika. Nt rudarski poduzetnik Heinrich (Enrico) Homing iz Trogira nakon produzenja dozvole iz 1874. za kopanje asfalta u podrucju rudarske kapetanije Split i Sinj (odnosila sc i na otok Brae i ViniSce kod Trogira) nije dalje pokazivao tmeres za rudarenje pa je s tim definitivno prekinma svaka aktivnost rudnika u Skripu. Mnogo godina nakon loga, 25. XII. 1967. objavljeno jc u splilskim novinama "Slobodna Dalmacija" kako su nastojanjem SkupStinc opcine BraC, Rudarsko-geoloSko-naftnog fakulteta u Zagrebu i Privredne komore Split zapoceli radovi u Skripu u nastojanju obnovc cksploalacije. Poticaj za ta istrazivanja bila jc izgradnja viSe od 5000 km autocesta u llaliji, gdje se suvremeni kolovozi grade dodatkom punila od prirodnog asfalta u tnasu za asialtiranje. Tom su pnlikom prvi autor (Kanajet) i studenti RGN-fakulteia na ljcinoj praksi 1967. geodetskt snimili i kartirali plan eksploatacijskog pulja i hodnike rudnika u mjoritu H.unu. N;t slid 2 jc samo dio tog plana precrtan, a crtkano je naznaCena nova asfaltna cesla, Na torn rudarsko-mjeraCkom planu izradena je geoloSka karta nalaziSta bez detaljnog kartiranja asfaltnih izdanaka (Sikic, 1968).

Oblik i sastav lezista.

Stijena iz koje sc dobiva bitumen u Skripu je senonski tamnosivi do svjellosivi kristalinicni dolomit, koji jc dijelom porozan i bituminozan, pa je takav nazivan i "pjeskoviti dolomit". Dimenzije lecastog lezista bituminiziranog dolomita nisu tocno uivrdenc, jer nije bilo sisicmatskog buScnja na Sirem podrucju, vec samo plitko buscnje na uzem istocnom dijclu, tj. tamo gdje se nalaze izdanci. Otud su i razlike u procjeni debljinc mineralizacije. koja je prema nekim autorima 18-20m (O zego vie, 1949), dok drugi istiCu samo debljinc slojcva bituminoznog "pjeskovitog" dolomita 0,5-1,8 m (B o r o v i c el al., 1977). U podini leziSla su krupnozrnati dolomiti i uslojeni vapnenci scnona, a u krovini plocasti do uslojeni dolomitiCni vapnenci s vcoma malo infillriranog bitumena. ZavrSno su bijeli, svjellosivi do smedi simozrnatt i krupnozrnati vapnenci, ponegdje dolomiiicni, poznali kao "bracki mramor", a nalaze se u starom i u novom aktivnom kamenolomu "Skrip".

Sastav i luikvoca astaltne rude

Analiza uzoraka asfalta Skripa (L o v r ece k, 1968) pokazuje da je sadrzaj bitumena vrlo varijabilan, od tragova bitumena (0,09%) do visokih sadrzaja (14,28%). Prema starijim analizama koje su oznacenc sa "Brae", a najvjcrojatnijc sc odnose na Skrip, sadrzaj bitumena dosize cak H)-40 % (M a r s c h a 1 I, 1856, B a ucic, 1943). Po dosadaSnjim spoznajama o sadrzaj u bitumena moze se zakljuCili da su u XIX. a dijelom i u XX. sioljecu za analizu cesto odabirani primjerci bogaliji s prirodnim bitumenom, pasu mogti povecati proejenu realnog prosjecnog sadrzaja bitumena u nalaziSlu. Pokazalo se da je viSe analiziranih uzoraka iz jednog nalaziSta, u odnosu na prijas'nje analize isiog nalaziSta, obifino pokazato manji srednji sadrzaj bitumena. Za prvih 5 odabranih uzoraka "brackih asfalta" srednji sadrzaj bitumena bio je 15,22%. Za kasnije odabranih 19 Skripskih uzoraka srednji sadrzaj bitumena je 6,74%, dok je za 26 uzoraka analiziranih 1968. 3,57%, pa se procjenjujc da ovaj posljedni podatak dajc najrealniji sadrzaj bitumena.

Od ukupno 45 analiza Skripskih uzoraka dobiven je srednji sadrzaj bitumena od 4,91%, Sadrzaj bitumena samo u pripovrSinskim asfaltnim uzorcima varira od 0,09% do 2,18%, aritmetic'ka je sredina od 8 uzoraka 0,92%. Ovi pripovrSinski uzorci su dio od 26 uzoraka uzetih iz plitkih buSotina na istuennm dijclu leziSta. Ukoliko bi u proracun srednjeg sadrzaja bitumena uljucili i 5 analiza "braCkih asfalta" tada bi se on povecao na 5,94% (za 50 analiza).

Baric (1975) iErcegovac et al. (1981) zapoceli su organskogeokemijska i organskopctrografska ispitivanja kako biluminoznih tako i kerogenih naslaga Dalmacije i naSli su da su bitumeni Skripa epigenetski. te da pretezno pripadaju polucvrstim asfaltima sa srednjim stupnjem reflcksije (Rm), priblizno 0.10 % Rm, zatim gilsonilima s 0,15-0,25 % Rm, te izuzetno sjajnoj smoli s oko 0,33% Rm (E r c e g o v a c et al. 1981). U kerogenu Skripa prevladava sapropelni tip (I) ali je nazocan i sapropelno-ugljcviti tip (II). Prema stupnju reflcksije vitrinita Cije prosjetme vrijednosti variraju oko 0,48% Rm, moze se zukljuCili da kerogeni ovih karbonalnih stijena nisu zreli za generiranje ugljikovodika, pa sioga ne mogu biti maticne stijene, vec samo rezervoar stijena ugljikovodika. Ercegovac (1983) je utvrdio da uzorak iz Skripa sadr2i 17% organskc tvari, a od toga je 84% bitumena, Sto je sveukupno 14,28%. Nalazi bitumena vezani su za pukotine, kaverne i prsline, a ponegdje i za migrauju ugljikovodika koji se prema Ercegovcu (1983) odvija u viSe faza, ali ne zna se iz kojih maticnih stijena. Prema analizama CaCC>3, tj. CO2 i CaSO.1, tj. SO.?, tz uzoraka stijena iz kojih je predhodno ekstrahiran bitumen (Lo v re Cc k 1986), raCunski zakljuCujemo da su bitumenske stijene vapnenci s 53,2- 98,2% CaCOs te samo 0,5-1,5% CaSOa. Prema ovim analizama moze se samo jednostrano procijeniti sastav karbonalnih stijena, jer treba Jos' analizirali MgO i CaO. Cini se mogucim da su se medu analiziranim uzorcima nalazi It pretezno kalcitni dolomiti i dolomitizirani vapnenci, a ne iskljucujc se i nekoliko uzoraka cistih vapnenaca. Dolomiti su dokazani diferencijalno - icrmickom analizom (DTA) (S e b e e i c, 1979a). Smatra se da je sumporvczan za piril i/ili metaioorganskc komplckse i da ih ima svega oko 0,22% do 0,57%, Prema polozaju velikog izdanka na zapadnoj padini jaruge, koji jc istra?.ivan plitkim 10 metarskim buSotinama i eksploatiran raskopima i potkopima, tc prema polozaju slojcvitih i lecasiih izdanaka asfalinih dolomiia i dolomiliziranih vapnenaca u jami, tj. u niskopu, hodnicima, kradm uskopima te kavernama, moze se zakljufrti da su rudari asfaltne karbonatnc stijenc samo dijelom dosegnuli i iskopali. Zato hi mogli na temelju buduclh geofizifikih ispitivanja le rezullala buScnja provjeriti jesu li rudari ispravno postupili kad su napustili rudnik, Pretposiavljamo da su veriikalni rasjcdi pruzanja N-S mogli biti presudni za migraciju i akumulaciju ugljikovodika, odnosno bilumcna u karbonatnc kolektore, kao i za okrSavanje i nastanak kavcrna. U dvorani najdubljeg dijcla jamc vidi sc veriikalni rasjedni sustav pruzanja NW-SE. Prema dosadaSnjoj spoznaji ne moze sc sa sigurnoScu tvrditi radi li se o jednom nepravilnom asfaltnom tijelu, ili Sto je vjerojatnije, o dva j]j Cak nekoliko rudnih tijcla koja su nastala tijekom paleotektonskih pokreta. Iz procjene 10 piitkih buSolina, dubina 5-10 m, smjeSlenih na povrSini asfaltnog izdanka, utvrdeno jc da se nakupljanje prirodnog bitumena u dolomitu odvijalo u vise zona dcbljina od 0,5 do 3 m.

Rudarske jame

Napustcni rudnik asfalta "Skrip" na otoku BraCu sastoji se od Iri rudarske jame (si. 2). Glavna je najstarija (1750) koju mjeStani nazivaju Minjera prema talijanskom miniera. To je jama koje se ulaz nalazi tik uz ecslu Sto iz Splitske vodi u Skrip. Od Splitskc udaljena je oko 1,5 km prema visu Humacac (kola 249), do mjesta Skrip ima oko 1 km. Drugc dvije rudarske jame su istrazni potkopi. Nalaze se na zapadnom boku slrme jaruge koja se postupno otvara prema Splitskoj, a od stare jame "Minjere" udaljeni su l(X)-linjak metara u smjeru sjeveroistoka.

Stara jama

Stara je jama splet podzemnih jamskih hodnika i prostorija, gdje se od srediSnjeg niskopa, pruzanja jugoistok-sjeverozapad, odvajaju u raznim smjerovima kraci hodnici i niskopi. Glavni je niskop jako vijugav, s cestim naglim promjenama pruzanja. Uz lo, uslijed brojnili pregiba, nagib mu nijc ujednaccn. Ulaz u jamu jc na koti 196,3 m, a kraj na koti 156,6 m, pa je visinska razlika 39,7 m, Sto Cini prosjecni nagib niskopa od 13%.

Ukupna duzina glavnog niskopa kojim sc moze nesmetano kretati je oko 307 m. Od njega se odvajaju 5 iijevih jugozapadnih, le 6 desnih sjcveroistocnih hodnika. Ukupna du/ina sporednih jamskih prostorija iznosi oko 305 m, tako da je ukupna du/ina svih hodnika i niskopa oko 612 metara. Jamske prostorije radene su bez slandardnog profila, pa su pojedini dijelovi jako uski, Sirine oko 1,5 m i visine oko 1,8 m. Postoje brojna proSirenja i do 10 m, a visine i do 5 m. Vecinom se nalaze na krizanjima, odnosno na mjestima odvajanja bocnih hodnika. VcliCinom se istiCu dvije jamskc dvorane. Jedna ima ravni pod, Siroka je oko 5 m i dugacka 20 m. Od ulaza je udaljena samo 20 m. Druga, veca dvorana u najdubljcm dijelu jame, nepravilnog je oblika (tlocrt ima oblik dinosaura), strmog jc poda duzine oko 45m i sirine do 20 m. Ncravnog je svoda s visinom koja dosize i do 8 m. Takva neujednaeenosi u jami bila je vjerojamo i zhog velikih razlika u koliCini asfalta u dolomitnoj stijeni. Asfall se pojavljuje malogdjc kao sloj dcbljine nekoliko ecntimctara ili decimetara, vecinom je "uhrizgan" u stijenu poput neujednacenih imprcgnaeija ili ispuna lankih prslina i finih pukotinskih sistema. Ne moze se daklc govoriti o ncpravilnom orudnjenom leziStu asfalta odredenih dimenzija i jednolikog prostiranja, vec o nepravilno orudnjenom dolomitu u kojem se glavna mineralizacija polpovrSinski proiezala u smjeru NE. Budud da tadaSnji rudari nisu mogli utvrditi pravo protezanje orudnjenja bili su prisiljeni pronalaziti ga i pratiti izradom jamskih hodnika ili niskopa. Pri torn su bila neizbjezna lutanja, Sto potvrduje krivudavost jamskih hodnika i niskopa. Na mjestima pogodnije mincralizacije osnovni se niskop, odnosno ogranak, proSirivao do veliCine iskopa u granieama sigurnosli podzemne eksploatacije. Na taj narjin jamski su radovi bill u prvom redu istrazni, alt ujedno i eksploatacijski otkopi. Promjene pri "tjeranju" niskopa i drugih jamskih prostorija, kao i razlike u njihovom nagibu, bili su uzrokovani joS i time Sto je dolomitna stijena u znatnoj mjeri bila okrScna. Prilikom izrade jame nailazilo se na mnoge veCe pukotine, male kavcrne i Spilje, te drugc potpovrSinske krSke pojave. One su pri promjeni smjera jamske prostorije pogodovale napredovanju jame, olvarale su mogucnosl lakSeg probijanja bocnih ogranaka i proSirivanja jamc obieno tamo gdje jc to bilo pozcljno i korisno.

Odvodnjavanjc i provjetravanje

Okrsenost dolomitnc stijenc s pratccM podzemnim supljinama pogodovala je prirodnom dreniranju oborinskih voda. Zahvaljujuti sLstemu pukotina i znatnoj dubini talnih voda (do razine mora jc vise od 150 m) vode se brzo gube u podzemlje. Jama je samo na nckim mjestima umjereno vlaitna, a dva hodnika su djelomicno polopljena. Osim toga pukotine koje dopiru na povrSinu omogucuju zadovoljavajuce prirodno provjetravanje jame l u njczmom najdubljcm dijelu. LoSe provjetravanje i zaguSljivost mogli su naslupiti jedino prilikom miniranja homogenih dolomita. Prirodna drenaza oborinskih voda i prirodno provjetravanje jame su pogodnosli zbog kojih rudari nisu imali potrebe izradivati vjetrena okna, odnosno uskope, tako da je jama ostala zatvorena cjelina sa samo jednim otvorenim kontaktom s povrsinom.

Nacin jamskog rada

Jama nije podgradivana, jer je cvrstina stijene omogucila sigurno probijanje i odrzavanje jame. Do danas oCuvani malobrojni ostaci i tnigovi drvene podgrade dokazuju da se podgradivanju pribjcglo samo na nekoliko krititnih mjesta. Na tim mjestima naknadno je doSlo do manjih uruSavanja blokova, ceSc"e sa svoda jame, no i 10 u manjem opsegu, tako da je jama skoro u cijcloj duzini i danas, gotovo stoljece j pol nakon njezinog napuStanja, uglavnom sigurna za posjecivanje i boravak. U pojcdinim dijelovima jame, osobilo na celima, tj. zavrSccima jamskih hodnika, nstali su saCuvani tragovi buSenja pa i Ciiave bus"oiine namijenjene miniraju. Promjer im je 28 mm, a duhina 30-40 cm. Kako su radovi izvodcni u XVIII. i prvoj polovici XIX. stoljeca busotine su se mogle raditi samo rucno, tj. klinom i batom, sto je bilo na uobicajenoj razini tadasaje rudarske tchnologije. Miniralo se pomocu crnog baruta. Busotine su razmjestene u pravilnom rasporedu, tj. po tri na oba boka u celu radiliSia, te dvije pod stropom. Isti raspored buSotina uocen je i u isiodobnim rudnicima boksita "Minjera" u Istri (S a k a C et at, 1993).

Transport rude

Nema sacuvanih podataka, a niti tragova, pomocu kojih hi se moglo zakljuciti o naemu iznosenja rude i jalovine k jame. Za prelposiaviii je da se to obavljalo drvenim sanducima, Sto je bilo uobicajcno u rudnicima Europe u ono vrijemc. Medutim iznoSenje materijala iz jame bilo je sigurno sve te2e 3lo je bila veca udaljcnost od ulaza, jer se ruda morala vuc"i po strmom uskopu. Toj poteSkod doskofiili su rudari na originalni nacm. Korisna se supsLancija svakako morala iznijeti na povrfinu. Medutim jaiovina, koje je bilo mnogo, tek je dijelom izneSena, dok je znatan njczin dio ostavljcn u jami. Do danas ona je ostala safiuvana u svim dijelovima jame u obliku majstorski izradenih suhozida, kojima su pazljivo obzidani bokovi hodnika i niskopa, jednako kao i proSirenja rudarskih prostorija u jami. Pri slaganju suhozida ved su komadi ugradeni u njihov donji dio, navise slijcdi kamenje pravilnijeg oblika, dok se iza suhozida, gdjc je god lo bilo moguce, odlagalo sitnije kamenje. Stoga su jalovisla na povrSini s obzirom na veliCinu jame manja od ocekivanih.

Kolicina iskopant pakiine i jalovine

Nisu nam poznati podaci o kolicini proizvedene pakiine u rudniku u Skripu. Moguce je tek procijeniti koliko se moglo dobiti asfalta iz cjelokupnog otkopa jame. Kako jos ne postoji detaljna izmjera jame, vec samo poiigonski vlak, to se ukupna kolicina otkopane rude, odnosno njezin volumen, mozc priblizno izraCunati. Uz pretposiavljenu prosjeCnu slrinu jamskih prostorija oko 2,5 m, le visinu oko 2,0 m, izlazi da je ukupni volumen otkopane rude u tim dijclovima 612 m duge jame iznosio oko 3000 m . K tome trcba dodati oko 5000 m3 rude otkopane u prosirenim dijelovima jame umanjeno za priblizno 1000 m" ugradeno u suhozide u jami. Prema M a r s c h a 1 I u (1856) srednji sadrzaj asfalta u rudi s otoka Braca, tj, Skripa, bio je oko 10%, Sto bi znacilo da se od ukupnih S000 m u jami oikopa nog biluminoznog dolomita moglo dohiii maksimalno oko 800 t asfalta. Veci dio rude preradivan je u samom Skripu, Sto dokazuju dvije pefr uz samu jamu kao i jaloviStc iskoriStcne rude s priblizno 5000 m jalovine. Moguce je da je kolicina jaiovine prvotno bila veca, no jaloviSte jc umanjeno prilikom gradnje nove ceste SplUska-Skrip, a moguce je koris'lcno i u druge svrhe. Osim toga M a r s c h a I 1 (1856) navodi kako je ruda s otoka Braca i drugih nalaziSta brodovima, odn, dvama trabakulima. odvazana u Vencciju za potrebc tamoSnje tvornice u Guidecci. Tvornica, vlasniStvo baruna Rotschilda proizvodila je od god. 1842. godiSnje oko 15000 metrickih centi asfalta. U worniekom postrojenju ruda je usitnjavana u mlinu parnim strojem jacine 24 KS. Usitnjena ruda mogla se na taj nacin bolje iskoristiti, sto nije bio slufaj u Skripu, gdje je drobljenje rude obavljano oCigledno ruCno, na Sto upucujc neujednacena granulacija iskoriSlene rude u jaloviStu. U istom izvoru je podatak da je u dalmatinskim nalazistima biluminozne rude bilo u navedenom razdohlju, sredinom XIX. stoljec'a zaposleno 40 radnika.

Novi rudarski radovi

Dva kraca istrazivaCka potkopa, koja se nalaze istoCno od stare jame, izradeni su modernijim naOinom sa zeljom da se zahvati bocni dublji dio mineralizacijc. Stoga su ulazi u potkope locirani znatno nize od ulaza u siaru jamu, tj. na koti 166,9 m(poikop je oznacen sa 2 na slici 2), a krac"i sjeverni potkop je na koti 161,5 m (3 na si. 2). Duzina veceg potkopa je 93 m, dok drugi manji ima samo 40 m. Potkopi su radeni standardno s visokim pravilnim profilom' le blagim nagibom od 40. Sav oikopani nunerijal odlozen je u jaruzi nedaleko od ulaza u potkope.

Dobivanje asfalta

Prirodni se bitumen ekstrahirao zagrijavanjetn biluminoznog dolomita u dvije ovalne peel koje se joS nalaze u blizini ulaza u staru jamu. neposredno uz stara jaloviSta. Obje su pec"i djclnmicno zaruSene. Bolje jc safiuvana pet! na zapadnoj sirani (si. 3), dok je istoCna zmrpana jalovinom. Promjer peclje 6,5 m, oeuvana visina je oko 3,5 m, a debljina obzida u gornjem dijclu 60 cm. Pri dnu ped je 8 foziSia u pravilnim razmacinia. Sirina im je 40 cm, na dnu loziSla su 20 cm Siroki ispusli. Loz.isia su obzidana dvoredom cigala velicine 28 x 13 x 4 cm. Peci su gradene od grubo obradenog kamena i ponesto cigala, su vapnenim vezivom. Svod nije sacuvan, jer se s vremenom urusio, pa su pecis gornje strane otvorene. Nije nam poznato cime se lozilo, ali pretpostavljamo drvom. Nova pec (sl. 4), drugacijeg oblika, nalazi se u blizini novog potkopa. Oblika je kuce s pribliznim dimenzijama 8 x 3,5 x 4 m. Na sjevcrnom zidu jc 5 lozis"la Sirine 50 cm, od kojih su dva krajnja zazidana. Na zapadnoj strani je ulaz, na zabatu je poviscni otvor, a na juznoj su strani dva, mozda naknadno, ugradena otvora. Krov je pokrivcn kamenim ploeama. Ta pecvjerojatno, zbog neuspjelih radova u novim poikopima, nije ni koris'tena. Pee je naknadno djelomicno izmijenjena prilagodbom za novu namjenu, a danas je to mala poljska gospodarska kucica.

Prijedlog moguce buduce uporabe

Kakva ce biti buduca namjena rudnika i kako rijesiti pitanje oCuvanja i eveniualne obnovc rudarske baStine? Smatramo da rudnik dopunjen rudarskim aiatom moze sluziti za znanstveno-nastavne i turisticke svrhe. To ovisi o TuristiCkom druStvu oioka RraCa i "Jadrankamenu" iz PuCiSca. Nastavnici Rudarsko-geolosko-naftnog fakulteta sigurno & neposredno pomoct u ostvarivanju te zamisli, koja je od velikog znaeenja za rudarsku baStinu Hrvaiske. S obzirom na dobru ocuvanost stare jame i novih niskopa, kao t relativno dobru oCuvanost pratedh rudarskih objekata, predlazemo da se oni zaSttte odgovarajue'im zakonom. BivSe rudarsko eksploatacijsko polje "Skrip" mogio bi sluziti za cdukaciju pri terenskoj naslavi i to za siudente geologije, rudarstva, gcodezije domacih i inozemnih sveucilisa, a takoder u turistieke svrhe.

Zakljucak

Nedaleko od mjesta Skrip, na sjevemom dijeiu oioka Braca a juzno od supelarske luke, nalazi se napusteni rudnik asfalta "Skrip". Pretpostavlja se da se s rudarenjem zapocelo oko 3750., a prestalo oko 1874., da bi se kasnije na kratko pokuSala obnoviti eksploataeija, ali bez ocekivanih rezultata. U podzemnom trazenju asfalta nacinjen je glavni niskop {307 m), le bocni hodnici i niskopi (305 m) tako da je ukupna duzina jame oko 612 metara, dok je visinska razlika oko 40 metara. U jami se istieu dvije dvorane, jedna u obliku elipse u blizini ulaza i druga nepravilnog oblika na kraju niskopa.

Rudarskim je radovima utvrdeno da u rudniku nema suvislog asfallnog tijela vec postoje najmanje dva. Dvorane su posljedica iskopavanja pove6inog orudnjenja. U glavnom niskopu i bocnim hodnicimu najceSce je bitumen samo mjestimiCno ubrizgan, a samo ponegdjc nalaze se lanki slojevi asfalta, pa je to najvjerojatnije razlog odustajanja od cksploatacije. Sadrzaj bitumena u uzorcima dolomtta dobivenih pri povrslnskom plitkom busenju iz istocnog dijela nalaziSta je nizak (0,09%-2,18%), dok jc iz istocnih potkopa (2.44%-3,19%) i zapadne jame (2,(-,V'r -9,4 m ) vis"i. Na temeljlu 26 analiza ucinjenih 1%8. utvrden je srednji sadrzaj 3,57% bitumena u Skripskom nalaziStu. Iz dosada prikupljenih i analiziranih 45 uzoraka srednji sadrzaj bitumena je 4,91%. Ovaj viSi "srednji" sadrzaj odraz je utjecaja prirodnim bitumenom bogatijih uzoraka iz pocetka XIX, stoljeca.

Zbog prirodne cirkulacije zraka u jami nije izgradeno vjetreno okno, a zbog prirodne drenaze nije bilo potrebno ni odvodnjavanje oborinskih voda. Ocuvani su lek malobrojni OStaci drvene podgiade, s"lo dokazuje da je bilo tek neknliko kritienih mjesta koje je irebalu osigurati Od urusavanja krovinc. Na Cclu svakog hodnika i niskupa ostali su saeuvani Iragovi buSenja klinom i batorn i miniranja ernim barutom. Asfaltnu je ruda iznoSena iz jame, dok je najvect dio jalovinc ugradivan u suhozide s kojima su obzidavani bokovi glavnog niskopa i nckih boCnih hodnika. Procjenjuje se da je otkopano oko 4590 nr aslalla i jalovog dulomiia. Prema izvedenim rudarskim radovima moze se zakljuclti da je iskopan samo dio asfaline sirovine, te bi evcntualna nova geofizicka istrazivanja mogla potvrditi jesu li rudari tspravno postupili i opravdano napustili rudarenje. Iz asfalta cksirahiran je prirodni bitumen u dvije joS dijelom sacuvane okrugle peci i prodavan duz hrvaiske obale, a dio je i izvozen o Veneciju.

Predlazemo otvaratije rudnifca u znanstveno-naslavne i turLstiCke svrhe, Za to jc potrebno urcditi unuttaSnjast jame, pribaviti alat i pribor iz doba rudarcnja, obnoviti jednu okruglu peO i urcdili okoliS. Novija pec; mogta bi se urediti kao izlozbeni prostor i odmoriste. Za znanstveno-nastavne svrhe bilo bi potrebno izraditi geodeiski detaljni nacrt jame, pribaviti satelitskc i acrofoiogramctrijskc snimke za geoloSku interpretaciju, izraditi gcoloSku kartu, geoloSki kartirati jamu, provesti geofiziCka isirazivanja, odrediti polozaj orudnjcnja i analizirati uzorke za vrednovanje nalaziSta.

Primljeno: 11.I.1995.

Prihvaceno: 20.VI.1995.

Sidebar

The Former Asphalt Mine "Skrip" on the Island of Brat B.

Kanajet, K. Sakac and B. Sebecic

In the vicinity of the settlement named Skrip, in the northern part of the Island of Brae and on the south of the Supclar harbour, there is the abandoned asphalt mint "Skrip". The mining there is supposed to have stared about the year 1750 and it stopped around the year 1874. Exploitation was later tried again for a brief time and with no expected results. In the underground search for asphalt the main incline was carried out (307 m) as well as lateral galleries and inclines (305 m), so that the lota! pit length reached some 612 metres, while the altitude difference was approximately 40 metres. There were two halls prominent in the pit, one in the shape of ellipse near the entrance, and another of irregular shape at the end of incline. The mining operations resulted in the conclusion that there were no coherent asphalt bodies in the mine, but at least two bodies. Supposedly, there were increased quantities of natural bitumen in dolomite in the halls. In the main incline and lateral galleries there were mostly wily sporadical "disseminations", and here and there also some thin "layers" ol asphalt, so that was probably the reason forgiving up the exploitation. Bitumen content in dolomite samples obtained by the surface shallow drilling from I he eastern part of location was rather low (0.09% -2.18%), while Tram the eastern gurmics (2,44% - 3.19%) and western pit (2.63% -9.40%) it was higher. On the basis of 26 analyses performed in the year 1968, the medium content of 3,57% bitumen was established Tor the location of Skrip. From 45 samples gathered and analyzed so far, the medium bitumen content proved to be 4,91%. This higher "medium" content was the reflection of samples from the beginning of 19tb century richer with natural bitumen.

Due to the natural air circulation in the mine, no ventilation shaft was constructed, while because or the natural drainage, no rainwater draining had to be foreseen. There were preserved only a few remnants of wooden supports which proved there were only several critical places that had to be secured against the roof caving in. On the head of each incline and galleries there remained traces of drilling and blasting. These operations used to be performed manually by a hand chisel and hammer and black powder in the face sides and bellow the ceiling. Asphalt ore got carried out from the pit, while major part of rejects was built-in in dry walling to cradle the sides of the main incline and some laterals galleries.

The estimated excavation amounted to some 8000 cu.m of asphalt and barren dolomite According to the mining work carried out, the conclusion could be made that only a portion of asphalt raw material was excavated, so, possible new geophysical investigations could confirm whether miners had done correctly and justifiably abandoned the mining. Natural bitumen was extracted from asphalt in two partially preserved round furnaces and sold along the Croatian coast, while a portion was also exported to Venice.

We suggest the re-opening of the mine for scientific and educational purposes as well as touristic ones. For this, the mine interior should be cleaned, tools and accessories from the times of mining should be gathered, one round furnace renewed and mine landscaping carried out. The more recenl furnace should be reconstructed as an exhibition space and resting area. For scientific and educational purposes, a detailed surveyor's drawing of the mine should be prepared, satellite and airphotogrametre should be provided for geological neostruciural interpretation, a detailed geological plan of bituminous dolomite outcrops should be worked out and geophysical investigations are to be carried out. position of infiltrations should be determined and additional samples should be analyzed for better evaluation of Skrip location asphalt quality.

References

LITERATURA

Baucic, F. (1943): Dalmatinski asralt. Tehnilki vjestnik-Grmtcvinarstvo, 9-10, 307-311, Zagreb.

Bo r o v i c, I., M a r i ncic, S., M a j c e n, Z. i M a g as, N. (1977): Tumaci za listove Vis, Jelsa, Bisevo, Svelac i Jahukn. Osnovna geoloska karta 1:10000, Savezni zavod Beograd, 37-38, Beograd.

Ercegovac, M. (1983): The problem of genesis of bituminous limestones of the Upper Cretaceous and Palaeogene on the island BraO. U: Jelaska, V. & Ogordcc, B.: The Upper Cretaceous Dcpositional Environments of the Carbonate Platform on the Island of Brai, 4lh LAS. regional Meeting, 108-112. Split.

Ercegovac, M,V[torovi6,13.,HoIlerbach,A.iJelaska, V.(1981): Organopelrografske i organokemijske karakteristike gomjokrednih kroenjaka sa bitumijama u Spiilskoj i Skripu (Braf). Radovi '/nanstvenog savjeta la naftu JAZU, nerija A. 8, 329-338, Zagreb.

Gusic, I. & Jelaska, V, (1990): Slratigrafija gornjokrednih naslaga otoka Braca Djela Jugosl. akad. znan. umjetn. 69, Razred za prir. znan., sir. 160, Zagreb.

Jela s k a, V. (1984): Bituminozne slijene otoka Brala.Braiki zbomik, 14, 39-42, Supelar,

Jela s k a, V. & O g o r elec, B. (1983): The Upper Cretaceous Dcpositional Environments of the Carbonate Platform on the Island or Brat 4th I.A.S. regional Meeting, 108-112. Split.

Jelinic, G., Jelaska, V. i Al ajbeg, A. (1994): Upper Cretaceous Organic-Rich I-animated Limestones of the Adriatic Platform, Island of I Ivar. Croatia, Bulletin AAl'G, 78, 8,1313-1321.

J u t ro n ic, A. (1971): Bibiiografija otoka Braca. Braiki zbomik, 9,341,Supetar,

Koscec, B. (1972): Povriinskc pojavc ugljikovodika u zoni Vanjskih Dinarida i na morskom dnu sjevernog Jndrana. Simpozij o isiraftvaniu lezista nafte i plina na Jadrnmi i zoni Vanjskih Dinarida, 48-155, Zagreb.

Kranjec, V., C r n k o v ic, B. i S i k i c, D. (1964): O bituminoluskiin isiraftvanjima na otoku Bracu. Zbomik radova povodom 25. godiSnjice Rudarskog odjela TehnoloSkog fakulteta 1939-1964, 145-153, Zagreb.

M a r s c h a 1 i, A. Fr. (1856): Die Bau-Materialicn des osterreietitschen Kaiserstaates aul der Pariscr Ausstellung. Juhr. GmL Rckhsum-t., 714, 747-762, Wien.

S a k a c, K., M a r u 5 i c. R. i V u j e c, S. (1993): "Minjera" svjelski znacajan mineraloSki i rudarski lokalilet. ("Minicra" di Sovignaeco" a world important mineralogical and minig site in Istria (Croatia). Buzaski zbomik, 18, 49-75, Buzet.

Schubert, R. (1909): Oeologija Dalmacije. str. 181; Asfalt 154-156, prijevod F. Koch. Matiea D.iimaiinska, Zadar.

Soldo, J. A. (1978): Rudnik obilelji Lovric j Garanjin na Peruci kod Sinja (Prilog rudarslvu u Dalmaciji u XVIII stoljecu) Centar JAZU, 349-378. Nacionalna i sveuCiliSna biblioteka br. 511764, Zagreb.

Sebecic, B. (1976): Osobine karbonalnih slijenaukojima.se pojavljuje bitumen (Tipovi bituminoznih karbonalnih stijena). 8. jugosl. geol. kongres, 5, 203-216. Ljubljana.

Sebecic, B. (1979a): Bituminozne pojave Dinarida, Nafta, 2, 55-62, Zagreb.

Sebecic, B. (1979b): Rasjedni sistcmi i bituminozne pojave u Vanjskim Dinaridima. Geol. vjtsniJc, HI, 383-386, Zagreb.

Sebecic, B. & Vuckovic, J, (1978): Geoloske i geoelektriike osobine bituminoznih pojava Dalmacije i Hcrcegovine (Tipovi bituminoznih pojava i geoelektrifkih anomalija), IX kongres geoioga lugiislaviju. Zbornik radwa, 917-928, Sarajevo.

Neobjavljeni radovi

Baric, G (1975): Rezultaii geokemijskih analiza slijena i bilumena s podrucja Dinarida. Fond strucne dokumcntacije INA. Projekta. 1-36 + 10 priloga, Zagreb.

Kanajet, B. (1967): Aslallno nalaziilte Skrip; M 1:1000. Rudarsko-geololko-nallni institut, Zagreb.

Lovrecek, I. (1968): IzvjcJtaj o isptiivanju bituminoznih vapnenaca od 5, i 8. IV 1968. Kemijsko-tehnoloski institut, Zagreb.

Ozegovic, F, (1949); IzvjeStaj o prcgledu i nalazu bituminoznih stijena na otoku BraCu. Fond strusne dokumcntacije INA-Projckta, p, 10, Zagreb.

Sikic, D. (1986): Geoloika obrada nalazista asfalta Skrip olok Brat Rudarsko-geoloiko-naftni institut, p. 4, Zagreb.

Tomasic, I. (1949): Izvjeitaj o nalaziSlima bituminoznih vapnenaca i aslaltnih pjeSCarB na otoku Bracu; p. 2, Fond strucne dokumenlacije INA-Projekta, Zagreb.