OBITELJSKO NASILJE U PRAKSI EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA S POSEBNIM OSVRTOM NA PRESUDE PROTIV REPUBLIKE HRVATSKE

Headnote

U radu se analiziraju najznačajnije presude Europskog suda za ljudska prava u kojima su uspostavljeni standardi u području suzbijanja obiteljskog nasilja i zaštite njegovih žrtava. Posebna pozornost usmjerena je na presude protiv Hrvatske u slučajevima obiteljskog nasilja (Tomašić i dr. protiv Hrvatske, A. protiv Hrvatske, M. M. protiv Hrvatske i Ž. B. protiv Hrvatske) te mjere koje su poduzete kako bi se ispravili propusti na koje je upozorio Europski sud. Praksa Europskog suda bila je poticaj i za donošenje Istanbulske konvencije, prvog sveobuhvatnog europskog dokumenta za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, o kojem će biti riječi u završnom dijelu rada.

U zaključku se ističe kako u Hrvatskoj još uvijek nisu osigurani svi uvjeti za provedbu postojećih propisa o zaštiti žrtava obiteljskog nasilja. Osim toga praksa Europskog suda te brojne rasprave vezane uz ratifikaciju Istanbulske konvencije pokazuju kako i dalje postoji potreba za sustavnim edukacijama policijskih i pravosudnih djelatnika, kao i za razvijanjem i jačanjem društvene svijesti o težini obiteljskog nasilja i potrebi zaštite njegovih žrtava.

Ključne riječi: obiteljsko nasilje, nasilje nad ženama, ljudska prava, Europski sud za ljudska prava, Istanbulska konvencija

Summary

The paper analyses the most significant judgments of the European Court of Human Rights, which have established standards in the domain of combating domestic violence and the protection of its victims. Special attention is given to judgments against Croatia in cases of domestic violence (Tomašić and Others v. Croatia; A. v. Croatia; M. and M. v. Croatia; and Ž. B. v. Croatia) and the measures taken to correct the omissions addressed by the European Court. The case law of the European Court was also an incentive for the adoption of the Istanbul Convention, the first comprehensive European document combating violence against women and domestic violence, which is discussed in the final part of the paper.

The conclusion raises the issue of Croatia's failure to provide all conditions for the implementation of the adopted regulation on the protection of victims of domestic violence. In addition, the case law of the European Court, as well as numerous discussions related to the ratification of the Istanbul Convention, prove the still existing need for systematic educational training of police and judicial staffin Croatia, as well as for the development and strengthening of...