Izvod
Proucavali smo morfoloske karakteristike ploda sest introdukovanih sorti masline Picholine, Itrana, Giarraffa, Carolea, Cucco i Dolce mele. Test sorta bila je domaca sorta zutica. Prema karakteristikama ploda, odnosno prema krupnoci, plodovi svih ispitivanih sorti se mogu koristiti za konzerviranje. Najkrupniji i vrlo atraktivan plod ima sorta Giarraffa (9,21 g), a najsitniji zutica (3,24 g) i Carolea (3,30 g). Najpovoljniji randman ploda imaju sorte Picholine (9:1) i Giarraffa (8:1), a najmanje povoljan je u sorti zutica i Itrana (5:1). Najveci sadrzaj ulja u plodu imaju sorte Carolea, zutica i Itrana te cine grupu sorti sa visokim sadrzajem ulja.
Kljucne rijeci: Olea europaea, maslina, plod, koStica, hemijski sastav.
Abstract
Morphological characteristics of fruit of six introduced olive varieties Picholine, Itrana, Giarraffa, Carolea, Cucco, Dolce mele were studied. Autochtonous variety Zutica was a control. According to fruit characteristics and thickness respectively, fruit of examined varieties could be used for pickling. The biggest and very atractive fruit was in Giarraffa variety (9,21 g), and the smallest was in Zutica (3,24 g) and Carolea (3,30 g). The best flrsh/pit ratio was in Picholine (9:1) and Giarraffa (8:1) while in Zutica and Itrana varieties was the lowest (5:1). The highest oil content in fruit have Carolea, Zutica and Itrana varietiest thou making group of high oil content varieties. Key words: Olea europaea, olive, fruit, stone, chemical composition.
UVOD
Pored prinosa, karakteristike ploda sorti masline su bitan cinilac njihove ekonomske vrijednosti. Karakteristike ploda opisuju se preko niza osobina koje su posebno znacajne sa komercijalnog stano vista, tiarocito u stonih sorti. a sto jc uostalom i krajni intercs u gajenju masline i proizvodnji njenog ploda.
Plod masline se u odnosu na plodove drugog kosticavog voca razlikuje prema hemijskom sastavu (Balatsouras, 1980), za koji sc interesovanje ispoljava odavno, najvise radi sadrzaja ulja u plodu (Marcic, 1923; Bottari i Spina, 1952; Miranovic, 1971, 1979, 1987; Miljkovic, 1976; Manoukas, 1973; Rio i sar., 1994; Pannelli i sar., 1994; Ferrara i sar., 1996), a zatim i sadrzaja ostalih komponenti kao sto su seceri i proteini (Borbolla i sar., 1955; Nosti Vega i sar., 1984; Golubev i sar., 1987; Miranovic i sar., 1987).
Sorte masline dijele se na sorte za ulje, sorte za jelo i sorte kombinovanih svojstava (Baldini i Scaratnuzzi, 1988), Sorte za ulje su sitnijih plodova (1-2 g) i sa visokim sadrzajem ulja, dok plodovi sorti namijenjenih konzerviranju imaju krupne plodove (vise od 3 g), cvrsto meso i dobar randman. Za tehnologiju konzerviranja plodova masline vazanje oblik ploda (Miranovic, 1987), jer se plodovi prema obliku i krupnoci sortiraju u komercijalne klase, sto je za ekonomski efekat izuzetno znacajno.
Introdukovane sorte masline su potencijal za poboljsanje domaceg sortimenta odnosno za podizanje novih zasada. U domacem sortimentu uglavnom su zastupljene sorte za ulje i sorte kombinovanih svojstava. Da bi doprinijeli boljem poznavaiiju vrijednosti introdukovanih sorti masline cilj ovog rada bio je da se ispitaju morfoloske karakteristike ploda istih, na osnovu cega bi se zakljucilo da li su prema namjeni sorte za jelo, sorte za dobijanje ulja ili su kombinovanih svojstava ploda.
OBJEKAT, MATERIJAL I METOD RADA
Proucavanja su obavljena u sortnom zasadu u Ulcinju, koji se nalazi u sklopu proizvodnog zasada povrsine 50 ha. Zasad je podignut u periodu 1980-82. godine, na ravnicarskom terenu u Ulcinjskom polju, sa 14 sorti masline introdukovanih iz Italije po preporuci eksperala FAO-a. Sorte su uglavnom italijanskog porijekla ili iz drugih zemalja koje su u Italiji dale dobre rezultate. Razmak sadnje u zasadu je 7 x 5 m.
Domaca sorta zutica proucavana je u zasadu u Barn, koji je 60-ih godina regenerisan odsijecanjem debla u visini korijenovog vrata ili do 1 m visine debla, te su iz osnove odnjegovana nova stabla. Razmak sadnje u ovom zasadu je 8 x 10 m.
Ogled je postavljen po slucajnom blok sistemu u pet ponavljanja sa tri stabla u svakom ponavljanju, sto ukupno cini 15 stabala po sorti.
Laboratorijska ispitivanja obavljena su u Centru za suptropske kulture u Barn.
Ispitivanjem je obuhvaceno sest introdukovanih sorti masline: Picholine, Itrana, Giarraffa, Dolce mele, Cucco i Carolea. Domaca sorta zutica je, kao najzastupljenija u domacem sortimentu, bila standard za uporedenje. Ispitivanja su obavljena u periodu 1994-1996. godine.
Morfoloska isuazivanja izvrsena su po deskriptoru Bottari i Spina (1952) iCimatoisar. (1997).
Proucavanja su obuhvatila:
- morfometriju ploda i kostice,
- fizicke osobine ploda i kostice,
- hemijski sastav ploda (sadrzaj suve materije (%), sadrzaj ulja u plodu po metodi Soxleta (%), direktno redukujuci seceri po metodi Bertranda (%), ukupni proteini po metodi Kjeldahla (%) (Saric i sar. 1986).
Ocjena dobijenih podataka vrsena je analizom varijanse. ZnaSajnost razlike izmedu sorti ocjenjivana je Takijevim testom uporedenja individualnili sredina za prag znacajnosti od 0,05% (Hadzivukovic, 1991). StatistiCki znacajne razlike obiijezene su slovima. Sorte koje nemaju isto slovo u eksponentu statisticki sc znacajno razlikuju.
REZULTATI ISTRAZIVANJA SA DISKUSIJOM
Morfometrija ploda i kostice
Velicina ploda je najvise zavisna od karakteristika sorte i od uslova sredine, dok je fomia ploda prilicno stabilna karakteristika, iako autori isticu odreden stepen variranja (Morettini, 1950; Brousse, 1990). Na osnovu dobijenih rezultata o dimenzijama ploda, tj. duzvni i sirini, znacajno medusobno razlikuju, tab. 1. Sorta Giarraffa ima najvece dimenzije ploda (29,60, odnosno 23,62 mm) od ispitivanih sorti, sto je Cioi jako privlacaim za stonu upotrebu. Razlike u velicini se krecu od oko 9,0% u odnosu na Cucco, za obje dimenzije, do oko 13%, odnosno 27% u odnosu na Picholine, pa do oko 28% odnosno 34% u odnosu na zuticu. Vrijednosti koje smo dobili za plod sorte zutica (duzina 21,30 mm i Sirina 15,60 mm) su u skladu sa rezultatima Marcica (1923) i Miranovic (1971, 1979, 1987), sa cijim se rezultatima pokiapaju i nasi za introdukovane sorte Picholine i Itrana.
Na osnovu dimenzija ploda racunat je indeks oblika, odnosno forme ploda, koji je koristan za opis sorti (Bottari i Spina, 1952). Medutim, ovaj parametar ne pravi razlike medu ispitivaniin sortama, jer sve one u kojih je R od 1,25 do 1,45 imaju ovalnu do elipticnu formu, Sto ispitivane sorte svrstava u jednu grupu.
U nasim ispitivanjima sorte su se razlikovale prema dimenzijama kostice. Sorta Giarraffa ima najvece dimenzije kostice (19,24, odnosno 9,74 mm), sorta zutica ima najmanju duzinu (14,88 mm), a Picholine najmanju sirinu kostice (7,12 mm). U zutice su dimenzije kostice nesto vece od vrijednosti koje navodi Miranovic (1971, 1979), sto se nije odrazilo na indeks oblika, dok se ovi parametri za Picholine i Itranu (1987) poklapaju. Prema indeksu se odreduje forma kostice, koja se kao najpouzdanija sortna karakteristika u masline pokazala i u nasim rezultatima. Naime, ovaj parametar nije statisticki znacajno odstupao zavisno od spoljnih uslova. Sorte su prema indeksu oblika podijeljene (Boitari i Spina, 1952) u tri grupe: sa jajastom (Itana i Dolce mele), elipticnom (zutica, Giarraffa i Cucco) i izduzenom formom kostice (Carolea i Picholine).
Fizicke osobine ploda i koStice
Proces porasta svakog ploda je pod genetickom kontrolom, odnosno krajnja velicina ploda zavisi od sorte (Tombesi, 1994).
Kako se moglo i ocekivati, prema dimenzijama ploda sorta Giarraffa je prva po svim parametrima fizickih osobina ploda, tab. 2, osim po udjelu mesa u plodu i randmanu. Nesto manju masu ploda i kostice, all slican randman navode Ferrara i sar. (1995) i Bottari i Spina (1952). Od ostalih ispitivanih introdukovanih sorti, Carolea i Itrana su imale najslabije rezuhate, a ukupno posmatrano zutica je bila iza introdukovanih sorti.
Moramo napomenuti da su tspitivane sorte jako razlicite prema karakteristikama ploda uopste, statisticki se znacajno razliknju i tesko ih je uporedivati. Sorta Giarraffa ima za 1,3 puta vecu masu ploda od Cucco, za 1,9 puta od Picholine, pa do 2,8 puta vecu od zutice. Prema Cimato i sar. (1997), koji sorte masline zavisno od mase ploda dijele na cetiri grupe, od ispitivanih .sort; plodove srednje velicine imaju Carolea i zutica, krupne plodove imaju Picholine, Itrana i Dolce mele i jako krupne plodove Giarraffa i Cucco. Prema ovoj podjeli mi nijesmo u ispitivanju imali sorte sa sitnim plodom (ispod 2 g), sto se ne podudara sa podacima Marcica (1923) za zuticu. Ove karakteristike su narocito znacajne u odredivanju namjene ploda, tj. da li se mogu koristiti za konzerviranje, kada se kao kriterijum kvaliteta smatraju najvaznijim. Po tome su plodovi sorte Giarraffa jako atraktivni za stonu upotrebu, ali i plodovi sorti svrstanih u drugu i trecu kategoriju, odnosno moze se reci da se plodovi svih ispitivanih sorti mogu koristiti za konzerviranje, §to bi se poklapalo i sa zakljuccima Jacoboni i Fontanazza (1981).
Za razliku od Bottari i Spina (1952) koji ne analiziraju masu kostice, Cimato i sar. (1997) odreduju velicimi kostice prema masi i svrstavaju sorte u tri grupe. Prema nasim rezultatima, sve ispitivane sorte su bile u grupi sorti sa vecom koSticom, ali smatramo da bi sorte Picholine i Carolea. sa masom kostice od 0,46 g. bilo pravilnije svrstati u grupu sa kosticom srednje velicine (0,3-0.45 g).
Velicina kostice odrazila se i na procentualno ucesce mesa u plodu medu ispitivanim sortama. To je narocito izrazeno u sorte Picholine, koja ima najvece uCesce mesa u plodu od oko 90,48%, dok je najmanje bilo u zutice, oko 81,79%. Takode je randman bio najpovoljniji u sorte Picholine, 9:1, a najmanje povoljan u Itrane i zutice, 5:1. Baldini i Scaramuzzi (1963) i Ferrara i sar. (1996) navode iste podatke za Picholine i Itranu, a Rio i sar. (1994) za Itranu. Dobar, odnosno dosta dobar randman imaju i sorte Giarraffa odnosno Cucco i Dolce mele.
Zapazamo da su, u odnosu na podatke iz literature (Ferrara i sar., 1996), plodovi sorte Dolce mele u nasim ispitivanjima krupniji. Takode, duplo manja velicina ploda sorte Carolea u nasim ispitivanjima, moze govoriti o pogresnom nazivu, odnosno uvozu druge sorte pod nazivom Carolea.
Rezultati koje smo mi dobili za zuticu znatno su bolji od podalaka za tradicionalne italijanske sorte koje prikazuju Pannelli i sar. (1994). Osim toga nasi rezultati upucuju da zutica ima krupniji plod i da u 1kg dolazi manje plodova od navoda Marcica (1923) i Miranovic (1971, 1979), dok je udio mesa u plodu manji.
Klasifikacija na osnovu broja plodova u 1 kg (Bottari i Spina. 1952) primijenjena na nase rezuhate, pet od ispitivanih sort) (Giarraffa, Cucco, Dolce mele, Picholine i Itrana) svrstava u grupu sorti krupnih plodova (100-300 pi. u kg). Sorte Carolea i zutica spadaju u grupu sorti srednje krupnih plodova (300-450 pi. u kg). Razlike u veliCini ploda su ipak ofiiglednije i fiini nam se prikladnija klasifikacija koju su primijenili Cimato i sar. (1997) za velicimi ploda.
Hemijske osobine ploda
Hemijski sastav ploda izrazen je, lab. 3, preko sadrzaja vlage i suve materije, ulja u svjezoj i suvoj supstanci, Secera i proteina. Sve ove karakteristike ispoljile su znaSajne statisticke razlike medu ispitivanim sortama. Sadrzaj vlagc je bio od 60,30% u sorte Carolea do 74,84% u sorte Giarraffa, sto je u skladu sa rezultatima Golubev i sar. (1987), i priblizno okvirima koje su dali Borbolla i sar. (1955). Za Carolea i Picholine rezultati se podudaraju sa navodima Ferrara i sar. (1996), dok su za Mele i Itrana uaSi rezultati viSi. Analogno sadrzaju vlage sadrzaj suve materije je bio najvigi u Carolea (39,70%), a najmanji u Giarraffa (25,16 %). Ovi rezultati su u okvirima koje su naveli Golubev i sar. (1987) i Miranovic i sar. (1987), ali su nizi od sadrzaja koje su objavili Miljkovic (1976) za italijanske sorte i Miranovic (1971, 1976) za zuticu i domace sorte.
U celijama mezokarpa pocinje se proizvoditi ulje 45 dana nakon punog cvjetanja a najintenzivnije je poslije dva mjeseca nakon punog cvjetanja (Tombcs'i, 1994). Prema navodima u liieraluri (Borbolla i sar., 1955; Ferrara i sar., 1996; Manoukas i sar., 1973; Pannelli i sar., 1994) dosta su veliki rasponi u sadrzaju ulja, zavisno od ispitivanih sorti. NaSi rezultati, prema kojima je ovaj paiametar u svjezoj supstanci bio od 15,42% u Giarraffa do 21,92 % u Carolea od koje zutica neznatno odsiupa (21,25%), uklapaju se osim sto su za Itranu nizi od rezultata Miranovic (1987) i Rio i sar. (1994). U suvoj supstanci udio ulja bio je od 64,34% u Dolce mele, do 51,78 % u Picholine, sto je vise od navoda za domacc sorte, zuticu i za strane sorte (Miranovic, 1971,1979,1987).
Zapazanje slicno onome koje su izveli Ferrara i sar. (1996) za sorte Carolea i Picholine moze se izvuci i na osnovu nasih rezultala za sorte Carolea i Itrana. Naiine ove sorte se mogu koristiti za dobijanje ulja, tj. kao sorte za ulje, a takode i Picholine, jer prema sadrzaju ulja ne zaostaju mnogo za zuticom koja je glavna domaca sorta za proizvodnju ulja.
Prema klasifikaciji Bottari i Spine (1952) ispitivane sorte se mogu svrstati u dvije grupe prema sadrzaju ulja u plodu. Carolea i zutica cine grupu sorti sa visokim sadrzajem ulja (20-30%), a ostale sorte grupu srednjeg sadrzaja ulja (15-20%). Prema ovoj podjeli u jednu grupu bi dosle Giarraffa i Picholine sa 15,42% odnosno 19,38% ulja u plodu, sto ne smatramo adekvatnim, Cimato i sar. (1997) ne daju tablicu sa granicnim vrijednostima grupa prema ovoj osobini, ali prema sortama koje su oni opisivali, visok sadrzaj Lmaju sorte sa 18-21% ulja u plodu, sto bi i sortu Picholine svrstalo uovu grupu.
Sadrzaj redukovanih Secera u ispitivanih sorti bio je u intervalu od 1,21 % u Itrane do 1,82 % u Picholine, odnosno u okvivima datim od Balaisourasa (1980), Ferrara i sar. (1995), Golubev i sar. (1987) i Miranovic (1987), a bili su nizi od navoda Ferrara i sar. (1996) osim za sortu Dolce mele. Takode su na§i rezultati nizi od vrijednosti koje su dali Borbolla i sar. (1955) i Pannelli i sar. (1994).
Plod masline sa sadrzajem proteina od 1,76 % u Cucco do 2,79 % u zutice, za kojom mnogo ne zaostaju Ilrana (2,60%) i Carolea (2,49%), ne smatra se znacajnim izvorom proteina, iako se ta osobina cijeni narocito u stonih maslina. Dobijeni sadrzaji proteina u plodu podudaraju se sa navodima Borbolla i sar. (1955), Balatsouras (1980), Golubev i sar. (1987) i Miranovic (1987).
Ukupno posmatrano, plod sorte zutica se istice medu ispitivanim sortama kao plod sa relativno niskim sadrzajem vlage u odnosu na ispitivane sorte, odnosno dosta visokim sadrzajem suve materije, visokim sadrzajem tilja i proteina i relativno visokim sadrzajem secera, sto potvrduje kvalitetne osobine ove sorte koje istiCe Miranovic (1971, 1979). Medutim, moramo napomenuti i kvalitativne karakteristike plodova sorti Picholine (dosta suve materije, ulja i proteina i najviSe secera), Carolea (najvi§e suve materije i ulja i dosta proteina) i Itrana (dosta ulja i proteina), koje ih cine dobrim za konzerviranje i pogodnim za preradu u ulje,
ZAKLJUCAK
U ovom radu prikazani su rezultati morfoloskih karakteristika ploda sest introdukovanih i jedne domace sorte masline u uslovima Cmogorskog primorja. Na osnovu rezultata iznijetih u ovom radu mozc se zakljuciti slijedece:
* Medu ispitivanim sortama nema sitnoplodnih, sto znaci da se sve mogu korisliri za konzerviranje, a prvenslveno su za ovu namjenu sorte krupnih plodova Cucco, Dolce mele, Picholine i Itrana. Najbolji randman ploda je u sorte Picholine (9:1), a najmanje povoljan u sorti Itrana i zutica (5:1). Sorta Giarraffa ima jako krupan plod (9,21 g) sa dobrim randmanom (8:1), Sto je preporucuje za gajenje na okucnici.
* Sa ekonomskog stanovista, tj. zavisno od sadrzaja ulja u plodu, za gajenje u nasim uslovima se preporuCuju domaca sorta zutica i od introdukovanih Carolea i Itrana, cineci grupu sorti sa visokim sadrzajem ulja u plodu. Sorta Picholine se i prema hemijskom sastavu ploda namece kao sorta koja se moze preporuciti i za konzervizanje i za ulje.
FRUIT CHARACTERISTICS OF INVESTIGA TED OLIVE VARIETIES (Olea europaea L.)
by
Bifjana Lazovic
Biotechnical Institute, Department for Suptropical Cultures Bar
Summary
In this paper are presented results of morphological fruit characteristics of six introduced and one autochthonous variety in conditions of Montenegro Coast.
On the base of data presented it may be concluded:
* Among investigated varieties there were not one with small fruit, meaning that fruits of all varieties can be used for pickling, and primary for this purpose are big fruited varieties Cucco, Dolce mele, Picholine and Itrana, The best flesh and stone ratio was in Picholine variety (9:1) and lowest in Itrana and Zutica varieties (5:1). Giarraffa variety has large and attractive fruit (9,21 g) what with good flesh and stone ratio (8:1) recomendes it for garden growing.
* From economical point of wiev, depends upon oil content in fruit respectively, for growing in our ecological conditions autochthonous variety Zutiea, and of introduced Carolea and Itrana could be recommended, Picholine variety is, according to chemical properties of the fruit, impossing as variety to be recommended for both purposes, pickling and oil.
LITERATURA
Balatsouras G.D. (1980): Nutritive and biological value of Greek table olives. Ill International Congress of Biological Value of Olive Oil, Chanea (Creta), pp. 485-520. Baldini E., Scaramuzzi F. (1963): Olive da tavola. Frutticolrura moderna, Pxlagricola. Bologna. Baldini E., Scaramuzzi F., (1988): L'olivo. Fruticoltura anni 80. Roraa. Borbolla y Alcala J.M.R., Fernandez D.M.J., Gonzalez P.F. (1955): Grasas y Aceites. 6, 5-22. Bottari V., Spina P. (1952): Le varieta di olivo coltivate in Sicilia. Roma.
Brousse G. (1989): Olive and oil crops in the World. North Dacota State University, 462-464.
Cimato A., Cantini C, Sani G., Marranci M. (1997): II germoplasma dell olivo in Toscana. A.R.S.I.A., Regione Toscana, Istituto sulla Propagazione delle Specie Legnose C.N.R.
Ferrara E., Zurlo P., Lamparelli F. (1995): Ricerche sul coniportamento agronomico e merceologico di dieci cultivar di olivo da tavola in Puglia. Rivisla di Frutiicoltura, N. 12, Bologna.
Ferrara E., Lamparelli F. (1996): Risultati di una ricerca sessenale sul comportamento agronomico e merceologico di dieci cultivar di olivo in Puglia, Atti del convegno. L'olivicohura Mediterranea: stato e prospettive della coltura e della ricerca. Conference proceedings, Cosenza, Italy.
Golubev V.N., Gusar Z.D., Mamedov E.S., (1987): Sortovie osobenuosti maslin, proizrastajuscih v Azerbcjdzanskoj SSR. Subtropiceskie kulturi, 6, 86-90, Maharadze.
Hadzivukovic S. (1991): Statislicki metodi, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad.
Jacoboni, Fontanazza /u Baldini i Scaramuzzi/, (1981): L'olivo, Bologna.
Manoukas A.G., Mazomenos B., Patrinou M.A. (1973): Amino acid composition of three varieties of olive fruit. J. Agr. Food Chem., Vol. 21, No. 2,215-217.
Marcic M. (1923): Uzgoj maslina na istocnim obalama Jadrana, Zadrugarska biblioteka, Knjizica XXVI, Split.
Miljkovic I., Vesnik F., (1976): Elajografska svojstva plodova introduciranih sorti maslina u ekoloskim uvjetima Zapadne obale Istre, Agronomski glasnik, 1-3, Zagreb.
Miranovic Ksenija (1971): vaznije karakteristike nekih 'sorti maslina u ekoloskim uslovima Bara, Poljoprivreda i sumarstvo, XVII, 3, 85-94, Titograd.
Miranovic Ksenija (1979): Elajografska proucavanja autohtonih maslina u Bokokotorskom podrejonu, Poijoprivreda i Sumarstvo, XXIV, 3-4, 97- 106, Titograd.
Miranovic Ksenija, Omerbasic Z. (1987): Elajografska proucavanja nekih introdukovanih stonih sorti maslina u uslovima Crnogorskog primorja, Zbornik radova Poljoprivrednog Instituta, 105-114, Titograd.
Morettini A., (1950): Olivicoltura. Roma.
Nosti Vega M., R de Castro Ramos y Vazquez-Ladron (1984): Composision y valor nutritivo de algunas variedades espanolas de aceitunas de mesa. VI. Cambios debidos a !os procesos de elaboracion, Vol. 35, fasc. I, 11-14, Sevilla.
Pannelli G., Votpe D., Preziosi P., Famiani F. (1994): Comparasion of the vegetative and reproductive characteristics of traditional olive cultivars and selected low vigorous accessions in Central Italy. Acta Horticulturae, 356, 123-126.
Rio del C, Caballero J.M. (1994): Preliminary agronomical characterization of 131 cultivars introduced in the olive germplasm bank of Cordoba in March 1987. Acta Horticulturae 356, 110-115, Jerusalem.
Saric M., Petrovic M., Krstic B., Kastori R., Stankovie Z., Petrovic N. (1986): Praktikum iz fiziologije biljaka, Naucna knjiga, Beograd.
Tombesi A. (1994): Olive growth and metabolism. Acta Horticultura, 356, 225-231, Jerusalem.
Biljana Lazovic1
1 Dr Biljana Lazovic, Biotehnicki Institut - Podgorica
You have requested "on-the-fly" machine translation of selected content from our databases. This functionality is provided solely for your convenience and is in no way intended to replace human translation. Show full disclaimer
Neither ProQuest nor its licensors make any representations or warranties with respect to the translations. The translations are automatically generated "AS IS" and "AS AVAILABLE" and are not retained in our systems. PROQUEST AND ITS LICENSORS SPECIFICALLY DISCLAIM ANY AND ALL EXPRESS OR IMPLIED WARRANTIES, INCLUDING WITHOUT LIMITATION, ANY WARRANTIES FOR AVAILABILITY, ACCURACY, TIMELINESS, COMPLETENESS, NON-INFRINGMENT, MERCHANTABILITY OR FITNESS FOR A PARTICULAR PURPOSE. Your use of the translations is subject to all use restrictions contained in your Electronic Products License Agreement and by using the translation functionality you agree to forgo any and all claims against ProQuest or its licensors for your use of the translation functionality and any output derived there from. Hide full disclaimer
Copyright University of Montenegro, Biotechnical Faculty 2001