Content area
Full Text
Pravo okrivljenika na uvid u spis premeta je jedno od temeljnih prava obrane, kao nacin realizacije prava okrivljenika da bude obavijesten o dokazima koji ga terete. Iako ovo pravo nije izricito navedeno u Europskoj konvenciji za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, prema judikaturi Europskog suda za ljudska prava ono proizlazi iz prava na odgovarajuce vrijeme i mogucnosti za pripremu obrane (cl. 6. 3b Konvencije). Nakon uvodnog dijela slijedi poredbeni prikaz pravnog uredenja ovog prava okrivljenika u zakonodavstvu cetiriju europskih drzava: Njemacke, Austrije, Francuske i Bosne i Hercegovine. Najveci dio rada posvecen je praksi Europskog suda za ljudska prava: nakon uvodne interpretacije cl. 6. Konvencije, iznosi se opsezan prikaz judikature ESLJP, po kriterijima objekta, subjekta i vremena uvida u spis. Sljedeci dio rada posvecen je pregledu pravne regulacije ovog pitanja u novom hrvatskom kaznenom procesnom zakonodavstvu, te usporedbi sa Zakonom o kaznenom postupku iz 1997. godine, nakon cega se u zakljucku iznose i neki prijedlozi de lege ferenda.
I. UVOD
Pravo obrane na saznanje o rezultatima istrazivanja koja su nadlezna drzavna tijela (policija, drzavno odvjetnistvo ili sud) provela u prethodnom kaznenom postupku smatra se jednim od temelja obrane u kaznenom postupku; ovo pravo ulazi u tzv. minimalna prava obrane zajamcena Ustavom Republike Hrvatske te medunarodnim pravom o ljudskim pravima. Upoznavanje sa rezultatima istrage provedene u povodu pocinjenja kaznenog djela za koje se okrivljenik tereti u praksi je najvazniji aspekt "mogucnosti za pripremu obrane".1 Ono pripada u "srz okrivljenikovog prava na pravican postupak"2 te "olaksava traganje za istinom".3
To osobito vrijedi za sustave gdje je prethodni kazneni postupak ustrojen prema modelu unilateralne tuziteljske istrage, i gdje obrani nije dozvoljeno provoditi vlastitu istragu. U tom slucaju predvidanje prava obrane na saznanje o rezultatima istrazivanja koja su drzavno odvjetnistvo i policija proveli u prethodnom kaznenom postupku predstavlja nuznost kako bi se barem donekle kompenzirala nejednakost nastala cinjenicom da samo jedna stranka u postupku ima ovlast provoditi istrazivanje. No, cak i kad bi obrani bilo dozvoljeno voditi vlastitu istragu, velik nesrazmjer u stvarnim mogucnostima prikupljanja podataka nalaze obvezu otkrivanja informacija koje su tuziteljstvo i policija prikupili provodenjem istrage.4
U vecini pravnih sustava koji predvidaju tuziteljsku istragu, osobito u drzavama kontinentalno-europskog pravnog kruga, drzavno odvjetnistvo prilikom vodenja istrage ne djeluje kao stranka u postupku, nego kao drzavno tijelo...