Content area
Full Text
Sazetak
Rad iznosi djelomicne nalaze istrazivanja hrvatskog narodnjastva (etnonacionalizma) kao religije (u smislu ljudskog izmisljanja svetog). Prakticni su problemi sljedeci: narodnjastvo kao religija koja meðu ostalim ukljucuje da narod ima mogucnost i/ili sposobnost da se razvije u nositelja drzave i da to treba i postati; posljedice narodnjastva, a to su nedostiznost narodne demokracije, narodne privrede i narodnog sazrijevanja; uvjeti vjere u narod, i to prvenstveno Katolicke crkve u Hrvatskoj kao uvjeta 1961-1971, te prije i nakon toga, narocito nakon 1990. Teorijski su problemi, tj. neodgovarajuce znanstveno znanje o prakticnima, sljedeci: prvo, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske o etnickim i vjerskim zajednicama; drugo, sustavna historija prava i drzave Hrvatske i Jugoslavije 1945-1990; trece, preobrazba komunizma i katolicizma u narodnjastvo; cetvrto i peto, drustvena struktura i predstavljanje/ zastupanje. Da bi se postigla opca svrha istrazivackog projekta, a to je upotreba razuma u javnim poslovima, istrazivanje je provedeno u teorijsko-metodologijskom okviru integralne teorije prava i drzave, koji ukljucuje prilagoðenu Lasswellovu i McDougalovu politicku analizu prosirenu historijskim institucionalizmom i kritickom teorijom prava.
Hipoteze su rada da je narodnjastvo u Hrvatskoj posljedica, meðu ostalim, sljedecih uvjerenja koja je podrzavala Katolicka crkva u Hrvatskoj 1960-ih, a u znacajnoj mjeri i kasnije: 1. jedini prihvatljivi odnos Crkve i drzave jest onaj partnerstva dvaju pravno jednakih javnih poredaka nad istim podloznicima unutar kojega Crkva ima iskljucivu vlast da ureðuje bracne i obiteljske odnose te vlast da nadzire odgoj i obrazovanje u javnim skolama; 2. seljacka obitelj temeljna je organska ljudska zajednica; 3. podloznici crkvene - izvorno feudalne - vlasti vezani stvarno za zemlju tvore narod, koji zajedno s klerom tvori krscanski narod; 4. s obzirom na to da su temeljne istine dostupne samo teologijom, a praksa je primjena teorije, prakticno znanje, osobito o primjerenom odnosu Crkve i drzave, valjano je samo ako je u skladu s crkvenim naukom. U radu se pokazuje da najvjerojatniji razlog zbog kojega je Katolicka crkva u Hrvatskoj bila dosta tiha za jugoslavenskoga i hrvatskoga proljeca 1961-1971. i poprilicno glasna nakon 1990. jest vezanost Crkve u Hrvata u pogledu odnosa Crkve i drzave vise na Prvi nego na Drugi vatikanski koncil. Crkveno narodnjastvo, koje olaksava politicko partnerstvo Crkve i drzave te osigurava vladajuci polozaj klera unutar Crkve, koincidiralo je s interesom jugoslavenskih komunista da zadrze svoju moc i...