Content area
Full text
Saetak
Autorica predlae kriticko citanje studije Sablasti Marxa: stanje duga, rad alovanja i nova Internacionala Jacquesa Derride s pozicije s koje Derridino dovodenje u vezu alovanja i Marxove politicke ekonomije evidentno racuna na spregu alovanja i ekonomije kod Freuda, posebno u "Trauer und Melancholie". Kod Freuda se alovanje i ekonomija spreu tek nakon to se alovanje stavi u relaciju prema melankoliji, pri cemu melankolija dovodi u pitanje upravo ono to psihoanaliza tei odrediti kao (svoj) rad i ekonomiju. Istaknuvi da melankolija upadljivo izostaje iz Derridine konfiguracije rada i alovanja, autorica prvo razmatra kako Freud povezuje rad i melankoliju, a potom pokazuje zato Marxov pristup radu valja analizirati ne spram alovanja, vec spram Freudovih i predfrojdovskih konfiguracija melankolije.
Kljucne rijeci: melankolija, rad, ekonomija, marksizam, Freud, Derrida
Keywords: melancholia, work, economy, Marxism, Freud, Derrida
Proteklih petnaestak godina kriticku teoriju obiljeilo je alovanje, onako kako je ranije njome dominirao interes za povijest, traumu ili pitanja identiteta. Takva smjena interesa donekle je logicna uzme li se u obzir da je za povijest konstitutivna relacija spram prolosti i mrtvih, odnosno prorada prolosti i mrtvih - da su za povijest, dakle, konstitutivni rad i relacija kakvi su u podlozi alovanja. tovie, alovanje je kompleks gdje se logicno spreu interes za povijest i interes za proucavanje traume, jer alovanje uvijek ukljucuje ako ne traumu, a ono prijetnju traumom, i to upravo u onoj mjeri u kojoj su prolost i mrtvi za alovanje konstitutivni: u onoj mjeri u kojoj je relacija spram prolosti i mrtvih izvan kontrole ivoga "ja", pa prorada te relacije nuno prijeti neuspjehom ili èak katastrofom. alovanje je zato i privilegirana scena za analizu identiteta, jer postavlja ne samo pitanje njegove nestabilnosti ili plastiènosti veæ moda prije svega pitanje njegovih uvjeta. Ipak, ovdje me vie zanima jedna druga implikacija alovanja: naime, ako je alovanje relacija spram prolosti i mrtvih koja je, barem donekle, izvan kontrole ivoga "ja", tada ono pretpostavlja intervenciju u biopolitièko, u pitanje upravljanja ivotom.
Za takav pristup uvelike je zasluna Derridina studija Sablasti Marxa: stanje duga, rad alovanja i nova Internacionala iz 1993. godine.1 Nakon pada eljezne zavjese te kolapsa Sovjetskog Saveza i drugih socijalistièkih reima, Jacques Derrida u toj studiji tei detektirati to od Marxove filozofije ostaje za buduæ nost. Odgovor na to pitanje,...